Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Rječnik biblijskih pojmova

A B C Č D Đ E F G H I J K L M N O P R S Š T U V Z Ž

A

  • Ab.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 5. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 11. mjesec građanskog kalendara. Ab se poklapa s razdobljem od sredine srpnja do sredine kolovoza. U Bibliji se ne spominje po imenu, nego se naprosto naziva “peti mjesec” (Br 33:38; Ezr 7:9; vidi dodatak B15).

  • Abadon.

    Hebrejska riječ koja znači “uništenje; propast”. U Bibliji je obično prevedena s “mjesto propasti”. Ne odnosi se na doslovno mjesto, nego, po svemu sudeći, na činjenicu da se ljudsko tijelo nakon smrti raspada i pretvara u prah (Ps 88:11; Job 26:6; Izr 15:11). U Otkrivenju 9:11 koristi se kao ime anđela bezdana.

  • Abib.

    Naziv koji se prvobitno koristio za 1. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 7. mjesec građanskog kalendara. “Abib” znači “zeleno klasje”, a poklapa se s razdobljem od sredine ožujka do sredine travnja. Nakon povratka Židova iz Babilona naziva se nisan (Pnz 16:1; vidi dodatak B15).

  • Adar.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 12. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 6. mjesec građanskog kalendara. Adar se poklapa s razdobljem od sredine veljače do sredine ožujka (Es 3:7; vidi dodatak B15).

  • Ahaja.

    U grčkom dijelu Biblije, rimska provincija na jugu Grčke. Glavni grad bio je Korint. Ahaja je obuhvaćala cijeli poluotok Peloponez i središnji dio kontinentalne Grčke (Dj 18:12; vidi dodatak B13).

  • Alabaster.

    Vrsta minerala koji se vadio u blizini egipatskog grada Alabastrona. Od njega su se izrađivali razni predmeti, između ostalog i bočice za mirisno ulje. Te su bočice obično imale uzak grlić koji se mogao zapečatiti kako iz njih ne bi curilo skupocjeno ulje (Mk 14:3).

  • Alamot.

    Glazbeni izraz koji doslovno znači “djevojke; mlade žene”. Vjerojatno se odnosi na djevojački sopran. Taj je izraz, po svemu sudeći, upućivao na to da neko glazbeno djelo treba izvesti u visokom registru (1Lje 15:20; Ps 46:nsl.).

  • Alfa i omega.

    Prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. Ta se slova tri puta zajedno javljaju u Otkrivenju kao titula za Boga. U tim kontekstima izraz “alfa i omega” ima isto značenje kao “prvi i posljednji” te “početak i svršetak” (Ot 1:8; 21:6; 22:13).

  • Amen.

    “Neka bude tako” ili “zaista je tako”. Ta je riječ izvedena iz hebrejskog korijena áman, što znači “biti vjeran, vjerodostojan”. Izgovarala se u znak suglasnosti s nekom zakletvom, molitvom ili izjavom. U Otkrivenju se koristi kao titula za Isusa (Pnz 27:26; 1Lje 16:36; Ot 3:14).

  • Anđeo.

    Prijevod hebrejske riječi malak i grčke riječi ággelos. Obje riječi doslovno znače “glasnik”, ali prevode se s “anđeo” kad se misli na nebeske glasnike (Pos 16:7; 32:3; Lk 7:27; Ot 22:8). Anđeli su moćna duhovna stvorenja koja je Bog stvorio puno prije ljudi. U Bibliji ih se naziva i “sinovi pravog Boga” te “jutarnje zvijezde” (Job 1:6; 38:7). Oni nisu stvoreni sa sposobnošću razmnožavanja, nego je svaki od njih stvoren zasebno. Ima ih preko stotinu milijuna (Da 7:10). Na temelju Biblije može se zaključiti da svaki anđeo ima svoje ime i svoju osobnost. Međutim, oni su ponizni i ne žele da ih se štuje, a većina njih čak nije željela ljudima otkriti svoje ime (Pos 32:29; Lk 1:26; Ot 22:8, 9). Imaju različite položaje i dodijeljeni su im različiti zadaci, naprimjer služe pred Jehovinim prijestoljem, prenose njegove poruke, štite Jehovine zemaljske sluge, izvršavaju njegove presude i podupiru propovijedanje dobre vijesti (2Kr 19:35; Ps 34:7; Lk 1:30, 31; Ot 5:11; 14:6). U budućnosti će se boriti uz Isusa u harmagedonskoj bici (Ot 19:14, 15).

  • Antikrist.

    Izraz grčkog porijekla koji ima dvojako značenje. Odnosi se na nekoga tko je protiv Krista, odnosno tko mu se suprotstavlja. No može se odnositi i na lažnog Krista, odnosno na nekoga tko pokušava zauzeti Kristovo mjesto. Svi ljudi, organizacije ili skupine koji se lažno predstavljaju kao Kristovi zastupnici, koji se izdaju za Mesiju ili koji se suprotstavljaju Kristu i njegovim učenicima mogu se s pravom nazvati antikristima (1Iv 2:22).

  • Apostol.

    Osnovno značenje grčke riječi apóstolos glasi “onaj koji je poslan”. Taj se izraz koristi za Isusa i za neke pojedince koji su bili poslani da služe drugima. No najčešće se odnosi na dvanaestoricu učenika koje je Isus osobno izabrao kao svoje zastupnike (Mk 3:14; Dj 14:14).

  •  Aram; Aramejci.

    Potomci Šemovog sina Arama. Uglavnom su živjeli na području koje se protezalo od libanonskog gorja na zapadu do Mezopotamije na istoku te od planinskog lanca Taurusa na sjeveru do Damaska na jugu, ali i još južnije. To područje, koje se na hebrejskom zvalo Aram, kasnije se naziva Sirija, a njegovi stanovnici Sirijci (Pos 25:20; Pnz 26:5; Ho 12:12).

  • Aramejski.

    Semitski jezik vrlo srodan hebrejskom, koji je koristio isti alfabet. Prvobitno su njime govorili Aramejci, ali kasnije je postao jezik koji se koristio u trgovini i međunarodnoj komunikaciji u Asirskom i Babilonskom Carstvu. Aramejski se koristio i u službenoj komunikaciji u Perzijskom Carstvu (Ezr 4:7). Neki dijelovi Ezrine, Jeremijine i Danijelove knjige napisani su na aramejskom (Ezr 4:8–6:18; 7:12–26; Jr 10:11; Da 2:4b–7:28).

  • Areopag.

    Brežuljak u Ateni, sjeverozapadno od Akropole. Tako se zvalo i vijeće (sud) koje je ondje zasjedalo. Stoički i epikurejski filozofi doveli su Pavla na Areopag kako bi im objasnio svoja vjerovanja (Dj 17:19).

  • Arkanđeo.

    Izraz znači “vrhovni anđeo”. Prefiks “ark” znači “glavni” ili “vrhovni”. Na temelju te definicije – kao i činjenice da se u Bibliji izraz “arkanđeo” pojavljuje samo u jednini – može se zaključiti da postoji samo jedan arkanđeo. Biblija otkriva da se taj arkanđeo zove Mihael (Da 12:1; Jd 9; Ot 12:7).

  • Aronovi sinovi.

    Potomci Levijevog unuka Arona, koji je bio izabran za prvog velikog svećenika pod Mojsijevim zakonom. Aronovi sinovi izvršavali su svećeničke dužnosti u svetom šatoru i u hramu (1Lje 23:28).

  • Aselgeia.

    Vidi BESRAMNOST; BESRAMNA DJELA.

  • Aštarta.

    Kanaanska božica rata i plodnosti, Baalova žena (1Sa 7:3).

  • Azazel.

    Hebrejski izraz koji možda znači “jarac koji nestaje”. Na Dan očišćenja jarac koji je bio određen za azazela bio je poslan u pustinju te je, u simboličnom smislu, odnio sa sobom grijehe koje je narod počinio tijekom protekle godine (Le 16:8, 10).

  • Azija.

    U grčkom dijelu Biblije naziv rimske provincije koja je obuhvaćala zapadni dio današnje Turske te neke otoke, naprimjer Samos i Patmos. Glavni grad bio je Efez (Dj 20:16; Ot 1:4; vidi dodatak B13).

B

  • Baal.

    Kanaanski bog kojeg se smatralo gospodarom neba te bogom kiše i plodnosti. Izraz “Baal” ponekad se koristio i za niža božanstva nekih zajednica ili plemena. Ta hebrejska riječ znači “vlasnik; gospodar” (1Kr 18:21; Ri 11:4).

  • Babilon.

    Ime grada koji se prvobitno zvao Babel. Bio je prijestolnica Babilonskog Carstva, odnosno Babilonije. U Bibliji se naziv “Babilon” koristi i za grad i za Babilonsko Carstvo (2Kr 20:14; Ezr 5:12; Jr 51:37).

  • Balzam.

    Gusta, smolasta tvar ugodna mirisa koju izlučuju neke drvenaste biljke. Balzam se koristio u liječenju i za izradu mirisnog ulja. Bio je vrlo cijenjen (Pos 37:25; Jr 8:22).

  • Bat.

    Mjera za tekućinu. Na temelju pronađenih ostataka posuda na kojima se nalazio natpis “bat”, procjenjuje se da je bat imao otprilike 22 litre. Prema batu se izračunava većina ostalih mjera za suhe tvari i za tekućine koje se spominju u Bibliji (1Kr 7:38; Eze 45:14; vidi dodatak B14).

  • Beelzebub.

    Izraz se odnosi na Sotonu, vladara demonā. Moguće je da je riječ o drugom obliku imena Baal-Zebub, kako se zvao bog kojeg su štovali Filistejci u Ekronu (2Kr 1:3; Mt 12:24).

  • Besramnost; besramna djela.

    Grčki asélgeia. Postupci kojima se ozbiljno krše Božji zakoni i koji su odraz besramnosti i drskosti; nepoštovanje, pa čak i prezir prema autoritetu, zakonima i moralnim mjerilima. Izraz se ne odnosi na manje prijestupe (Ga 5:19; 2Pe 2:7).

  • Bezakonje.

    Prijevod grčke riječi koja prenosi misao o zanemarivanju i kršenju zakona te o pokazivanju potpunog nepoštovanja prema zakonu. U Bibliji se pod tim izrazom podrazumijeva zanemarivanje i kršenje Božjih zakona (Mt 24:12; 2Ko 6:14; 2So 2:3–7; 1Iv 3:4).

  • Bezbožnost; bezbožnik.

    Krajnji prezir i nepoštovanje prema Bogu i onome što je sveto. U Bibliji se bezbožnikom naziva onoga tko ne mari za Božja mjerila o tome kako treba štovati Boga i kako treba živjeti, čak i ako tvrdi da je vjernik (Tit 2:12; 2Pe 3:7).

  • Bezdan.

    Prijevod grčke riječi ábyssos, koja znači “neizmjerno dubok” ili “nedokučiv; neizmjeran”. U grčkom dijelu Biblije označava mjesto na kojem je netko zatočen ili stanje zatočenosti. Taj se izraz može odnositi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi, ali može imati i šire značenje (Lk 8:31; Ri 10:7; Ot 20:3).

  • Bičevanje.

    Oblik kažnjavanja i mučenja. U 1. stoljeću za to se koristio bič na koji su bile pričvršćene željezne kuglice ili oštri komadići kostiju (Mt 20:19; Iv 19:1).

  •  Blagdan beskvasnih kruhova.

    Jedan od tri najznačajnija godišnja blagdana u Izraelu. Počinjao je 15. nisana, dan nakon Pashe, i trajao je sedam dana. Tijekom tog blagdana smio se jesti samo beskvasni kruh, u znak sjećanja na izlazak iz Egipta (Izl 23:15; Mk 14:1).

  • Blagdan posvećenja.

    Godišnji blagdan koji se slavio u spomen na očišćenje hrama nakon što ga je oskvrnuo Antioh Epifan. Počinjao je 25. kisleva i trajao je osam dana (Iv 10:22).

  • Blagdan sjenica.

    Naziva se i Blagdan berbe. Slavio se od 15. do 21. etanima. Izraelci su njime obilježavali kraj poljoprivredne godine. Tom su se prigodom veselili i zahvaljivali Jehovi što je blagoslovio njihov urod. Tijekom tog blagdana živjeli su pod sjenicama – jednostavnim konstrukcijama koje su imale nekoliko stupova i krov načinjen od priručnih materijala. Boravak u tim privremenim nastambama trebao ih je podsjećati na izlazak iz Egipta. Blagdan sjenica bio je jedan od tri izraelska blagdana na koja su muškarci trebali doći u Jeruzalem kako bi ih ondje proslavili (Le 23:34; Ezr 3:4).

  • Blagdan žetve; Blagdan tjedana.

    Vidi PEDESETNICA.

  • Blud.

    Prijevod grčke riječi porneía, koja obuhvaća sve vrste nedopuštenih spolnih odnosa. U blud spadaju preljub, prostitucija, spolni odnosi između osoba koje nisu u braku, homoseksualni odnosi i općenje sa životinjama. U knjizi Otkrivenje taj se izraz koristi u prenesenom smislu i odnosi se na duhovni blud koji svjetske religije, nazvane “Babilon Veliki”, čine s vladarima ovog svijeta tako što se združuju s njima kako bi stekle moć i bogatstvo (Ot 14:8; 17:2; 18:3; Mt 5:32; Dj 15:29; Ga 5:19; vidi BLUDNICA; BLUDNIK).

  • Bludnica; bludnik.

    Osoba koja se upušta u izvanbračne spolne odnose. Taj se izraz u Bibliji često koristi za osobe koje to čine za novac, odnosno bave se prostitucijom. (Grčka riječ pórne, prevedena s “bludnica”, dolazi od glagola koji znači “prodavati”.) Biblija pokazuje da se prostitucijom nisu bavile samo žene nego i muškarci. Mojsijev zakon osuđivao je prostituciju, a novac koji bi bludnica ili bludnik zaradili nije se smio dati kao prilog u Jehovinom svetištu. Za razliku od toga, u poganskim je religijama hramska prostitucija bila izvor zarade (Pnz 23:17, 18; 1Kr 14:24). U Bibliji se taj izraz koristi i u prenesenom smislu te se odnosi na ljude, narode ili organizacije koji se upuštaju u neki oblik idolopoklonstva, a istovremeno tvrde da štuju Boga. Naprimjer, u Otkrivenju su svjetske religije, koje se u toj knjizi nazivaju “Babilon Veliki”, predočene bludnicom jer su se združile s vladarima ovog svijeta kako bi stekle moć i bogatstvo (Ot 17:1–5; 18:3; 1Lje 5:25).

  • Borovica.

    Rod crnogoričnog grmlja i drveća. Kralj Salamun uvozio je velike količine drva borovice iz Libanona te ga je koristio prilikom gradnje hrama. Moguće je da je riječ o divljoj foji (Juniperus excelsa), visokom zimzelenom drvetu koje može narasti i do 20 metara u visinu (1Kr 5:8–10; 6:15). No u nekim drugim recima u kojima se spominje borovica, vjerojatno se radi o grmolikoj gluhaćuši (Juniperus phoenicia) (Jr 48:6).

  • Božje kraljevstvo.

    Taj se izraz u prvom redu odnosi na Božju vrhovnu vlast koju predstavlja kraljevska vlast njegovog Sina, Krista Isusa (Mt 12:28; Lk 4:43; 1Ko 15:50).

  • Bul.

    Naziv 8. mjeseca židovskog vjerskog kalendara i 2. mjeseca građanskog kalendara. Taj je naziv izveden od riječi koja znači “urod; žetva”. Bul se poklapa s razdobljem od sredine listopada do sredine studenoga (1Kr 6:38; vidi dodatak B15).

C

  • Cezar.

    Rimsko obiteljsko ime koje je postalo titula rimskih careva. U Bibliji se poimence spominju August, Tiberije i Klaudije. Iako se Neron ne spominje po imenu, na njega se u nekim recima odnosi izraz “car”. Taj se izraz koristi i u širem smislu kao simbol državnih vlasti (Mk 12:14, bilj.; Dj 25:8, bilj.).

Č

  • Čist; čistoća.

    U Bibliji se ti izrazi ne odnose samo na tjelesnu čistoću nego i na održavanje odnosno obnavljanje stanja koje je besprijekorno, neokaljano i u kojem nema ničega što bi nekoga ili nešto moglo uprljati, onečistiti ili iskvariti u moralnom ili duhovnom pogledu. U Mojsijevom zakonu ti se izrazi odnose na obrednu čistoću (Le 10:10; Ps 51:7; Mt 8:2; Jk 1:27).

  • Čuda; silna djela.

    Postupci ili pojave koji nadilaze sve poznate prirodne zakone i koji se pripisuju nekoj nadnaravnoj sili. U Bibliji se ponekad u istom smislu koriste i izrazi kao što su “znakovi” i “znamenje” (Izl 4:21; Dj 4:22; He 2:4).

D

  • Dagon.

    Filistejski bog, prikazivan kao napola čovjek, a napola riba. Porijeklo tog imena nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali neki ga stručnjaci povezuju s hebrejskom riječi dag, što znači “riba” (Su 16:23; 1Sa 5:4).

  •  Dan očišćenja; Dan pomirenja.

    Najsvetiji dan u godini za Izraelce, poznat i pod nazivom Jom kipur (hebrejski jom hakipurim, što znači “dan pokrivanja”). Slavio se 10. etanima. To je bio jedini dan u godini kad je veliki svećenik ulazio u Svetinju nad svetinjama u svetom šatoru, a kasnije u hramu. Ondje je prinio krv žrtava za očišćenje svojih grijeha, grijeha drugih Levijevaca i grijeha čitavog naroda. Tog dana Izraelci su trebali održati sveti skup i postiti, a budući da se taj dan ujedno smatrao danom počinka, nisu smjeli obavljati svakodnevne poslove (Le 23:27, 28).

  • Dan počinka.

    Prema židovskom kalendaru, riječ je o sedmom danu u tjednu, koji je trajao od zalaska Sunca u petak do zalaska Sunca u subotu. Izvorna hebrejska riječ šabat znači “počinak; mirovanje”. U grčkim knjigama Biblije taj se dan naziva “subota”. I neki drugi dani u godini koji su bili blagdani nazivali su se “danom počinka”. Tijekom dana počinka nije se smio raditi nikakav posao. Jedino su svećenici smjeli vršiti službu u svetištu. Osim toga, svaka 7. i 50. godina bile su godine počinka. Tijekom godine počinka zemlja se nije smjela obrađivati, a Izraelci nisu smjeli od svojih sunarodnjaka zahtijevati isplatu dugova. Odredbe Mojsijevog zakona koje su se ticale dana počinka bile su razumne, ali vjerski su im vođe s vremenom nadodali mnoga pravila i zabrane, pa je u Isusovo vrijeme narodu bilo teško držati se svih tih odredbi (Izl 20:8; Le 25:4; Lk 13:14–16; Kol 2:16).

  • Dan pripreme.

    Dan prije subote (dana počinka), tijekom kojeg su Židovi obavljali sve što je bilo potrebno za naredni dan. Taj je dan završavao zalaskom Sunca u petak, nakon čega je slijedila subota, odnosno dan počinka. Naime, Židovi su dan računali od večeri do večeri (Mk 15:42; Lk 23:54).

  • Danak.

    Ono što jedna zemlja ili vladar plaća drugoj zemlji ili vladaru kao znak podložnosti kako bi sačuvali mir ili dobili zaštitu (2Kr 3:4; 18:14–16; 2Lje 17:11). Izraz se odnosi i na porez koji plaća svaki podanik (Ne 5:4; Ri 13:7).

  • Danica.

    Posljednja zvijezda koja se pojavljuje na istočnom nebu netom prije Sunca te tako najavljuje svitanje novog dana. Naziva se i “jutarnja zvijezda” (Ot 22:16; 2Pe 1:19).

  • Darik.

    Perzijski zlatnik koji je težio 8,4 grama (1Lje 29:7; vidi dodatak B14).

  • Davidov grad.

    Ime koje je dobio grad Jebus nakon što ga je David osvojio i u njemu sagradio svoju kraljevsku palaču. Naziva se i Sion. Riječ je o jugoistočnom, i ujedno najstarijem, dijelu Jeruzalema (2Sa 5:7; 1Lje 11:4, 5).

  • Dekapolis.

    Skupina grčkih gradova, prvobitno je obuhvaćala deset gradova. Izraz dolazi od grčkih riječi déka, što znači “deset”, i pólis, što znači “grad”. Taj naziv odnosio se i na područje s istočne strane Galilejskog mora i Jordana, na kojem se nalazila većina tih gradova. Ti su gradovi bili središta helenističke kulture i trgovine. Isus je prošao kroz Dekapolis, ali ne postoje nikakve naznake da je posjetio ijedan od tamošnjih gradova (Mt 4:25; Mk 5:20; vidi dodatke A7 i B10).

  • Demoni.

    Nevidljiva zla duhovna stvorenja koja imaju nadljudsku moć. U Postanku 6:2 naziva ih se “sinovi pravog Boga”, a u Judi 6 “anđeli”, što pokazuje da nisu bili stvoreni zli. Oni su nekad bili anđeli, ali su svojevoljno postali Božji neprijatelji kad su u Noinim danima postali neposlušni Jehovi i pridružili se Sotoni u pobuni protiv Boga (Pnz 32:17; Lk 8:30; Dj 16:16; Jk 2:19).

  • Denar.

    Rimski srebrnjak koji je težio otprilike 3,85 grama. Na njemu je s jedne strane bio otisnut carev lik. Jedan denar bio je dnevnica radnika, a toliko je iznosila i glavarina, odnosno porez koji su Židovi bili dužni plaćati Rimu (Mt 22:17; Lk 20:24; vidi dodatak B14).

  • Desetina.

    Deseti dio (10 posto) od poljoprivrednih proizvoda, životinja ili novca koji se davao kao porez, uglavnom u vjerske svrhe (Pnz 26:12; Ml 3:10; Mt 23:23). Dok je Mojsijev zakon bio na snazi, Izraelci su svake godine levitima trebali davati desetinu ljetine i desetinu prirasta stoke kako bi ih uzdržavali. Leviti su zatim desetinu svoje desetine davali svećenicima iz Aronove loze za njihovo uzdržavanje. Postojale su i druge desetine. Kršćani nisu dužni davati desetinu.

  • Djeverski brak.

    Brak između muškarca i udovice njegovog brata koji iza sebe nije ostavio muškog potomka. Muškarac je stupao u takav brak kako bi svom umrlom bratu osigurao potomstvo i produžio njegovu rodoslovnu liniju. Običaj sklapanja djeverskog braka, koji se nazivao i leviratski brak, kasnije je bio uvršten u Mojsijev zakon (Pos 38:8; Pnz 25:5).

  • Dobra vijest.

    U grčkom dijelu Biblije taj se izraz odnosi na dobru vijest o Božjem kraljevstvu i o spasenju koje je moguće dobiti zahvaljujući vjeri u Isusa Krista (Lk 4:18, 43; Dj 5:42; Ot 14:6).

  • Drahma.

    U grčkom dijelu Biblije taj se izraz odnosi na grčki srebrnjak, koji je u to doba težio  3,4 grama. U hebrejskom dijelu Biblije spominje se zlatna drahma, koja je bila jednaka perzijskom dariku (Ne 7:70; Mt 17:24; vidi dodatak B14).

  • Drvo spoznaje dobra i zla.

    Drvo u edenskom vrtu koje je Bog upotrijebio kao simbol svog prava da ljudima postavlja mjerila o tome što je dobro, a što zlo (Pos 2:9, 17).

  • Drvo života.

    Drvo koje se nalazilo u edenskom vrtu. Biblija ne upućuje na to da su njegovi plodovi sami po sebi nekome mogli dati život. Umjesto toga, to je drvo predočavalo Božje jamstvo da će dati vječni život onima kojima dopusti da jedu njegove plodove (Pos 2:9; 3:22).

  • Duh.

    Hebrejska riječ ruah i grčka riječ pneúma, koje se često prevode s “duh”, imaju širok spektar značenja. Sva se značenja odnose na nešto što se ne može vidjeti ljudskim okom, ali se može prepoznati po svom djelovanju. Hebrejska i grčka riječ koriste se kad se odnose na (1) vjetar, (2) životnu silu u zemaljskim stvorenjima, (3) unutarnju silu koja izvire iz čovjekovog simboličnog srca i potiče ga da govori i postupa na određeni način, (4) nadahnute izjave koje potječu iz nevidljivog izvora, (5) duhovna stvorenja i (6) silu kojom se Bog služi kako bi ostvario svoje naume, odnosno sveti duh (Br 14:24; Ps 104:29; Mt 12:43; Lk 11:13).

  • Duša.

    Tradicionalni prijevod hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Kad se razmotri kako se ti izrazi koriste u Bibliji, jasno je da se oni u osnovi odnose na (1) ljude, (2) životinje ili (3) život čovjeka ili životinje (Pos 1:20, bilj.; 2:7, bilj.; Iv 15:13, bilj.; 1Pe 3:20, bilj.). Za razliku od načina na koji se izraz “duša” koristi u mnogim vjerskim kontekstima, u Bibliji se nefeš i psykhé, kad je riječ o zemaljskim stvorenjima, odnose na nešto materijalno, opipljivo, vidljivo i smrtno. U ovom prijevodu ti su izrazi uglavnom prevedeni prema kontekstu, primjerice sa “život”, “stvorenje”, “čovjek”, “živo biće” ili jednostavno osobnom zamjenicom (naprimjer, “on” umjesto “njegova duša”). U nekim recima nalazi se bilješka s alternativnim prijevodom “duša”. Izraz “duša”, bilo da se nalazi u glavnom tekstu ili u bilješci, treba shvatiti u skladu s navedenim objašnjenjem. Kad piše da nešto treba raditi svom dušom, to znači da to treba činiti cijelim bićem, svesrdno ili da tome treba posvetiti cijeli život (Pnz 6:5; Mt 22:37). Na nekim se mjestima izvorne riječi odnose na proždrljivost i na čovjekove želje, a mogu se odnositi i na mrtvaca ili mrtvu životinju (Br 6:6; Izr 23:2; Iza 56:11; Hg 2:13).

  • Dvorište.

    Ograđen i otvoren prostor koji je okruživao sveti šator, a kasnije i hram. U dvorištu svetog šatora nalazio se žrtvenik za žrtve paljenice. Hram je imao nekoliko dvorišta ograđenih zidom koja su se nalazila oko glavne hramske zgrade, a žrtvenik za žrtve paljenice nalazio se u unutarnjem dvorištu (Izl 27:9; 1Kr 7:12; vidi dodatke B5, B8, B11).

Đ

  • Đavo.

    U grčkom dijelu Biblije, ime za Sotonu, a znači “klevetnik”. Sotona je dobio to ime zato što je najveći i najgori klevetnik Jehove Boga koji širi laži o njemu, proturječi onome što on kaže i prezire njegovo sveto ime (Mt 4:1; Iv 8:44; Ot 12:9).

E

  • Edom.

    Drugo ime Izakovog sina Ezava. Ezavovi, odnosno Edomovi, potomci zauzeli su Seir, brdovito područje između Mrtvog mora i Akapskog zaljeva. To je područje dobilo ime Edom (Pos 25:30; 36:8; vidi dodatke B3 i B4).

  • Efa.

    Mjera za suhe tvari. Taj izraz odnosi se i na posudu ili košaru kojom se mjerilo žito. Efa je bila jednaka batu (mjera za tekućinu) i iznosila je 22 litre (Izl 16:36; Eze 45:10; vidi dodatak B14).

  • Efrajim.

    Ime Josipovog drugog sina. Po njemu je kasnije prozvano jedno izraelsko pleme. Nakon što je Izrael bio podijeljen na dva kraljevstva, Efrajim je bilo najistaknutije pleme u desetoplemenskom kraljevstvu, pa je njegovo ime postalo sinonim za cijelo to kraljevstvo (Pos 41:52; Jr 7:15).

  • Elul.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 6. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 12. mjesec građanskog kalendara. Elul se poklapa s razdobljem od sredine kolovoza do sredine rujna (Ne 6:15; vidi dodatak B15).

  • Epikurejski filozofi.

    Sljedbenici grčkog filozofa Epikura (341. – 270. pr. n. e.). Njihova filozofija zasnivala se na ideji da je pronalaženje zadovoljstva najvažniji cilj u životu čovjeka (Dj 17:18).

  • Etanim.

    Naziv 7. mjeseca židovskog vjerskog kalendara i 1. mjeseca građanskog kalendara. Etanim se poklapa s razdobljem od sredine rujna do sredine listopada. Nakon povratka Židova iz Babilona naziva se tišri (1Kr 8:2; vidi dodatak B15).

  •  Etiopija; Etiopljani.

    Drevni narod koji je živio južno od Egipta. U biblijsko doba Etiopija je obuhvaćala najjužniji dio današnjeg Egipta i sjevernu polovicu današnjeg Sudana. Izraz “Etiopija” ponekad se koristi umjesto hebrejskog naziva “Kuš” (Es 1:1).

  • Eufrat.

    Najduža i najvažnija rijeka jugozapadne Azije i jedna od dviju velikih rijeka u Mezopotamiji. Prvi se put spominje u Postanku 2:14 kao jedna od četiriju rijeka u Edenu. U Bibliji se često naziva samo “Rijeka” (Pos 31:21). Eufrat je činio sjevernu granicu područja koje je Bog obećao dati Izraelcima (Pos 15:18; Ot 16:12; vidi dodatak B2).

  • Eunuh.

    U doslovnom smislu, muškarac koji je kastriran. Takvi su muškarci obično služili na dvoru kao čuvari žena, odnosno vodili su brigu o kraljici i kraljevim inočama. Taj se izraz odnosio i na one koji nisu u doslovnom smislu bili eunusi, nego su bili dvorski službenici. Izraz “eunuh” koristi se i u prenesenom smislu i odnosi se na nekoga tko se dragovoljno odrekao stupanja u brak kako bi se više posvetio službi Bogu (Es 2:15; Mt 19:12, bilj.; Dj 8:27, bilj.).

F

  • Faraon.

    Titula egipatskih vladara. U Bibliji se poimence spominju petorica faraona: Šišak, So, Tirhaka, Neho i Hofra. Ostalima se ime ne navodi, pa tako ni onima koji su u velikoj mjeri bili uključeni u događaje iz Abrahamovog, Mojsijevog i Josipovog života (Izl 15:4; Ri 9:17).

  • Farizeji.

    Utjecajna židovska vjerska sljedba u 1. stoljeću. Nisu bili iz svećeničke loze, ali držali su se Zakona do najmanjih pojedinosti te su usmenu predaju izjednačili sa Zakonom (Mt 23:23). Odupirali su se svakom utjecaju grčke kulture, a budući da su dobro poznavali Zakon i židovsku predaju, imali su velik utjecaj na narod (Mt 23:2–6). Neki od njih bili su članovi Sudbenog vijeća. Često su se raspravljali s Isusom oko držanja subote, židovske predaje i druženja s grešnicima i poreznicima. Neki farizeji postali su kršćani. Jedan od njih bio je Savao iz Tarza (Mt 9:11; 12:14; Mk 7:5; Lk 6:2; Dj 26:5).

  • Filisteja; Filistejci.

    Zemlja na obali Sredozemnog mora, na jugu Izraela. Njeni stanovnici, Filistejci, bili su doseljenici s Krete koji su se naselili na tom području. David ih je porazio, ali oni su ipak ostali neovisni. Bili su zakleti neprijatelji Izraelaca (Izl 13:17; 1Sa 17:4; Am 9:7; vidi dodatak B4).

G

  • Gaz.

    Plitko mjesto u rijeci ili moru koje se može prijeći gazeći kroz vodu (Su 3:28; 12:5, 6).

  • Gehena.

    Grčko ime za dolinu Hinom, koja se nalazila južno i jugozapadno od drevnog Jeruzalema (Jr 7:31). Za tu je dolinu bilo prorečeno da će po njoj biti razbacana mrtva tijela (Jr 7:32; 19:6). Ništa ne upućuje na to da su u geheni ljudi ili životinje bili mučeni ili živi spaljivani. Stoga ta dolina nije mogla predočavati neko nevidljivo mjesto na kojem ljudske duše trpe vječne muke u doslovnoj vatri. Umjesto toga, Isus i njegovi učenici koristili su izraz “gehena” kao simbol “druge smrti”, odnosno nepovratnog uništenja i vječne propasti (Ot 20:14; Mt 5:22; 10:28).

  • Gera.

    Mjera za težinu koja je imala 0,57 grama, što je odgovaralo dvadesetom dijelu šekela (Le 27:25; vidi dodatak B14).

  • Gilead.

    U užem smislu, plodno područje istočno od Jordana koje se protezalo sjeverno i južno od doline Jaboka. Taj se naziv ponekad odnosio na cijelo područje Izraela istočno od Jordana, gdje su živjeli pripadnici Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena (Br 32:1; Jš 12:2; 2Kr 10:33; vidi dodatak B4).

  • Gitit.

    Glazbeni izraz nepoznatog značenja. Po svemu sudeći, potječe od hebrejske riječi gat, što znači “vinski tijesak”. Stoga neki smatraju da se izraz “gitit” možda odnosi na melodiju pjesama koje su se pjevale dok se pravilo vino (Ps 81:nsl.).

  • Gorje Libanon.

    Jedan od dva planinska lanca koji čine planinski sustav istoimene zemlje. Gorje Libanon pruža se na zapadu zemlje, a drugi planinski lanac, Antilibanon, nalazi se na istoku. Razdvaja ih duga plodna dolina. Gorje Libanon naglo se uzdiže iz nizine uz Sredozemno more, a njegov najviši vrh visok je preko 3000 metara. U drevno doba Libanon je bio prekriven veličanstvenim cedrovima, koji su bili osobito cijenjeni među okolnim narodima (Pnz 1:7; Ps 29:6; 92:12; vidi dodatak B7).

  • Gospodinova večera.

    Doslovan obrok od beskvasnog kruha i vina koji predočavaju Kristovo tijelo i krv; obilježavanje godišnjice Isusove smrti. Prema Bibliji, kršćani su dužni obilježavati Kristovu smrt (1Ko 11:20, 23–26).

  • Gradovi utočišta.

    Levijevski gradovi u koje se nenamjerni ubojica mogao skloniti od krvnog osvetnika. Mojsije, a kasnije i Jošua, pod Jehovinim su vodstvom odredili šest takvih  gradova diljem Obećane zemlje. Kad bi ubojica došao u grad utočište, svoj bi slučaj iznio starješinama kod gradskih vrata, a oni bi mu iskazali gostoprimstvo. Da namjerni ubojice ne bi zloupotrijebili tu odredbu, onome tko je tražio utočište u tim gradovima moralo se suditi u gradu u kojem se ubojstvo dogodilo kako bi se dokazalo da to nije učinio namjerno. Ako bi se utvrdilo da čovjek nije namjerno počinio ubojstvo, poslali bi ga natrag u grad utočište. Morao je ostati unutar granica tog grada do kraja života ili do smrti velikog svećenika (Br 35:6, 11–15, 22–29; Jš 20:2–8).

  • Grci.

    Stanovnici Grčke ili ljudi koji potječu iz te zemlje. U grčkom dijelu Biblije taj se izraz koristi i u širem smislu pa se odnosi na sve nežidovske narode ili na one koji su bili pod utjecajem grčkog jezika i kulture (Jl 3:6; Iv 12:20).

  • Grčki.

    Jezik kojim su napisane grčke knjige Biblije (izuzev Matejevog evanđelja, koje je bilo napisano na hebrejskom, a potom prevedeno na grčki). Pored toga, grčki je prvi jezik na koji je bio preveden cjelokupni hebrejski dio Biblije. Taj prijevod naziva se Septuaginta.

  • Grob.

    Ponekad se odnosi na doslovno mjesto u koje se polaže mrtvac. No može se odnositi i na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi, odnosno stanje u kojem se oni nalaze (hebrejski šeol, grčki haídes, što se prevodi s “had”). Prema Bibliji, oni koji su u grobu ne mogu ništa raditi niti su ičega svjesni (Pos 47:30; Pr 9:10; Dj 2:31). Za izraz “spomen-grob” vidi bilješku za Ivana 5:28.

  • Guba; gubavac.

    Teška kožna bolest. U Bibliji se pod tim izrazom ne podrazumijeva samo bolest koja je danas poznata kao guba. Naime, od nje nisu obolijevali samo ljudi nego se ona mogla pojaviti i na odjeći i u kućama. Gubavac je osoba oboljela od gube (Le 14:54; Lk 5:12).

  • Gumno.

    Mjesto za vršidbu i vijanje žita. Riječ je o zaravnjenoj površini kružnog oblika koja se obično nalazila na nekoj uzvisini izloženoj vjetru (Mt 3:12; vidi VRŠIDBA i VIJANJE)

H

  • Had.

    Prijevod grčke riječi haídes, koja ima isto značenje kao hebrejska riječ šeol. U glavnom tekstu prevedena je izrazom “grob” i odnosi se na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. (Vidi GROB.)

  • Harmagedon.

    Dolazi od hebrejskog izraza har Megidon, koji znači “megidsko brdo”. Izraz se odnosi na “rat koji će se zbiti na veliki dan Svemogućeg Boga” u kojem će se okupiti vladari cijelog svijeta kako bi ratovali protiv Jehove (Ot 16:14, 16; 19:11–21; vidi VELIKA NEVOLJA).

  • Hebreji.

    Naziv “Hebrej” najprije se koristio za Abrama (Abrahama) kako bi ga se razlikovalo od Amorejaca, među kojima je živio. Poslije su se Hebrejima nazivali Abrahamovi potomci koji su potekli od njegovog unuka Jakova (Pos 14:13; Izl 5:3).

  • Hebrejski.

    Jezik Hebreja. Do Isusovog vremena u hebrejski je jezik ušlo mnogo aramejskih izraza. Tim su jezikom govorili Isus i njegovi učenici (Dj 26:14).

  • Hermes.

    Grčki bog, Zeusov sin. Grci su vjerovali da je Hermes glasnik bogova i bog govorništva. Stanovnici Listre jednom su prilikom Pavla nazvali Hermesom (Dj 14:12).

  • Herod.

    Ime nekolicine vladara iz loze Herodejaca koje je Rim postavio da vladaju nad Židovima. Herod Veliki poznat je po tome što je obnovio hram u Jeruzalemu i što je naredio pokolj djece u nastojanju da ubije Isusa (Mt 2:16; Lk 1:5). Herod Arhelaj i Herod Antipa, sinovi Heroda Velikog, vladali su područjem koje je prije bilo pod vlašću njihovog oca (Mt 2:22). Antipa je bio tetrarh, a nazivalo ga se i kraljem. Vladao je tijekom Isusove troipolgodišnje službe i tijekom razdoblja o kojem se govori u prvih 11 poglavlja Djela apostolskih (Mk 6:14–17; Lk 3:1, 19, 20; 13:31, 32; 23:6–15; Dj 4:27; 13:1). Poslije toga kratko je vladao Herod Agripa I., unuk Heroda Velikog. Njega je pogubio Božji anđeo (Dj 12:1–6, 18–23). Nakon njega počeo je vladati njegov sin Herod Agripa II. On je bio na vlasti sve do židovskog ustanka protiv Rima (Dj 23:35; 25:13, 22–27; 26:1, 2, 19–32).

  • Herodovi pristaše.

    Bili su poznati i kao herodovci. Oni su bili skupina nacionalista koja je podupirala političke ciljeve vladara iz loze Herodejaca, koje su postavili Rimljani. Među njima je vjerojatno bilo i saduceja. Herodovi pristaše udružili su se s farizejima kako bi ubili Isusa (Mk 3:6).

  • Higajon.

    Uputa o načinu izvođenja glazbenog djela. Javlja se u Psalmu 9:16 i možda označava svečani interludij odsviran u dubokom registru harfe ili stanku za duboko razmišljanje.

  • Hin.

    Mjera za tekućinu koja je iznosila 3,67 litara. Izraz se odnosi i na mjernu posudu te zapremnine (Izl 29:40; vidi dodatak B14).

  • Homer.

    Mjera za suhe tvari jednaka koru. Njegova vrijednost određena je prema procijenjenoj vrijednosti bata i iznosila je 220 litara (Le 27:16; vidi dodatak B14).

  •  Horeb.

    Brdoviti kraj u kojem se nalazila istoimena gora. Horeb je i drugo ime za goru Sinaj (Izl 3:1; Pnz 5:2; vidi dodatak B3).

  • Hram.

    Zdanje u Jeruzalemu koje je zamijenilo sveti šator kao vjersko središte u Izraelu. Prvi hram izgradio je Salamun, a razorili su ga Babilonci. Drugi hram izgradio je Zerubabel nakon povratka iz babilonskog izgnanstva, a kasnije ga je obnovio i nadogradio Herod Veliki. U Bibliji se hram često naziva “Jehovin dom” (Ezr 1:5; 6:14, 15; 1Lje 29:1; 2Lje 2:4; Mt 24:1; vidi dodatke B8 i B11).

  • Hramski sluge.

    Ne-Izraelci koji su obavljali pomoćne poslove u hramu. Izvorna hebrejska riječ netinim znači “darovani”, što upućuje na to da su bili darovani za hramsku službu. Po svemu sudeći, mnogi od njih bili su potomci Gibeonjana, koje je Jošua “odredio da sijeku drva i donose vodu za narod i za Jehovin žrtvenik” (Jš 9:23, 27; 1Lje 9:2; Ezr 8:17).

  • Hula; huliti.

    Izvorne riječi koje su prevedene sa “hula; huliti” u osnovi označavaju pogrdan, uvredljiv ili klevetnički govor, bilo da je usmjeren na Boga bilo na ljude. U Bibliji se ti izrazi prvenstveno odnose na vrijeđanje Boga ili onoga što je sveto (Br 15:30; Mk 3:29; Dj 6:11; Jk 2:7).

  • Hvat.

    Mjera za duljinu koja je iznosila 1,8 metara. U hvatima se izražavala dubina vode (Dj 27:28; vidi dodatak B14).

I

  • Idol; idolopoklonstvo.

    Idol je kip ili bilo kakav drugi prikaz nekoga ili nečega, stvarnog ili izmišljenog, koji je predmet obožavanja. Idolopoklonstvo je štovanje ili obožavanje idola te izražavanje ljubavi i divljenja prema njemu (Ps 115:4; Dj 17:16; 1Ko 10:14).

  • Ilirik.

    Rimska provincija koja se nalazila sjeverozapadno od Grčke. Pavao je na svojim propovjedničkim putovanjima došao do Ilirika, ali ne navodi se je li ondje propovijedao ili je naprosto stigao do granice te provincije (Ri 15:19; vidi dodatak B13).

  • Inoča.

    Žena, obično robinja, koju u poligamnom braku muž uzima pored svoje prave supruge (Izl 21:8; 2Sa 5:13; 1Kr 11:3).

  • Izgnanstvo.

    Stanje onoga koji je protjeran iz svog doma ili zemlje, najčešće po nalogu osvajača. Izraelska povijest bilježi dva velika izgnanstva – stanovnike sjevernog desetoplemenskog kraljevstva u izgnanstvo su odveli Asirci, a stanovnike južnog dvoplemenskog kraljevstva kasnije su u izgnanstvo odveli Babilonci. Preostali iz obje skupine izgnanika vratili su se u svoju domovinu za vladavine perzijskog kralja Kira (2Kr 17:6; 24:16; Ezr 6:21).

  • Izop.

    Biljka tankih grančica i sitnog lišća koja je služila za škropljenje krvlju ili vodom u obredima očišćenja. Moguće je da je riječ o jednoj vrsti mažurana (Origanum maru; Origanum syriacum). U Ivanu 19:29 spominje se “stabljika izopa”, što možda znači da je mažuran bio pričvršćen za neku granu ili stabljiku sirka (Sorghum vulgare) jer je ona bila dovoljno dugačka da se spužva s uskislim vinom prinese Isusovim ustima (Izl 12:22; Ps 51:7).

  • Izrael.

    Ime koje je Bog dao Jakovu. S vremenom je to postao skupni naziv za sve njegove potomke, bez obzira na to kad su živjeli. Potomke Jakovljevih 12 sinova često se naziva izraelski narod, odnosno Izraelci. Naziv “Izrael” koristio se i za desetoplemensko sjeverno kraljevstvo, koje se odcijepilo od južnog kraljevstva, a kasnije se koristio i za pomazane kršćane, “Izrael Božji” (Ga 6:16; Pos 32:28; 2Sa 7:23; Ri 9:6).

  • Izreka.

    Poslovica ili kratka priča koja u samo nekoliko riječi prenosi neku pouku ili izražava neku važnu životnu istinu. Biblijske izreke mogu biti izrečene u obliku zakučaste izjave ili zagonetke. Izreke iznose važne istine služeći se slikovitim izrazima, obično metaforama. Neke izreke uvriježile su se u svakodnevnom govoru i koristile su se kako bi se izrazila poruga ili prezir prema određenim vrstama ljudi (Pr 12:9; 2Pe 2:22).

J

  • Jakov.

    Sin Izaka i Rebeke, kojem je Bog kasnije dao ime Izrael. Postao je praotac izraelskog naroda (odnosno Izraelaca, koji su s vremenom nazvani Židovi). Imao je 12 sinova. Od njih i njihovih potomaka poteklo je 12 izraelskih plemena. Ime Jakov i dalje se koristilo za izraelski narod (Pos 32:28; Mt 22:32).

  • Jaram.

    Drveni okvir koji se stavlja oko vrata dviju teglećih životinja (obično goveda) kako bi pomoću njega vukle plug ili kola. Jaram može biti i drvena motka koju ljudi nose na ramenima, na čije se krajeve vješa teret. Budući da su jaram obično nosili robovi kako bi prenosili teške terete, jaram se koristi u prenesenom smislu kao simbol ropstva i podložnosti nekoj osobi ili pak kao simbol ugnjetavanja i patnje. Zbacivanje ili slamanje jarma označava oslobođenje od ropstva, tlačenja i izrabljivanja (Le 26:13; Mt 11:29, 30).

  • Jedutun.

    Izraz nepoznatog značenja, pojavljuje se u naslovima 39., 62. i 77. psalma. Izgleda  da su ti naslovi zapravo upute za izvođenje tih psalama i možda označavaju način izvedbe ili glazbalo na kojem su se oni trebali svirati. Budući da je postojao levitski glazbenik koji se zvao Jedutun, moguće je da su taj način izvedbe ili glazbalo na neki način bili povezani s njim ili njegovim sinovima.

  • Jehova.

    Prijevod tetragrama (četiri hebrejska slova koja označavaju Božje ime). Oblik “Jehova” koristi se već stoljećima u hrvatskom jeziku, a u ovom prijevodu pojavljuje se preko 7000 puta. (Vidi dodatke A4 i A5.)

  • Juda.

    Jakovljev četvrti sin kojeg mu je rodila njegova žena Lea. Jakov je na samrti prorekao da će iz Judine loze poteći moćan vladar čija će vlast biti trajna. Isus je po rođenju bio iz Judine loze. Po Judi je nazvano pleme, a kasnije i cijelo kraljevstvo. Kraljevstvo Juda sastojalo se od dva izraelska plemena, Judinog i Benjaminovog, a pripadali su mu i svećenici i leviti. To je kraljevstvo obuhvaćalo južni dio zemlje, uključujući i Jeruzalem i hram koji se ondje nalazio (Pos 29:35; 49:10; 1Kr 4:20; He 7:14).

  • Jutarnja zvijezda.

    Vidi DANICA.

K

  • Kab.

    Mjera za suhe tvari. Kab je imao 1,22 litre. Njegova vrijednost određena je prema procijenjenoj vrijednosti bata (2Kr 6:25; vidi dodatak B14).

  • Kad.

    Smjesa mirisnih smola i balzama koja sporo izgara i otpušta ugodan miris. U svetom šatoru i hramu koristio se poseban kad, koji se spravljao od četiri sastojka. Palio se ujutro i uvečer na kadionom žrtveniku u Svetinji, a na Dan očišćenja palio se u Svetinji nad svetinjama. Predočavao je molitve vjernih Božjih slugu koje su Bogu po volji. Kršćani nisu dužni paliti kad (Izl 30:34, 35; Le 16:13; Ot 5:8).

  • Kaldeja; Kaldejci.

    Ti su se izrazi prvobitno odnosili na područje delte Eufrata i Tigrisa i na narod koji je ondje živio, a s vremenom su se počeli koristiti za cijelu Babiloniju i njene stanovnike. Izraz “kaldejci” odnosi se i na skupinu učenih ljudi koji su se bavili znanošću, poviješću, jezicima i astronomijom, ali i gatanjem i astrologijom (Ezr 5:12; Da 4:7, bilj.; Dj 7:4).

  • Kanaan.

    Noin unuk i Hamov četvrti sin. Od njega je poteklo 11 plemena koja su se s vremenom naselila na istočnoj obali Sredozemnog mora, između Egipta i Arama (Sirije). To se područje isto zvalo Kanaan (Pos 9:18; Le 18:3; Dj 13:19; vidi dodatak B4).

  • Kasija.

    Produkt kore kineskog cimetovca (Cinnamomum cassia). Kasija se koristila kao miomiris, a bila je i jedan od sastojaka od kojih se pravilo sveto ulje za pomazanje (Izl 30:24; Ps 45:8; Eze 27:19).

  • Kemoš.

    Vrhovni bog Moabaca (1Kr 11:33).

  • Kerubi.

    Anđeli koji imaju visok položaj i posebna zaduženja. Razlikuju se od serafa (Pos 3:24; Izl 25:20; Iza 37:16; He 9:5).

  • Kislev.

    Naziv koji se nakon povratka Židova iz Babilona počeo koristiti za 9. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 3. mjesec građanskog kalendara. Kislev se poklapa s razdobljem od sredine studenoga do sredine prosinca (Ne 1:1; Za 7:1; vidi dodatak B15).

  • Klade.

    Naprava za mučenje i kažnjavanje. Neke klade bile su napravljene tako da su njima bile okovane samo noge, dok su se u druge stavljale ruke, noge i vrat, pa je cijelo tijelo bilo u iskrivljenom položaju (Jr 20:2; Dj 16:24).

  • Kor.

    Mjera za suhe tvari i tekućine. Kor je imao 220 litara. Njegova vrijednost određena je prema procijenjenoj vrijednosti bata (1Kr 5:11; vidi dodatak B14).

  • Koralji.

    Morske životinje od čijih se skeleta izrađuje nakit i drugi ukrasni predmeti. Koralji mogu biti različitih boja, između ostalog crveni, bijeli i crni. U biblijsko doba bili su naročito rasprostranjeni u Crvenom moru, a posebno su bili cijenjeni crveni koralji (Izr 8:11, bilj.).

  • Kostrijet.

    Oštra i tamna kozja dlaka od koje se izrađivala gruba tkanina za vreće u kojima se, naprimjer, držalo žito. Kostrijet se ujedno nosila kao znak žalosti (Pos 37:34; Lk 10:13).

  • Kovčeg saveza.

    Naziva se i kovčeg svjedočanstva. Bio je načinjen od drva akacije i obložen zlatom te se čuvao u Svetinji nad svetinjama u svetom šatoru, a kasnije u Svetinji nad svetinjama u Salamunovom hramu. Imao je poklopac od čistog zlata na kojem su se nalazila dva keruba okrenuta jedan prema drugome. Njegov najvažniji sadržaj bile su ploče sa svjedočanstvom, odnosno dvije ploče na kojima je bilo zapisano Deset zapovijedi (Izl 25:22; Pnz 31:26; 1Kr 6:19; He 9:4; vidi dodatke B5 i B8).

  • Kraljica Neba.

    Božica koju su u Jeremijino vrijeme štovali otpadnički Izraelci. Neki stručnjaci smatraju da je riječ o babilonskoj božici Ištar (Aštarti). Ona se poistovjećuje sa sumerskom božicom Inanom, čije ime znači  “kraljica neba”. Bila je i božica plodnosti. Na jednom natpisu otkrivenom u Egiptu Aštarta se naziva gospodaricom neba (Jr 44:19).

  • Krist.

    Isusova titula. Dolazi od grčke riječi Khristós, koja je istoznačnica hebrejske riječi prevedene s “Mesija” ili “Pomazanik” (Mt 1:16; Iv 1:41).

  • Kršćani.

    Ime koje je Bog dao sljedbenicima Isusa Krista (Dj 11:26; 26:28).

  • Krštenje; krstiti.

    Grčki glagol preveden s “krstiti” znači “uroniti” i odnosi se na potpuno uranjanje u vodu. Isus je rekao da se njegovi sljedbenici moraju krstiti. U Bibliji se spominje i Ivanovo krštenje, krštenje svetim duhom, krštenje vatrom i još neka krštenja (Mt 3:11, 16; 28:19; Iv 3:23; 1Pe 3:21).

  • Krvni osvetnik.

    Najbliži muški srodnik ubijene osobe koji je, po Mojsijevom zakonu, trebao pogubiti ubojicu kako bi osvetio prolivenu krv (Br 35:19). Krvna osveta temeljila se na odredbi o svetosti krvi i života koju je dobio Noa (Pos 9:5, 6).

  • Kućni bogovi.

    Obiteljski bogovi čije su kipove ljudi štovali i ponekad koristili za gatanje (Eze 21:21, bilj.). Neki od tih kipova veličinom i oblikom bili su nalik čovjeku, a neki su bili puno manji (Pos 31:34; 1Sa 19:13, 16). Na temelju arheoloških pronalazaka u Mezopotamiji može se zaključiti da je posjedovanje kipova kućnih bogova igralo važnu ulogu u tome tko će dobiti obiteljsko nasljedstvo. (To je možda bio razlog zašto je Rahela uzela očeve kipove kućnih bogova.) Po svemu sudeći, taj običaj nije postojao u Izraelu, iako su u vrijeme sudaca i kraljeva neki Izraelci štovali kućne bogove. Kipovi tih bogova bili su među idolima koje je uništio kralj Jošija, koji je služio Jehovi (Su 17:5; 2Kr 23:24; Ho 3:4).

  • Kvasac.

    Tvar koja se dodaje tijestu ili tekućini kako bi prouzročila vrenje. Izraz se odnosi i na komadić ukvasanog tijesta sačuvan od prijašnje smjese. U Bibliji se često koristi kao simbol grijeha i iskvarenosti, ali može se odnositi i na velik rast koji nije odmah očit (Izl 12:20; Mt 13:33; Ga 5:9).

L

  • Lakat.

    Mjera za duljinu koja je otprilike odgovarala duljini ljudske ruke od lakta do vrha srednjeg prsta. Izraelci su obično koristili lakat koji je iznosio oko 44,5 centimetara, ali su koristili i dugi lakat koji je bio za 1 dlan duži od uobičajenog lakta i iznosio je otprilike 51,8 centimetara (Pos 6:15; Lk 12:25, bilj.; vidi dodatak B14).

  • Lepton (lepta).

    U vrijeme pisanja grčkih knjiga Biblije, najmanji židovski bakreni ili brončani novčić (Mk 12:42, bilj.; Lk 21:2, bilj.; vidi dodatak B14).

  • Levi; Levijevci.

    Jakovljev treći sin kojeg mu je rodila Lea. Po njemu je nazvano pleme. Od njegova tri sina potekle su tri glavne porodice Levijevaca. Izraz “Levijevci” odnosi se na sve pripadnike Levijevog plemena, odnosno na svećenike, koji su bili iz Aronove loze, i na levite, koji su obavljali pomoćne poslove u svetom šatoru i hramu te bili pod nadzorom svećenika. Levijevcima nije bio dodijeljen nijedan dio Obećane zemlje, ali im je pripalo 48 gradova na područjima koja su dobila ostala plemena (Pnz 10:8; 1Lje 6:1; He 7:11).

  • Levijatan.

    Vjerojatno neka životinja koja živi u vodi ili blizu nje. U Jobu 3:8 i 41:1 taj se izraz, po svemu sudeći, odnosi na krokodila ili na neku drugu veliku i snažnu životinju koja živi u vodi. U Psalmu 104:26 možda je riječ o nekoj vrsti kita. U ostalim recima taj se izraz koristi u prenesenom smislu i ne može ga se povezati ni s kojom životinjom (Ps 74:14; Iza 27:1).

  • Log.

    Najmanja mjera za tekućinu koja se spominje u Bibliji. U Talmudu se opisuje kao dvanaesti dio hina, pa se na temelju toga može zaključiti da je imao 0,31 litru (Le 14:10; vidi dodatak B14).

  • Lončar.

    Majstor koji izrađuje glinene posude različitih oblika i namjena. Hebrejska riječ prevedena s “lončar” doslovno znači “onaj koji oblikuje”. Budući da lončar može oblikovati glinu kako god želi, taj se primjer često koristi kako bi se dočarala Jehovina vrhovna vlast nad ljudima i narodima (Iza 64:8; Ri 9:21).

M

  • Mahalat.

    Po svemu sudeći, riječ je o glazbenom izrazu. Javlja se u naslovu 53. i 88. psalma. Moguće je da je srodan hebrejskom glagolu koji znači “oslabjeti; razboljeti se”. Na temelju toga može se zaključiti da je te psalme trebalo izvesti u tmurnom i tužnom tonu, što odgovara njihovom sumornom sadržaju.

  • Makedonija.

    Događaji koje Biblija povezuje s Makedonijom odigrali su se na području današnje Grčke. Pod vlašću Aleksandra Velikog Makedonija je doživjela procvat te je bila neovisna sve dok je nisu osvojili Rimljani. U vrijeme Pavlovog prvog putovanja u Europu bila je rimska provincija. Pavao je tri puta posjetio Makedoniju (Dj 16:9; vidi dodatak B13).

  • Malkam.

    Vjerojatno isto božanstvo kao i Molek, vrhovni amorejski bog (Sf 1:5; vidi MOLEK).

  •  Mana.

    Osnovna hrana koju je Jehova davao Izraelcima tijekom 40 godina boravka u pustinji. Mana se svakog jutra, izuzev na dan počinka, čudom pojavljivala na tlu nakon što bi isparila rosa. Kad su je Izraelci prvi put vidjeli, pitali su jedan drugoga: “Što je to?” (na hebrejskom: “Man hu?”) (Izl 16:13–15, 35). U drugim recima mana se naziva “nebesko žito” (Ps 78:24), “kruh s neba” (Ps 105:40) i “kruh moćnih” (Ps 78:25). Isus je koristio taj izraz i u prenesenom smislu (Iv 6:49, 50).

  • Maskil.

    Hebrejski izraz nepoznatog značenja koji se javlja u naslovima 13 psalama. Moguće je da znači “pjesma za razmišljanje”. Hebrejska riječ prevedena s “razborito izvršavati službu” sličnog je oblika, pa neki stručnjaci smatraju da su srodne po značenju (2Lje 30:22; Ps 32:nsl.).

  • Medijci; Medija.

    Narod koji je potekao od Jafetovog sina Madaja. Naselili su se na Iranskoj visoravni te je ondje nastala Medija. Medijci su se udružili s Babiloncima kako bi porazili Asiriju. U to je vrijeme Perzija bila medijska pokrajina, ali nakon Kirove pobune Medija i Perzija su se spojile te je tako nastalo Medo-Perzijsko Carstvo. Ono je 539. pr. n. e. porazilo Novobabilonsko Carstvo. Među ljudima koji su se na Pedesetnicu 33. godine okupili u Jeruzalemu bilo je i Medijaca (Da 5:28, 31; Dj 2:9; vidi dodatak B9).

  • Merodak.

    Vrhovni bog grada Babilona. Nakon što je babilonski kralj i zakonodavac Hamurabi proglasio Babilon prijestolnicom Babilonije, Merodaku (odnosno Marduku) počela se pridavati sve veća važnost. Na koncu je zamijenio neke bogove koje su Babilonci ranije štovali te je postao vrhovni babilonski bog. Kasnije se umjesto imena Merodak (odnosno Marduk) počela koristiti titula “Belu” (što znači “gospodar”), pa se tog boga obično nazivalo Bel (Jr 50:2).

  • Mesija.

    Izvedenica hebrejske riječi koja znači “pomazan” ili “pomazanik”. Njena je istoznačnica riječ “Krist”, koja potječe iz grčkog (Da 9:25; Iv 1:41).

  • Mijeh.

    Spremnik načinjen od cijele kože oderane životinje, primjerice koze ili ovce, u kojem se čuvala tekućina, naprimjer vino. Vino se stavljalo u nove mjehove jer se tijekom vrenja stvara ugljikov dioksid, pa u mijehu raste pritisak. Novi su mjehovi elastični i šire se, a stari su mjehovi kruti pa pucaju pod pritiskom (Jš 9:4; Mt 9:17).

  • Miktam.

    Hebrejska riječ koja se javlja u naslovima šest psalama (Ps 16; 56–60). Riječ je o tehničkom izrazu nepoznatog značenja, ali moguće je da je srodan hebrejskoj riječi koja znači “natpis”.

  • Milkom.

    Božanstvo koje su štovali Amonci, vjerojatno je riječ o bogu Moleku (1Kr 11:5, 7). Pretkraj svoje vladavine Salamun je sagradio obredne uzvišice tom lažnom bogu. (Vidi MOLEK.)

  • Milo.

    Hebrejska riječ koja znači “ono čime se puni”, a može se prevesti i izrazom “humak”. U Septuaginti je prevedena s “tvrđava”. Iako se ne zna točno na što se taj izraz odnosio, vjerojatno je riječ o nekom geografskom ili građevinskom obilježju Davidovog grada (2Sa 5:9; 1Kr 11:27).

  • Milostinja.

    Ono što se daje nekome tko je u oskudici. Milostinja se ne spominje izravno u hebrejskom dijelu Biblije, ali Mojsijev zakon dao je Izraelcima konkretne odredbe o tome na koje su se načine dužni brinuti za siromašne (Mt 6:2).

  • Milja.

    Mjera za udaljenost koja se u izvornom tekstu grčkog dijela Biblije javlja samo u Mateju 5:41. Vjerojatno je riječ o rimskoj milji, koja je imala 1479,5 metara. (Vidi dodatak B14.)

  • Mina.

    Mjera za težinu i novčana jedinica. U Ezekijelovoj knjizi naziva se i “mane” (Eze 45:12). Mina koja se spominje u hebrejskom dijelu Biblije težila je 570 grama. Ta se vrijednost temelji na arheološkim nalazima, prema kojima je mina imala 50 šekela, a šekel je težio 11,4 grama. Moguće je da su postojale dvije mine različite vrijednosti – standardna i kraljevska – kao što su postojali i laktovi različite duljine. U grčkom dijelu Biblije mina je vrijedila 100 drahmi i imala je 340 grama. Šezdeset mina iznosilo je 1 talenat (Ezr 2:69; Lk 19:13; vidi dodatak B14).

  • Mjerna trska.

    Trska koja se koristila za mjerenje duljine. Bila je duga 6 lakata. Ako se njena duljina određivala prema standardnom laktu, imala je 2,67 metara, a ako se određivala prema dugom laktu, imala je 3,11 metara (Eze 40:3, 5; Ot 11:1; vidi dodatak B14).

  • Mlađak.

    Pojava mlađaka označavala je prvi dan svakog mjeseca židovskog kalendara. Na taj dan Izraelci su se okupljali, gostili i prinosili posebne žrtve. S vremenom je to postao važan nacionalni blagdan tijekom kojeg se nije radilo (Br 10:10; 2Lje 8:13; Kol 2:16).

  • Mlinski kamen; žrvanj.

    Cilindrični kamen koji se stavlja na drugi kamen sličnog oblika te služi za mljevenje žita. U sredinu donjeg kamena uglavio bi se klin koji je služio kao  osovina oko koje se okretao gornji kamen. U biblijsko doba u većini kućanstava koristio se ručni mlin i njime su se uglavnom služile žene. Budući da je taj mlin bio neophodan da bi obitelj svaki dan imala kruha, Mojsijev zakon zabranjivao je da se ručni mlin ili njegov žrvanj uzimaju kao zalog. Veće mlinske kamenove koji su radili na istom principu okretale su životinje (Pnz 24:6; Mk 9:42).

  • Mojsijev zakon.

    Zakon koji je Jehova preko Mojsija dao Izraelcima u Sinajskoj pustinji 1513. pr. n. e. Taj se izraz često odnosi na prvih pet knjiga Biblije (Jš 23:6; Lk 24:44).

  • Molek.

    Bog kojeg su štovali Amonci. Moguće je da se nazivi Molek, Malkam, Milkom i Moloh odnose na isto božanstvo i da je riječ o tituli, a ne o imenu nekog određenog boga. Mojsijev zakon nalagao je da treba pogubiti svakoga tko bi svoje dijete prinio na žrtvu Moleku (Le 20:2; Jr 32:35; Dj 7:43).

  • Moloh.

    Vidi MOLEK.

  • Mučenički stup.

    Prijevod grčke riječi staurós, koja označava uspravan stup, poput onoga na kojem je bio pogubljen Isus. Ništa ne upućuje na zaključak da se ta grčka riječ odnosi na križ, koji su poganski narodi stoljećima prije Krista koristili kao vjerski simbol. Izraz “mučenički stup” u potpunosti prenosi smisao izvorne riječi jer se pod pojmom staurós podrazumijevaju i muka, patnje i sramota koje su trebali doživjeti Isusovi sljedbenici (Mt 16:24; He 12:2).

  • Mut-laben.

    Izraz koji se javlja u naslovu 9. psalma. Prema uvriježenom mišljenju taj izraz znači “o smrti sina”. Neki stručnjaci pretpostavljaju da je riječ o nazivu ili početnim stihovima neke poznate pjesme uz čiju se melodiju pjevao taj psalam.

N

  • Nadglednik.

    Muškarac kojem je glavni zadatak da se kao pastir brine za skupštinu i da je čuva. Grčka riječ epískopos u osnovi prenosi misao o nadgledanju kako bi se nekoga zaštitilo. Izrazi “nadglednik” i “starješina” (presbýteros) odnose se na istu ulogu u kršćanskoj skupštini, no izraz “starješina” naglašava zrelost onoga tko je imenovan za tu službu, dok izraz “nadglednik” ističe odgovornosti koje ta služba uključuje (Dj 20:28; 1Ti 3:2–7; 1Pe 5:2).

  • Nakapnica.

    Umjetni podzemni spremnik u kojem se čuvala voda. U nakapnice se slijevala kišnica ili su se punile vodom iz izvora. Otvor im je obično bio pokriven (2Lje 26:10).

  • Naprsnik.

    Dio odjeće izraelskog velikog svećenika. Izgledao je poput džepa i bio je ukrašen dragim kamenjem, a veliki svećenik nosio ga je na srcu kad god je ulazio u Svetinju. Nazivao se “sudski naprsnik” jer su se u njemu nalazili Urim i Tumim, putem kojih je Jehova otkrivao svoje odluke i presude (Izl 28:15–30; vidi dodatak B5).

  • Nardovo ulje.

    Skupocjeno mirisno ulje crvenkaste boje koje se dobiva od istoimene biljke (Nardostachys jatamansi). Budući da je nardovo ulje bilo skupo, često se miješalo s manje kvalitetnim uljima, a ponekad se čak i krivotvorilo. Zanimljivo je da i Marko i Ivan navode da je Isusu na glavu i noge bilo izliveno pravo nardovo ulje (Mk 14:3; Iv 12:3).

  • Naslov psalma.

    Kratak tekst na početku nekih psalama u kojem se navodi tko je, kada i u kakvim okolnostima napisao taj psalam. Neki naslovi sadrže i upute o tome kako psalam treba izvesti te napomene o tome s kojom je svrhom i za koje prilike napisan (vidi naslove za Ps 3; 4; 5; 6; 7; 30; 38; 60; 92; 102).

  • Nazarećanin.

    Izraz koji se ponekad koristio za Isusa jer je on bio iz Nazareta. Taj je naziv vjerojatno izvedenica hebrejske riječi koja je u Izaiji 11:1 prevedena s “izdanak”. Isusove učenike kasnije se nazivalo nazarećanskom sljedbom (Mt 2:23; Dj 24:5).

  • Nazirej.

    Izvedenica hebrejske riječi koja znači “izdvojen; posvećen; predan”. Postojale su dvije vrste nazireja – oni koji su sami odlučili biti nazireji i oni koje je izabrao Bog. Muškarac ili žena mogli su Jehovi dati poseban zavjet da će određeno vrijeme živjeti kao nazireji. Oni su morali poštovati tri osnovne zabrane: nisu smjeli piti alkohol niti jesti išta što raste na vinovoj lozi, nisu se smjeli šišati i nisu smjeli doticati mrtvaca. Oni koje je Bog izabrao za nazireje, trebali su ostati pod tim zavjetom cijeli život, a Jehova je za njih dao posebne zapovijedi kojih su se trebali držati (Br 6:2–7; Su 13:5).

  • Nečist; nečistoća.

    Izraz koji se može odnositi na doslovnu prljavštinu ili na kršenje moralnih mjerila. U Bibliji se često odnosi na ono što prema Mojsijevom zakonu nije prihvatljivo, odnosno čisto (Le 5:2; 13:45; Mt 10:1; Dj 10:14; Ef 5:5; vidi ČIST; ČISTOĆA).

  • Nefili.

    Nasilni potomci koji su proizašli iz protuprirodnih veza materijaliziranih anđela i žena. Živjeli su prije općeg potopa (Pos 6:4).

  • Nehilot.

    Izraz nepoznatog značenja koji se javlja u naslovu 5. psalma. Neki stručnjaci smatraju da se odnosi na neko puhaće glazbalo  jer ima isti korijen kao hebrejska riječ halil (frula). No moguće je da taj izraz označava vrstu melodije.

  • Netini.

    Vidi HRAMSKI SLUGE.

  • Nezaslužena dobrota.

    Prijevod grčke riječi koja u osnovi prenosi misao o nečemu što je ugodno i privlačno. Izvorna riječ obično se odnosi na velikodušan dar ili na davanje potaknuto dobrotom. Kad se odnosi na Božju nezasluženu dobrotu, taj izraz upućuje na to da Bog nešto daje velikodušno, ne očekujući ništa zauzvrat. Ona je odraz Božje iznimne darežljivosti te velike ljubavi i dobrote koju pokazuje ljudima. Izvorna grčka riječ prevodi se i s “milost” i “dar”. Nezaslužena dobrota ne iskazuje se zato što ju je netko zaslužio, nego iz čiste velikodušnosti (2Ko 6:1; Ef 1:7).

  • Neznabošci.

    Izraz koji se u Bibliji obično koristi za pripadnike nežidovskih naroda, a kasnije i za ljude koji nisu bili kršćani (Iza 9:1; Mt 6:32; Dj 9:15).

  • Nisan.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za abib, 1. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 7. mjesec građanskog kalendara. Nisan se poklapa s razdobljem od sredine ožujka do sredine travnja (Ne 2:1; vidi dodatak B15).

  • Noćna straža; straža.

    Jedinica vremena kojom se u biblijsko doba mjerila noć od zalaska do izlaska Sunca (od otprilike 18 sati do 6 sati). Židovi su isprva noć dijelili na tri straže, a svaka je trajala otprilike četiri sata (Izl 14:24; Su 7:19). U Isusovo vrijeme noć se dijelila na četiri straže, a svaka je trajala otprilike tri sata (Mt 14:25; Lk 12:38).

O

  • Obredni stup.

    Stup, obično načinjen od kamena, koji je najvjerojatnije bio falički simbol Baala ili drugih lažnih bogova (Izl 23:24).

  • Obredno deblo.

    Prijevod hebrejske riječi ašera. Ta se riječ odnosi na (1) obredno deblo koje je predočavalo Ašeru, kanaansku božicu plodnosti, ili na (2) kip božice Ašere. Obredna debla ponekad su bili obični drveni stupovi, pa čak i drveće (Pnz 16:21; Su 6:26; 1Kr 15:13).

  • Obrezivanje.

    Postupak kojim se uklanja kožica s vrha muškog spolnog organa. Obrezivanje je bilo obavezno za Abrahama i njegove potomke, ali ta odredba ne vrijedi za kršćane. Taj se izraz u nekim kontekstima koristi u prenesenom smislu (Pos 17:10; 1Ko 7:19; Flp 3:3). Izraelci su ponekad koristili izraz “neobrezani” kao pogrdan naziv za ne-Izraelce (1Sa 17:26).

  • Očišćenje.

    U hebrejskom dijelu Biblije taj je pojam bio povezan s prinošenjem žrtava, zahvaljujući kojima je bilo moguće približiti se Bogu i štovati ga. Mojsijev zakon nalagao je da se prinose žrtve – posebno na Dan očišćenja, koji se slavio jednom godišnje – kako bi se i pojedincima i cijelom narodu omogućilo da usprkos svojim grijesima budu u miru s Bogom. Te su žrtve predočavale Isusovu žrtvu, koja je omogućila da grijesi čovječanstva jednom zauvijek budu potpuno očišćeni i da se ljudima pruži prilika da se pomire s Jehovom (Le 5:10; 23:28; Kol 1:20; He 9:12).

  • Odanost Bogu.

    Biti odan Jehovi Bogu znači osjećati duboko poštovanje prema njemu, štovati ga i služiti mu te vjerno podupirati njegovu vrhovnu vlast (1Ti 4:8; 2Ti 3:12).

  • Omer.

    Mjera za suhe tvari. Omer je imao 2,2 litre, što je jednako desetini efe (Izl 16:16, 18; vidi dodatak B14).

  • Oniks.

    Poludragi kamen, varijacija ahata, odnosno vrsta kalcedona slojevite građe. Oniks ima bijele slojeve koji se izmjenjuju sa slojevima crne, smeđe, crvene, sive ili zelene boje. Njime je bila ukrašena posebna odjeća velikog svećenika (Izl 28:9, 12; 1Lje 29:2; Job 28:16).

  • Oprosna godina; jubilej.

    Svaka 50. godina, računajući od ulaska Izraelaca u Obećanu zemlju. Tijekom oprosne godine zemlja je trebala počivati neobrađena, a Izraelci koji su bili robovi trebali su biti oslobođeni. Ako je neki Izraelac prodao zemlju koja je bila njegovo nasljedstvo, ona mu je te godine trebala biti vraćena. Oprosna godina bila je, takoreći, cjelogodišnji blagdan, godina oslobođenja tijekom koje se narod vratio u stanje u kakvom je bio kad ga je Bog utemeljio (Le 25:10).

  • Ostan.

    Dugačak štap s metalnim šiljkom koji se koristio za usmjeravanje stoke. Savjeti mudrog čovjeka koji usmjeravaju nekoga na pravi put uspoređeni su s ostanom. Izraz “opirati se ostanu” prenosi sliku o tvrdoglavom biku koji se opire ubodima ostana tako što se rita, čime se zapravo nabada na ostan i sam sebi nanosi bol (Dj 26:14; Su 3:31; Pr 12:11).

  • Otkupnina.

    Cijena koja se plaća kako bi se nekoga izbavilo iz zarobljeništva ili oslobodilo kazne, patnje, grijeha ili pak neke obaveze. Otkupnina se nije uvijek plaćala novcem (Iza 43:3). Postojale su razne prilike u kojima je bila potrebna otkupnina. Naprimjer, svi prvorođeni sinovi i svi prvorođeni mužjaci od životinja pripadali su Jehovi i trebali su se koristiti isključivo u službi njemu, a ako  ih se željelo toga osloboditi, trebalo je platiti otkupninu, odnosno otkupnu cijenu (Br 3:45, 46; 18:15, 16). Ako bi opasan bik koji nije bio pod nadzorom vlasnika ubio nekoga, vlasnik je trebao platiti otkupninu kako bi bio oslobođen smrtne kazne predviđene za takav prijestup (Izl 21:29, 30). No nije bilo moguće platiti otkupninu za onoga tko je namjerno ubio nekoga (Br 35:31). U Bibliji se najveća važnost pridaje otkupnini koju je Krist platio kad je umro žrtvenom smrću kako bi ljude poslušne Bogu izbavio od grijeha i smrti (Ps 49:7, 8; Mt 20:28; Ef 1:7).

  • Otpadništvo.

    Grčka imenica prevedena s “otpadništvo; otpad” (apostasía) dolazi od glagola koji doslovno znači “udaljiti se”. Imenica prenosi misao o izdaji, napuštanju ili odmetništvu. U grčkom dijelu Biblije taj se izraz uglavnom odnosi na one koji su odbacili pravu religiju (Izr 11:9; Dj 21:21, bilj.; 2So 2:3).

P

  • Pabirčenje.

    Sakupljanje uroda koji su nakon žetve ili berbe radnici namjerno ili slučajno ostavili iza sebe. Prema Mojsijevom zakonu, Izraelci nisu smjeli dokraja požeti rubove polja niti pobrati sve masline ili grožđe. Bog je rekao da siromašni, oni koji su u nevolji, došljaci, siročad i udovice imaju pravo pabirčiti ono što ostane nakon žetve ili berbe (Ru 2:7).

  • Papirus.

    Močvarna biljka nalik trski. Od papirusa su se, između ostalog, izrađivale košare, posude i čamci. Koristio se i za izradu materijala za pisanje sličnog papiru. Mnogi svici bili su načinjeni od papirusa (Izl 2:3).

  • Pasha.

    Godišnji blagdan koji su Izraelci slavili 14. abiba (kasnije se zvao nisan) u spomen na oslobođenje iz Egipta. Tom bi se prigodom zaklalo i ispeklo janje (ili jare), koje se potom jelo s gorkim biljem i beskvasnim kruhom (Izl 12:27; Iv 6:4; 1Ko 5:7).

  • Pečat.

    Predmet kojim se ostavljao otisak, najčešće u glini ili vosku. Pečatom se potvrđivalo nečije vlasništvo, vjerodostojnost nečega ili neki dogovor. U drevno doba pečati su bili načinjeni od tvrdog materijala (kamena, bjelokosti ili drva) na kojem su bila zrcalno urezana slova ili neki simbol. U Bibliji se izraz “pečat” koristi i u prenesenom smislu kako bi se prenijela misao da je nešto vjerodostojno, da pripada nekome ili da je skriveno odnosno tajno (Izl 28:11; Ne 9:38; Ot 5:1; 9:4).

  • Pečatnjak.

    Vrsta pečata, mogao se nositi na prstu ili oko vrata na uzici. Bio je simbol vlasti vladara ili visokih dužnosnika (Pos 41:42; vidi PEČAT).

  • Peć.

    Osim peći za pripremanje hrane postojale su i druge vrste peći: za preradu rude ili taljenje metala, za pečenje lončarije i drugih predmeta od keramike ili za pravljenje vapna. U biblijsko doba peći su bile sazidane od opeke ili kamena (Pos 15:17; Le 2:4; Da 3:17; Ot 9:2).

  • Pedalj.

    Mjera za duljinu koja otprilike odgovara razmaku između vrha palca i vrha malog prsta kad se oni ispruže. Pedalj je imao 22,2 centimetra (Izl 28:16; 1Sa 17:4; vidi dodatak B14).

  • Pedesetnica.

    Jedan od tri najznačajnija godišnja blagdana u Izraelu. Na taj su blagdan svi muškarci iz židovskog naroda trebali doći u Jeruzalem kako bi ga ondje proslavili. Pedesetnica, koja se spominje u grčkom dijelu Biblije, odnosi se na isti blagdan koji se u hebrejskom dijelu naziva Blagdan žetve odnosno Blagdan tjedana. Pedesetnica se slavila 50. dan nakon 16. nisana (Izl 23:16; 34:22; Dj 2:1).

  • Pelin.

    Biljni rod s više vrsta drvenastih biljaka izrazito gorkog okusa i jakog aromatičnog mirisa. Izraz “pelin” u Bibliji se koristi u prenesenom smislu kako bi se opisale gorke posljedice nemorala, ropstva, nepravde i otpadništva. U Otkrivenju 8:11 “pelin” (grčki ápsinthos) odnosi se na nešto gorko i otrovno (Pnz 29:18; Izr 5:4; Jr 9:15; Am 5:7).

  • Pepeonici.

    Posude od zlata, srebra ili bakra koje su se u svetom šatoru i hramu koristile za paljenje kada te za uklanjanje ugljevlja sa žrtvenika i izgorjelih stjenjeva sa zlatnog svijećnjaka. Nazivale su se i kadionicama (Izl 37:23; 2Lje 26:19; He 9:4).

  • Pergament.

    Materijal za pisanje načinjen od ovčje, kozje ili teleće kože. Bio je izdržljiviji od papirusa i koristio se za biblijske svitke. Pavao je u jednom svom pismu zamolio Timoteja da mu donese pergamente. Moguće je da su to bili svici koji su sadržavali dijelove hebrejskih knjiga Biblije. Neki svici koji su pronađeni među Svicima s Mrtvog mora bili su načinjeni od pergamenta (2Ti 4:13).

  • Perzija; Perzijanci.

    Zemlja i narod koji se često spominju zajedno s Medijom i Medijcima. Po svemu sudeći, ta su dva naroda bila srodna. U svojoj ranoj povijesti Perzija je zauzimala samo jugozapadni dio Iranske visoravni. Za vladavine Kira Velikog (kojem je, prema nekim povjesničarima iz drevnog doba, otac bio Perzijanac, a majka Medijka) Perzija je stekla nadmoć nad Medijom, no carstvo je bilo dvojno. Kir je 539. pr. n. e. porazio Babilonsko Carstvo, a zatim je dopustio zarobljenim  Židovima da se vrate u svoju domovinu. Perzijsko Carstvo protezalo se od rijeke Inda na istoku do Egejskog mora na zapadu. Židovi su bili pod perzijskom vlašću sve do 331. pr. n. e., kad je Aleksandar Veliki porazio Perzijance. U jednoj proročanskoj viziji Danijel je vidio uspon Perzijskog Carstva, a osim toga ono se u Bibliji spominje u Ezri, Nehemiji i Esteri (Ezr 1:1; Da 5:28; vidi dodatak B9).

  • Pim.

    Mjera za težinu, a ujedno i iznos koji su Filistejci naplaćivali za oštrenje raznog metalnog alata. Na arheološkim nalazištima u Izraelu pronađeno je nekoliko kamenih utega na kojima se nalazi riječ “pim” napisana na starohebrejskom. Njihova prosječna težina iznosi 7,8 grama, što je otprilike dvije trećine šekela (1Sa 13:20, 21).

  • Pir.

    Vrsta pšenice (Triticum spelta), čije se zrnje teško odvaja od pljeve (Izl 9:32).

  • Pismo; Pisma.

    Sveti spisi, Božja Riječ. Taj se izraz javlja samo u grčkom dijelu Biblije (Lk 24:27; 2Ti 3:16).

  • Pismoznanci.

    U Isusovo vrijeme taj se izraz odnosio na skupinu ljudi koji su bili dobro upućeni u Mojsijev zakon. Protivili su se Isusu (Mk 12:38, 39; 14:1).

  • Pjesma za uspinjanje.

    Izraz koji se javlja u naslovima psalama 120–134. Postoje različita mišljenja o tome što znači taj izraz. No mnogi smatraju da su tih 15 psalama Izraelci radosno pjevali dok su se uspinjali prema Jeruzalemu, koji je bio smješten visoko u judejskim brdima, kako bi ondje proslavili tri velika godišnja blagdana.

  • Plijesan.

    Bilo koja biljna bolest uzrokovana parazitskim gljivicama. Smatra se da je plijesan koja se spominje u Bibliji zapravo crna žitna hrđa (Puccinia graminis) (1Kr 8:37).

  • Pljeva.

    Ljuskice žitnog zrnja koje se pri vršidbi i vijanju odvajaju od jestivog dijela zrna. Taj se izraz u prenesenom smislu koristi za nešto što je bezvrijedno i nepoželjno (Ps 1:4; Mt 3:12).

  • Pokajanje.

    U Bibliji se pod tim izrazom podrazumijeva promjena načina razmišljanja i iskreno žaljenje zbog prijašnjeg načina života, loših postupaka ili zbog toga što osoba nije učinila ono što je trebala. Iskreno pokajanje pokazuje se djelima, odnosno promjenom načina postupanja (Mt 3:8; Dj 3:19; 2Pe 3:9).

  • Polaganje ruku.

    Ruke su se polagale na nekoga kako bi ga se imenovalo za poseban zadatak. Pored toga, polagale su se na ljude kako bi im se izrekao blagoslov, udijelio dar svetog duha ili kako bi ih se izliječilo. Ponekad su se ruke polagale i na životinje prije nego što su bile prinesene na žrtvu (Izl 29:15; Br 27:18; Dj 19:6; 1Ti 5:22).

  • Pomazati.

    Hebrejska riječ prevedena s “pomazati” doslovno znači “namazati tekućinom”. Prilikom pomazanja ulje se izlijevalo na osobu ili na predmet kao znak da su izdvojeni za posebnu službu. U grčkom dijelu Biblije taj se izraz koristi u smislu izlijevanja svetog duha na one koji su izabrani da žive na nebu (Izl 28:41; 1Sa 16:13; 2Ko 1:21).

  • Pomirbeni poklopac.

    Poklopac kovčega saveza, pred kojim je veliki svećenik škropio krvlju žrtava koje su se prinosile na Dan očišćenja. Hebrejski izraz izveden je od glagola koji znači “pokriti (grijeh)” ili možda “izbrisati (grijeh)”. Bio je načinjen od čistog zlata, a na njemu su se nalazila dva keruba, svaki na jednom kraju. Ponekad se naprosto nazivao “poklopac” (Izl 25:17–22; 1Lje 28:11; He 9:5; vidi dodatak B5).

  • Pomirenje.

    Vidi OČIŠĆENJE.

  • Poredak.

    Grčka riječ aión prevodi se izrazima “poredak”, “svijet” ili “vijek” kad se odnosi na trenutne prilike ili na obilježja koja su specifična za neko razdoblje, epohu ili eru. U Bibliji se koristi izraz “sadašnji svijet”, a pritom se misli na način na koji je ljudsko društvo općenito uređeno ili na svjetovni način života (2Ti 4:10). Sklapanjem saveza Zakona Bog je uspostavio poredak koji bi se mogao nazvati izraelskom ili židovskom erom. Bog je kasnije putem otkupne žrtve Isusa Krista uspostavio novi poredak, koji je u prvom redu uključivao skupštinu pomazanih kršćana. Time je započelo novo razdoblje, u kojem se počelo ispunjavati ono što je bilo predočeno savezom Zakona. Kad se izvorni grčki izraz javlja u množini, odnosi se na različite poretke koji su postojali, koji trenutno postoje ili koji će postojati u budućnosti. U nekim kontekstima taj se izraz može odnositi na sve što je stvoreno, naprimjer na Sunce, Mjesec, zvijezde i na samu Zemlju (Mt 24:3; Mk 4:19; Ri 12:2; 1Ko 10:11, bilj.; He 1:2; 11:3).

  • Porneia.

    Vidi BLUD.

  • Posljednji dani.

    Izraz koji se koristi u biblijskim proročanstvima i odnosi se na razdoblje tijekom kojeg se odvijaju događaji koji prethode Božjem sudu (Eze 38:16; Da 10:14; Dj 2:17). Ovisno o proročanstvu, to razdoblje može trajati samo nekoliko godina, a može trajati i mnogo godina. U Bibliji se taj izraz prije svega odnosi na “posljednje dane” ovog zlog svijeta, odnosno na razdoblje koje se poklapa  s vremenom Isusove nevidljive prisutnosti (2Ti 3:1; Jk 5:3; 2Pe 3:3).

  • Posrednik.

    Onaj tko pomaže da između dvije strane dođe do pomirenja. Prema Bibliji, Mojsije je posrednik saveza Zakona, a Isus je posrednik novog saveza (Ga 3:19; 1Ti 2:5).

  • Post.

    Uzdržavanje od hrane na određeno vrijeme. Izraelci su postili na Dan očišćenja, u vrijeme nevolje i kad im je trebalo Božje vodstvo. Židovi su s vremenom odredili četiri godišnja posta u znak sjećanja na neke tragične događaje u svojoj povijesti. Kršćani nisu dužni postiti (Ezr 8:21; Iza 58:6; Lk 18:12).

  • Pošast.

    Bilo koja zarazna bolest koja se brzo širi te može poprimiti epidemijske razmjere i izazvati smrt. Pošasti su često bile povezane s izvršavanjem Božjih presuda (Br 14:12; Eze 38:22, 23; Am 4:10).

  • Praćka.

    Bacačko oružje. Sastojala se od trake načinjene od životinjske kože, tetiva, dlake ili rogoza, a u sredini je imala proširenje u koje se stavljao projektil, obično kamen. Jedan kraj praćke vezao se za šaku ili zapešće, a drugi se držao u ruci. Nakon što bi bacač zavrtio praćku, ispustio bi kraj koji je držao. Drevni narodi imali su vojnike koji su bili naoružani praćkama (Su 20:16; 1Sa 17:50).

  • Pravednost.

    U Bibliji se izraz “pravednost” odnosi na ono što je ispravno prema Božjim mjerilima o dobru i zlu. Kad se za Boga kaže da je pravedan, želi se reći da se on uvijek drži svojih mjerila pravednosti, naprimjer kad sudi ili kad iskazuje milost. Kad se za nekog čovjeka kaže da je pravedan, to obično znači da čini ono što Bog smatra ispravnim i da se drži njegovih mjerila (Pos 15:6; Pnz 6:25; 2Lje 12:6; Ps 145:17; Izr 11:4; Sf 2:3; Mt 6:33).

  • Pravi Bog.

    Prijevod dvaju hebrejskih izraza Ha-Elohim i Ha-El. Oni u mnogim recima ističu činjenicu da je Jehova, za razliku od lažnih bogova, jedini pravi Bog. Izraz “pravi Bog” vjerno prenosi osnovnu misao izvornih hebrejskih izraza (Pos 5:22, bilj.; 46:3; Pnz 4:39).

  • Preljub.

    Dobrovoljno stupanje oženjenog muškarca ili udane žene u spolni odnos s osobom s kojom nije u braku (Izl 20:14; Mt 5:27; 19:9).

  • Pretorijanci; pretorijanska garda.

    Tjelesna straža rimskih careva. Pretorijanci su s vremenom stekli velik politički utjecaj te su imali moć postavljati i svrgavati careve (Flp 1:13).

  • Prijestup.

    Prekoračenje nekog zakona ili zapovijedi. U Bibliji ima isto značenje kao riječ “grijeh” (Ps 51:3; Ri 5:15).

  • Prisutnost.

    U grčkim knjigama Biblije ta se riječ u nekim kontekstima odnosi na prisutnost Isusa Krista u ulozi kralja. Ta je prisutnost započela njegovim nevidljivim ustoličenjem za Mesijanskog Kralja i traje tijekom posljednjih dana ovog poretka. Pod tim izrazom ne podrazumijeva se naprosto Kristov dolazak i brzi odlazak, nego razdoblje obilježeno određenim događajima (Mt 24:3).

  • Prizivanje duhova.

    Postupci koji se temelje na spiritizmu, vjerovanju da duhovi umrlih nastavljaju živjeti nakon smrti fizičkog tijela i da mogu komunicirati sa živima, naročito uz pomoć medija, osobe koja je posebno osjetljiva na njihov utjecaj. Grčka riječ prevedena s “prizivanje duhova” glasi pharmakía. Ta se riječ izvorno odnosila na upotrebu lijekova ili droge, ali s vremenom se počela koristiti za prizivanje duhova jer su u drevno doba ljudi uzimali drogu kad su prizivali demone kako bi od njih dobili moć (Ga 5:20; Ot 21:8).

  • Proglasiti pravednim.

    U Bibliji taj izraz znači “očistiti od svake krivnje”, “smatrati nekoga čistim i nedužnim”. Samo Jehova može nekoga proglasiti pravednim, nitko to ne može sam zaslužiti (Ri 3:20, 26; Ga 2:16).

  • Prokletstvo; kletva.

    Prijetnja ili objava da će nekoga ili nešto snaći zlo. Ti se izrazi ne odnose na nepristojne riječi ili psovke koje se izgovaraju u ljutnji. Kletva je najčešće javno zazivanje ili predviđanje zla, a kad je izriče Bog ili netko koga je on za to ovlastio, ima proročansko značenje i sigurno će se ostvariti (Pos 12:3; Br 22:12; Ga 3:10).

  • Prokonzul.

    Vladar kojeg je rimski senat postavljao da upravlja nekom provincijom u Rimskom Carstvu. Imao je sudbene i vojne ovlasti. Premda je za svoje odluke odgovarao rimskom senatu, u svojoj provinciji imao je vrhovnu vlast (Dj 13:7; 18:12).

  • Proroci.

    Kad je taj izraz pisan velikim početnim slovom, odnosi se na jedan dio hebrejskog dijela Biblije. Naime, Židovi su hebrejske knjige Biblije podijelili na tri dijela: Mojsijev zakon, Proroke i Psalme. Dio koji se naziva “Proroci” obuhvaća sve proročke knjige, ali i one koje im prethode, odnosno knjige od Jošue do 2. Kraljevima (Lk 24:44; Iv 6:45; Dj 26:27). Izraz “Zakon i Proroci” odnosi se na cijeli hebrejski dio Biblije (Mt 7:12; 22:40).

  • Proročanstvo.

    Poruka koja dolazi od Boga, bilo da Bog otkriva svoju volju ljudima bilo da ljudi objavljuju njegovu volju. To može biti neka nadahnuta moralna pouka, objava Božje zapovijedi ili presude ili pak nagovještaj nečega što će se dogoditi u budućnosti (Eze 37:9, 10; Da 9:24; Mt 13:14; 2Pe 1:20, 21).

  •  Prorok.

    Onaj preko koga Bog obznanjuje svoju volju. Proroci su bili Božji glasnogovornici, a osim proročanstava objavljivali su i Jehovine pouke, zapovijedi i presude (Am 3:7; 2Pe 1:21).

  • Prvine.

    Prvi plodovi žetve ili berbe; u širem smislu, prvi rezultati bilo koje aktivnosti. Jehova je tražio od Izraelaca da mu daju svoje prvine, bilo da se radilo o ljudima, životinjama ili plodovima zemlje. Na Blagdan beskvasnih kruhova i na Pedesetnicu Izraelci su kao narod prinosili Bogu prvine. Taj izraz koristi se i u prenesenom smislu i odnosi se na Krista i njegove pomazane sljedbenike (Br 15:21; Izr 3:9; 1Ko 15:23; Ot 14:4).

  • Prvorođenac.

    U prvom redu odnosi se na najstarijeg očevog sina, a ne na majčino prvo dijete. U biblijsko doba prvorođeni sin uživao je veliko poštovanje u obitelji i postao je glava obitelji nakon očeve smrti. Kad se izvorni izraz koristi za životinje, odnosi se na prvorođenog mužjaka (Pos 25:33; Izl 11:5; 13:12; Kol 1:15).

  • Psalam.

    Hvalospjev napisan u čast Bogu. Psalmi su bili uglazbljeni te su ih Božji sluge pjevali u raznim prilikama, između ostalog prilikom vršenja službe u Jehovinom hramu u Jeruzalemu (Lk 20:42; Dj 13:33; Jk 5:13).

  • Psaltir.

    Žičano glazbalo. Sastojalo se od nekoliko žica napetih preko drvene površine koja je služila kao rezonantna kutija. Žice su bile načinjene od biljnih vlakana ili životinjskih crijeva (1Sa 18:6; Ps 71:22).

  • Purim.

    Godišnji blagdan koji se slavi 14. i 15. adara u spomen na izbavljenje Židova od istrebljenja u vrijeme kraljice Estere. Blagdan je dobio ime po množini riječi pur, koja znači “ždrijeb” (ta riječ nije hebrejskog porijekla). Naime, Haman je izvlačio pur, odnosno ždrijeb, kako bi odredio dan u koji će izvršiti svoj plan da istrijebi Židove (Es 3:7; 9:26).

  • Pustinja.

    Prijevod hebrejske riječi midbar, koja se najčešće odnosi na rijetko naseljen i neobrađen kraj (Jr 2:2). Biblija navodi kako je u pustinji moglo biti pašnjaka (Izl 3:1; Jr 23:10), nakapnica (2Lje 26:10), kuća, pa čak i gradova (1Kr 2:34; Jš 15:61, 62; Iza 42:11). Iako taj izraz obično označava pusto područje pokriveno travom i niskim raslinjem, može se odnositi i na pravu pustinju, odnosno na suh i bezvodan kraj.

  • Put.

    Izraz koji se u Bibliji ponekad koristi u prenesenom smislu i odnosi se na način ponašanja ili na postupke koje Jehova smatra ispravnima ili neispravnima (Ps 1:6; Izr 5:21). Učenike Isusa Krista nazivalo se sljedbenicima “Puta”. Drugim riječima, oni su svoj životni put podredili vjeri u Isusa Krista te su išli njegovim stopama (Dj 19:9).

R

  • Rahab.

    Izraz koji se u simboličnom smislu koristi u Jobu, Psalmima i Izaiji. U Knjizi o Jobu iz konteksta se može zaključiti da se taj izraz odnosi na neku morsku neman. Na drugim mjestima ta morska neman simbolizira Egipat (Job 9:13; Ps 87:4; Iza 30:7; 51:9, 10).

  • Raj.

    Prekrasan park, odnosno vrt. Prvi raj o kojem govori Biblija bio je Eden. Njega je Jehova načinio za prvi ljudski par. Iz riječi koje je Isus uputio zločincu koji je bio na stupu pored njega može se naslutiti da će Zemlja postati raj. U 2. Korinćanima 12:4 izraz “raj” vjerojatno se odnosi na neki budući raj, a u Otkrivenju 2:7 na nebeski raj (Pj 4:13; Lk 23:43).

  • Ravnatelj.

    Izraz koji se uglavnom javlja u Psalmima. Hebrejski izraz preveden s “ravnatelj” odnosio se, po svemu sudeći, na onoga tko je na neki način osmišljavao izvedbu pjesama i ravnao njihovim izvođenjem, uvježbavao i obučavao levitske pjevače te predvodio zbor i svirače prilikom javnog izvođenja pjesama. U nekim drugim biblijskim prijevodima taj je izraz preveden sa “zborovođa” ili “upravitelj pjevačkoga zbora” (Ps 4:nsl.; 5:nsl.).

  • Razdiranje haljina.

    Židovi su imali običaj razderati haljine kako bi izrazili žalost i druge snažne osjećaje. Haljina se obično razdirala samo na gornjem dijelu, a ne cijelom dužinom jer se tada više ne bi mogla nositi (Pos 37:34; Es 4:1; Dj 14:14).

  • Rob; ropstvo.

    Danas se izraz “rob” obično odnosi na osobu koja je u vlasništvu druge osobe za koju je prisiljena raditi, obično u vrlo lošim uvjetima. No u Bibliji taj izraz ima puno šire značenje te se može odnositi i na sluge koji su obavljali raznorazne poslove. Neki od njih uživali su veliko povjerenje svog gospodara i imali su ugledan položaj u kućanstvu. U biblijsko doba bilo je uobičajeno prodati ili kupiti roba. Ipak, Mojsijev zakon sadržavao je odredbe koje su štitile robove od zlostavljanja. U Izraelu je postojala mogućnost da onaj tko osiromaši proda sebe ili svoju djecu u ropstvo kako bi otplatio dugove. Kršćane se naziva robovima zato što su kupljeni Isusovom dragocjenom krvlju. Onaj tko se krsti i tako postane kršćanin, dragovoljno postaje rob Jehove Boga i Isusa Krista (Izl 21:2; Ri 1:1; 1Pe 2:16).

  •  Rog.

    Životinjski rogovi koristili su se u razne svrhe: iz njih se pilo, služili su kao tintarnice te spremnici za ulje i kozmetičke preparate, a koristili su se i kao glazbeni ili signalni instrumenti (1Sa 16:1, 13; 1Kr 1:39; Eze 9:2). Izraz “rog” često se koristi u prenesenom smislu kao simbol snage, osvajanja i pobjede (Pnz 33:17; Mi 4:13; Za 1:19).

  • Rogovi žrtvenika.

    Izbočine koje su izgledale poput rogova, a nalazile su se na sva četiri ugla nekih žrtvenika (Le 8:15; 1Kr 2:28; vidi dodatke B5 i B8).

S

  • Saduceji.

    Istaknuta židovska vjerska sljedba koju su činili bogati velikaši i svećenici koji su imali velik utjecaj na sve što se zbivalo u hramu. Nisu prihvaćali mnoge usmene predaje kojih su se držali farizeji ni neka njihova vjerovanja. Nisu vjerovali u uskrsnuće ni u anđele. Protivili su se Isusu (Mt 16:1; Dj 23:8).

  • Salamunov trijem.

    U Isusovo vrijeme, natkriveni trijem u hramu, s istočne strane vanjskog dvorišta. Vjerovalo se da je to nekada bio dio Salamunovog hrama. Biblija izvještava da je Isus jedne zime “hodao Salamunovim trijemom”. Kasnije su se ondje okupljali prvi kršćani kako bi štovali Boga (Iv 10:22, 23; Dj 5:12; vidi dodatak B11).

  • Samarićani.

    Izraz koji se prvobitno odnosio na Izraelce u sjevernom desetoplemenskom kraljevstvu, ali nakon što su 740. pr. n. e. Samariju osvojili Asirci, uključivao je i pripadnike drugih naroda koje su Asirci naselili na tom području. U Isusovo vrijeme pojam “Samarićanin” nije imao nacionalne ni političke konotacije, nego se uglavnom odnosio na pripadnike sljedbe koja je djelovala u blizini drevnih gradova Šekema i Samarije. Neka njihova vjerovanja uvelike su se razlikovala od židovskih učenja (Iv 8:48).

  • Samarija.

    Grad koji je oko 200 godina bio prijestolnica sjevernog desetoplemenskog kraljevstva Izraela, ali i naziv cijelog područja koje je to kraljevstvo obuhvaćalo. Samarija je bila izgrađena na istoimenoj gori. U Isusovo vrijeme to je bilo ime pokrajine koja je na sjeveru graničila s Galilejom, a na jugu s Judejom. Isus tijekom svojih putovanja obično nije propovijedao u Samariji, ali u nekoliko je navrata prošao kroz to područje i razgovarao s tamošnjim stanovnicima. Petar je upotrijebio drugi simbolični ključ kraljevstva kad je na Samarićane bio izliven sveti duh (1Kr 16:24; Iv 4:7; Dj 8:14; vidi dodatak B10).

  • Satrap.

    Potkralj, odnosno namjesnik koji je upravljao nekom pokrajinom u Babilonskom i Perzijskom Carstvu. Satrape je na njihov položaj postavljao kralj (Ezr 8:36; Da 6:1).

  • Savez.

    Sporazum ili ugovor između dvije strane kojim se one obavezuju da će nešto učiniti odnosno da nešto neće učiniti. U Bibliji se spominju savezi koje je Bog sklopio s ljudima, ali i savezi koje su ljudi sklopili među sobom, bilo da su u pitanju pojedinci, skupine ljudi, plemena ili narodi. Ponekad se samo jedna strana obavezala da će se držati uvjeta saveza (takav savez zapravo je bio obećanje), a u drugim su se prilikama obje strane obavezale da će se držati uvjeta saveza. Među najznačajnije saveze spadaju oni koje je Bog sklopio s Abrahamom, Davidom, izraelskim narodom (savez Zakona) i s Izraelom Božjim (novi savez) (Pos 9:11; 15:18; 21:27; Izl 24:7; 2Lje 21:7).

  • Seah.

    Mjera za suhe tvari. Seah je imao 7,33 litre. Njegova vrijednost određena je prema procijenjenoj vrijednosti bata (2Kr 7:1; vidi dodatak B14).

  • Sela.

    Izraz povezan s glazbom ili recitacijom, a javlja se u Psalmima i Habakuku. Moguće je da upućuje na stanku u pjevanju ili sviranju – ili na oboje – kako bi se moglo razmišljati u tišini ili kako bi ono što je upravo izvedeno ostavilo jači dojam na slušatelja. U grčkoj Septuaginti prevodi se izrazom diápsalma, što znači “glazbeni interludij” (Ps 3:4; Hb 3:3).

  • Serafi.

    Duhovna stvorenja koja okružuju Jehovino prijestolje na nebu. Hebrejska riječ serafim doslovno znači “oni koji gore” (Iza 6:2, 6).

  • Sin Čovječji.

    Izraz koji se u evanđeljima spominje otprilike 80 puta. Odnosi se na Isusa Krista i ističe činjenicu da je on, time što se rodio na Zemlji, uistinu bio čovjek, a ne duhovno stvorenje koje je naprosto uzelo ljudsko tijelo. Osim toga, taj izraz upućuje na to da će Isus ispuniti proročanstvo zapisano u Danijelu 7:13, 14. U hebrejskom dijelu Biblije taj se izraz koristi za Ezekijela i Danijela kako bi se istaknula razlika između tih smrtnih ljudi i Boga, od kojeg je potjecala poruka koju su objavljivali (Eze 3:17; Da 8:17; Mt 19:28; 20:28).

  • Sin Davidov.

    Izraz koji se obično odnosi na Isusa. Njime se ističe da je Isus, u skladu sa savezom sklopljenim s Davidom, obećani potomak iz Davidove loze koji je trebao naslijediti kraljevstvo (Mt 12:23; 21:9).

  • Sinagoga.

    Riječ grčkog porijekla koja doslovno znači “sastati se; sastanak”. U većini redaka  taj se izraz odnosi na mjesto odnosno građevinu u kojoj su se Židovi okupljali kako bi slušali čitanje svetih spisa, primali pouku, slušali propovijedi i molili se. U Isusovo vrijeme svako je veće mjesto u Izraelu imalo sinagogu, a veliki su ih gradovi imali i nekoliko (Lk 4:16; Dj 13:14, 15).

  • Sinaj.

    Gora u Arabiji (Ga 4:25). Nazivala se i Horeb. Nije poznato gdje se točno nalazila. U blizini gore Sinaja Jehovin anđeo ukazao se Mojsiju u plamenu gorućeg grma i dao mu zadatak da Izraelce izvede iz Egipta (Izl 3:1–10; Dj 7:30). Otprilike godinu dana nakon toga izraelski je narod stigao podno Sinaja (Izl 19:2). Mojsije je tada na toj gori dobio kamene ploče s Deset zapovijedi (Izl 32:15, 16; vidi dodatak B3).

  • Sion.

    Ime jebusejske utvrde koja se nalazila na jugoistočnom jeruzalemskom brežuljku. Nazivala se i Jebus. Nakon što ju je David osvojio, sagradio je ondje svoj kraljevski dvor, a utvrda je dobila ime “Davidov grad” (2Sa 5:7, 9). Gora Sion postala je posebno sveta Jehovi kad je David onamo preselio kovčeg saveza. Izraz “Sion” kasnije je uključivao i hram na brdu Moriji, a ponekad se odnosio i na cijeli Jeruzalem. U grčkom dijelu Biblije obično se koristi u prenesenom smislu (Ps 2:6; 1Pe 2:6; Ot 14:1).

  • Sirija; Sirijci.

    Vidi ARAM; ARAMEJCI.

  • Sirta.

    Dva velika plitka zaljeva uz obalu Libije, na sjeveru Afrike. Drevni moreplovci bojali su se ploviti onuda zbog pješčanih sprudova koji su se neprestano pomicali s izmjenom plime i oseke (Dj 27:17; vidi dodatak B13).

  • Sivan.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 3. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 9. mjesec građanskog kalendara. Sivan se poklapa s razdobljem od sredine svibnja do sredine lipnja (Es 8:9; vidi dodatak B15).

  • Skakavci.

    Kukci koji se kreću u velikim jatima. Prema Mojsijevom zakonu spadali su u čiste životinje, koje se smjelo jesti. Ogromna jata skakavaca stvarala su ljudima velike probleme jer su proždirala sve pred sobom i uzrokovala golemu štetu (Izl 10:14; Mt 3:4).

  • Skupština.

    Hebrejski kahal, grčki ekklesía. Oba izraza označavaju skupinu osoba okupljenih s određenom svrhom. U hebrejskom dijelu Biblije riječ kahal obično se odnosi na izraelski narod ili na skupove koji su bili organizirani prilikom godišnjih blagdana i drugih važnih događaja u Izraelu. U grčkom dijelu Biblije izraz “skupština” odnosi se na pojedinačne zajednice kršćana u nekom gradu ili mjestu, ali češće označava sve kršćane na svijetu kao jedinstvenu cjelinu (Izl 12:6, bilj.; 1Kr 8:14, bilj.; Dj 9:31; Ri 16:5).

  • Slobodnjak; oslobođenik.

    U rimsko doba slobodnjak je bio čovjek koji se rodio slobodan te je imao sva prava rimskog građanina. S druge strane, oslobođenik je bio oslobođeni rob. Civilnim oslobođenjem (manumisijom) oslobođenik bi dobio rimsko građanstvo, ali ne bi mogao obnašati nikakvu političku funkciju. Neslužbenim oslobođenjem rob bi postao slobodan, ali ne bi imao sva građanska prava (1Ko 7:22).

  • Sluga pomoćnik.

    Prijevod grčke riječi diákonos, koja se obično prevodi sa “sluga”, a ponekad i s “poslužitelj”. Taj se izraz odnosi na onoga tko pomaže starješinama u skupštini. Da bi netko mogao obavljati tu hvalevrijednu službu, mora udovoljavati određenim biblijskim preduvjetima (1Ti 3:8–10, 12).

  • Sljedba.

    Skupina ljudi koja se drži nekog učenja ili slijedi nekog vođu te ima vlastiti sustav vjerovanja. U Bibliji se taj izraz koristi za dvije utjecajne vjerske struje unutar židovstva, farizeje i saduceje. Osim toga, oni koji nisu bili kršćani nazivali su kršćane sljedbom odnosno nazarećanskom sljedbom, možda zato što su smatrali da su se oni odcijepili od židovske vjere. Sljedbe su se s vremenom pojavile i u kršćanskoj skupštini. Naprimjer, u Otkrivenju se spominje “Nikolina sljedba” (Ot 2:6; Dj 5:17; 15:5; 24:5; 28:22; 2Pe 2:1).

  • Smirna.

    Mirisna smola koja se dobiva od raznih vrsta trnovitog grmlja i niskog drveća iz roda Commiphora. Smirna je bila jedan od sastojaka svetog ulja za pomazanje. Koristila se za mirisanje odjeće i kreveta te se stavljala u ulje za masažu i za njegu tijela. Upotrebljavala se i prilikom pripremanja tijela za ukop (Izl 30:23; Izr 7:17; Iv 19:39).

  • Sotona.

    Najveći Božji neprijatelj, Đavo. Ime “Sotona” dolazi od hebrejske riječi koja doslovno znači “protivnik” (Job 1:6; Mt 4:10; Ot 12:9).

  • Starješina.

    U Bibliji se taj izraz odnosi na muškarca koji ima određeni autoritet i odgovorna zaduženja u zajednici ili narodu ili pak u kršćanskoj skupštini. U Otkrivenju se taj izraz odnosi na nebeska stvorenja (Izl 4:29; Izr 31:23; 1Ti 5:17; Ot 4:4).

  • Stoički filozofi.

    Pristaše stoicizma, grčkog filozofskog pravca koji je naučavao da čovjek  može biti sretan samo ako se u životu vodi razumom i živi u skladu s prirodom. Po njihovom mišljenju, istinski mudar čovjek ravnodušan je prema boli i užicima (Dj 17:18).

  • Stražar.

    Onaj tko čuva stražu, obično noću, kako bi ljude ili imovinu zaštitio od mogućih opasnosti. Kad bi vidio da prijeti opasnost, oglasio bi uzbunu. Stražari su se obično nalazili na gradskim zidinama i kulama kako bi izdaleka mogli vidjeti svakoga tko se približava gradu. Stražari su postojali i u vojsci. Proroci su u simboličnom smislu služili kao stražari jer su upozoravali izraelski narod na predstojeće uništenje (2Kr 9:20; Eze 3:17).

  • Stup.

    Stupovi su se koristili u gradnji, primjerice u jeruzalemskom hramu i drugim zdanjima koja je sagradio kralj Salamun. Katkad su se podizali i u znak sjećanja na neke podvige ili važne događaje. Poganski narodi podizali su stupove kod kojih su vršili obrede u čast lažnih bogova, a Izraelci su se ponekad poveli za njima (Su 16:29; 1Kr 7:21; 14:23). Neki su narodi stupove koristili za pogubljivanje ili su na njih vješali tijela pogubljenih ljudi kako bi ih se izvrgnulo javnoj sramoti ili kao upozorenje drugima. Asirci, koji su bili okrutan ratnički narod, zarobljenike su nabijali na zašiljene stupove, odnosno kolce. Kolac bi im protjerali kroz trbušnu šupljinu sve do prsnog koša i ostavili ih da tako stoje. No prema židovskom zakonu, oni koji su bili krivi za teške zločine, kao što su hula na Boga ili idolopoklonstvo, bili su najprije pogubljeni kamenovanjem ili na neki drugi način, a onda su njihova tijela bila obješena na stup ili na drvo kao upozorenje drugima (Pnz 21:22, 23; 2Sa 21:6, 9). Rimljani su ponekad naprosto vezali žrtvu za stup. Na taj bi način čovjek možda poživio i nekoliko dana, a na koncu bi umro od bolova, žeđi, gladi i posljedica izloženosti suncu. No u drugim slučajevima vojnici bi osuđenika pribili na stup tako što bi mu zabili čavle kroz ruke i noge. Na taj je način bio pogubljen Isus (Lk 24:20; Iv 19:14–16; 20:25; Dj 2:23, 36; vidi MUČENIČKI STUP).

  • Suci.

    Muškarci koje je Jehova postavljao kako bi izbavljali njegov narod. Razdoblje sudaca trajalo je sve dok Izraelom nisu počeli vladati kraljevi (Su 2:16).

  • Sudačka stolica.

    Obično povišeni podij na otvorenom do kojeg su vodile stepenice, na kojem su sjedili predstavnici vlasti te se obraćali narodu i objavljivali svoje odluke. Izrazi “Božja sudačka stolica” i “Kristova sudačka stolica” imaju preneseno značenje i predočavaju sve ono što je Jehova poduzeo kako bi sudio ljudskom rodu (Ri 14:10; 2Ko 5:10; Iv 19:13).

  • Sudbeno vijeće.

    Židovski vrhovni sud koji je zasjedao u Jeruzalemu; naziva se i sinedrij ili sanhedrin. U Isusovo vrijeme Sudbeno vijeće imalo je 71 člana, među kojima su bili veliki svećenik, oni koji su ranije služili kao veliki svećenici, članovi velikosvećeničkih obitelji, narodni starješine, poglavari plemena i porodica te pismoznanci (Mk 15:1; Dj 5:34; 23:1, 6).

  • Sudnji dan.

    Taj se izraz odnosi na određeni dan ili razdoblje u kojem pojedine skupine ljudi, narodi ili cijeli ljudski rod polažu račun Bogu. Može se odnositi na razdoblje tijekom kojeg će oni koji zaslužuju smrt biti pogubljeni ili na razdoblje tijekom kojeg će neki dobiti priliku da budu spašeni i dobiju vječni život. Isus Krist i njegovi apostoli govorili su o Sudnjem danu koji će se dogoditi u budućnosti i koji se neće ticati samo živih nego i onih koji su umrli (Mt 12:36).

  • Svećenička pregača.

    Dio odjeće izraelskih svećenika. Veliki svećenik imao je posebnu pregaču (efod), a preko nje nosio je naprsnik ukrašen s 12 dragih kamenova (Izl 28:4, 6; vidi dodatak B5).

  • Svećenički glavar.

    U hebrejskom dijelu Biblije, drugi naziv za velikog svećenika. Po svemu sudeći, u grčkom dijelu Biblije izraz “svećenički glavari” odnosio se na istaknute pripadnike svećenstva, a moguće je da su se među njih ubrajali i oni koji su bili smijenjeni s položaja velikog svećenika te poglavari 24 svećeničke skupine (2Lje 26:20; Ezr 7:5; Mt 2:4; Mk 8:31).

  • Svećenik.

    Muškarac koji je zastupao Boga pred narodom kojem je služio, učeći ih o Bogu i njegovim zapovijedima. Svećenici su ujedno zastupali narod pred Bogom tako što su prinosili žrtve, zauzimali se za narod te upućivali molitve u njegovo ime. Prije nego što je Mojsijev zakon stupio na snagu, onaj tko je bio glava obitelji služio je kao svećenik svojoj obitelji. Pod Mojsijevim su zakonom kao svećenici služili muškarci iz Aronove loze, koja je pripadala Levijevom plemenu. Ostali muškarci iz Levijevog plemena bili su njihovi pomoćnici. Kad je na snagu stupio novi savez, duhovni Izrael postao je narod svećenika, a Isus Krist veliki svećenik (Izl 28:41; He 9:24; Ot 5:10).

  • Svet; svetost.

    Odlika svojstvena Jehovi; stanje potpune moralne čistoće (Izl 28:36; 1Sa 2:2; Izr 9:10; Iza 6:3). Kad je riječ o ljudima  (Izl 19:6; 2Kr 4:9), životinjama (Br 18:17), stvarima (Izl 28:38; 30:25), mjestima (Izl 3:5; Iza 27:13), danima i godinama (Izl 16:23; Le 25:12) te aktivnostima (Izl 36:4), hebrejski izraz preveden sa “svetost” prenosi misao o odvojenosti, isključivoj predanosti ili posvećenosti svetom Bogu. Biti svet znači biti izdvojen za službu Jehovi. I u grčkom dijelu Biblije izvorne riječi prevedene sa “svet” i “svetost” koriste se u smislu “odvojen za Boga”. Osim toga, ti se izrazi odnose na čisto vladanje (Mk 6:20; 2Ko 7:1; 1Pe 1:15, 16).

  • Sveta tajna.

    Važan dio Božjeg nauma. Sveta tajna potječe od Boga, on je drži sakrivenom dok ne dođe vrijeme da je objavi i otkriva je samo onima koje odabere (Mk 4:11; Kol 1:26).

  • Sveti.

    Izraz koji se u grčkom dijelu Biblije odnosi na sve članove kršćanske skupštine u 1. stoljeću, odnosno na sve koji su očišćeni Kristovom krvlju i odvojeni za službu Bogu te su dobili mogućnost da budu Kristovi suvladari (1Ko 1:2; 2Ko 1:1). Iako ih se naziva “svetima”, to ne znači da tijekom svog zemaljskog života nisu nikad sagriješili (1Iv 1:8). U Bibliji ih se tako naziva za života, a ne tek nakon smrti. Kršćane se poticalo da se mole za svete, a ne da se mole njima ili da svoje molitve Bogu upućuju preko njih (Ef 6:18, 19).

  • Sveti duh.

    Nevidljiva sila kojom se Bog služi kako bi ostvario svoje naume. Taj je duh svet zato što dolazi od Jehove, koji je čist i pravedan u apsolutnom smislu, i zato što Jehova putem njega čini ono što je sveto (Lk 1:35; Dj 1:8).

  • Sveti šator.

    Prenosivi šator koji su Izraelci koristili za štovanje Boga nakon izlaska iz Egipta. U njemu se nalazio kovčeg Jehovinog saveza, koji je predočavao Božju prisutnost. Ondje su se prinosile žrtve i vršila se služba Bogu. Ponekad se naziva i “šator sastanka”. Bio je načinjen od drvenih okvira prekrivenih lanenim platnom na kojem su bili izvezeni kerubi. Šator je bio podijeljen na dvije prostorije – prva se zvala Svetinja, a druga Svetinja nad svetinjama (Jš 18:1; Izl 25:9; vidi dodatak B5).

  • Sveti znak predanja Bogu.

    Sjajna pločica od čistog zlata na kojoj je bio urezan natpis na hebrejskom: “Jehova je svet”. Bila je privezana na turban koji je nosio veliki svećenik (Izl 39:30; vidi dodatak B5).

  • Svetinja.

    Prva i veća prostorija u svetom šatoru odnosno u hramu. Bila je odvojena od najskrovitije prostorije, Svetinje nad svetinjama. U svetom šatoru u Svetinji nalazio se zlatni svijećnjak, zlatni kadioni žrtvenik, stol za kruhove koji su se stavljali pred Boga i zlatni pribor. U hramu se u toj prostoriji nalazio zlatni žrtvenik, deset zlatnih svijećnjaka i deset stolova za kruhove koji su se stavljali pred Boga (Izl 26:33; He 9:2; vidi dodatke B5 i B8).

  • Svetinja nad svetinjama.

    Najskrovitija prostorija u svetom šatoru i hramu, u kojoj se čuvao kovčeg saveza. Prema Mojsijevom zakonu, u Svetinju nad svetinjama smio je ući samo veliki svećenik, i to jedino na Dan očišćenja, koji se slavio jednom godišnje (Izl 26:33; Le 16:2, 17; 1Kr 6:16; He 9:3).

  • Svetište.

    Općenito govoreći, mjesto koje se koristi za vjersku službu, sveto mjesto. No taj se izraz najčešće odnosi na sveti šator ili na hram u Jeruzalemu. Izraz se koristi i za Božje prebivalište na nebu (Izl 25:8, 9; 2Kr 10:25; 1Lje 28:10; Ot 11:19).

  • Svitak.

    Dugačak list pergamenta ili papirusa ispisan s jedne strane, obično namotan oko štapa. Budući da je u biblijsko vrijeme svitak bio uobičajen oblik knjige, sveti spisi pisali su se i prepisivali na svitke (Jr 36:4, 18, 23; Lk 4:17–20; 2Ti 4:13).

  • Svršetak ovog poretka.

    Razdoblje koje prethodi kraju svjetskog poretka kojim upravlja Sotona i koje obuhvaća uništenje tog poretka. Poklapa se s razdobljem Kristove prisutnosti. Anđeli će pod Isusovim vodstvom “odvojiti zle od pravednih” i uništiti ih (Mt 13:40–42, 49). Isusovi učenici htjeli su znati kad će doći taj svršetak (Mt 24:3). Prije nego što se Isus vratio na nebo, obećao je svojim sljedbenicima da će biti s njima sve do “svršetka ovog poretka” (Mt 28:20).

Š

  • Šator sastanka.

    Izraz koji se koristio i za Mojsijev šator i za sveti šator koji je prvobitno bio podignut u pustinji. Po svoj prilici, tako se nazivao jer je narod odlazio onamo kad bi želio Jehovu pitati za savjet i na taj se način ondje sastajao s njim (Izl 33:7; 39:32).

  • Šebat.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 11. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 5. mjesec građanskog kalendara. Šebat se poklapa s razdobljem od sredine siječnja do sredine veljače (Za 1:7; vidi dodatak B15).

  • Šekel.

    Osnovna hebrejska mjera za težinu i novčana jedinica. Šekel je težio 11,4 grama. Izraz “šekel što se čuvao na svetom mjestu” možda se koristio kako bi se istaknulo da težina onog što je izvagano mora biti točna ili da mora biti u skladu s težinom standardnog  utega koji se čuvao u svetom šatoru. U Bibliji se spominje i šekel “po kraljevskoj mjeri”. Možda se radilo o standardnom utegu koji se čuvao u kraljevskoj palači ili je postojao “kraljevski” šekel koji se razlikovao od običnog (Izl 30:13; 2Sa 14:26).

  • Šeminit.

    Glazbeni izraz koji doslovno znači “osmina”. Možda upućuje na to da se glazbeno djelo trebalo izvesti u nižem registru. Kad se ta riječ odnosila na glazbala, to je vjerojatno značilo da ih treba ugoditi tako da sviraju niže tonove. Kad se odnosila na pjesme, vjerojatno je upućivala na to da ih treba odsvirati i otpjevati u nižem registru (1Lje 15:21; Ps 6:nsl.; 12:nsl.).

  • Šeol.

    Hebrejska riječ koja ima isto značenje kao i grčka riječ haídes (had). Izraz “šeol” prevodi se s “grob” i odnosi se na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi (Pos 37:35, bilj.; Ps 16:10, bilj.; Dj 2:31, bilj.; vidi GROB).

  • Šipak.

    Voće koje je oblikom slično jabuci, a na jednom kraju ima ostatak cvijeta koji izgleda poput krune. Ispod debele i čvrste kore nalazi se mnoštvo malih ružičastih ili crvenih zrna sočnog mesa, a u svakom je zrnu sićušna sjemenka. Ukrasi u obliku šipka nalazili su se na rubu plave tunike velikog svećenika te na glavama stupova Jakina i Boaza, koji su bili postavljeni ispred hrama (Izl 28:34; Br 13:23; 1Kr 7:18).

T

  • Talenat.

    Najveća židovska mjera za težinu i novčana jedinica. Talenat je imao 34,2 kilograma. Grčki talenat bio je manje težine i imao je otprilike 20,4 kilograma (1Lje 22:14; Mt 18:24; vidi dodatak B14).

  • Tamjan.

    Osušena smola nekih vrsta drveća i grmlja iz roda Boswellia. Kad se zapali, otpušta ugodan miris. Tamjan je bio jedan od sastojaka svetog kada koji se palio u svetom šatoru i hramu. Ujedno se prinosio uz žitne žrtve te se stavljao na kupove kruhova koji su se slagali pred Jehovu u Svetinji (Izl 30:34–36; Le 2:1; 24:7; Mt 2:11).

  • Tamuz.

    (1) Ime boga kojeg su u Jeruzalemu oplakivale žene iz otpadničkog židovskog naroda. Smatra se da je Tamuz bio kralj koji je nakon smrti bio proglašen božanstvom. U sumerskim tekstovima Tamuz se naziva Dumuzi te se za njega kaže da je bio muž ili ljubavnik božice plodnosti Inane (inačica babilonske božice Ištar) (Eze 8:14). (2) Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 4. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 10. mjesec građanskog kalendara. Tamuz se poklapa s razdobljem od sredine lipnja do sredine srpnja. (Vidi dodatak B15.)

  • Taršiški brodovi.

    Izraz koji se u početku odnosio na brodove koji su plovili u drevni Taršiš (na području današnje Španjolske). Po svemu sudeći, taj se naziv s vremenom uvriježio za velike brodove koji su se koristili za duge plovidbe. Salamun i Jošafat koristili su takve brodove u trgovačke svrhe (1Kr 9:26; 10:22; 22:48).

  • Tartar.

    U grčkom dijelu Biblije izraz koji se odnosi na stanje najdubljeg poniženja, koje se može usporediti s tamnicom. U njemu se nalaze anđeli koji su se u Noino vrijeme pobunili protiv Boga. Grčki glagol tartaróo, koji se koristi u 2. Petrovoj 2:4 i preveden je s “baciti u tartar”, ne znači da su anđeli koji su sagriješili bili bačeni u Tartar iz poganske mitologije (mjesto u podzemlju u kojem vlada tama i u kojem su zatočena niža božanstva). Umjesto toga, taj izraz znači da ih je Bog zbacio s njihovog položaja na nebu i oduzeo im časnu službu koju su imali, pa se sada nalaze u stanju potpune duševne tame u kojem do njih ne dopire duhovno svjetlo i ne mogu razumjeti Božje naume. Čeka ih mračan kraj jer Biblija otkriva da će biti zauvijek uništeni zajedno sa svojim vladarom, Sotonom Đavlom. Dakle, izraz “tartar” označava stanje najdubljeg poniženja u kojem se nalaze ti buntovni anđeli. Tartar nije isto što i “bezdan” koji se spominje u Otkrivenju 20:1–3.

  • Tebet.

    Naziv koji se nakon babilonskog izgnanstva počeo koristiti za 10. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 4. mjesec građanskog kalendara. Tebet se poklapa s razdobljem od sredine prosinca do sredine siječnja. Obično se jednostavno naziva “deseti mjesec” (Es 2:16; vidi dodatak B15).

  • Terafi.

    Vidi KUĆNI BOGOVI.

  • Tijesak.

    Obično se sastojao od dvije jame, gornje i donje, koje su bile izdubljene u vapnencu i spojene kanalićem. Kad se u gornjoj jami gnječilo grožđe, mošt je kroz kanalić tekao u donju. U tijesku su se gnječile i masline. Izraz “tijesak” koristi se i u prenesenom smislu te simbolizira izvršenje Božje presude (Iza 5:2; Ot 19:15).

  • Tišri.

    Vidi ETANIM i dodatak B15.

  • Troska.

    Tvar koja nastaje pri taljenju ruda. U biblijsko doba troska se smatrala bezvrijednim otpadom, pa se taj izraz koristi u prenesenom smislu za nešto što je bezvrijedno i nečisto. U Bibliji su zli ljudi uspoređeni s troskom (Ps 119:119; Iza 1:25; Eze 22:18).

  •  Trska.

    Izraz koji se koristi za brojne biljke koje obično rastu na močvarnom tlu. Na većini mjesta misli se na biljku latinskog naziva Arundo donax (Job 8:11; Iza 42:3; Mt 27:29; Ot 11:1; vidi MJERNA TRSKA).

  • Truba.

    Puhaće glazbalo načinjeno od metala. Koristila se i kao signalno glazbalo. Prema Brojevima 10:2, Jehova je zapovjedio da se izrade dvije srebrne trube koje su služile za sazivanje naroda, za objavu polaska tabora ili za objavu rata. Te su trube vjerojatno bile ravne, za razliku od rogova, koji su bili zakrivljeni jer su bili načinjeni od životinjskih rogova. Trube su se koristile i u hramu zajedno s ostalim glazbalima, ali ne zna se kako su izgledale. Zvukom truba često su u simboličnom smislu popraćene objave Jehovinih presuda i drugi značajni događaji iza kojih stoji Bog (2Lje 29:26; Ezr 3:10; 1Ko 15:52; Ot 8:7–11:15).

  • Turban.

    Pokrivalo za glavu od tkanine koja se omata oko glave. Veliki svećenik nosio je turban od finog lana na koji je sprijeda plavom vrpcom bila privezana zlatna pločica. Turban su nosili i kraljevi, a na njega bi stavili krunu. Job je taj izraz upotrijebio u prenesenom smislu kad je rekao da je njegova pravda “kao turban” (Job 29:14; Izl 28:36, 37; Eze 21:26).

  • Tužaljka.

    Pjesma ili melodija kojom se izražava duboka tuga, primjerice kad se oplakuje smrt prijatelja ili člana obitelji (2Sa 1:17; Ps 7:nsl.).

U

  • Ugaoni kamen.

    Kamen koji se postavlja na ugao građevine. Ima važnu ulogu u gradnji jer učvršćuje spoj dvaju zidova. Najvažniji ugaoni kamen bio je ugaoni kamen temeljac. Prilikom izgradnje javnih građevina i gradskih zidina vodilo se računa o tome da taj kamen bude posebno čvrst. Taj se izraz koristi u simboličnom smislu kad se govori o stvaranju Zemlje, a za Isusa se kaže da je “ugaoni kamen temeljac” kršćanske skupštine, koja je uspoređena s građevinom (Ef 2:20; Job 38:6).

  • Urim i Tumim.

    Predmeti kojima se služio veliki svećenik kako bi utvrdio što je Božja volja kad su se pojavila pitanja koja su se ticala cijelog naroda. Možda se radilo o kamenovima. Izvlačenje Urima i Tumima bilo je slično izvlačenju ždrijeba. Veliki svećenik nosio ih je u naprsniku kad je ulazio u sveti šator. Po svemu sudeći, prestali su se koristiti kad su Babilonci razorili Jeruzalem (Izl 28:30; Ne 7:65).

  • Uskrsnuće.

    Ustajanje od mrtvih. Grčka riječ anástasis doslovno znači “ustajanje; podizanje”. U Bibliji se spominje uskrsnuće devet osoba, među kojima je bio i Isus, kojeg je uskrsnuo Jehova Bog. Iako su ostale ljude uskrsnuli Ilija, Elizej, Isus, Petar i Pavao, jasno se ističe da su ta čuda bila moguća zahvaljujući Božjoj moći. Biblija kaže da će Bog na Zemlji “uskrsnuti i pravedne i nepravedne”, što je iznimno važan dio njegovog nauma (Dj 24:15). U Bibliji se spominje i uskrsnuće u nebeski život, koje se naziva “ranije” ili “prvo” uskrsnuće, a odnosi se na uskrsnuće Isusove duhom pomazane braće (Flp 3:11; Ot 20:5, 6; Iv 5:28, 29; 11:25).

  • Uzvišice.

    Mjesta za vršenje vjerskih obreda koja su se obično nalazila na vrhu brežuljka ili brda ili na nekoj umjetnoj uzvisini. Iako su na takvim uzvišicama ljudi ponekad štovali pravog Boga, uglavnom ih se povezuje s poganskim štovanjem lažnih bogova (Br 33:52; 1Kr 3:2; Jr 19:5).

V

  • Vadi.

    Suha dolina ili korito povremenih vodenih tokova. U vadiju ima vode samo tijekom kišnog razdoblja. Izvorni hebrejski izraz može se odnositi i na sam vodeni tok. Neki tokovi koji se spominju u Bibliji napajali su se vodom iz izvora, pa nisu presušili tijekom godine. Ovisno o kontekstu, izvorni izraz najčešće je preveden s “dolina” ili “potok” (Pos 26:17; Le 23:40; Br 34:5; 1Kr 18:5; Jr 31:9).

  • Vatreno jezero.

    Simbolično jezero “u kojem gori sumpor”. Ono predočava “drugu smrt”. U to će jezero biti bačeni nepokajnički grešnici, Đavo, pa čak i smrt i grob (odnosno had, simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi). Budući da doslovna vatra ne može nauditi duhovnim stvorenjima, a ni smrti ni grobu, očito je da to jezero nije simbol vječnih muka, nego vječne propasti (Ot 19:20; 20:14, 15; 21:8).

  • Velika nevolja.

    Grčka riječ prevedena s “nevolja” prenosi misao o tjeskobi i patnji koje su posljedica teških okolnosti. Isus je govorio o neviđenoj “velikoj nevolji” koja je trebala snaći Jeruzalem, a posebno o nevolji koja će zadesiti čitav ljudski rod kad on u budućnosti dođe s “velikom slavom” (Mt 24:21, 29–31). Pavao je tu nevolju opisao kao Božju pravednu kaznu nad onima “koji ne poznaju Boga i koji ne mare za dobru vijest” o Isusu Kristu. U 19. poglavlju Otkrivenja govori se o tome da će Isus povesti u rat nebeske vojske i poraziti “zvijer i kraljeve cijele zemlje s njihovim vojskama” (2So 1:6–8; Ot 19:11–21). Biblija kaže da će “veliko mnoštvo” preživjeti tu nevolju (Ot 7:9, 14; vidi HARMAGEDON).

  •  Veliki svećenik.

    Pod Mojsijevim zakonom, vrhovni svećenik koji je zastupao narod pred Bogom i nadgledao ostale svećenike. Nazivao se i “svećenički glavar” (2Lje 26:20; Ezr 7:5). Jedino je on smio ući u Svetinju nad svetinjama – najskrovitiju prostoriju u svetom šatoru, a kasnije i u hramu – i to samo jednom godišnje, na Dan očišćenja. Izraz “veliki svećenik” odnosi se i na Isusa Krista (Le 16:2, 17; 21:10; Mt 26:3; He 4:14).

  • Vidjelac.

    Osoba kojoj je Bog omogućio da razumije njegovu volju, onaj kome je dano da vidi ili razumije ono što ljudi općenito ne mogu vidjeti ni razumjeti. Hebrejska riječ prevedena s “vidjelac” ima isti korijen kao i glagol koji znači “vidjeti”, bilo u doslovnom bilo u prenesenom smislu. Kad bi se ljudi suočili s nekim problemom, obratili bi se vidiocu kako bi od njega dobili mudar savjet (1Sa 9:9).

  • Vijanje.

    Jedan od poljoprivrednih poslova koji se obavljao poslije vršidbe. Nakon što bi se u vršidbi zrnje odvojilo od pljeve i slame, sve bi se to vilama ili lopatama (vijačama) bacalo u zrak nasuprot vjetru. Vjetar bi odnio pljevu i slamu, a zrnje bi zbog svoje težine palo na gumno (Ru 3:2; Iza 30:24; Lk 3:17; vidi PLJEVA i VRŠIDBA).

  • Vjerna ljubav.

    Najčešći prijevod hebrejske riječi hesed. Taj izraz opisuje ljubav koja se temelji na potpunoj predanosti, vjernosti, dubokoj privrženosti i odanosti. Obično se koristi kad se govori o ljubavi koju Bog iskazuje ljudima, ali može se odnositi i na ljubav koju ljudi pokazuju jedni drugima (Izl 34:6; Ru 3:10).

  • Vračanje; čaranje.

    Skup tajnih radnji u kojima se koristi moć koja potječe od zlih duhova (2Lje 33:6).

  • Vršidba.

    Odvajanje zrna žita od pljeve i slame. Za ručno vršenje koristio se mlat. Ako je žita bilo puno, upotrebljavale su se posebne sprave, primjerice vršilice i valjci, koje su vukle životinje. Tim spravama prelazilo se preko žita koje je bilo naslagano po gumnu (Le 26:5; Iza 41:15; vidi GUMNO).

Z

  • Zakletva.

    Izjava kojom se potvrđuje istinitost onoga što je rečeno ili svečano obećanje kojim se netko obavezuje da će nešto učiniti odnosno da neće učiniti. Često je riječ o zavjetu danom nekome tko je na višem položaju, osobito Bogu. Jehova je zakletvom zajamčio da će se držati saveza koji je sklopio s Abrahamom (Pos 14:22; He 6:16, 17).

  • Zakon.

    Kad je taj izraz napisan velikim početnim slovom, odnosi se na Mojsijev zakon ili na prvih pet knjiga Biblije. Kad je napisan malim početnim slovom, odnosi se na pojedinačne odredbe Mojsijevog zakona ili na zakon u općenitom smislu (Br 15:16; Pnz 4:8; Mt 7:12; Ga 3:24).

  • Zalog.

    Predmet koji dužnik daje vjerovniku kao jamstvo da će vratiti ono što je uzeo u zajam. Mojsijev zakon sadržavao je odredbe u vezi s davanjem i uzimanjem zaloga kako bi zaštitio siromašne i najranjivije pripadnike naroda (Izl 22:26; Eze 18:7).

  • Zanjihana žrtva.

    Žrtva koja se, po svemu sudeći, prinosila tako što je svećenik stavio svoje ruke pod ruke onoga tko je držao žrtvu koju je želio prinijeti te je zanjihao. No svećenik je mogao i sam zanjihati žrtvu. Taj je postupak predočavao da je žrtva donesena pred Jehovu (Le 7:30).

  • Zavjesa.

    Prekrasna tkanina koja je u svetom šatoru, a kasnije i u hramu, odvajala Svetinju od Svetinje nad svetinjama. Bila je istkana od vrlo kvalitetnih materijala, a na njoj su bili izvezeni kerubi (Izl 26:31; 2Lje 3:14; Mt 27:51; He 9:3; vidi dodatak B5).

  • Zavjet.

    Svečano obećanje dano Bogu kojim se netko obavezuje da će nešto učiniti, prinijeti neku žrtvu ili dar, stupiti u određenu službu ili se uzdržati od nečeg što samo po sebi nije zabranjeno. Zavjet je imao istu težinu kao i zakletva (Br 6:2; Pr 5:4; Mt 5:33).

  • Zavjetna žrtva.

    Žrtva koja se dragovoljno prinosila prilikom davanja nekih zavjeta (Le 23:38; 1Sa 1:21).

  • Zeus.

    Vrhovno božanstvo mnogobožačke grčke religije. Stanovnici Listre jednom su prilikom pomislili da je Barnaba Zeus. Na drevnim natpisima koji su pronađeni u blizini Listre nalaze se izrazi “Zeusovi svećenici” i “Zeus, bog Sunca”. Brod na koji se Pavao ukrcao na Malti imao je na pramcu znak Dioskura, odnosno Zeusovih sinova, blizanaca Kastora i Poluksa (Dj 14:12; 28:11).

  • Ziv.

    Naziv koji se prvobitno koristio za 2. mjesec židovskog vjerskog kalendara i 8. mjesec građanskog kalendara. Ziv se poklapa s razdobljem od sredine travnja do sredine svibnja. U Talmudu i u drugim djelima koja su nastala nakon babilonskog izgnanstva naziva se ijar (1Kr 6:37; vidi dodatak B15).

  • Zli.

    Naziv za Sotonu Đavla, koji se suprotstavlja Bogu i njegovim pravednim mjerilima (Mt 6:13; 1Iv 5:19).

  •  Znak.

    Predmet, događaj ili neobična pojava koji nešto predočavaju, bilo u sadašnjosti bilo u budućnosti (Pos 9:12, 13; 2Kr 20:9; Mt 24:3; Ot 1:1).

  • Zvjezdoznanac.

    Osoba koja proučava kretanje Sunca, Mjeseca i zvijezda kako bi predvidjela budućnost (Da 2:27; Mt 2:1).

Ž

  • Žalovati.

    Izražavati tugu zbog nečije smrti ili neke druge nevolje. U istom smislu koriste se i izrazi “tugovati” i “oplakivati”. U biblijsko doba bio je običaj žalovati neko vrijeme. Oni koji su bili u žalosti, glasno su plakali, a usto su nosili posebnu odjeću, posipali se pepelom po glavi, razdirali svoje haljine i udarali se u prsa. Postojali su i naricatelji koje se moglo unajmiti za sprovode (Pos 23:2; Es 4:3; Am 5:16; Lk 8:52).

  • Ždrijeb.

    Drevni običaj izvlačenja kamenčića ili komadića drva radi donošenja odluke. Ti bi se predmeti stavili u nabore haljine ili u neku posudu te bi se potom protresli. Odluka se donosila na temelju predmeta koji bi ispao ili koji bi bio izvučen. Izvlačenje ždrijeba obično je bilo popraćeno molitvom (Jš 14:2; Izr 16:33; Mt 27:35).

  • Žezlo.

    Štap ili palica koju vladar drži u ruci kao simbol kraljevske vlasti (Pos 49:10; He 1:8).

  • Židovi.

    Naziv za pripadnike Judinog plemena nakon pada desetoplemenskog kraljevstva Izraela (2Kr 16:6). Nakon babilonskog izgnanstva koristio se za Izraelce iz raznih plemena koji su se vratili u Izrael (Ezr 4:12). Naposljetku se koristio diljem svijeta za sve Izraelce kako bi ih se razlikovalo od ostalih naroda (Es 3:6). Apostol Pavao koristio je taj izraz u prenesenom smislu kad je govorio o tome da u kršćanskoj skupštini nije važna nacionalna pripadnost (Ri 2:28, 29; Ga 3:28).

  • Žrtva.

    Ono što se prinosi Bogu kako bi mu se izrazila zahvalnost, kako bi mu se priznala krivnja ili kako bi se obnovio narušeni odnos s njim. Počevši od Abela, ljudi su Bogu dobrovoljno prinosili razne žrtve, između ostalog i životinjske. Kad je Mojsijev zakon stupio na snagu, prinošenje žrtava postalo je obavezno. Nakon što je Isus prinio svoj život kao savršenu žrtvu, više nije bilo potrebno prinositi životinjske žrtve. No kršćani i dalje Bogu prinose žrtve u duhovnom smislu (Pos 4:4; He 13:15, 16; 1Iv 4:10).

  • Žrtva ljevanica.

    Vino koje se izlijevalo na žrtvenik i prinosilo uz gotovo sve žrtve. Pavao je taj izraz upotrijebio u simboličnom smislu kako bi opisao da se spremno žrtvuje za svoju braću u vjeri (Br 15:5, 7; Flp 2:17).

  • Žrtva paljenica.

    Životinjska žrtva koja se cijela spaljivala na žrtveniku kao prinos Bogu. Onome tko je prinio žrtvu paljenicu, nije pripao nijedan dio prinesene životinje. Na žrtvu se mogao prinijeti junac, ovan, jarac, grlice ili mladi golubovi (Izl 29:18; Le 6:9).

  • Žrtva za grijeh.

    Žrtva koja se prinosila kad je netko zbog slabosti svog nesavršenog tijela nehotice počinio grijeh. Prinosile su se različite životinje, od junca do goluba, ovisno o položaju i životnim okolnostima onoga tko je htio da mu grijeh bude oprošten (Le 4:27, 29; He 10:8).

  • Žrtva za krivnju.

    Žrtva koja se prinosila za osobne grijehe. Donekle se razlikovala od drugih žrtvi za grijeh. Njenim bi prinošenjem pokajnički grešnik priznao da je zgriješio Jehovi ili da je nekome uskratio određena prava zajamčena savezom Zakona te bi pokazao želju da ponovno stekne prava koja je izgubio zbog svog grijeha i da mu se ublaži kazna (Le 7:37; 19:22; Iza 53:10).

  • Žrtva zahvalnica.

    Žrtva zajedništva koju su Izraelci prinosili kako bi hvalili Boga zbog njegove vjerne ljubavi i svega što im daje. Tom se prilikom jelo meso žrtvovane životinje te kruh pripremljen s kvascem i beskvasni kruh. Meso se trebalo pojesti isti dan kad je žrtva bila prinesena (2Lje 29:31).

  • Žrtva zajedništva.

    Žrtva koju je netko prinio Jehovi kao znak da je u miru s njim. Meso žrtvene životinje dijelilo se između onoga tko ju je prinio, njegove obitelji, svećenika koji je žrtvovao životinju i svećenika koji su bili na dužnosti. Jehovi je, slikovito govoreći, pripao ugodan miris dima koji se dizao dok je gorjelo salo, a pripala mu je i krv, koja predočava život. Bilo je to kao da su svećenici i oni koji su prinijeli žrtvu jeli zajedno s Jehovom, što je bio znak da među njima vlada mir (Le 7:29, 32; Pnz 27:7).

  • Žrtvenik.

    Povišeno mjesto na kojem su se prinosile žrtve ili kad. Mogao je biti od zemlje, kamena ili drva obloženog metalom. U prvoj prostoriji svetog šatora i hrama nalazio se maleni “žrtvenik od zlata” na kojem se prinosio kad. Bio je načinjen od drva i obložen zlatom. U dvorištu se nalazio veći “žrtvenik od bakra” za prinošenje žrtava paljenica (Izl 27:1; 39:38, 39; Pos 8:20; 1Kr 6:20; 2Lje 4:1; Lk 1:11; vidi dodatke B5 i B8).