Psalmi 56:1-13

  • Molitva progonjenoga

    • “Uzdam se u Boga” (4)

    • “Skupi moje suze u svoj mijeh” (8)

    • “Što mi može učiniti čovjek?” (4,11)

Ravnatelju, za “Nijemu golubicu koja je daleko”. Miktam.* Davidov psalam, koji je spjevao kad su ga Filistejci uhvatili u Gatu.+ 56  Smiluj mi se, Bože, jer me ljudi* napadaju. Neprestano se bore protiv mene i tlače me.  2  Moji neprijatelji stalno nasrću na mene,mnogi se bahato bore protiv mene.  3  Kad me obuzme strah,+ ja se uzdam u tebe.+  4  Uzdam se u Boga, kojeg hvalim zbog njegovih obećanja. Uzdam se u Boga, nije me strah. Što mi može učiniti čovjek?+  5  Svaki dan rade protiv mene,misle samo na to da mi nanesu zlo.+  6  Vrebaju iz prikrajka kako bi me napali,prate svaki moj korak+nadajući se da će mi oduzeti život.+  7  Odbaci ih zbog njihove zloće. U gnjevu kazni narode, Bože.+  8  Ti bilježiš moja lutanja.+ Skupi moje suze u svoj mijeh.+ Nisu li one zapisane u tvojoj knjizi?+  9  Uzmaknut će moji neprijatelji u dan kad te prizovem u pomoć.+ Uvjeren sam: Bog je uz mene.+ 10  Uzdam se u Boga, kojeg hvalim zbog njegovih obećanja. Uzdam se u Jehovu, kojeg hvalim zbog njegovih obećanja. 11  Uzdam se u Boga, nije me strah.+ Što mi može učiniti čovjek?+ 12  Vežu me zavjeti koje sam ti dao, Bože.+ Prinijet ću ti žrtve zahvalnice.+ 13  Jer izbavio si me od smrti,+spasio si moje noge od pada,+kako bih služio tebi, Bože, u svjetlosti života.+

Bilješke

Dosl.: “smrtni čovjek”.