Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Žrtve hvale koje su ugodne Jehovi

Žrtve hvale koje su ugodne Jehovi

Žrtve hvale koje su ugodne Jehovi

’Dajte svoja tela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu‘ (RIMLJANIMA 12:1).

1. Šta Biblija kaže o relativnoj vrednosti žrtava pod Mojsijevim zakonom?

 „POŠTO Zakon ima senku budućih dobrih stvari, a ne samu njihovu suštinu, ljudi nikad ne mogu istim žrtvama iz godine u godinu koje neprestano prinose učiniti savršenim one koji pristupaju“ (Jevrejima 10:1). Apostol Pavle ovom istaknutom rečenicom potvrđuje da sve žrtve prinošene pod Mojsijevim Zakonom nisu imale trajnu vrednost kada je reč o čovekovom spasenju (Kološanima 2:16, 17).

2. Zašto nije bespotrebno ako pokušavamo da razumemo detaljne informacije iz Biblije u vezi s prinosima i žrtvama u Zakonu?

2 Da li to znači da ono što u Pentateuhu piše o prinosima i žrtvama nema nikakvu vrednost za današnje hrišćane? Činjenica je da su nedavno oni koji pohađaju Teokratsku školu službe u skupštinama Jehovinih svedoka širom sveta, za nešto više od godinu dana pročitali prvih pet biblijskih knjiga. Neki su se prilično mučili da bi pročitali i razumeli sve detalje. Da li je sav taj njihov trud bespotreban? Sigurno da nije, jer „sve što je ranije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom istrajnošću i utehom iz Pisma imali nadu“ (Rimljanima 15:4). Onda je pitanje: kakvu „pouku“ i ’utehu‘ možemo izvući iz tog mnoštva informacija u Zakonu u vezi s prinosima i žrtvama?

Za našu pouku i utehu

3. Koja je naša osnovna potreba?

3 Iako se od nas ne zahteva da prinosimo doslovne žrtve na način koji je propisivao Zakon, još uvek nam je veoma potrebno ono što su Izraelci donekle postizali prinošenjem žrtava, a to je da nam budu oprošteni gresi i da imamo Božju naklonost. Pošto više ne prinosimo doslovne žrtve, kako možemo to postići? Nakon što ističe ograničenost životinjskih žrtava, Pavle kaže: „Zato [Isus] ulazeći u svet kaže: ’Žrtvu i prinos nisi hteo, nego si mi pripremio telo. Nisi priznao cele žrtve paljenice i žrtvu za greh.‘ Tada rekoh: ’Evo, došao sam (u svitku knjige je o meni napisano) da vršim tvoju volju, Bože‘“ (Jevrejima 10:5-7).

4. Kako Pavle primenjuje Psalam 40:7-9 na Isusa Hrista?

4 Citirajući iz Psalma 40:7-9, Pavle ističe da Isus nije došao da ovekoveči „žrtvu i prinos“, „cele žrtve paljenice i žrtvu za greh“, jer u vreme kada je Pavle pisao Bog sve to više nije odobravao. Umesto toga, Isus je došao u telu koje je pripremio njegov nebeski Otac, koje je u svakom pogledu odgovaralo onom koje je Bog pripremio kada je stvorio Adama (Postanje 2:7; Luka 1:35; 1. Korinćanima 15:22, 45). Kao savršeni Sin Božji, Isus je imao ulogu ’semena‘ žene, kao što je prorečeno u 1. Mojsijevoj 3:15 (DK). On će preduzeti korake da ’Satani stane na glavu‘, iako će i sam Isus biti ’ujeden u petu‘. Na taj način Isus je postao sredstvo koje je Jehova obezbedio za spasenje čovečanstva, kome su se ljudi vere nadali još od Aveljevih dana.

5, 6. Koji superiorniji način za pristupanje Bogu stoji na raspolaganju hrišćanima?

5 Govoreći o toj posebnoj ulozi koju je Isus imao, Pavle kaže: „Onoga koji nije poznavao greh učinio je [Bog] grehom za nas, da bismo mi posredstvom njega postali Božja pravednost“ (2. Korinćanima 5:21). Izraz „učinio je grehom“ može se prevesti i ’učinjen žrtvom za greh‘. Apostol Jovan kaže: „On je žrtva pomirenja za naše grehe, i ne samo za naše nego i za grehe celog sveta“ (1. Jovanova 2:2). Dakle, dok su Izraelci imali svoje žrtve kao privremeno sredstvo za pristupanje Bogu, hrišćani imaju superiorniju osnovu da se obrate Bogu — žrtvu Isusa Hrista (Jovan 14:6; 1. Petrova 3:18). Ako iskazujemo veru u otkupnu žrtvu koju je obezbedio Bog i poslušni smo mu, i nama mogu biti oprošteni gresi i možemo imati Božju naklonost i njegov blagoslov (Jovan 3:17, 18). Zar to nije izvor utehe? Međutim, kako možemo pokazati da verujemo u otkupnu žrtvu?

6 Nakon što je objasnio da hrišćani imaju superiorniju osnovu za pristupanje Bogu, apostol Pavle ističe, kao što to čitamo u Jevrejima 10:22-25, tri načina na koja možemo pokazati veru u Božju ljubaznu pripremu i izraziti cenjenje za to. Iako je Pavlov savet upućen prvenstveno onima koji imaju „put ulaska u sveto mesto“ — to jest pomazanim hrišćanima s nebeskim pozivom — sigurno je da svi ljudi treba da obrate pažnju na Pavlove nadahnute reči ako žele da imaju koristi od Isusove žrtve pomirenja (Jevrejima 10:19).

Prinosi čiste i neokaljane žrtve

7. (a) Kako Jevrejima 10:22 odražava ono što se radilo prilikom prinošenja žrtve? (b) Šta je moralo da se uradi da bi žrtva bila prihvatljiva Bogu?

7 Pavle najpre podstiče hrišćane: „Pristupimo s istinitim srcem potpuno sigurni s obzirom na veru, jer su nam srca škropljenjem očišćena od zle savesti, a tela okupana čistom vodom“ (Jevrejima 10:22). Reči koje se ovde koriste nedvosmisleno odražavaju ono što se radilo prilikom tipičnog prinošenja žrtava pod Zakonom. To je podesno jer da bi jedna žrtva bila prihvatljiva, mora biti prineta sa ispravnim motivom i to mora biti nešto čisto i neokaljano. Žrtvena životinja bila je iz stada ili krda, što će reći od čistih životinja, i bila je zdrava, bez mane. Ako je žrtva bila od ptica, morala je da bude od grlica ili mladih golubova. Ako bi bili ispunjeni ovi uslovi, ’ta žrtva bi bila ugodna Jehovi, i služila bi za očišćenje‘ (Levitska 1:2-4, 10, 14; 22:19-25). U prinosu od žita nije bilo kvasca, koji je simbol kvarljivosti; niti meda, čime se verovatno misli na voćni sirup koji može da uzrokuje fermentaciju. Kada se žrtva — životinja ili žito — prinosila na oltar, dodavana je so kao konzervans (Levitska 2:11-13).

8. (a) Šta se zahtevalo od osobe koja prinosi žrtvu? (b) Kako se možemo uveriti da je naše obožavanje prihvatljivo Jehovi?

8 A šta je sa osobom koja prinosi žrtvu? Zakon je nalagao da svako ko dođe pred Jehovu mora biti čist i neokaljan. Neko ko je bio nečist iz bilo kog razloga najpre je morao da prinese žrtvu za greh ili prestup da bi povratio čist položaj pred Jehovom, tako da bi njegova žrtva paljenica ili žrtva zahvalnica bila prihvatljiva Jehovi (Levitska 5:1-6, 15, 17). Dakle, da li mi shvatamo koliko je važno da uvek imamo čist položaj pred Jehovom? Ako želimo da naše obožavanje bude prihvatljivo Bogu, moramo brzo ispraviti svako kršenje Božjih zakona. Trebalo bi da brzo iskoristimo sredstva za pomoć koja nam je dao Bog — „starešine iz skupštine“ i ’žrtvu pomirenja za naše grehe‘, Isusa Hrista (Jakov 5:14; 1. Jovanova 2:1, 2).

9. Koja je osnovna razlika između žrtava koje su prinošene Jehovi i žrtava koje su prinošene lažnim bogovima?

9 Osnovna razlika između žrtava koje su se prinosile Jehovi i žrtava koje su narodi oko Izraela prinosili lažnim bogovima, bila je upravo to odsustvo bilo kakve nečistote. Komentarišući o ovoj značajnoj odlici prinošenja žrtava po Mojsijevom Zakonu, u jednom delu stoji sledeće: „Možemo zapaziti da ne postoji nikakva veza s gatanjem ili predskazivanjem; nema religioznog divljanja, samosakaćenja, niti svete prostitucije, čulnih i orgijskih rituala plodnosti koji su bili izričito zabranjeni; nema ljudskih žrtava; nema prinošenja žrtava mrtvima.“ Sve ovo skreće pažnju na jednu činjenicu: Jehova je svet, i on ne gleda kroz prste niti odobrava greh ili iskvarenost bilo koje vrste (Avakum 1:13). Obožavanje i žrtve koje mu se prinose moraju biti čisti i neokaljani u fizičkom, moralnom i duhovnom smislu (Levitska 19:2; 1. Petrova 1:14-16).

10. Kakvo samoispitivanje treba da izvršimo u skladu s Pavlovim savetom zapisanim u Rimljanima 12:1, 2?

10 Imajući to u vidu, trebalo bi da pomno ispitamo sebe na svim poljima života da bismo bili sigurni da je naša služba prihvatljiva Jehovi. Nikada ne bismo smeli misliti da nije važno šta radimo u svom privatnom životu sve dok imamo neko učešće na hrišćanskim sastancima i u službi. Takođe ne bismo smeli da mislimo da nas učešće u hrišćanskim aktivnostima na neki način oslobađa potrebe da se na drugim područjima našeg života držimo Božjih zakona (Rimljanima 2:21, 22). Ne možemo očekivati Božji blagoslov i njegovu naklonost ako dozvoljavamo bilo čemu što je nečisto ili prljavo u njegovim očima da zatruje naše razmišljanje ili postupke. Imajmo u mislima Pavlove reči: „Zato vas, braćo, usrdno molim Božjim samilostima da svoja tela date kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu uz snagu svog razuma. I ne oblikujte se više prema ovom sistemu stvari, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da biste sami ispitali šta je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja“ (Rimljanima 12:1, 2).

Prinosi žrtve hvale celim srcem

11. Šta obuhvata izraz ’javno izjavljivanje‘, spomenut u Jevrejima 10:23?

11 U pismu Jevrejima, Pavle zatim skreće pažnju na vrlo važan aspekt pravog obožavanja: „Čvrsto se držimo javnog izjavljivanja naše nade, bez kolebanja, jer je veran onaj koji je obećao“ (Jevrejima 10:23). Izraz ’javno izjavljivanje‘ doslovno znači „ispovedanje“, a Pavle takođe govori i o ’žrtvi hvale‘ (Jevrejima 13:15). To nas podseća na žrtve koje su prinosili ljudi kao što su Avelj, Noje i Avraham.

12, 13. Šta je neki Izraelac potvrdio prinošenjem žrtve paljenice, a šta mi možemo učiniti da bismo odražavali taj isti duh?

12 Kada je neki Izraelac prinosio žrtvu paljenicu, činio je to ’drage volje pred Jehovom‘ (3. Mojsijeva 1:3DK). Takvom žrtvom je dobrovoljno dao javnu izjavu, to jest potvrdu, o Jehovinim obilnim blagoslovima i ljubaznoj dobroti prema svom narodu. Seti se da je značajno obeležje žrtve paljenice bilo u tome što je cela žrtva spaljivana na oltaru — a to je prikladan simbol potpune odanosti i predanja. Shodno tome, mi pokazujemo veru u otkupnu žrtvu i zahvalnost za tu pripremu kada spremno i celim srcem prinosimo Jehovi svoju „žrtvu hvale, to jest plod usana“.

13 Iako hrišćani ne prinose doslovne žrtve — životinjske ili biljne — oni imaju odgovornost da svedoče o dobroj vesti o Kraljevstvu i da stvaraju učenike Isusa Hrista (Matej 24:14; 28:19, 20). Da li koristiš prilike da učestvuješ u javnom objavljivanju dobre vesti o Božjem Kraljevstvu tako da još mnogi ljudi saznaju za divne stvari koje Bog sprema za poslušno čovečanstvo? Da li spremno ulažeš svoje vreme i snagu da bi poučavao zainteresovane osobe i pomagao im da postanu učenici Isusa Hrista? Naše revno učešće u službi, poput prijatnog mirisa žrtve paljenice, ugodno je Bogu (1. Korinćanima 15:58).

Raduj se prijateljstvu s Bogom i ljudima

14. Kako se Pavlove reči u Jevrejima 10:24, 25 mogu poistovetiti s prinošenjem žrtve zahvalnice?

14 Na kraju, Pavle skreće pažnju na naš odnos sa suhrišćanima dok obožavamo Boga. „Pazimo jedni na druge podstičući se na ljubav i dobra dela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, već ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan“ (Jevrejima 10:24, 25). Svi ovi izrazi, ’podsticati na ljubav i dobra dela‘, ’sastajati se‘ i ’ohrabrivati jedni druge‘, podsećaju nas na ono što je žrtva zahvalnica u Izraelu značila za Božji narod.

15. Koju paralelu vidimo između žrtve zahvalnice i hrišćanskih sastanaka?

15 Izraz „žrtve zahvalnice“ ponekad se prevodi i kao „žrtve za mir“. Hebrejska reč za „mir“ ovde je u množini, što možda znači da prinošenje takvih žrtava dovodi do mira s Bogom i mira sa suobožavaocima. U vezi sa žrtvom zahvalnicom jedan izučavalac primećuje: „To je zaista bilo vreme srećnog zajedništva s Bogom Saveza, kada je on udostojio Izrael da bude njegov Gost na žrtvenom obroku, iako je oduvek bio njegov Domaćin.“ To nas podseća na Isusovo obećanje: „Gde su dvojica ili trojica sakupljeni u moje ime, onde sam i ja među njima“ (Matej 18:20). Svaki put kada smo na nekom hrišćanskom sastanku, imamo koristi od izgrađujućeg društva, ohrabrujućih pouka i od pomisli da je s nama naš Gospod Isus Hrist. Zbog toga je hrišćanski sastanak zaista radosna prilika koja jača veru.

16. Šta hrišćanske sastanke čini posebno radosnim prilikama imajući u mislima žrtvu zahvalnicu?

16 Kod žrtve zahvalnice, sve salo — oko creva, bubrega, salo koje pokriva slabine i jetru, kao i rep ovce — bilo je prineto Jehovi tako što je spaljeno na oltaru (Levitska 3:3-16). Salo se smatralo najhranjivijim i najboljim delom životinje. Prinošenje toga na oltar simbolizovalo je davanje najboljeg Jehovi. Hrišćanski sastanci su naročito radosni ne samo zato što se poučavamo već i zato što prinosimo hvale Jehovi. To činimo tako što ponizno ali najbolje što možemo pevamo iz sveg srca, pažljivo slušamo i komentarišemo kada je to moguće. „Hvalite Jah!“, uzviknuo je psalmista. „Pevajte Jehovi novu pesmu, hvalu njegovu u skupštini lojalnih“ (Psalam 149:1NW).

Očekuju nas obilni blagoslovi od Jehove

17, 18. (a) Koju je veliku žrtvu Solomon prineo na posvećenju hrama u Jerusalimu? (b) Koji su blagoslovi za narod proistekli iz ceremonije prilikom posvećenja hrama?

17 Prilikom posvećenja hrama u Jerusalimu, sedmog meseca godine 1026. pre n. e., kralj Solomon je prineo ’veliku žrtvu pred Jehovom‘ koju su sačinjavale „žrtve paljenice i prilozi i pretilina od žrtava zahvalnica“. Tom prilikom je osim prinosa od žita na žrtvu prineto ukupno 22 000 volova i 120 000 ovaca (1. Kraljevima 8:62-65).

18 Možeš li da zamisliš troškove i obim posla oko ove ogromne ceremonije? Pa ipak, blagoslovi koje je Izrael dobijao očigledno su daleko nadmašivali cenu. Na kraju praznika Solomon „otpusti narod. I oni blagosloviše kralja i otidoše k šatorima svojim radosni i vesela srca, za sve dobro što učini Jehova Davidu, sluzi svome, i Izraelu narodu svome“ (1. Kraljevima 8:66). Zaista, kao što je to i Solomon rekao, „blagoslov Jehovin bogatstvo daje, a trud malo mu dodaje“ (Poslovice 10:22).

19. Šta možemo raditi da bismo sada i u svu večnost dobili veličanstvene blagoslove od Jehove?

19 Mi živimo u vremenu kada je ’senka budućih dobrih stvari‘ zamenjena ’njihovom samom suštinom‘ (Jevrejima 10:1). Isus Hrist, u ulozi velikog antitipnog Prvosveštenika, već je ušao u samo nebo i prineo vrednost svoje krvi da bi izvršio okajanje za sve one koji iskazuju veru u njegovu žrtvu (Jevrejima 9:10, 11, 24-26). Na osnovu te velike žrtve, i time što od sveg srca prinosimo Bogu naše žrtve hvale koje su čiste i neokaljane, i mi možemo ići napred „vesela srca“ očekujući obilne blagoslove od Jehove (Malahija 3:10).

Kako bi odgovorio?

• Koju pouku i utehu možemo primiti na osnovu informacija iz Zakona o žrtvama i prinosima?

• Koji je prvi uslov da bi žrtva bila prihvatljiva, i šta to znači za nas?

• Šta mi možemo prineti što je slično dobrovoljnoj žrtvi paljenici?

• U kom smislu se hrišćanski sastanci mogu uporediti sa žrtvom zahvalnicom?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 18. strani]

Jehova je obezbedio Isusovu otkupnu žrtvu za spasenje čovečanstva

[Slika na 20. strani]

Da bi naša služba bila prihvatljiva Jehovi ne smemo biti nečisti ni u kom pogledu

[Slika na 21. strani]

Učestvovanjem u službi mi javno priznajemo Jehovinu dobrotu