Djela apostolska 4:1-37

  • Petar i Ivan uhićeni (1⁠–⁠4)

    • Broj muškaraca koji su postali vjernici popeo se na 5000 (4)

  • Apostoli pred Sudbenim vijećem (5⁠–⁠22)

    • “Ne možemo prestati govoriti” (20)

  • Molitva za hrabrost (23⁠–⁠31)

  • Učenicima je sve zajedničko (32⁠–⁠37)

4  Dok su njih dvojica još govorila narodu, prišli su im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji.+  Bili su ljuti zato što su apostoli poučavali narod i javno objavljivali da je Isus uskrsnuo od mrtvih*.+  Stoga su ih uhvatili i bacili u zatvor+ do sljedećeg dana jer je već bila večer.  No mnogi koji su čuli ono što su apostoli govorili postali su vjernici te se broj muškaraca koji su povjerovali popeo na oko 5000.+  A sutradan su se u Jeruzalemu skupili židovski poglavari, starješine i pismoznanci.  Ondje je bio i svećenički glavar Ana,+ zatim Kajfa,+ Ivan, Aleksandar i svi rođaci svećeničkog glavara.  Poslali su po Petra i Ivana te ih doveli na sredinu i počeli ispitivati: “Odakle vam ta moć? U čije ste ime to učinili?”  Tada im je Petar, pun svetog duha,+ rekao: “Narodni poglavari i starješine!  Ako se nas danas ispituje zbog dobrog djela koje smo učinili hromom čovjeku+ i ako želite znati tko je izliječio ovog čovjeka, 10  onda znajte svi vi i cijeli izraelski narod da se to dogodilo u ime Isusa Krista Nazarećanina,+ kojeg ste vi pribili na stup,+ a kojeg je Bog podignuo iz mrtvih.+ Po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav. 11  Taj je Isus ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao glavni ugaoni kamen*’.+ 12  I nema drugog spasitelja osim njega jer nema drugog imena+ pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni.”+ 13  Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu odvažnost i shvatili da su to neuki* i obični ljudi,+ ostali su u čudu. Tada su uvidjeli da su oni bili s Isusom.+ 14  Budući da su vidjeli da s njima stoji izliječeni čovjek,+ nisu im na to mogli ništa odgovoriti.+ 15  Stoga su im zapovjedili da izađu iz dvorane Sudbenog vijeća, a onda su se počeli savjetovati: 16  “Što da radimo s tim ljudima?+ Istina je da su učinili veliko čudo, za koje znaju svi stanovnici Jeruzalema.+ Ne možemo to zanijekati. 17  No da se to ne bi dalje širilo među narodom, zaprijetimo im i naredimo da više nikome ne govore u to ime.”+ 18  Tada su ih pozvali i zapovjedili im da više ne govore niti naučavaju u Isusovo ime. 19  Nato su im Petar i Ivan rekli: “Prosudite sami je li u Božjim očima ispravno da slušamo vas, a ne Boga. 20  Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli.”+ 21  Nakon što su im još jednom zaprijetili, oslobodili su ih jer nisu našli ništa zbog čega bi ih kaznili, a i bojali su se naroda+ jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22  Naime, čovjek koji je čudom bio izliječen imao je više od 40 godina. 23  Kad su Petar i Ivan bili pušteni, otišli su drugim učenicima i ispričali što su im rekli svećenički glavari i starješine. 24  A kad su oni to čuli, svi zajedno pomolili su se Bogu i rekli: “Svevišnji Gospodine, ti si načinio nebo, zemlju, more i sve što je u njima.+ 25  Ti si svetim duhom nadahnuo našeg pretka Davida,+ svog slugu, da kaže: ‘Zašto su se narodi uskomešali, zašto ljudi razmišljaju o onom što je isprazno? 26  Kraljevi iz svih krajeva svijeta podignuli su se i vladari su se udružili protiv Jehove* i protiv njegovog pomazanika*.’+ 27  I doista, Herod i Poncije Pilat+ udružili su se u ovom gradu s neznabošcima i izraelskim narodom protiv tvog svetog sluge Isusa, kojeg si pomazao,+ 28  kako bi se ispunilo ono što si ti svojom snagom* i voljom unaprijed odredio.+ 29  A sada, Jehova*, obrati pažnju na njihove prijetnje i daj svojim robovima da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ. 30  Nastavi pokazivati svoju moć* – neka ozdravljaju bolesni i neka se događaju znakovi i čuda*+ u ime tvog svetog sluge Isusa.”+ 31  Nakon što su se usrdno pomolili, potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i svi su se ispunili svetim duhom+ te su odvažno govorili Božju riječ.+ 32  A mnoštvo onih koji su postali vjernici bilo je jednog srca i jedne duše*. Nitko od njih nije smatrao da je išta što posjeduje samo njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.+ 33  I apostoli su s velikim uspjehom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa.+ Bog im je svima iskazivao obilje nezaslužene dobrote. 34  Nitko među njima nije bio u oskudici+ jer su svi koji su posjedovali polja ili kuće prodavali svoju imovinu i dobiveni novac donosili 35  i stavljali pred apostole,+ a oni su ga potom dijelili svakome prema njegovim potrebama.+ 36  Tako je učinio i Josip, kojeg su apostoli prozvali Barnaba+ (što znači “sin utjehe”). On je bio levit, rodom s Cipra. 37  Posjedovao je komad zemlje koji je prodao te je novac donio i stavio pred apostole.+

Bilješke

Ili: “i na Isusovom primjeru objavljivali uskrsnuće od mrtvih”.
Dosl.: “glava ugla”.
Odnosno da se nisu školovali u rabinskim školama. To ne znači da su bili nepismeni.
Ili: “njegovog Krista”.
Dosl.: “rukom”.
Dosl.: “pružati ruku”.
Ili: “znamenja”.