Djela apostolska 20:1-38

  • Pavao u Makedoniji i Grčkoj (1⁠–⁠6)

  • Uskrsnuo Eutiha u Troadi (7⁠–⁠12)

  • Put od Troade do Mileta (13⁠–⁠16)

  • Pavao se sastaje s efeškim starješinama (17⁠–⁠38)

    • Poučava od kuće do kuće (20)

    • “Više usrećuje davati nego primati” (35)

20  Kad se metež stišao, Pavao je poslao po učenike. Ohrabrio ih je i pozdravio se s njima, a potom je krenuo na put u Makedoniju*.  Putovao je tim krajevima i pružao braći veliko ohrabrenje, a zatim je došao u Grčku.  Ondje je proveo tri mjeseca. Kad se spremao otploviti u Siriju, saznao je da su Židovi skovali zavjeru protiv njega,+ pa se odlučio vratiti preko Makedonije.  Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh+ i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej+ te Tihik+ i Trofim+ iz Azije*.  Oni su otišli prije nas i čekali nas u Troadi.  Mi smo isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova+ i za pet dana došli k njima u Troadu. Ondje smo proveli sedam dana.  A prvog dana u tjednu, kad smo se okupili na obroku, Pavao se obratio okupljenima, jer je sutradan namjeravao otići, i produžio je govor sve do ponoći.  Stoga je u gornjoj sobi u kojoj smo se skupili bilo mnogo svjetiljki.  Dok je Pavao još govorio, mladić po imenu Eutih, koji je sjedio na prozoru, utonuo je u dubok san. Svladan snom, pao je s drugog kata. Kad su ga podignuli, bio je mrtav. 10  Pavao je sišao, nadvio se nad njega, zagrlio ga+ i rekao: “Smirite se, živ je!”+ 11  Zatim je otišao gore te razlomio kruh i počeo jesti s njima. Još je dugo razgovarao s njima, sve do zore, a potom je otputovao. 12  A dječaka su živog odveli odande i bili su neizmjerno utješeni. 13  Mi smo se ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se i Pavao trebao ukrcati. Naime, on nam je dao takve upute jer je namjeravao doći onamo pješice. 14  Kad nam se pridružio u Asosu, ukrcao se na brod pa smo otišli u Mitilenu. 15  Sutradan smo otplovili odande i stigli nadomak Hiosa, narednog dana nakratko smo pristali na Samosu, a idućeg dana stigli smo u Milet. 16  Pavao je odlučio zaobići Efez+ da se ne bi zadržao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, dođe u Jeruzalem+ do Pedesetnice. 17  Ipak, iz Mileta je poslao poruku skupštinskim starješinama u Efezu da dođu k njemu. 18  Kad su stigli, rekao im je: “Vi znate kako sam živio među vama od prvog dana kad sam kročio u Aziju.+ 19  Robovao sam Gospodinu sa svom poniznošću,+ u suzama i u kušnjama koje su me zadesile zbog židovskih zavjera. 20  Znate i da se nisam ustručavao reći vam ono što je za vaše dobro* i poučavati vas javno+ i od kuće do kuće.+ 21  Naprotiv, temeljito sam svjedočio i Židovima i Grcima o tome da se trebaju pokajati+ te početi štovati Boga i vjerovati u našeg Gospodina Isusa.+ 22  A sad me duh potiče da idem u Jeruzalem, iako ne znam što će mi se ondje dogoditi. 23  Znam samo da mi sveti duh u svakom gradu govori da me čekaju okovi i nevolje.+ 24  Ali ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku+ i izvršiti službu koju mi je povjerio Gospodin Isus – dati temeljito svjedočanstvo objavljujući dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti. 25  Sad znam da me nitko od vas kojima sam propovijedao kraljevstvo više nikad neće vidjeti. 26  Stoga vas pozivam da na današnji dan posvjedočite da sam čist od krvi svih ljudi,+ 27  jer nisam se ustručavao u potpunosti vam objaviti Božju volju*.+ 28  Pazite na sebe+ i na cijelo stado, jer vas je sveti duh postavio da u njemu budete nadglednici,+ kako biste se kao pastiri brinuli o Božjoj skupštini+ koju je kupio krvlju svog Sina.+ 29  Znam da će se nakon mog odlaska među vas uvući okrutni vukovi+ koji neće imati obzira prema stadu 30  i da će se iz vaših redova pojaviti neki koji će početi širiti iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.+ 31  Zato bdijte i imajte na umu da tri godine,+ i danju i noću, nisam prestajao sa suzama savjetovati svakoga od vas. 32  A sada neka vas čuvaju Bog i poruka o njegovoj nezasluženoj dobroti, poruka koja vas može ojačati i dati vam nasljedstvo među svima posvećenima.+ 33  Nisam poželio ničijeg srebra, zlata ni odjeće.+ 34  I sami znate da sam se vlastitim rukama brinuo za svoje potrebe+ i potrebe onih koji su bili sa mnom. 35  U svemu sam vam pokazao da, radeći marljivo poput mene,+ morate pomagati slabima i da morate imati na umu riječi Gospodina Isusa, koji je rekao: ‘Više usrećuje davati+ nego primati.’” 36  Kad je to rekao, kleknuo je sa svima njima i pomolio se. 37  Tada su svi počeli gorko plakati te su izgrlili Pavla i srdačno ga izljubili 38  jer ih je jako rastužilo kad je rekao da ga više nikad neće vidjeti.+ Zatim su ga otpratili na brod.

Bilješke

Riječ je o rimskoj provinciji. Vidi Rječnik.
Riječ je o rimskoj provinciji. Vidi Rječnik.
Ili: “što je korisno”.
Ili: “naum”.