Ivan 10:1-42

10  “Zaista, zaista vam kažem, tko u tor ne ulazi na vrata, nego se penje preko zida, taj je lopov i pljačkaš.+  A onaj tko ulazi na vrata, pastir je ovaca.+  Njemu vratar otvara vrata+ i ovce slušaju njegov glas.+ On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih iz tora.  A kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima i one idu za njim jer poznaju njegov glas.  A za strancem neće ići, nego će pobjeći od njega jer ne poznaju glas stranaca.”  Isus im je ispričao tu usporedbu, ali oni nisu shvatili što im je time htio reći.  Zato je Isus ponovno rekao: “Zaista, zaista vam kažem, ja sam vrata na koja ovce ulaze.+  Svi koji su se predstavljali kao ja lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale.  Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, bit će spašen. Ulazit će i izlaziti i naći će pašu.+ 10  Lopov dolazi samo da bi ukrao, zaklao i uništio.+ Ja sam došao da dobiju život i da žive unedogled. 11  Ja sam dobri pastir.+ Dobri pastir polaže svoj život za ovce.+ 12  A kad najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – vidi vuka kako dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i rastjeruje. 13  On bježi jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca. 14  Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene,+ 15  kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca.+ I svoj život* polažem za ovce.+ 16  Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora.+ Moram i njih dovesti i one će slušati moj glas, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.+ 17  Otac me voli+ jer ja polažem svoj život+ da bih ga opet primio. 18  Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja dobrovoljno polažem. Imam ovlast položiti ga i imam ovlast opet ga primiti.+ To mi je zapovjedio moj Otac.” 19  Među Židovima je opet došlo do podjele+ zbog tih riječi. 20  Mnogi od njih govorili su: “Opsjednut je demonom i poludio je. Zašto ga slušate?” 21  Ali drugi su rekli: “To nisu riječi opsjednutog čovjeka. Zar demon može slijepima vratiti vid?” 22  U to se vrijeme u Jeruzalemu slavio Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23  Isus je bio u hramu i hodao Salamunovim trijemom.+ 24  Tada su ga Židovi okružili i rekli mu: “Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, reci nam to otvoreno!” 25  Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime svog Oca svjedoče o meni.+ 26  Ali vi ne vjerujete jer niste moje ovce.+ 27  Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.+ 28  Ja im dajem vječni život+ te one nikada neće propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.+ 29  Oni koje mi je dao moj Otac vredniji su od svega drugog. I nitko ih ne može oteti iz Očeve ruke.+ 30  Ja i Otac jedno smo*.”+ 31  Tada su Židovi opet dohvatili kamenje da ga kamenuju. 32  A Isus im je rekao: “Pred vama sam učinio mnoga dobra djela u ime svog Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?” 33  Židovi su mu odgovorili: “Ne kamenujemo te zbog dobrih djela, nego zato što huliš.+ Jer iako si čovjek, tvrdiš da si bog.” 34  A Isus im je odvratio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ‘Rekao sam: “Vi ste bogovi”’?+ 35  Ako je Bog nazvao ‘bogovima’+ one koje je osudio – a Pisma se ne mogu poništiti – 36  kako onda meni, kojeg je Otac posvetio i poslao u svijet, kažete da hulim zato što sam rekao da sam Božji Sin?+ 37  Ako ne činim djela svog Oca, nemojte mi vjerovati. 38  Ali ako ih činim, čak i ako ne vjerujete meni, vjerujte djelima,+ da biste shvatili i uvijek imali na umu da je Otac u jedinstvu sa mnom i da sam ja u jedinstvu s Ocem.”+ 39  Nato su ga opet pokušali uhvatiti, ali on im je umaknuo. 40  Nakon toga je opet prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je Ivan u početku krstio ljude+ te je ostao ondje. 41  A mnogi su došli k njemu. Govorili su jedni drugima: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali što je god rekao o ovom čovjeku bila je istina.”+ 42  I mnogi su ondje povjerovali u Isusa.

Bilješke

Ili: “dušu”.
Ili: “u jedinstvu smo”.