Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

S NASLOVNE STRANE | PRONAĆI ZADOVOLJSTVO U RADU

Pronaći zadovoljstvo u napornom radu

Pronaći zadovoljstvo u napornom radu

„Nema ništa bolje nego da [...] svaki čovek jede i pije i uživa u dobru od sveg truda svoga. To je dar od Boga“ (Propovednik 3:12, 13). Ako Bog želi da uživamo u poslu, zar nije logično da nam i pokazuje kako da uspemo u tome? (Isaija 48:17). Možemo biti zahvalni što on to i čini — putem svoje Reči, Biblije. Osmotrimo neke savete iz Biblije koji nam mogu pomoći da pronađemo zadovoljstvo u radu.

SAČUVATI POZITIVNO GLEDIŠTE O RADU

Bez obzira na to da li se bavite umnim ili fizičkim radom, ne zaboravite da „od svakog truda ima neke koristi“ (Poslovice 14:23). Kakve koristi? Na primer, naporan rad nam omogućava da zbrinemo svoje potrebe. Istina, Bog je obećao da će brinuti o potrebama onih koji su mu verni (Matej 6:31, 32). Ali on takođe očekuje da učinimo svoj deo tako što ćemo marljivo raditi kako bismo pošteno zarađivali za život (2. Solunjanima 3:10).

Dakle, na svoj posao možemo gledati kao na sredstvo koje vodi do cilja. On nam omogućava da pošteno ispunimo svoje odgovornosti. „Kad se sam izdržavaš, to je samo po sebi uspeh“, kaže 25-godišnji Džošua. „Ako uspevaš da obezbediš ono što ti je potrebno, onda tvoj posao ispunjava svrhu.“

Pored toga, ako naporno radimo, to nam pomaže da imamo veće samopoštovanje. Istina, nije lako naporno raditi. Ali kada disciplinujemo sebe da ne odustanemo od svog posla, čak i ako nam se čini da je dosadan ili težak, možemo biti zadovoljni znajući da imamo dobru radnu etiku. Pobedili smo sklonost da idemo linijom manjeg otpora (Poslovice 26:14). U tom smislu, rad nam donosi duboko zadovoljstvo. „Lepo se osećam nakon dugog i napornog dana“, kaže Aron, citiran u prethodnom članku. „Možda sam iscrpljen i možda niko nije primetio moj trud, ali ja znam da sam uradio nešto vredno.“

POSTATI VEŠT U POSLU

Biblija pohvalno govori o čoveku koji je ’vešt u svom poslu‘ i o ženi čije se ’ruke rado prihvataju posla‘ (Poslovice 22:29; 31:13). Naravno, gotovo niko ne voli da radi nešto što mu ne ide od ruke, a veštine se ne stiču odjednom. Možda zato mnogi ne uživaju u svom poslu — jednostavno nisu uložili dovoljno truda da postanu vešti.

Zapravo, čovek može naučiti da uživa u skoro svakom poslu ako mu pristupi sa ispravnim stavom — ako se potrudi da ovlada veštinama potrebnim za taj posao. „Kada uložiš trud u neki zadatak i vidiš rezultate, to donosi veliko zadovoljstvo“, kaže Vilijam, koji ima 24 godine. „Takav osećaj nikada nećemo imati ako se izvlačimo ili dajemo samo minimum.“

IMATI NA UMU KORIST DRUGIH

Mogli bismo upasti u zamku da razmišljamo samo o tome koliko zarađujemo. Međutim, bilo bi bolje da se pitamo: ’Zašto je moj posao neophodan? Šta bi se dogodilo ako ga niko ne bi obavljao — ili ako ne bi bio obavljen kako treba? Kako moj posao koristi drugima?‘

Posebno je važno razmišljati o tom poslednjem pitanju jer ćemo biti zadovoljniji ako smo svesni koliko naš rad koristi drugima. Sam Isus je rekao: „Više usrećuje davanje nego primanje“ (Dela apostolska 20:35). Pored onih kojima naš posao koristi direktno — kao što su mušterije ili poslodavci — postoje i drugi kojima znači ono što mi radimo. To su članovi naše porodice i oni koji su u oskudici.

Članovi porodice. Kada muž naporno radi da bi zbrinuo članove porodice, on im pomaže najmanje na dva važna načina. Kao prvo, on im obezbeđuje ono što im je potrebno za život — hranu, odeću i krov nad glavom. Tako on ispunjava odgovornost koju mu je Bog poverio — da se „brine za svoje“ (1. Timoteju 5:8). Kao drugo, on svojim primerom poučava članove porodice koliko je vredno naporno raditi. „Moj otac je odličan primer nekoga ko ima dobru radnu etiku“, kaže Šejn, citiran u prethodnom članku. „On je pošten čovek koji je čitav radni vek naporno radio, uglavnom kao stolar. Od njega sam naučio koliko je dobro raditi svojim rukama i praviti nešto što će ljudima biti od praktične koristi.“

Oni koji su u oskudici. Apostol Pavle je savetovao hrišćane da ’vredno rade da imaju šta dati onome ko je u oskudici‘ (Efešanima 4:28). Zaista, kada naporno radimo da bismo zbrinuli sebe i svoju porodicu, možda ćemo biti u mogućnosti i da pomognemo drugima (Poslovice 3:27). Dakle, naporan rad nam pruža priliku da doživimo radost koja proizlazi iz davanja.

UČINITI VIŠE OD ONOGA ŠTO SE ZAHTEVA

Isus je u čuvenoj Propovedi na gori rekao: „Ako te neko ko ima tu vlast prisili da ideš jednu milju, idi s njim dve“ (Matej 5:41). Kako biste ovaj princip mogli primeniti na svoj posao? Nemojte samo davati minimum, već tražite prilike da učinite više nego što se zahteva. Postavljajte sebi ciljeve — probajte da svoj posao obavljate bolje ili brže nego što se očekuje. Poklonite pažnju svakom detalju i pronađite zadovoljstvo u tome.

Kada ’idete još jednu milju‘, verovatno ćete više uživati u radu. Zašto? Zato što vi imate kontrolu nad onim što radite. Vi činite više zato što tako želite, a ne zato što vas je neko primorao na to (Filimonu 14). U skladu s tim, u Poslovicama 12:24 se kaže nešto zanimljivo: „Ruka marljivih ljudi vlada, a lenja ruka vodi u ropstvo.“ Istina, teško da ćemo danas biti u doslovnom ropstvu. Međutim, kada neko daje samo minimum, on se može osećati kao da je u ropstvu, to jest kao da uvek radi ono što drugi zahtevaju. Ali onaj ko čini više zato što tako želi, oseća da ima kontrolu nad svojim životom. On ostaje gospodar nad onim što radi.

NEKA POSAO OSTANE NA ISPRAVNOM MESTU

Za svaku je pohvalu kad neko naporno radi, ali ne smemo zaboraviti da posao nije sve u životu. Istina, Biblija nas podstiče da budemo marljivi (Poslovice 13:4). Ali ona nas ne podstiče na to da budemo radoholičari. „Bolja je jedna šaka počinka nego dve šake truda i trčanja za vetrom“, piše u Propovedniku 4:6. Šta se time želi reći? Pošto radoholičaru posao oduzima sve vreme i svu snagu, on najverovatnije ne može da uživa u rezultatima svog rada. Na taj način njegov rad postaje besmislen poput „trčanja za vetrom“.

Biblija nam može pomoći da steknemo uravnoteženo gledište o poslu. Iako kaže da treba da se zalažemo na poslu, takođe nas savetuje da ’prosudimo šta je najvažnije‘ (Filipljanima 1:10). Šta spada u to? Provođenje vremena s porodicom i prijateljima. Još je važnije posvetiti se duhovnosti, na primer tako što ćemo čitati Božju Reč i razmišljati o njoj.

Oni koji se trude da sačuvaju ravnotežu u životu verovatno će više uživati u radu. Ranije citirani Vilijam kaže: „Jedan od mojih bivših poslodavaca pruža odličan primer uravnoteženog stava prema poslu. On naporno radi i mušterije ga veoma cene jer kvalitetno obavlja posao. Ali na kraju dana, on zna kako da posao ostavi iza sebe i posveti se porodici i svojoj duhovnosti. Mogu vam reći da je on stvarno srećan čovek.“