Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Smrt je progutana zauvek“

„Smrt je progutana zauvek“

„Smrt je progutana zauvek“

ZAMISLITE da u novinama pročitate ovakav naslov umesto vesti o devojčici koja je oduzela sebi život. Naravno, nijedne novine nikada neće moći da objave jednu takvu vest. Ali, ove reči se ipak pojavljuju u jednoj knjizi koja je stara hiljadama godina — u Bibliji.

Smrt je u Bibliji jasno objašnjena. Štaviše, Biblija ne govori samo o tome zašto umiremo već objašnjava i u kakvom se stanju nalaze mrtvi i pruža nadu za naše voljene koji su umrli. Na kraju, ona govori o jednom značajnom vremenu kada će se objaviti vest: „Smrt je progutana zauvek“ (1. Korinćanima 15:54).

Kada govori o smrti, Biblija koristi poznate a ne tajanstvene izraze. Na primer, više puta upoređuje smrt sa ’spavanjem‘, a umrle opisuje kao one koji ’spavaju smrtnim snom‘ (Psalam 13: 4; 1. Solunjanima 4:13; Jovan 11:11-14). Smrt se takođe naziva i ’neprijateljem‘ (1. Korinćanima 15:26). Što je još važnije, Biblija nam pruža objašnjenje zašto je smrt poput sna, zašto ona pogađa čovečanstvo i kako će ovaj neprijatelj na kraju biti uništen.

Zašto umiremo?

Prva biblijska knjiga govori o tome kako je Bog stvorio prvog čoveka, Adama, i smestio ga u rajsko okruženje (Postanje 2:7, 15). Na početku svog života, Adam je dobio neka zaduženja i uz to jednu strogu zabranu. Za jedno drvo u Edenskom vrtu, Bog mu je rekao: „Ne jedi [s drveta], jer u koji dan okusiš s njega umrećeš“ a (Postanje 2:17). Stoga je Adam razumeo da smrt nije neizbežna. Ona bi bila direktna posledica kršenja Božjeg zakona.

Nažalost, Adam i njegova žena Eva bili su neposlušni. Izabrali su da ignorišu volju svog Stvoritelja, i zato su snosili posledice. „Ti [si] prah i u prah ćeš se vratiti“, rekao im je Bog kada im je saopštio posledice njihovog greha (Postanje 3:19). Kod njih se pojavio jedan ozbiljan nedostatak — postali su nesavršeni. Njihova nesavršenost, to jest grešnost, vodila je do smrti.

Taj nedostatak, greh, prenet je i na potomstvo Adama i Eve, na celu ljudsku rasu. U nekom smislu, to je poput neke nasledne bolesti. Nije samo Adam izgubio mogućnost da živi bez straha od smrti, već je nesavršenost preneo i na svoje potomstvo. Ljudski rod je potpao pod ropstvo greha. U Bibliji se navodi: „Zbog toga, kao što je preko jednog čoveka u svet ušao greh i preko greha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagrešili“ (Rimljanima 5:12).

’U svet je ušao greh‘

Taj nasleđeni nedostatak, to jest greh, nije nešto što je jasno uočljivo. „Greh“ se odnosi na moralni i duhovni nedostatak koji smo nasledili od naših prvih roditelja, a ima i fizičke posledice. Međutim, Biblija otkriva da je Bog obezbedio lek. Apostol Pavle objašnjava: „Jer je plata koju daje greh smrt, a dar koji daje Bog je večni život preko Hrista Isusa, našeg Gospoda“ (Rimljanima 6:23). U svom prvom pismu Korinćanima, Pavle je naveo i jedno zasiguranje koje je za njega bilo veoma značajno: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Hristu svi oživeti“ (1. Korinćanima 15:22).

Bez sumnje, Isus Hrist ima ključnu ulogu u otklanjanju greha i smrti. On je rekao da je došao na zemlju da „svoju dušu da kao otkupninu u zamenu za mnoge“ (Matej 20:28). Ta situacija se može uporediti sa otmicom, pri čemu talac može biti pušten tek kada se plati određena suma novca. U ovom slučaju, otkupnina koja nas može osloboditi od greha i smrti jeste Isusovo savršeno ljudsko telo b (Dela apostolska 10:39-43).

Da bi obezbedio otkup, Bog je poslao Isusa na zemlju da žrtvuje svoj život. ’Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina, da svako ko iskazuje veru u njega ima večni život‘ (Jovan 3:16). Pre nego što je umro žrtvenom smrću, Hrist je ’svedočio za istinu‘ (Jovan 18:37). Tokom svoje javne službe, on je iskoristio neke događaje da bi otkrio istinu o smrti.

„Devojčica... spava“

Isusu smrt nije bila nešto strano dok je bio na zemlji. On je osetio žalost zbog smrti ljudi oko sebe, i bio je potpuno svestan da će i on sam prerano umreti (Matej 17:22, 23). Izgleda da je nekoliko meseci pre nego što je Isus ubijen, njegov blizak prijatelj Lazar umro. Taj događaj nam pomaže da razumemo kako je Isus gledao na smrt.

Ubrzo nakon što je čuo vest o Lazarevoj smrti, Isus je rekao: „Naš prijatelj Lazar otišao je na počinak, ali idem da ga probudim iz sna.“ Iz ovih reči Isusovi učenici su zaključili da će mu biti bolje, s obzirom da je otišao samo na počinak. Zato je Isus otvoreno rekao: „Lazar je umro“ (Jovan 11:11-14). Očigledno je Isus smatrao da je smrt nalik snu. Iako nam je možda teško da razumemo smrt, svi razumemo šta je san. Tokom dobrog noćnog sna, nismo svesni da vreme prolazi niti smo svesni toga šta se događa oko nas zato što smo privremeno u besvesnom stanju. Upravo tako Biblija opisuje stanje smrti. U Propovedniku 9:5NW stoji: „Mrtvi nisu svesni baš ničega.“

Isus je uporedio smrt sa snom i zato što ljudi mogu biti probuđeni iz smrti zahvaljujući Božjoj moći. Jednom prilikom, Isus je posetio dom jedne porodice koja je bila van sebe jer je njihova devojčica upravo preminula. „Devojčica nije umrla, nego spava“, rekao je Isus. Zatim je prišao preminuloj devojčici, uzeo je za ruku i ona je ’ustala‘. Drugim rečima, ona se podigla iz mrtvih (Matej 9:24, 25).

Isus je isto tako podigao iz smrti svog prijatelja Lazara. Ali, pre nego što je izveo to čudo, on je utešio Lazarevu sestru Martu, sledećim rečima: „Tvoj brat će ustati.“ Ona je s uverenjem odgovorila: „Znam da će ustati o uskrsenju u poslednji dan“ (Jovan 11:23, 24). Ona je očigledno imala nadu da će sve Božje sluge biti uskrsnute u određeno vreme u budućnosti.

Šta je zapravo uskrsenje? Grčka reč za „uskrsenje“ (anastasis) doslovno znači „ustati“. Ona označava ustajanje iz mrtvih. To nekima može zvučati nemoguće, ali nakon što je govorio o tome da će mrtvi čuti njegov glas, Isus je rekao: „Ne čudite se tome“ (Jovan 5:28). Uskrsenja koja je Isus izvršio na zemlji uveravaju nas u biblijsko obećanje da će se mrtvi koji su u Božjem sećanju probuditi iz dubokog „sna“. U Otkrivenju 20:13 zapisano je sledeće proročanstvo: „More predade mrtve koji su bili u njemu, i smrt i Had [zajednički grob čovečanstva] predadoše mrtve koji su bili u njima.“

Da li će mrtvi biti uskrsnuti u život da bi onda ponovo ostarili i umrli, kao što je to bilo s Lazarom? To nije Božja namera. Biblija nas uverava da će doći vreme kada „smrti više neće biti“, tako da niko neće stariti ni umirati (Otkrivenje 21:4).

Smrt je neprijatelj. Ljudski rod ima i druge neprijatelje, kao što su bolest i starost, koji isto tako prouzrokuju mnogo patnje. Bog obećava da će ih sve uništiti, i da će na kraju izvršiti presudu nad najvećim čovekovim neprijateljem. „Kao poslednji neprijatelj biće uništena smrt“ (1. Korinćanima 15:26).

Kada se to proročanstvo ispuni, ljudi će imati savršen život, bez greha i smrti. U međuvremenu, možemo se utešiti saznanjem da naši voljeni koji su umrli počivaju i da će, ako su u Božjem sećanju, biti uskrsnuti u vreme koje je Bog odredio.

Razumevanje smrti daje smisao životu

Kada jasno razumemo šta se događa prilikom smrti i kada imamo nadu što se tiče umrlih, to može promeniti naše gledište o životu. Ijan, koga smo spomenuli u prethodnom članku, imao je nešto više od dvadeset godina kada je saznao šta Biblija kaže o smrti. „Uvek sam imao neku nejasnu nadu da je moj otac otišao negde“, kaže on. „Zato, kada sam saznao da on jednostavno spava smrtnim snom, u prvi mah sam bio poražen tim saznanjem.“ Međutim, kada je Ijan pročitao Božje obećanje da će uskrsnuti mrtve, on je bio presrećan što je saznao da će ponovo videti oca. „Prvi put u životu, osetio sam mir“, priseća se on. Kada je razumeo šta se tačno događa prilikom smrti, osetio je unutrašnji mir koji mu je povratio ravnotežu.

Klajv i Brenda su izgubili svog 21-godišnjeg sina Stivena u kobnoj nesreći koju smo spomenuli u prethodnom članku. Iako su znali šta Biblija kaže o smrti, i dalje su bili skrhani u srcu zbog iznenadnog gubitka. Uostalom, smrt je neprijatelj i njen ujed je bolan. Saznanje o tome šta Biblija kaže o stanju umrlih postepeno je ublažilo njihovu žalost. Brenda kaže: „Kada smo razumeli šta je smrt, to nam je pomoglo da prikupimo snagu i da nastavimo dalje. Naravno, ne prođe nijedan dan a da ne razmišljamo o vremenu kada će se Stiven probuditi iz svog dubokog sna.“

„Smrti, gde ti je žalac?“

Jasno je da nam razumevanje stanja umrlih može pomoći da imamo uravnotežen pogled na život. Smrt ne mora da bude neka zagonetka. Možemo uživati u životu bez bolesnog straha da nas ovaj neprijatelj vreba iz potaje. Kada znamo da smrt ne mora da bude konačan kraj našeg života, to nam pomaže da ne težimo za zadovoljstvima, verujući da je „život tako kratak“. Saznanje da naši voljeni koji su u Božjem sećanju spavaju smrtnim snom i čekaju uskrsenje može nam pružiti utehu i dati snagu da nastavimo da živimo.

Zaista, s pouzdanjem možemo gledati na budućnost kada će Jehova Bog, Davalac života, zauvek ukloniti smrt. Kakav će to blagoslov biti kad budemo mogli s pravom da pitamo: „Smrti, gde ti je pobeda? Smrti, gde ti je žalac?“ (1. Korinćanima 15:55).

[Fusnote]

a To je prvo ukazivanje na smrt u Bibliji.

b Otkupna cena je bila savršeno ljudsko telo zato što je Adam upravo to izgubio. Greh je uprljao celo čovečanstvo, tako da nijedan nesavršeni čovek nije mogao dati otkup. Zato je Bog poslao svog nebeskog Sina (Psalam 49:8-10). Za više informacija o ovoj temi, vidi 7. poglavlje knjige Spoznanje koje vodi do večnog života, koju su izdali Jehovini svedoci.

[Slika na 5. strani]

Neposlušnost Adama i Eve vodila je do smrti

[Slika na 6. strani]

Isus je uzeo za ruku mrtvu devojčicu i ona je ustala

[Slika na 7. strani]

Mnogi čekaju na vreme kada će njihovi voljeni koji su umrli biti probuđeni iz sna poput Lazara