Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Služimo Jehovi ne žaleći ni za čim

Služimo Jehovi ne žaleći ni za čim

„Zaboravljam ono što je iza mene i trudim se da dosegnem ono što je ispred mene“ (FIL. 3:13)

1-3. (a) Zbog čega možda prebacujemo sebi i kako to može uticati na nas? (b) Šta možemo naučiti od apostola Pavla?

NEMA sumnje da smo tužni ili razočarani kada stvari u životu ne idu onako kako smo očekivali. Tada možda kažemo: „Eh, da sam samo...“ Verovatno je svako od nas barem jednom u životu tako nešto pomislio. Ali neki stalno prebacuju sebi i utučeni su zbog nečega što su uradili ili što su propustili da urade. Da li se i ti tako osećaš?

2 Neki ljudi su napravili ozbiljne greške u svom životu, možda čak i velike grehe. Drugi nisu učinili ništa loše, ali se ipak pitaju da li su odluke koje su doneli zaista bile najbolje moguće. Nekima je pošlo za rukom da ostave prošlost iza sebe i da nastave dalje. Drugi neprestano muče sebe greškama iz prošlosti (Ps. 51:3). A kako je sa nama? Da li bismo voleli da barem od današnjeg dana služimo Bogu ne žaleći ni za čim? Da li se u tome možemo ugledati na nekoga? Naravno da možemo. Reč je o apostolu Pavlu.

3 On je tokom svog života napravio ozbiljne greške, ali je doneo i neke dobre odluke. Žalio je zbog svojih propusta iz prošlosti, ali je naučio da se usredsredi na službu Bogu. Hajde da vidimo kako nam njegov primer može pomoći da služimo Bogu ne žaleći ni za čim.

PAVLOVA PROŠLOST

4. Zbog kojih je stvari apostol Pavle žalio?

4 Kao mladić, Pavle je bio farisej i činio je stvari zbog kojih je kasnije žalio. Na primer, žestoko je progonio Hristove učenike. U Bibliji piše da je nakon Stefanove mučeničke smrti ’Savle [kasnije poznat kao Pavle] progonio  skupštinu, upadao u kuće i odvodio i muškarce i žene pa ih predavao u zatvor‘ (Dela 8:3). Biblista Albert Barns je rekao da grčka reč prevedena kao „progoniti“ jeste „jedan snažan izraz, koji ukazuje na revnost i gnev s kojima je [Savle] progonio hrišćane“. Iz toga se, kaže Barns, može zaključiti da je „Savle bio razjaren poput zveri“. Savle je bio revan pobornik judaizma i bio je uveren da je Božja volja da istrebi hrišćane. Zato ih je brutalno progonio „ispunjen pretnjom i silnom željom da pobije [...] i muškarce i žene“ (Dela 9:1, 2; 22:4). *

5. Šta je navelo Savla da prestane da progoni Isusove sledbenike i da počne da propoveda dobru vest o Hristu?

5 Savle je nameravao da ode u Damask, pohvata Isusove učenike i da ih u Jerusalimu izvede pred Sinedrion, koji bi ih kaznio. Međutim, u tome ga je sprečio Poglavar hrišćanske skupštine (Ef. 5:23). Kada mu se Isus pojavio na putu za Damask, Savle je oslepeo od natprirodne svetlosti. Isus mu je zatim rekao da ode u Damask i da će mu tamo reći šta treba da radi. Poznato nam je šta se dalje desilo (Dela 9:3-22).

6, 7. Po čemu se vidi da je Pavle bio svestan svojih grešaka iz prošlosti?

6 Pavle se iz korena promenio kada je postao hrišćanin. Više nije bio žestok protivnik hrišćanstva, već je počeo da revno propoveda o Hristu. Pa ipak, on nije zaboravio ono što je činio u prošlosti. Kasnije je napisao: „Čuli ste kako sam nekada živeo u judaizmu — da sam preko svake mere progonio Božju skupštinu i hteo sam da je zatrem“ (Gal. 1:13). Ponovo se osvrnuo na svoju prošlost kada je pisao hrišćanima u Korintu, Filipima, kao i svom saradniku Timoteju. (Pročitati 1. Korinćanima 15:9; Fil. 3:6; 1. Tim. 1:13.) Pavle se nije hvalio onim što je nekada radio, ali nije se ni pravio kao da se ništa od toga nije desilo. Bio je svestan svojih grešaka iz prošlosti (Dela 26:9-11).

7 Biblista Frederik Farar govorio je o ulozi koju je Savle imao „tokom strašnog progona“. On je rekao da treba uzeti u obzir s kakvom je okrutnošću Pavle progonio hrišćane, jer jedino tako možemo razumeti do koje mere se kajao, kao i do koje mere je možda bio izložen kritici. Kada je posećivao skupštine, Pavlu se ponekad možda desilo da mu braća pri prvom susretu kažu: ’A ti si onaj Pavle što nas je progonio!‘ (Dela 9:21).

8. Šta je Pavle mislio o milosrđu i ljubavi koje su mu Jehova i Isus pokazali i šta možemo naučiti iz toga?

8 Međutim, Pavle je razumeo da je samo na osnovu Božje nezaslužene dobrote mogao da služi kao apostol. On je u svojih 14 poslanica čak 90 puta spomenuo Božju nezasluženu dobrotu, to jest milost — više od bilo kog drugog pisca Biblije. (Pročitati 1. Korinćanima 15:10.) Pavle je bio veoma zahvalan što mu je Bog ukazao nezasluženu dobrotu i želeo je da pokaže da to ceni. Zato se „trudio više“ od svih drugih apostola. Njegov primer na izvanredan način pokazuje da je Jehova spreman  da nam na temelju Isusove otkupne žrtve oprosti i velike grehe pod uslovom da ih priznamo i da se promenimo. To je veoma važno za sve kojima je teško da poveruju da lično mogu imati korist od Hristove žrtve. (Pročitati 1. Timoteju 1:15, 16.) Iako je Pavle u prošlosti fanatično progonio Hrista, mogao je da napiše: ’Sin Božji me je voleo i predao sebe za mene‘ (Gal. 2:20; Dela 9:5). Pavle je shvatio da uprkos svojoj prošlosti treba da služi Jehovi najbolje što može, tako da ubuduće nema za čim da žali. Da li smo i mi to shvatili?

Pavle je naučio kako da služi Bogu ne žaleći ni za čim

DA LI I TI ZA NEČIM ŽALIŠ?

9, 10. (a) Zbog čega neke Jehovine sluge žale? (b) Zašto nije dobro preterano razmišljati o svojim greškama?

9 Da li si uradio nešto zbog čega sada žališ? Da li si ikada rasipao dragocenu snagu i vreme na pogrešne ciljeve? Da li si na neki način nekoga povredio? Ili možda žališ zbog nečeg drugog? Šta možeš učiniti ako se tako osećaš?

10 Mnogi ljudi se stalno opterećuju nekim svojim greškama i time samo muče sebe. To vodi do teskobe kojoj se često ne nazire kraj. Međutim, time se ne rešava nijedan problem. Da li bismo očekivali da stignemo negde ako bismo se satima ljuljali u stolici za ljuljanje? Naravno da ne bismo. Prema tome, nemojmo se opterećivati svojim greškama, već preduzmimo nešto da rešimo problem koji imamo. Na primer, mogli bismo da se izvinimo nekome koga smo povredili i da se tako pomirimo s njim. Mogli bismo i da razmislimo zašto smo napravili neku grešku da je ne bismo ponovili. Međutim, ponekad jednostavno moramo da živimo sa posledicama svojih grešaka. A preterano  razmišljanje o propustima sigurno nam neće pomoći, već će nam samo otežati da damo sve od sebe dok služimo Jehovi.

11. (a) Šta treba da uradimo da bi nam Jehova pokazao ljubav i milosrđe? (b) Kako možemo steći unutrašnji mir i osloboditi se osećaja krivice?

11 Neki su zbog svojih ranijih propusta postali toliko malodušni da smatraju da nisu dostojni Božjeg milosrđa. Možda su počinili ozbiljan greh ili su više puta pogrešili. Međutim, činjenica je da se bez obzira na to šta su uradili u prošlosti oni mogu pokajati, promeniti i moliti Boga za oproštaj (Dela 3:19). Jehova će im, kao i mnogima, pokazati ljubav i milosrđe. On će se smilovati onima koji su ponizni i koji se iskreno kaju. Bog je oprostio Jovu, koji je rekao: „Kajem se u prahu i pepelu“ (Jov 42:6). Biblija nam kaže šta treba da radimo da bismo stekli unutrašnji mir i oslobodili se osećaja krivice: „Ko krije prestupe svoje, neće imati uspeha, a ko ih priznaje i ostavlja, ukazaće mu se milosrđe“ (Posl. 28:13; Jak. 5:14-16). Prema tome, treba da priznamo svoje grehe Bogu, da ga molimo za oproštaj i da učinimo sve što možemo da bismo se popravili (2. Kor. 7:10, 11). Tada će nam Jehova, koji ’velikodušno oprašta‘, ukazati milosrđe (Is. 55:7).

12. (a) Kako se možemo ugledati na Davida kada imamo grižu savesti? (b) U kom smislu Jehova može zažaliti i kako nam to saznanje može pomoći? (Videti okvir.)

12 Molitva nam može biti od velike pomoći. David je svoja najdublja osećanja izrazio u molitvi, koja je zabeležena u jednom prelepom psalmu. (Pročitati Psalam 32:1-5.) Kao što je i sam priznao, bio je potpuno iscrpljen pokušavajući da uguši svoju uznemirenu savest. Izgubio je radost i osećao se loše i u emocionalnom i u fizičkom smislu. Tek kada je priznao svoj greh Bogu dobio je oproštaj i osetio olakšanje. Jehova je uslišio njegove molitve, pomogao mu da se oporavi i dao mu snagu da čini ono što je ispravno. Slično tome, ako smo opterećeni svojim greškama, molimo se gorljivo Jehovi za oproštaj i učinimo sve što možemo da ih ispravimo. Budimo sigurni da će Jehova uslišiti naše molitve i da će nam oprostiti (Ps. 86:5).

USREDSREDIMO SE NA BUDUĆNOST

13, 14. (a) Na šta sada treba da se usredsredimo? (b) Koja pitanja nam mogu pomoći da razmislimo o svojoj trenutnoj situaciji?

13 Tačno je da treba da učimo iz prošlosti, ali ne treba da se njome  opterećujemo. Treba da se usredsredimo na sadašnjost i budućnost. Da li danas možda radimo nešto ili propuštamo da učinimo nešto zbog čega ćemo za koju godinu žaliti? Da li se trudimo da budemo verni Bogu tako da u budućnosti nećemo žaliti ni za čim?

14 Pošto se velika nevolja brzo približava, bilo bi mudro da se pitamo: ’Da li mogu više da služim Bogu? Mogu li da budem pionir? Na čemu treba da radim da bih postao sluga pomoćnik? Da li se trudim da obučem novu ličnost? Da li sam osoba kakvu bi Jehova želeo u novom svetu?‘ Ova pitanja nisu navedena da bismo se njima opterećivali već da bismo razmislili kako još bolje možemo služiti Jehovi. Sada donesimo odluke zbog kojih kasnije nećemo žaliti (2. Tim. 2:15).

NEMOJMO ŽALITI ŠTO SMO SE NEČEGA ODREKLI

15, 16. (a) Čega su se mnogi odrekli da bi se posvetili službi? (b) Zašto ne treba da žalimo što smo se žrtvovali za Jehovu?

15 Da li smo se nečega odrekli da bismo punovremeno služili Jehovi? Neki su se možda odrekli karijere ili unosnog posla kako bi pojednostavili život i imali više vremena da služe Jehovi. Neki možda nisu stupili u brak ili su se odrekli roditeljstva da bi punovremeno služili kao beteliti, pokrajinski ili oblasni nadglednici, misionari ili međunarodne sluge za gradnju. Da li ti je sada, kako godine odmiču, žao što si doneo takvu odluku? Da li misliš da nije bilo potrebno da se toliko žrtvuješ ili da je to možda bilo u pogrešno vreme? Naravno da se ne kajemo zbog takvih odluka!

16 Te odluke smo doneli zato što mnogo volimo Jehovu i zato što iskreno želimo da pomognemo drugima da mu služe. Nemojmo misliti da bi nam bilo bolje da smo drugačije živeli. Možemo biti srećni što smo iskoristili svoje okolnosti i izabrali najbolji način da služimo Jehovi. On nikada neće zaboraviti našu samopožrtvovanost, a kada nam bude dao pravi život nagradiće nas i više nego što možemo zamisliti! (Ps. 145:16; 1. Tim. 6:19).

KAKO DA SLUŽIMO JEHOVI NE ŽALEĆI NI ZA ČIM

17, 18. (a) Šta je Pavle uradio da kasnije u životu ne bi imao za čim da žali? (b) Kako možemo primeniti ono što je Pavle rekao?

17 Šta je Pavle uradio da kasnije u životu ne bi imao za čim da žali? On je rekao da se nije zadržavao na svojoj prošlosti već da se trudio da postigne cilj. (Pročitati Filipljanima 3:13, 14.) Nije se opterećivao greškama koje je činio u judaizmu, već je dao sve od sebe da dobije nagradu večnog života.

18 Kako možemo primeniti ono što je Pavle rekao? Nemojmo se opterećivati svojom prošlošću razmišljajući o onome što se ne može promeniti, već se usredsredimo na ono što sada možemo učiniti da bismo u budućnosti dobili blagoslove. Tačno je da ne možemo doslovno zaboraviti svoje greške iz prošlosti, ali nemojmo stalno prebacivati sebi zbog njih. Trudimo se da ostavimo prošlost iza sebe, služimo Bogu najbolje što možemo i usredsredimo se na veličanstvenu budućnost!

^ odl. 4 U Bibliji se više puta spominje da je Savle progonio i žene, na osnovu čega se vidi da su žene u prvom veku imale važnu ulogu u propovedanju, baš kao i danas (Ps. 68:11).