Rimljanima 9:1-33

9  Kao Kristov sljedbenik govorim istinu, ne lažem, i moja savjest pod vodstvom svetog duha svjedoči o tome  da u srcu nosim veliku tugu i neprekidnu bol.  Jer spreman sam biti proklet i odvojen od Krista kad bi to pomoglo mojoj braći, onima koji su mi rod po tijelu.  Oni su Izraelci, njih je Bog usvojio kao sinove+ i uzvisio ih te im dao saveze,+ Zakon,+ obećanja+ i čast da mu služe*.+  Oni su potomci praotaca+ od kojih je po tijelu potekao Krist.+ Neka je Bog, koji je nad svime, hvaljen u svu vječnost! Amen.  No to ne znači da se Božja riječ nije ispunila. Jer nisu svi koji potječu od Izraela zaista Izraelci.+  I nisu svi Abrahamova djeca samo zato što su njegovo potomstvo.+ Naime, piše: “Preko Izaka dobit ćeš potomstvo koje ti je bilo obećano*.”+  To znači da djeca dobivena po tijelu nisu ujedno i Božja djeca,+ nego se kao potomstvo računaju djeca dobivena po obećanju.+  Jer obećanje je glasilo ovako: “Doći ću dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”+ 10  Ali obećanje nije bilo dano samo tada nego i kad je Rebeka začela blizance s našim praocem Izakom.+ 11  Naime, dok se još nisu rodili niti učinili išta dobro ili loše – da bi se pokazalo da u skladu s Božjim naumom odabir ne ovisi o djelima, nego o onome koji poziva – 12  bilo joj je rečeno: “Stariji će sin robovati mlađem.”+ 13  Kao što je napisano: “Jakova sam volio, a Ezava zamrzio.”+ 14  Dakle, što da kažemo? Je li Bog nepravedan? Nipošto!+ 15  Jer on kaže Mojsiju: “Smilovat ću se onome kome se želim smilovati i bit ću milostiv onome kome želim biti milostiv.”+ 16  Prema tome, to ne ovisi ni o čijoj želji ni trudu, nego o Bogu, koji pokazuje milosrđe.+ 17  Jer u Pismima se za faraona kaže: “Ostavio sam te na životu zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime objavi po cijeloj zemlji.”+ 18  Dakle, Bog odlučuje kome će pokazati milosrđe, a kome će dopustiti da bude tvrdoglav.+ 19  Nato ćeš mi reći: “Zašto onda Bog okrivljuje ljude? Pa tko se može oduprijeti njegovoj volji?” 20  Čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu?+ Hoće li djelo reći svom tvorcu: “Zašto si me ovakvim načinio?”+ 21  Pa nije li u vlasti lončara da od iste gline načini jednu posudu za plemenitu upotrebu, a drugu za neplemenitu upotrebu?+ 22  Pa što ako je Bog htio pokazati srdžbu i obznaniti svoju moć, ali je s puno strpljivosti podnosio posude srdžbe koje su spremne za uništenje? 23  I ako je to učinio kako bi pokazao svoju silnu veličanstvenost na posudama milosrđa,+ koje je unaprijed pripremio da budu proslavljene, 24  naime na nama, koje je pozvao ne samo među Židovima nego i među neznabošcima*,+ tko tome može išta prigovoriti? 25  Tako i u Hošei kaže: “One koji nisu moj narod+ zvat ću svojim narodom i onu koju nisam volio zvat ću voljenom.+ 26  I na mjestu na kojem im je bilo rečeno: ‘Vi niste moj narod’, bit će nazvani sinovima živog Boga.”+ 27  A Izaija je o Izraelu objavio: “Iako Izraelaca ima kao morskog pijeska, samo će ih se mali broj spasiti.+ 28  Jer Jehova* će se brzo i temeljito obračunati s onima koji žive na zemlji.”+ 29  Izaija je prorekao i ovo: “Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio potomstva, bili bismo kao Sodoma, bili bismo slični Gomori.”+ 30  Dakle, što da kažemo? Neznabošci, koji se nisu trudili postati pravednima,+ proglašeni su pravednima zbog vjere.+ 31  A Izraelci, koji su se trudili postati pravednima držeći se Zakona, nisu u tome uspjeli. 32  Zašto? Zato što su pokušavali postati pravednima putem djela, a ne putem vjere. Spotaknuli su se o “kamen spoticanja”,+ 33  kao što je napisano: “Postavljam na Sionu kamen+ spoticanja i stijenu posrtanja, ali nitko tko vjeruje u njega neće se razočarati.”+

Bilješke

Ili: “vrše svetu službu”.
Ili: “potomka koji ti je bio obećan”.