Djela apostolska 27:1-44

27  Kad je odlučeno da otplovimo u Italiju,+ Pavla i još neke zatvorenike predali su stotniku po imenu Julije, iz čete Auguste.  Ukrcali smo se na adramitijski brod koji je trebao ploviti u mjesta duž azijske obale te smo isplovili. S nama je bio Aristarh,+ Makedonac iz Soluna.  Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije je s Pavlom ljudski postupao i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje kako bi se oni pobrinuli za njegove potrebe.  Isplovivši odande, plovili smo u zavjetrini Cipra jer je puhao nepovoljan vjetar.  Plovili smo otvorenim morem duž Cilicije i Pamfilije te pristali u Miru u Liciji.  Ondje je stotnik našao aleksandrijski brod koji je plovio za Italiju te nas ukrcao na njega.  Danima smo sporo plovili i jedva došli do Knida. Budući da zbog vjetra nismo mogli zadržati smjer, prošli smo pored Salmone te plovili u zavjetrini Krete.  Uz velike teškoće plovili smo uz obalu te stigli do mjesta koje se zove Dobra Pristaništa, blizu grada Laseje.  Prošlo je mnogo vremena – čak je prošao i jesenji post za Dan očišćenja*+ – pa je plovidba postala opasna. Stoga ih je Pavao upozorio: 10  “Ljudi, vidim da će plovidba nesretno završiti. Nećemo izgubiti samo teret i brod nego će u opasnosti biti i naši životi.” 11  Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu. 12  Budući da luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je predlagala da otplove odande i pokušaju stići do Feniksa kako bi ondje prezimili. To je luka na Kreti u koju se može uploviti sa sjeveroistoka i s jugoistoka. 13  Kad je zapuhao blag južni vjetar, pomislili su da mogu ostvariti svoj naum, pa su podignuli sidro i zaplovili tik uz obalu Krete. 14  Ali ubrzo nakon toga na otok se obrušio olujni sjeveroistočnjak. 15  Vjetar je tako snažno puhao da brod nije mogao ploviti protiv njega, pa smo pustili da nas nosi. 16  Dok smo plovili u zavjetrini nekog malog otoka koji se zove Kauda, jedva smo uspjeli spasiti čamac* koji smo vukli za sobom. 17  Kad su podignuli čamac na palubu, konopima su potpasali brod. Bojali su se da se ne nasuču u Sirti*, pa su spustili jedra*, i tako ih je vjetar nosio. 18  Kako nas je oluja silovito bacala amo-tamo, sutradan su počeli rasterećivati brod. 19  A trećeg su dana izbacili brodsku opremu. 20  Danima nije bilo ni sunca ni zvijezda, a strašna oluja i dalje je bjesnjela, pa se na koncu počela gubiti svaka nada da ćemo biti spašeni. 21  Nitko na brodu već dugo nije ništa jeo, pa je Pavao ustao i rekao: “Ljudi, da ste me poslušali i da niste isplovili s Krete, izbjegli biste ovo stradanje i štetu.+ 22  Ali sada vas molim da budete hrabri jer nitko od vas neće stradati, samo ćemo izgubiti brod. 23  Ove mi se noći ukazao anđeo+ Boga kojem pripadam i kojem služim* 24  te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle! Ti moraš stati pred cara,+ a Bog će radi tebe spasiti sve one koji plove s tobom.’ 25  Zato, samo hrabro! Vjerujem Bogu, bit će upravo onako kako mi je anđeo rekao. 26  Ali moramo se nasukati na neki otok.”+ 27  Vjetar nas je već 14 noći bacao amo-tamo po Adriji*. U ponoć su mornari naslutili da se približavamo nekom kopnu. 28  Tada su bacili olovnicu i izmjerili 20 hvati* dubine. Malo kasnije opet su je bacili i izmjerili 15 hvati*. 29  A kako su se bojali da ne udarimo u grebene, s krme su bacili četiri sidra i željno čekali da svane. 30  Ali mornari su pokušali pobjeći s broda te su počeli spuštati čamac u more pod izgovorom da namjeravaju spustiti pramčana sidra. 31  Tada je Pavao rekao stotniku i vojnicima: “Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, nećete se spasiti!”+ 32  Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne u more. 33  A pred zoru Pavao ih je sve počeo nagovarati da nešto pojedu: “Već 14 dana čekate u neizvjesnosti, a cijelo to vrijeme ništa niste jeli. 34  Zato vas molim da nešto pojedete, to je za vaše dobro! Nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.” 35  Kad je to rekao, uzeo je kruh, pred svima uputio zahvalu Bogu, razlomio ga i počeo jesti. 36  I svi su se ohrabrili te su i sami počeli jesti. 37  A na brodu je ukupno bilo 276 ljudi*. 38  Nakon što su se najeli, pobacali su žito u more kako bi rasteretili brod.+ 39  Kad je svanuo dan, ugledali su kopno, ali nisu ga prepoznali.+ No opazili su neki zaljev s pješčanom obalom, pa su odlučili ondje nasukati brod, ako to bude moguće. 40  Zato su odsjekli sidra i pustili ih da padnu u more te su otpustili užad vesala za kormilarenje. Podignuli su prveno jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41  Kad su naletjeli na sprud, nasukali su brod. Pramac je nalegao i ostao nepomičan, a krma se počela lomiti pod silinom valova.+ 42  Tada su vojnici odlučili pobiti zatvorenike da nijedan ne otpliva i ne pobjegne. 43  Ali stotnik je želio spasiti Pavla, pa ih je spriječio da to učine. Zapovjedio je da oni koji znaju plivati skoče u more i prvi doplivaju do kopna, 44  a da ostali doplivaju na daskama i ostacima broda. Tako su svi stigli živi na kopno.+

Bilješke

Ili: “Dan pomirenja”.
Riječ je o pomoćnom čamcu koji je mogao poslužiti kao čamac za spašavanje.
Po svemu sudeći, otpustili su užad kako bi skratili jedra.
Ili: “vršim svetu službu”.
U staro doba Adrijom se nije nazivalo samo današnje Jadransko more nego i današnje Jonsko more te dio Sredozemnog mora između Sicilije i Krete.
Otprilike 36 metara. Vidi dodatak B14.
Otprilike 27 metara. Vidi dodatak B14.
Ili: “duša”.