Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Izabrane misli iz Jevanđelja po Marku

Izabrane misli iz Jevanđelja po Marku

Jehovina Reč je živa

Izabrane misli iz Jevanđelja po Marku

JEVANĐELJE po Marku je najkraće od četiri Jevanđelja. Napisao ga je Jovan Marko oko 30 godina nakon smrti i uskrsenja Isusa Hrista. To je dinamičan, živopisan izveštaj o Isusovoj troipogodišnjoj službi.

Jevanđelje po Marku, očigledno pisano za nejevreje a naročito za Rimljane, opisuje Isusa kao Božjeg Sina koji čini čuda i neumorno propoveda. Naglasak je na onome što je Isus radio a ne na njegovim poukama. Ako poklonimo pažnju Jevanđelju po Marku, to će ojačati našu veru u Mesiju i motivisaće nas da revno objavljujemo Božju poruku u službi propovedanja (Jevr. 4:12).

IZVANREDNA SLUŽBA U GALILEJI

(Marko 1:1–9:50)

U prvih 14 stihova Marko govori o Jovanu Krstitelju i o Isusovih 40 dana u pustinji, a potom započinje sa uzbudljivim izveštajem o Isusovoj službi u Galileji. Često koristi izraz „odmah“, čime se stiče utisak da se događaji odvijaju brzo (Mar. 1:10, 12).

Za manje od tri godine, Isus je obavio tri propovedničke akcije u Galileji. Marko uglavnom piše hronološkim redom. Propoved na gori je izostavljena, kao i većina Isusovih dužih govora.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:15 — Na šta je Isus mislio kad je rekao da se ’navršilo vreme‘? Isus je time želeo da kaže da je došlo vreme da započne svoju službu. Božje Kraljevstvo se približilo pošto je on bio prisutan kao naimenovani Kralj. Osobe sa ispravnim stavom srca mogle su se odazvati na njegovo propovedanje i preduzeti korake kojima će steći Božju naklonost.

1:44; 3:12; 7:36 — Zašto Isus nije želeo da se njegova čuda razglašavaju? Umesto da ljudi donose zaključke na osnovu senzacionalnih i možda čak iskrivljenih izveštaja, Isus je želeo da sami uvide da je on Hrist i da sami donesu odluku na osnovu dokaza (Isa. 42:1-4; Mat. 8:4; 9:30; 12:15-21; 16:20; Luka 5:14). Izuzetak je bio čovek iz gerasinskog kraja koji je nekada bio opsednut demonima. Isus mu je rekao da ide kući i da ispriča svojim rođacima šta mu se desilo. Pošto je bio zamoljen da ode iz tog kraja, Isus ne bi imao priliku da stupi u kontakt s tamošnjim ljudima. Prisustvo i svedočanstvo čoveka za koga je Isus učinio jedno dobro delo mogli su da ublaže negativnu reakciju zbog gubitka svinja (Mar. 5:1-20; Luka 8:26-39).

2:28 — Zašto se za Isusa kaže da je ’Gospodar sabata‘? Apostol Pavle je napisao: „U Zakonu nalazimo samo senku budućih blagoslova“ (Jevr. 10:1). Prema Zakonu, sabat se držao nakon šest radnih dana, a Isus je mnoga od svojih izlečenja učinio baš na taj dan. Sabat je predočavao mir i druge blagoslove koje će čovečanstvo imati tokom Hristove hiljadugodišnje vladavine, nakon što Sataninom okrutnom vladanju dođe kraj. Dakle, Kralj nad kraljevima je takođe i „Gospodar sabata“ (Mat. 12:8; Luka 6:5).

3:5; 7:34; 8:12 — Kako je Marko mogao da zna kako se Isus osećao? Marko nije bio jedan od 12 apostola niti blizak Isusov saradnik. Prema predanju, Marku je mnoge od tih informacija preneo njegov blizak saradnik apostol Petar (1. Petr. 5:13).

6:51, 52 — U kom smislu učenici nisu shvatili „šta je značilo čudo sa hlebovima“? Svega nekoliko sati ranije, Isus je sa samo pet hlebova i dve ribe nahranio 5 000 ljudi, ne računajući žene i decu. Trebalo je da Isusovi učenici shvate „šta je značilo čudo sa hlebovima“ tako što će razumeti da je Isus od Jehove dobio moć da čini čuda (Mar. 6:41-44). Da su shvatili koliko je velika moć data Isusu, ne bi se toliko iznenadili kada su ga videli kako hoda po vodi.

8:22-26 — Zašto je Isus postepeno vratio vid slepom čoveku? Isus je to verovatno uradio iz obzira prema njemu. Postepenim vraćanjem vida taj čovek koji je dugo bio u tami mogao je polako da se navikne na jarku sunčevu svetlost.

Pouka za nas:

2:18; 7:11; 12:18; 13:3. Marko objašnjava običaje, izraze i verovanja i opisuje mesta koja su možda bila nepoznata čitaocima koji nisu bili Jevreji. On jasno kaže da su fariseji ’imali običaj da poste‘, da je korvan „dar Bogu“, da sadukeji „kažu da nema uskrsenja“ i da se hram nalazio ’nasuprot Maslinskoj gori‘. Pošto bi Mesijin rodoslov bio od značaja samo Jevrejima, on ga u potpunosti izostavlja. Marko nam tako pruža dobar primer. Treba da uzmemo u obzir poreklo naših slušalaca dok učestvujemo u službi i držimo govore na skupštinskim sastancima.

3:21. Isusovi rođaci nisu verovali da je on Mesija. Zato on saoseća s onima kojima se članovi porodice protive i ismejavaju ih zbog njihove vere.

3:31-35. Prilikom krštenja Isus je postao Božji duhovni Sin, a „gornji Jerusalim“ je postao njegova majka (Gal. 4:26). Otada su Isusu njegovi učenici bili bliži i draži od njegovih rođaka. Iz toga učimo da duhovne stvari treba da nam budu na prvom mestu u životu (Mat. 12:46-50; Luka 8:19-21).

8:32-34. Ako nas neko podstiče da budemo dobri prema sebi onda kada to nije na mestu, treba to brzo da prepoznamo i odbacimo. Hristov sledbenik mora da bude spreman da se „odrekne sebe“ i da kaže „ne“ sebičnim željama i ambicijama. To uključuje spremnost da „uzme svoj mučenički stub“ — da možda pati, da bude osramoćen i progonjen, pa čak i da umre zato što je hrišćanin. Takođe mora da ’ide‘ za Isusom, nastojeći da uskladi svoj život s primerom koji je on ostavio. Biti Hristov učenik podrazumeva razvijanje i čuvanje samopožrtvovanog duha poput njegovog (Mat. 16:21-25; Luka 9:22, 23).

9:24. Ne treba da se stidimo da govorimo o svojoj veri i da se molimo za više vere (Luka 17:5).

POSLEDNJI MESEC SLUŽBE NA ZEMLJI

(Marko 10:1–16:8)

Pred kraj 32. n. e. Isus dolazi „u granična područja Judeje i na onu stranu Jordana“ i mnoštva mu opet prilaze (Mar. 10:1). Nakon što je tamo propovedao, vraća se u Jerusalim.

Osmog nisana, Isus se nalazi u Vitaniji. Dok je prilikom jednog obroka bio za stolom, prilazi mu jedna žena i izliva mu mirisno ulje na glavu. Događaji od Isusovog trijumfalnog ulaska u Jerusalim do njegovog uskrsenja navedeni su hronološkim redom.

Odgovori na biblijska pitanja:

10:17, 18 — Zašto je Isus ispravio čoveka koji ga je nazvao ’dobrim učiteljem‘? Time što nije želeo da prihvati tu laskavu titulu, Isus je dao slavu istinitom Bogu Jehovi i pokazao da je On jedini izvor svega dobrog. Štaviše, Isus je skrenuo pažnju na osnovnu istinu da jedino Jehova Bog, Stvoritelj svega, ima pravo da postavlja merila za dobro i zlo (Mat. 19:16, 17; Luka 18:18, 19).

14:25 — Šta je Isus mislio kad je rekao vernim apostolima: „Više neću piti od vinogradskog roda do onog dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu“? Isus nije rekao da će na nebu biti doslovnog vina. Pošto se radost ponekad simbolizuje vinom, Isus je ukazivao na radost koju će doživeti kada bude zajedno sa svojim uskrsnulim pomazanim sledbenicima u Kraljevstvu (Ps. 104:15; Mat. 26:29).

14:51, 52 — Ko je bio mladić koji je „pobegao oskudno odeven“? Marko jedini priča o ovom događaju, iz čega možemo zaključiti da je govorio o sebi.

15:34 — Da li Isusove reči „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ ukazuju na nedostatak vere? Ne. Iako ne možemo tačno znati zašto je Isus to rekao, njegove reči možda ukazuju na to da je razumeo da mu je Jehova uskratio zaštitu kako bi njegova besprekornost bila u potpunosti ispitana. Takođe je moguće da je Isus to izgovorio jer je želeo da se ispuni ono što je u Psalmu 22:1 rečeno za njega (Mat. 27:46).

Pouka za nas:

10:6-9. Božja volja je da bračni drugovi ostanu zajedno. Zato umesto da nepromišljeno pribegavaju razvodu, muževi i žene treba da se trude da primenjuju biblijska načela kako bi savladali bilo koje probleme koji se mogu pojaviti u braku (Mat. 19:4-6).

12:41-44. Iz primera siromašne udovice učimo da treba nesebično da podupiremo obožavanje pravog Boga.

[Slika na 29. strani]

Zašto je Isus rekao ovom čoveku da ispriča svojim rođacima šta mu se desilo?