1. Kraljevima 22:1-53

22  Tri godine nije bilo rata između Sirije i Izraela.  Treće je godine Judin kralj Jošafat+ došao izraelskom kralju.+  I izraelski kralj rekao je svojim dvoranima: “Znate li da Ramot-Gilead+ pripada nama? A mi oklijevamo vratiti taj grad koji je oteo sirijski kralj.”  Zatim je upitao Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom u bitku za Ramot-Gilead?” A Jošafat je odgovorio izraelskom kralju: “Ti i ja smo jedno. Moj će narod ići s tvojim narodom. Moji će konji ići s tvojim konjima.”+  Ali Jošafat je rekao izraelskom kralju: “Molim te, upitaj najprije što kaže Jehova!”+  Tako je izraelski kralj okupio proroke, oko 400 ljudi, i upitao ih: “Da li da krenem u rat protiv Ramot-Gileada ili da odustanem od toga?” A oni su odgovorili: “Idi, Jehova će ga predati kralju!”  Tada je Jošafat upitao: “Zar nema ovdje i koji Jehovin prorok? Pitajmo i preko njega!”+  Nato je izraelski kralj rekao Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko kojeg možemo pitati Jehovu za savjet,+ ali ja ga mrzim+ jer mi nikad ne proriče dobro, nego samo zlo.+ To je Imlin sin Mikaja.” Ali Jošafat je odvratio: “Neka kralj ne govori tako!”  Tada je izraelski kralj dozvao nekog dvoranina i rekao mu: “Brzo dovedi Imlinog sina Mikaju!”+ 10  Izraelski kralj i Judin kralj Jošafat sjedili su svaki na svom prijestolju, odjeveni u kraljevske odore, na gumnu kod samarijskih vrata, a svi su proroci prorokovali pred njima.+ 11  Tada je Kenaanin sin Sidkija načinio sebi željezne rogove i rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Njima ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrijebiš.’” 12  Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Idi na Ramot-Gilead i pobijedit ćeš! Jehova će ga predati kralju.” 13  A glasnik koji je otišao po Mikaju rekao mu je: “Evo, proroci složno navješćuju dobro kralju. Molim te, reci isto što i oni. I ti mu proreci dobro!”+ 14  Ali Mikaja je odgovorio: “Zaklinjem se Jehovom, što mi Jehova kaže, to ću govoriti!” 15  Zatim je došao pred kralja, a kralj ga je upitao: “Mikaja, da li da krenemo u rat protiv Ramot-Gileada ili da odustanemo od toga?” A on mu je odgovorio: “Idi i pobijedit ćeš! Jehova će ga predati kralju.” 16  Nato mu je kralj rekao: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u Jehovino ime?” 17  Tada je on odvratio: “Vidim sve Izraelce rasijane po gorama+ kao ovce koje nemaju pastira. Jehova je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se svi u miru vrate svojim kućama!’” 18  Nato je izraelski kralj rekao Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego samo zlo?”+ 19  Tada je Mikaja rekao: “Sada čuj Jehovinu riječ: Vidio sam Jehovu kako sjedi na svom prijestolju+ i svu nebesku vojsku kako mu stoji zdesna i slijeva.+ 20  I Jehova je rekao: ‘Tko će prevariti Ahaba da krene na Ramot-Gilead i ondje pogine?’ I jedan je rekao ovako, a drugi onako. 21  Naposljetku je istupio jedan duh*,+ stao pred Jehovu i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ A Jehova ga je upitao: ‘Kako ćeš to učiniti?’ 22  Ovaj je odgovorio: ‘Otići ću i navest ću sve njegove proroke da prorokuju laži*.’+ A on je rekao: ‘Uspjet ćeš ga prevariti. Idi i učini tako!’ 23  I tako je Jehova naveo sve ove tvoje proroke da prorokuju laži*,+ ali Jehova ti navješćuje nevolju.”+ 24  Tada je Kenaanin sin Sidkija pristupio Mikaji, ošamario ga i rekao: “Želiš li reći da je Jehovin duh otišao od mene, pa sada govori preko tebe?”+ 25  A Mikaja je odgovorio: “Saznat ćeš to onog dana kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.” 26  Tada je izraelski kralj rekao: “Uzmite Mikaju i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljevom sinu Joašu! 27  I recite im: ‘Ovako kaže kralj: “Bacite ovoga u zatvor+ i držite ga na malo kruha i vode dok se ne vratim živ i zdrav!”’” 28  Mikaja je nato rekao: “Ako se zaista vratiš živ i zdrav, onda Jehova nije govorio preko mene.”+ Potom je dodao: “Zapamtite to svi*!” 29  Tako su izraelski kralj i Judin kralj Jošafat otišli na Ramot-Gilead.+ 30  Izraelski kralj rekao je Jošafatu: “Ja ću se prerušiti i tako poći u bitku, a ti obuci svoju kraljevsku odoru!” Tako se izraelski kralj prerušio+ i otišao u bitku. 31  A sirijski kralj naredio je trideset i dvojici zapovjednika svojih bojnih kola:+ “Ne napadajte nikoga, ni maloga ni velikoga, osim izraelskog kralja!” 32  Čim su zapovjednici kola vidjeli Jošafata, pomislili su: “To je sigurno izraelski kralj!” I krenuli su na njega, a Jošafat je stao dozivati u pomoć. 33  No kad su zapovjednici kola vidjeli da to nije izraelski kralj, prestali su ga progoniti. 34  Ali neki je čovjek odapeo luk i slučajno pogodio izraelskog kralja ondje gdje mu se sastavljao oklop. Tada je kralj rekao vozaču svojih kola: “Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen!”+ 35  Žestoka bitka trajala je cijeli dan i kralja su morali držati uspravno u kolima nasuprot Sirijcima. Krv iz njegove rane tekla je u kola, a navečer je umro.+ 36  U vrijeme zalaska sunca taborom je odjeknuo povik: “Svatko neka se vrati u svoj grad! Svatko neka se vrati u svoju zemlju!”+ 37  Tako je kralj umro te su ga odnijeli u Samariju. Ondje su ga i pokopali. 38  Kad su prali bojna kola kraj samarijskog jezerca, psi su lizali njegovu krv i bludnice su se ondje kupale*, kao što je Jehova i rekao.+ 39  A ostali događaji iz Ahabovog života, što je sve učinio i kako je izgradio dvor od bjelokosti+ i sve svoje gradove, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 40  Naposljetku je Ahab umro*,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Ahazija.+ 41  Asin sin Jošafat+ postao je kralj u Judi četvrte godine vladavine izraelskog kralja Ahaba. 42  Jošafat je imao 35 godina kad je postao kralj i vladao je 25 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Azuba, a bila je Šilhijeva kći. 43  U svemu je išao stopama svog oca Ase.+ Nije odstupio od toga i činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima.+ No obredne uzvišice nisu bile uklonjene te je narod još uvijek na njima prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 44  Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.+ 45  A ostali događaji iz Jošafatovog života, njegovi pothvati i ratovi koje je vodio, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 46  Osim toga, odstranio je iz zemlje hramske bludnike+ koji su ostali od vremena njegovog oca Ase.+ 47  U to vrijeme u Edomu+ nije bilo kralja, nego je namjesnik služio kao kralj.+ 48  Jošafat je načinio i taršiške brodove* da idu u Ofir po zlato.+ Ali brodovi nisu otišli jer su se razbili kod Esjon-Gebera.+ 49  Tada je Ahabov sin Ahazija rekao Jošafatu: “Neka moji sluge idu s tvojim slugama na brodove”, ali Jošafat nije pristao na to. 50  Naposljetku je Jošafat umro*+ i bio je pokopan među svojim precima u gradu svog pretka Davida, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Joram.+ 51  Ahabov sin Ahazija+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom sedamnaeste godine vladavine Judinog kralja Jošafata i vladao je nad Izraelom dvije godine. 52  Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima te je išao stopama svog oca+ i svoje majke+ i stopama Nebatovog sina Jeroboama, koji je Izraela navodio na grijeh.+ 53  Štovao je Baala+ i klanjao mu se te je vrijeđao Jehovu, Izraelovog Boga,+ kao što je to činio i njegov otac.

Bilješke

Ili: “anđeo”.
Dosl.: “i bit ću prijevaran duh u ustima svih njegovih proroka”.
Dosl.: “stavio prijevaran duh u usta svih ovih tvojih proroka”.
Dosl.: “svi narodi”.
Moguće i: “ondje gdje su se bludnice kupale psi su lizali njegovu krv”.
Dosl.: “počinuo sa svojim praocima”.
Dosl.: “počinuo sa svojim praocima”.