Izaija 64:1-12

  • Nastavak pokajničke molitve (1⁠–⁠12)

    • Jehova je “naš Lončar” (8)

64  Kad bi barem razderao nebesa i sišao,pa da se zbog tebe potresu gore,   kao kad vatra zapali suho granjei učini da voda uzavri. Tada bi se tvoje ime obznanilo tvojim protivnicimai zbog tebe bi uzdrhtali svi narodi!   Dok si činio zadivljujuća djela kojima se nismo nadali,+sišao si i pred tobom su se potresle gore.+   Od davnine se nije čulo i nije se doznaloniti je itko vidio da ijedan bog osim tebepomaže onome koji ga čeka*.+   Dolaziš u pomoć onima koji radosno čine ono što je ispravno,+onima koji razmišljaju o tebi i idu tvojim putevima. Ali razgnjevio si se jer smo činili grijehe,+i to dugo. Zaslužujemo li da nas spasiš?   Svi smo mi postali kao nečist čovjeki sva su naša pravedna djela kao tkanina nečista od mjesečnice.+ Svi ćemo uvenuti kao lišće,naši prijestupi odnijet će nas kao vjetar.   Nitko ne priziva tvoje ime,nitko se tebi ne obraća za pomoć*,a ti si okrenuo lice od nas+i puštaš da propadamo zbog svog prijestupa.   Jehova, ti si naš Otac.+ Mi smo glina, a ti si naš Lončar*,+i svi smo djelo tvojih ruku.   Jehova, nemoj se silno gnjeviti+i nemoj se zauvijek sjećati našeg prijestupa. Molim te, obrati pažnju na nas jer mi smo svi tvoj narod. 10  Tvoji sveti gradovi pretvorili su se u pustinju. Sion se pretvorio u pustinju,Jeruzalem u pustoš.+ 11  Naš sveti i veličanstveni dom*u kojem su te naši preci hvalilispaljen je vatrom.+ Sve što nam je bilo dragocjeno sada je uništeno. 12  Jehova, zar ćeš se unatoč tome i dalje sustezati? Zar ćeš šutjeti i pustiti da toliko patimo?+

Bilješke

Ili: “strpljivo čeka”.
Ili: “nitko se ne trudi ostati uz tebe”.
Ili: “onaj koji nas je oblikovao”.
Ili: “hram”.