Djela apostolska 28:1-31

28  Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta.+  Stanovnici otoka* iskazali su nam nesvakidašnju ljubaznost. Zapalili su vatru i sve nas susretljivo primili jer je padala kiša i bilo je hladno.  A Pavao je nakupio naramak granja i stavio ga na vatru. Odjednom je zbog vrućine iz granja izašla otrovnica, ugrizla ga za ruku i ostala tako visjeti.  Kad su otočani vidjeli da mu zmija visi na ruci, počeli su govoriti jedni drugima: “Ovaj je čovjek zacijelo ubojica! Umaknuo je moru, ali Pravda* mu ne dopušta da živi.”  Ali on je otresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo.  Oni su očekivali da će mu ruka nateći ili da će se odjednom srušiti mrtav. Kad su nakon dugog čekanja vidjeli da mu se ništa loše nije dogodilo, promijenili su mišljenje i počeli govoriti da je on bog.  Nedaleko odande nalazilo se imanje upravitelja otoka, koji se zvao Publije. On nas je gostoljubivo primio i tri smo dana bili njegovi gosti.  A Publijevog oca mučila je vrućica i teška crijevna bolest*, pa je ležao u krevetu. Pavao je otišao do njega, pomolio se, položio ruke na njega i izliječio ga.+  Nakon toga su k Pavlu počeli dolaziti i drugi otočani koji su bili bolesni i on ih je izliječio.+ 10  Zato su nam iskazali zahvalnost mnogim darovima, a kad smo odlazili, opskrbili su nas svime što nam je trebalo. 11  Nakon što smo ondje proveli tri mjeseca, otplovili smo aleksandrijskim brodom koji je prezimio na otoku. Brod je na pramcu imao znak Dioskura*. 12  Doplovili smo u Sirakuzu i ostali ondje tri dana. 13  Odande smo nastavili plovidbu i stigli u Regij. Sutradan je zapuhao južni vjetar, pa smo sljedećeg dana stigli u Puteole. 14  Ondje smo našli braću i ona su nas molila da ostanemo s njima sedam dana. Nakon toga krenuli smo prema Rimu. 15  Tamošnja braća čula su da dolazimo, pa su nam došla u susret do Apijevog trga i do Tri gostionice. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.+ 16  Naposljetku smo došli u Rim. Pavlu je bilo dopušteno da živi sam, s vojnikom koji ga je čuvao. 17  Nakon tri dana pozvao je k sebi ugledne Židove. Kad su se okupili, rekao im je: “Braćo, nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka,+ a ipak su me uhvatili u Jeruzalemu i predali u ruke Rimljanima.+ 18  Oni su me nakon ispitivanja+ htjeli pustiti jer su ustanovili da nisam učinio ništa čime bih zaslužio smrt.+ 19  No Židovi su se tome protivili, pa sam bio prisiljen prizvati se na cara,+ ali ne zato što sam svoj narod htio za nešto optužiti. 20  Zato sam vas i želio vidjeti i razgovarati s vama, jer zbog Izraelove nade imam ovaj lanac na sebi.”+ 21  A oni su mu rekli: “Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je itko od braće koja su došla odande donio neku lošu vijest o tebi ili rekao išta loše o tebi. 22  Ali htjeli bismo čuti što ti misliš jer znamo da se posvuda govori protiv ove sljedbe.”+ 23  I dogovorili su dan kad će se sastati s njim te ih je još više došlo u kuću u kojoj je boravio. On im je od jutra do večeri govorio o tom pitanju i temeljito svjedočio o Božjem kraljevstvu kako bi ih na temelju Mojsijevog zakona+ i Proroka+ potaknuo da povjeruju u Isusa.+ 24  Neki su povjerovali u ono što je govorio, a neki nisu. 25  Budući da se nisu mogli međusobno složiti, počeli su se razilaziti. Dok su odlazili, Pavao im je kazao: “Dobro je sveti duh rekao vašim precima preko proroka Izaije: 26  ‘Idi k tom narodu i reci mu: “Slušat ćete, ali nećete razumjeti, i gledat ćete, ali nećete vidjeti.+ 27  Jer srce je ovog naroda neprijemljivo, pa pokrivaju uši* i zatvaraju oči da ništa ne vide i da ništa ne čuju, da srcem ne razumiju i da se ne obrate pa da ih izliječim.”’+ 28  Stoga znajte da se vijest o spasenju koje daje Bog objavljuje neznabošcima*+ i oni će je poslušati.”+ 29  * —— 30  Tako je ostao pune dvije godine u kući koju je unajmio+ i rado je primao sve koji su dolazili k njemu. 31  Propovijedao im je o Božjem kraljevstvu i poučavao ih o Gospodinu Isusu Kristu s velikom odvažnošću*+ i bez ikakvog ometanja.

Bilješke

Ili: “Ljudi koji su govorili stranim jezikom”.
Grčki: Díke. Moguće je da je riječ o božici pravednosti koja osvećuje nepravdu ili o pojmu pravde.
Odnosno dizenterija.
Odnosno Zeusovih sinova, blizanaca Kastora i Poluksa.
Ili: “pa čuju, ali se ne odazivaju”.
Ili: “slobodom govora”.