Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Po čemu se neki pamte

Po čemu se neki pamte

Po čemu se neki pamte

PRE oko tri hiljade godina, David je bežao od izraelskog kralja Saula. David je poslao svoje ljude kod Navala, bogatog vlasnika ovaca i koza, da traže hranu i vodu. Zapravo, Naval je dugovao uslugu Davidu i njegovim sledbenicima, jer su zaštitili njegova stada. Međutim, Naval je odbio da im ukaže gostoprimstvo. On je čak grubo oterao Davidove ljude. Naval se igrao vatrom, jer David nije bio čovek s kojim se moglo poigravati (1. Samuilova 25:5, 8, 10, 11, 14).

Navalov stav nije bio u skladu s bliskoistočnom tradicijom da se gostima i strancima ukaže gostoprimstvo. Kakvo je onda ime Naval stekao? Biblijski izveštaj kaže da on „beše tvrd i rđav u delima svojim“ i „zao“. Njegovo ime znači „ludost“, što je i dokazao svojim postupcima (1. Samuilova 25:3, 17, 25). Da li bi ti želeo da te pamte kao takvog? Da li si grub i nepopustljiv u ophođenju s drugima, naročito kada izgleda da su oni u nepovoljnom položaju? Ili si ljubazan, gostoljubiv i obziran?

Avigeja — pametna žena

Zbog svoje grubosti, Naval je bio u nevolji. David i njegovih 400 ljudi pripasali su mačeve i krenuli da se obračunaju s Navalom. Avigeja, Navalova žena, čula je šta se desilo. Ona je znala da je obračun neizbežan. Šta je mogla da učini? Ona je brzo pripremila obilje hrane i izašla u susret Davidu i njegovim ljudima. Kada ih je srela, preklinjala je Davida da ne proliva krv bez razloga. Davidovo srce se smekšalo. On je saslušao njene molbe i predomislio se. Ubrzo nakon ovih događaja, Naval je umro. Svestan Avigejinih dobrih osobina, David ju je uzeo za ženu (1. Samuilova 25:14-42).

Kakvo je ime stekla Avigeja? Ona je bila „pametna“, ili „inteligentna“, kako stoji u originalnom hebrejskom tekstu. Ona je očigledno bila razborita i praktična i znala je kako i kada da preuzme inicijativu. Lojalno je postupila kako bi svog nerazumnog muža i njegovo domaćinstvo zaštitila od nesreće. Avigeja je naposletku umrla, ali je kao pametna žena stekla izvanrednu reputaciju (1. Samuilova 25:3).

Po čemu je Petar upamćen?

Krenimo dalje do prvog veka n. e. i obratimo pažnju na Isusovih 12 apostola. Bez sumnje, jedan od najpričljivijih i najimpulsivnijih među njima bio je Petar, ili Kifa, nekadašnji ribar iz Galileje. On je po svemu sudeći bio energična osoba koja se nije ustezala da pokaže svoja osećanja. Na primer, jednom prilikom je Isus svojim učenicima oprao noge. Kako je Petar reagovao kada je došao red na njega?

Petar je rekao Isusu: „Gospode, zar ti meni da pereš noge?“ Isus je odgovorio: „Ono što ja činim ti sada ne razumeš, ali razumećeš kasnije.“ Petar je uzvratio: „Nikada ti meni nećeš prati noge.“ Zapazi Petrovu odlučnu, ali i burnu reakciju. Šta je Isus odgovorio?

„Ako te ne operem“, odgovorio je Isus, „nemaš udela sa mnom.“ Simon Petar mu je rekao: „Gospode, onda ne samo moje noge nego i ruke i glavu.“ Sada Petar odlazi u drugu krajnost! Međutim, Petrov stav je uvek bio jasan. On nije bio prevejan niti dvoličan (Jovan 13:6-9).

Petar je ostao zapamćen i po svojim slabostima koje su karakteristične za ljude. Na primer, on se triput odrekao Hrista pred ljudima koji su ga okrivili da je sledbenik optuženog Isusa iz Nazareta. Kada je Petar shvatio svoju grešku, gorko je plakao. Nije skrivao svoju žalost i kajanje. Takođe je značajno što su ovaj izveštaj o Petrovom odricanju zabeležili pisci jevanđelja — po svemu sudeći zahvaljujući informacijama koje im je dao sam Petar! On je bio toliko ponizan da je priznao svoje propuste. Da li i tebe krasi ta vrlina? (Matej 26:69-75; Marko 14:66-72; Luka 22:54-62; Jovan 18:15-18, 25-27).

Samo nekoliko sedmica nakon što se odrekao Hrista, Petar je na Pentekost, ispunjen svetim duhom, neustrašivo propovedao mnoštvu Jevreja. To je jasno pokazalo da je uskrsnuli Isus imao poverenja u njega (Dela apostolska 2:14-21).

Jednom drugom prilikom, Petar je upao u drugačiju zamku. Apostol Pavle je objasnio da se Petar slobodno družio s nejevrejskim vernicima pre nego što su u Antiohiju došla neka jevrejska braća. Međutim, počeo je da izbegava nejevreje „u strahu od onih iz klase obrezanih“, koji su upravo stigli iz Jerusalima. Pavle je razotkrio Petrovu dvoličnost (Galatima 2:11-14).

Ipak, ko je od učenika otvoreno govorio u kritičnim trenucima kada je izgledalo da su mnogi Isusovi sledbenici spremni da ga napuste? To se desilo kada je Isus otkrio nešto novo u vezi sa značenjem jedenja njegovog tela i pijenja njegove krvi. On je rekao: „Ako ne jedete telo Sina čovečjeg i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi.“ Te reči su spotakle većinu Isusovih jevrejskih sledbenika koji su rekli: „Ovo su šokantne reči; ko to može slušati?“ Šta se zatim desilo? „Zbog toga se mnogi od njegovih učenika vratiše onome što su ostavili za sobom i više nisu išli s njim“ (Jovan 6:50-66).

U ovom kritičnom trenutku, Isus se okrenuo prema dvanaestorici apostola i pronicljivo ih upitao: „Da nećete i vi da odete?“ Petar je odgovorio: „Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš reči večnog života; i mi smo poverovali i spoznali da si ti Božji Sveti“ (Jovan 6:67-69).

Kakvo je ime stekao Petar? Svako ko čita izveštaje o njemu ne može a da ne bude zadivljen njegovom iskrenom i otvorenom ličnošću, lojalnošću i spremnošću da prizna svoje slabosti. Zaista je stekao dobro ime!

Po čemu ljudi pamte Isusa?

Isusova služba na zemlji trajala je samo tri i po godine. Ipak, po čemu su ga zapamtili njegovi sledbenici? Da li je zbog svoje savršenosti, to jest bezgrešnosti bio nadmen i nepristupačan? Da li se razmetao svojim sposobnostima zato što je znao da je Božji Sin? Da li je zastrašivao svoje sledbenike i primoravao ih na poslušnost? Da li je bio toliko ozbiljan da mu je nedostajao smisao za humor? Da li je bio toliko zauzet da nije imao vremena za nemoćne i bolesne ili za decu? Da li je s prezirom gledao na pripadnike druge rase i na žene, što je bilo uobičajeno za muškarce tog vremena? Šta nam izveštaj kaže o Isusu?

Isus je bio zainteresovan za ljude. Proučavanje izveštaja o njegovoj službi otkriva da je mnogo puta izlečio hrome i bolesne. Uvek je bio spreman da pomogne siromašnima. Interesovao se za decu, rekavši učenicima: „Pustite decu da dolaze k meni; ne zaustavljajte ih.“ Zatim je ’uzeo decu u naručje i blagosiljao ih, polažući ruke na njih‘. Da li izdvajaš vreme za decu ili si toliko zauzet da ih i ne primećuješ? (Marko 10:13-16; Matej 19:13-15).

Kada je Isus bio na zemlji, Jevreji su bili preopterećeni religioznim pravilima i odredbama koje su išle dalje od onoga što se zahtevalo po Zakonu. Njihove religiozne vođe su im nametale teške terete, dok same vođe nisu htele ni prstom da ih pomaknu (Matej 23:4; Luka 11:46). Isus je bio potpuno drugačiji! On je rekao: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrepiti“ (Matej 11:28-30).

Ljudi su bili okrepljeni u Isusovom društvu. Isus nije zastrašivao svoje učenike i zato se oni nisu plašili da izraze svoje misli. U stvari, on im je postavljao pitanja kako bi ih podstakao da kažu ono što misle (Marko 8:27-29). Hrišćanski nadglednici treba da se pitaju: ’Da li ja ostavljam isti takav utisak na suvernike? Da li mi druge starešine zaista kažu svoje mišljenje ili oklevaju da to učine?‘ Kako je okrepljujuće kada su nadglednici pristupačni, spremni da saslušaju i kada su fleksibilni! Nerazumnost samo otežava otvorenu i slobodnu komunikaciju.

Iako je Isus bio Božji Sin, on nikada nije zloupotrebio svoju moć ili autoritet. Umesto toga, on je rezonovao sa slušaocima. To je bio slučaj kada su fariseji pokušali da ga uhvate u zamku pomoću jednog lukavog pitanja: „Da li je dozvoljeno da se cezaru plaća porez po stanovniku ili nije?“ Isus je zatražio da mu pokažu novčić i pitao ih: „Čiji je ovo lik i natpis?“ Odgovorili su: „Cezarev.“ Zatim im je rekao: „Vratite, dakle, cezaru cezarevo, a Bogu Božje“ (Matej 22:15-21). Prosta logika je bila dovoljna.

Da li je Isus imao smisao za humor? Neki čitaoci mogu osetiti izvesnu dozu humora kada čitaju odlomak u kome Isus kaže da je lakše kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u Božje kraljevstvo (Matej 19:23, 24). Sama zamisao da kamila pokušava da prođe kroz uši doslovne šivaće igle jeste preuveličavanje. Još jednom je koristio hiperbolu kada je govorio o trunu koji neko vidi u oku svog brata, a ne primećuje gredu u sopstvenom oku (Luka 6:41, 42). Zaista, Isus nije bio mrzovoljni sitničar. On je bio srdačan i društven. Smisao za humor može razvedriti današnje hrišćane u stresnim trenucima.

Isusovo saosećanje prema ženama

Kako su se žene osećale u Isusovom društvu? Isusa je sigurno lojalno sledilo dosta žena, uključujući i njegovu majku, Mariju (Luka 8:1-3; 23:55, 56; 24:9, 10). Žene su imale toliku slobodu da priđu Isusu da mu je jednom prilikom neka žena „poznata kao grešnica“ oprala noge suzama i namazala ih mirisnim uljem (Luka 7:37, 38). Jedna druga žena, koja je godinama bolovala od krvarenja, progurala se kroz mnoštvo da bi dotakla njegovu haljinu kako bi se izlečila. Isus je pohvalio njenu veru (Matej 9:20-22). Zaista, Isus je bio pristupačan za žene.

Jednom drugom prilikom, Isus se obratio jednoj Samarićanki na bunaru. Ona je bila toliko iznenađena da je rekla: „Kako to da ti, iako si Jevrejin, tražiš od mene da piješ, kad sam ja Samarićanka?“ Jevreji nisu imali ništa sa Samarićanima. Isus je nastavio da je poučava veličanstvenoj istini o ’vodi koja izvire da pruži večni život‘. Isus je bio opušten u prisustvu žena. Nije smatrao da će time dovesti u pitanje svoj ugled (Jovan 4:7-15).

Isus je zapamćen po brojnim plemenitim osobinama, uključujući i samopožrtvovani duh. On je bio oličenje Božje ljubavi. Isus je postavio merilo za sve koji žele da ga slede. Koliko tesno slediš njegov primer? (1. Korinćanima 13:4-8; 1. Petrova 2:21).

Po čemu se današnji hrišćani pamte?

Danas hiljade vernih hrišćana umiru, mnogi u svojoj starosti, a neki relativno mladi. Međutim, oni su ostavili za sobom dobro ime. Neki verni hrišćani, poput Kristal koja je umrla u dubokoj starosti, zapamćeni su po srdačnosti i društvenosti. Drugi, poput Dirka koji je umro u svojim četrdesetim godinama, zapamćeni su po veselom i spremnom duhu.

Tu je i primer Hosea iz Španije. Davnih 1960-ih, kada je delo propovedanja Jehovinih svedoka bilo pod zabranom u toj zemlji, Hose je bio oženjen čovek i otac tri devojčice. Imao je stalan posao u Barseloni. Međutim, u to vreme su bile potrebne zrele hrišćanske starešine na jugu Španije. Hose je napustio posao i s porodicom se preselio u Malagu. Često bez posla, preživljavali su ekonomski teška vremena.

Ipak, Hose je bio poznat kao primer vernosti i pouzdanosti u službi i kao uzoran roditelj svojim ćerkama, u čemu ga je podržavala supruga Karmela. Kada su bila potrebna braća za organizovanje hrišćanskih kongresa u tom području, Hose je uvek bio na raspolaganju. Nažalost, u svojim pedesetim godinama razboleo se od ozbiljne bolesti od koje je kasnije i umro. Međutim, ostao je zapamćen kao pouzdan, marljiv starešina i muž i otac pun ljubavi.

Dakle, po čemu će tebe pamtiti? Da si juče umro, šta bi ljudi danas govorili o tebi? Ovo je pitanje koje će nas možda podstaći da poboljšamo svoje ponašanje.

Šta možemo učiniti kako bismo stekli dobro ime? Uvek se možemo poboljšavati u pokazivanju ploda duha — u šta spada ljubav, dugotrpljivost, dobrota, blagost i samokontrola (Galatima 5:22, 23). Sasvim sigurno: „Dobar glas vredi više od dobrog mirisa, i više vredi dan smrti nego dan rođenja“ (Propovednik 7:1; Matej 7:12).

[Slika na 5. strani]

Avigeja je zapamćena po svojoj mudrosti

[Slika na 7. strani]

Petar je zapamćen kao impulsivan, a ipak iskren čovek

[Slika na 8. strani]

Isus je odvajao vreme za decu