Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Krst

Krst

Krst

Definicija: Prema mišljenju većine ljudi u hrišćanskom svetu krst je oruđe na kome je pogubljen Isus Hrist. Ta reč potiče od latinske reči crux.

Zašto se u publikacijama Jehovinih svedoka Isus prikazuje kako visi na stubu s rukama iznad glave, a ne na krstu kao što to nalaže tradicija?

Grčka reč koja je u mnogim savremenim prevodima Biblije prevedena kao „krst“ („mučenički stub“ u prevodu Novi svet) glasi stavros. U klasičnom grčkom jeziku ova reč je jednostavno označavala uspravan stub, to jest kolac. Kasnije je ta reč počela da se koristi za stub za pogubljenje koji je imao poprečnu gredu. U jednom delu se o tome kaže sledeće: „Pravo značenje grčke reči za krst, [stavros], jeste stub, uspravan kolac to jest motka na koju se može obesiti bilo šta, ili koja se može koristiti za ograđivanje zemljišta... Izgleda da je i među Rimljanima reč crux (od koje potiče reč krst) prvobitno označavala uspravan stub“ (The Imperial Bible-Dictionary, urednik P. Ferbern, London, 1874, 1. tom, strana 376).

Da li je tako bilo i u slučaju pogubljenja Božjeg Sina? Vredno je zapaziti da se u Bibliji koristi i reč ksilon kada se ukazuje na oruđe koje je bilo upotrebljeno. U jednom leksikonu se o značenju ove reči kaže sledeće: „Drvo posečeno i spremno za upotrebu, drvo za ogrev, drvna građa itd... komad drveta, deblo, greda, stub... batina, toljaga... stub na koji su pribijani kriminalci... stablo.“ U tom leksikonu se takođe kaže „u NZ, krst“ i kao primer se navode stihovi iz Dela apostolskih 5:30 i 10:39 (A Greek-English Lexicon, Lidel i Skot, Oksford, 1968, strane 1191, 1192). U Prevodu Daničić-Karadžić, Bakotić, Čarnić i u Savremenom srpskom prevodu, grčka reč ksilon prevedena je rečju „drvo“. (Ove prevode uporedi s Galatima 3:13 i Ponovljenim zakonima 21:22, 23.)

U jednoj knjizi piše sledeće: „Ni u jednom od mnogih spisa koji sačinjavaju Novi zavet nema nijedne rečenice na izvornom grčkom jeziku koja bi pružila barem indirektan dokaz o tome da je stavros koji je korišćen prilikom Isusovog pogubljenja bio drugačiji od običnog stavrosa, a još manje da se sastojao ne od jednog stuba, nego od dva stuba spojena u obliku krsta... Naši učitelji su napravili veliku grešku kada su reč stavros preveli rečju ’krst‘ dok su prevodili grčke crkvene dokumente na naš maternji jezik, i kada su to poduprli tako što su u našim leksikonima pod značenjem reči stavros stavili ’krst‘ bez detaljnog objašnjenja da to ni u kom slučaju nije bilo prvobitno značenje te reči u vreme apostola, niti da je to postalo njeno primarno značenje dugo nakon tog perioda, a to značenje je poprimila, ako ga je uopšte i poprimila, samo zato što se uprkos pomanjkanju dokaza, iz ovog ili onog razloga smatralo da je stavros na kome je Isus pogubljen bio takvog oblika“ (The Non-Christian Cross, od Dž. D. Parsonsa, London, 1896, strane 23, 24; vidi i The Companion Bible, Tetford, Engleska, 1974, dodatak br. 162).

Dakle, čvrsti dokazi ukazuju na to da je Isus umro na jednom uspravnom stubu, a ne na krstu.

Odakle potiče krst koji se koristi u hrišćanstvu?

„U skoro svim delovima starog sveta pronađeni su razni predmeti koji datiraju iz vremena davno pre hrišćanske ere na kojima se nalaze krstovi različitih oblika. U Indiji, Siriji, Persiji i Egiptu pronađen je ogroman broj takvih predmeta... Upotreba krsta kao religioznog simbola u prethrišćansko doba i među nehrišćanskim narodima mogla bi se smatrati skoro univerzalnom, i u mnogim slučajevima bila je povezana s nekim oblikom obožavanja prirode“ (Encyclopædia Britannica, 1946, 6. tom, strana 753).

„Oblik [krsta] potiče iz drevne Haldeje, i korišćen je kao simbol boga Tamuza (u obliku je mističnog Tau, početnog slova njegovog imena) u toj zemlji kao i u susednim zemljama, uključujući i Egipat. Do sredine trećeg veka naše ere, crkve su ili napustile određena hrišćanska učenja ili su ih iskrivile. Da bi se povećao uticaj tog otpadničkog crkvenog sistema, u crkve su primani pagani iako nisu doživeli duhovni preporod i u velikoj meri im se dopuštalo da zadrže svoja paganska obeležja i simbole. Tako je Tau ili T, u svom najčešćem obliku, naime sa spuštenim poprečnim krakom, bio usvojen kao Hristov krst“ (An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, V. E. Vajn, strana 256).

„Čudna je, ali je ipak nepobitna činjenica, da se vekovima pre Hristovog rođenja, a i posle toga čak i u zemljama koje nisu imale dodira sa učenjima crkve, krst koristio kao sveti simbol... Grčki Bahus, tirski Tamuz, haldejski Vil, norveški Odin, svi su oni kod svojih poklonika bili simbolično predstavljeni nekim oblikom krsta“ (The Cross in Ritual, Architecture, and Art, London, 1900, Dž. S. Tajak, strana 1).

„Egipatski sveštenici i papski kraljevi nosili su u ruci krst u obliku ’crux ansata‘... kao simbol vlasti koju su imali kao sveštenici boga sunca, i nazivali su ga ’znakom života‘“ (The Worship of the Dead, London, 1904, Kolonel Dž. Garnijer, strana 226).

„Različiti oblici krstova nalaze se svuda na egipatskim spomenicima i grobnicama, i mnogi stručnjaci ih smatraju ili simbolom falusa [simbolom muškog polnog uda] ili simbolom polnog odnosa... U egipatskim grobovima crux ansata [krst s krugom ili ručicom na vrhu] nalazi se odmah do simbola falusa“ (A Short History of Sex-Worship, London, 1940, H. Katner, strane 16, 17, vidi i The Non-Christian Cross, strana 183).

„Ti krstovi su se koristili kao simboli vavilonskog boga sunca, ⊕, i najpre su primećeni na novčiću Julija Cezara, 100-44. pre n. e., a zatim na novčiću koji je kovao Cezarev naslednik (Avgust), 20. godine pre n. e. Na Konstantinovim novčićima najčešći simbol je ☧, ali isti simbol je korišćen bez kruga sa četiri jednaka kraka uspravno i vodoravno, a taj simbol je posebno obožavan kao ’Sunčev točak‘. Treba napomenuti da je Konstantin obožavao boga sunca, i da nije ušao u ’crkvu‘ još oko četvrt veka posle legende o tome da je na nebu video takav krst“ (The Companion Bible, dodatak 162; vidi i The Non-Christian Cross, strana 133-141).

Da li se obožavanje krsta zasniva na Bibliji?

1. Kor. 10:14: „Voljeni moji, bežite od idolopoklonstva.“ (Idol je slika ili simbol koji je predmet dubokog poštovanja, obožavanja.)

Izl. 20:4, 5: „Ne pravi sebi rezani lik niti bilo šta nalik onome što je gore na nebesima ili dole na zemlji ili u vodama ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi.“ (Zapazi da je Bog zapovedio svom narodu da čak i ne pravi neki lik pred kojim bi se klanjao.)

Zanimljiv je komentar iz jedne enciklopedije: „Prikaz Hristove otkupne smrti na Golgoti ne pojavljuje se u umetnosti koja se zasniva na upotrebi simbola tokom prvih vekova hrišćanstva. Prvi hrišćani su se pod uticajem starozavetne zabrane pravljenja likova ustručavali čak i da naslikaju sredstvo Gospodovog stradanja“ (New Catholic Encyclopedia, 1967, 4. tom, strana 486).

Što se tiče hrišćana iz prvog veka, u jednoj knjizi se kaže sledeće: „Nije se koristilo raspeće niti ikakav materijalni prikaz krsta“ (History of the Christian Church, Njujork, 1897, Dž. F. Herst, 1. tom, strana 366).

Da li je u redu ako neko voli da ima ili da nosi krst, ali ga pri tom ne obožava?

Kako bi se osećao ako bi neko od tvojih najdražih prijatelja bio pogubljen na osnovu lažnih optužbi? Da li bi napravio kopiju onoga čime je pogubljen? Da li bi to čuvao i nosio sa sobom ili bi se radije toga rešio?

U drevno doba, Izraelci koji nisu bili verni oplakivali su smrt lažnog boga Tamuza. To što su oni radili Jehova je opisao kao ’veliku gadost‘ (Jezek. 8:13, 14). Istorija pokazuje da je Tamuz bio vavilonski bog i da se krst koristio kao njegov simbol. Vavilon je još od samog početka u danima Nevroda zauzeo stav protiv Jehove i bio je neprijatelj pravog obožavanja (Post. 10:8-10; Jer. 50:29). Dakle, ukoliko neko voli da ima ili da nosi krst time odaje čast simbolu obožavanja koje se suprotstavlja istinitom Bogu.

Prema Jezekilju 8:17, Judejci koji su postali otpadnici ’gurali su Jehovi granu pod nos‘. Za Jehovu je to bilo ’gadno‘ i ’uvredljivo‘. Zašto? Prema objašnjenjima nekih izučavalaca, ta ’grana‘ je predstavljala muški polni ud i korišćena je u obožavanju falusa. Dakle, kako Jehova gleda na upotrebu krsta koji se, kao što smo videli, u drevno doba koristio kao simbol obožavanja falusa?