Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Sinagoga — mesto gde su Isus i njegovi učenici propovedali

Sinagoga — mesto gde su Isus i njegovi učenici propovedali

Sinagoga — mesto gde su Isus i njegovi učenici propovedali

„Išao je po celoj Galileji, poučavajući u njihovim sinagogama i propovedajući dobru vest o kraljevstvu“ (MATEJ 4:23)

U JEVANĐELJIMA se često spominje da je Isus bio u nekoj sinagogi. Bez obzira na to da li je bio u Nazaretu, gradu u kome je odrastao, ili u Kapernaumu, gradu u kome je često boravio, ili pak u nekom drugom gradu ili selu u kome je bio dok je revno propovedao tokom svoje troipogodišnje službe, Isus je često birao sinagogu kao mesto gde će propovedati i poučavati narod o Božjem Kraljevstvu. Zapravo, osvrćući se na svoju službu Isus je rekao: „Uvek sam poučavao u sinagogi i u hramu, gde se skupljaju svi Judejci“ (Jovan 18:20).

Isto tako, Isusovi apostoli i drugi hrišćani u prvom veku često su poučavali narod u judejskim sinagogama. Ali kako je uopšte došlo do toga da se Judejci radi službe Bogu okupljaju u sinagogama? Kako su one izgledale u Isusovo doba? Hajde da vidimo.

Neizostavni deo života Judejaca. Judejci su tri puta u godini putovali u Jerusalim na praznike koji su se održavali u hramu. Ali što se tiče svakodnevne službe Bogu, lokalne sinagoge su udovoljavale njihovim potrebama, bilo da su živeli u Palestini ili u nekoj od mnogobrojnih judejskih zajednica u drugim zemljama.

Kada su nastale sinagoge? Neki smatraju da je to bilo u vreme izgnanstva Judejaca u Vavilon (607-537. pre n. e.), kada je Jehovin hram bio u ruševinama. Moguće je i da su nastale ubrzo nakon povratka Judejaca iz izgnanstva, kada je sveštenik Jezdra podsticao narod da bolje upozna i razume Božji Zakon (Jezdra 7:10; 8:1-8; 10:3).

Reč „sinagoga“ potiče iz grčkog jezika i prvobitno je značila „sakupljanje“ ili „skupština“. U tom značenju se koristi u Septuaginti, prevodu hebrejskog dela Biblije na grčki jezik. Međutim, ta reč je s vremenom poprimila značenje mesta ili objekta gde su se ljudi okupljali da bi slavili Boga. U prvom veku n. e. praktično svaki grad u kome je Isus bio imao je svoju sinagogu. U većim gradovima bilo ih je po nekoliko, a u Jerusalimu još i više. Kako su one izgledale?

Skromna mesta za sastajanje. Kada bi rešili da grade sinagogu, Judejci bi obično tražili neko uzvišenje i planirali da njen ulaz (1) gleda na Jerusalim. Međutim, izgleda da su to bili prilično fleksibilni standardi, jer im se nije moglo uvek udovoljiti.

Sinagoge su u većini slučajeva bile jednostavne građevine bez mnogo stvari. Centralno mesto je zauzimao jedan kovčeg (2) u kome se čuvao najvredniji posed zajednice — svici Svetih spisa. Kada su se održavali sastanci taj prenosivi kovčeg je iznošen iz prostorije u kojoj se čuvao, a nakon sastanka bi tamo bio vraćen (3).

Pored arke naspram publike nalazila su se prednja sedišta (4) za starešine sinagoge i uvažene goste (Matej 23:5, 6). Otprilike u sredini dvorane nalazio se podijum na kome je bio drveni pult i mesto gde je govornik mogao da sedne (5). Sa tri strane oko podijuma nalazile su se klupe za članove skupštine (6).

Obično je lokalna skupština vodila računa o sinagogi. Takve građevine su održavane i popravljane zahvaljujući dobrovoljnim prilozima kako bogatih tako i siromašnih. Ali kako su izgledali sastanci u sinagogi?

Služba Bogu u sinagogi. Na sastancima u sinagogi su se pevali hvalospevi, upućivale molitve, čitali Sveti spisi i iznosile pouke i propovedi. Sastanak je počinjao tako što se izgovarala Šema, što je zapravo bila judejska ispoved vere. Naziv te molitve potiče od prve reči prvog stiha koji se tom prilikom izgovarao: „Čuj [Šema], Izraele: Jehova, naš Bog, jedan je Jehova“ (Ponovljeni zakoni 6:4).

Posle toga se čitala i tumačila Tora, to jest prvih pet knjiga Biblije, koje je napisao Mojsije (Dela apostolska 15:21). Zatim bi se čitali i tumačili odlomci iz proročkih knjiga (haftare) i objašnjavala njihova primena. Ponekad su taj deo programa imali govornici koji su tu bili gosti, kao što je to Isus uradio jednom prilikom koja je zabeležena u Luki 4:16-21.

Naravno, svitak koji je Isus držao na tom sastanku nije bio podeljen na poglavlja i stihove kao današnja Biblija. Zato možemo zamisliti Isusa kako levom rukom odmotava svitak, a desnom ga zamotava dok ne nađe odlomak koji je tražio. Svitak se posle čitanja premotavao na početak.

Uglavnom se čitalo na izvornom hebrejskom jeziku i prevodilo na aramejski. U skupštinama u kojima se govorio grčki korišćena je Septuaginta.

Centar društvenog života. Sinagoge su bile centar društvenog života Judejaca tako da su se, uz druge građevine koje su se nalazile u njihovom sklopu, koristile u mnoge svrhe. U okviru sinagoge ponekad su se održavala suđenja kao i sastanci zajednice, pa čak i neki skupovi na kojima se služio obrok u trpezarijama. Bilo je i soba u kojima su putnici ponekad mogli da prenoće.

Praktično u svakom gradu u okviru sinagoge nalazila se i škola. Možemo zamisliti prostoriju punu dece koja uče da čitaju krupna slova koja je učitelj ispisao na voštanoj tabli. Zahvaljujući tim školama Judejci tog doba su bili pismeni, tako da je čak i običan narod bio upoznat sa Svetim spisima.

Međutim, glavna svrha sinagoga bila je da ljudima pruži mogućnost da redovno slave Boga. Zato nije čudo što su sastanci koje su održavali hrišćani u prvom veku dosta ličili na sastanke u judejskim sinagogama. I hrišćani su se sastajali da bi slavili Jehovu molitvom, hvalospevima i čitanjem i razmatranjem Božje Reči. Bilo je i drugih sličnosti. Na oba mesta različite potrebe i troškovi podmirivali su se dobrovoljnim prilozima, čitanje i razmatranje Božje Reči nije bila privilegija svešteničke klase, a sastanke su organizovale i vodile odgovorne starešine.

Jehovini svedoci se trude da slede primer koji su ostavili Isus i njegovi sledbenici u prvom veku. Zato njihovi sastanci u Dvorani Kraljevstva imaju nešto zajedničko sa sastancima u drevnim sinagogama. A što je najvažnije, Jehovini svedoci se okupljaju sa ciljem koji je oduvek bio isti za sve one koji vole istinu — naime, da se ’približe Bogu‘ (Jakov 4:8).

[Slika na stranama 16, 17]

Rekonstrukcija izgleda sinagoge u prvom veku u Gamali

[Slika na 18. strani]

Škole u okviru sinagoge pohađali su dečaci uzrasta od 6 do 13 godina