Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Dobra vest za siromašne

Dobra vest za siromašne

Dobra vest za siromašne

BOŽJA reč nas uverava: „Siromah neće zauvek zaboravljen biti“ (Psalam 9:18). Biblija takođe kaže o našem Stvoritelju: „Ti otvaraš ruku svoju i želje ispunjavaš svakom živom biću“ (Psalam 145:16). Ta nada koju pruža Božja Reč nije samo san. Svemoćni Bog može učiniti sve što je potrebno da bi se iskorenilo siromaštvo. Šta je to?

Jedna ekonomistkinja afričkog porekla izjavila je da bi bilo idealno kada bi siromašne zemlje imale „milosrdnog diktatora“. To znači da je za okončanje siromaštva potreban neko ko ima moć da sprovede reforme, a istovremeno i želju da pomogne narodu. Mogli bismo dodati da bi trebalo da to bude svetski vladar jer je siromaštvo često posledica međunarodne nejednakosti. Osim toga, taj vladar treba da bude sposoban da promeni sebičnu ljudsku prirodu — glavni uzrok siromaštva. Da li postoji takav idealan vladar?

Bog je poslao Isusa s dobrom vešću za siromašne. Isus je jednom prilikom ustao i pročitao koji je zadatak dobio od Boga: „Jehovin duh je na meni, jer me je Bog pomazao da objavim dobru vest siromašnima“ (Luka 4:16-18).

Koja je dobra vest?

Bog je postavio Isusa za Kralja. To je zaista dobra vest. On može okončati siromaštvo i idealan je Vladar iz tri razloga: (1) vladaće nad celim čovečanstvom i ima moć da učini promene; (2) milosrdan je prema siromašnima i poučava svoje sledbenike da brinu o njima i (3) može ukloniti uzrok siromaštva, našu urođenu sklonost ka sebičnosti. Osmotrimo svaki od tih razloga.

1. Isusov autoritet nad narodima. Božja Reč kaže o Isusu: „Njemu je bila predata vlast... da mu služe svi narodi, plemena i jezici“ (Danilo 7:14). Možete li zamisliti kako bi bilo dobro da postoji samo jedna vlast nad celim čovečanstvom? Više ne bi bilo sukoba oko Zemljinih resursa. Svako bi imao jednake koristi. Sam Isus je potvrdio da će biti svetski Vladar koji može da promeni svet. Rekao je: „Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji“ (Matej 28:18).

2. Isusovo milosrđe prema siromašnima. Isus je za vreme službe na zemlji bio milosrdan prema siromašnima. Na primer, jedna žena koja je na lečenje potrošila sve što je imala dotakla je njegove haljine nadajući se da će ozdraviti. Ona je 12 godina patila od krvarenja i sigurno od ozbiljne anemije. Prema Zakonu, svako koga bi dotakla postao bi nečist. Ali Isus je bio ljubazan prema njoj. Rekao joj je: „Kćeri, tvoja vera te je izlečila. Idi s mirom, i budi zdrava od svoje mučne bolesti“ (Marko 5:25-34).

Isusova učenja imaju moć da utiču na srce ljudi kako bi i oni bili milosrdni. Na primer, osmotrimo njegov odgovor na pitanje jednog čoveka koji je želeo da zna kako da ugodi Bogu. Iako je znao da Bog traži da volimo bližnje, pitao je Isusa: „Ko je moj bližnji?“

Isus mu je odgovorio tako što je ispričao poznato poređenje o čoveku kog su na putu iz Jerusalima u Jerihon opljačkali i ostavili „polumrtvog“. Sveštenik koji je tuda prolazio prešao je na drugu stranu. Levit je učinio to isto. Ali „jedan Samarićanin je prolazeći tim putem došao do njega, i kad ga je video, sažalio se“. Očistio mu je rane, odveo ga u gostionicu i platio gostioničaru da se pobrine za njega. „Koji je od ove trojice bio bližnji čoveku koji je pao u ruke razbojnicima?“, pitao je Isus. „Onaj koji mu je iskazao milosrđe“, odgovorio je čovek. Isus mu je tada rekao: „Idi pa i ti čini tako“ (Luka 10:25-37).

Oni koji žele da postanu Jehovini svedoci proučavaju Isusova učenja i menjaju svoj stav prema pomaganju onima kojima je to potrebno. Na primer, autorka knjige Women in Soviet Prisons iz Letonije pisala je o svojoj bolesti dok je sredinom 60-ih godina prošlog veka bila u kažnjeničkom logoru Potma. „Sve vreme dok sam bila bolesna [Svedokinje] su me brižno negovale. Bolju negu nisam mogla poželeti.“ Zatim je dodala: „Jehovini svedoci smatraju svojom dužnošću da pomažu svima, bez obzira na veroispovest ili nacionalnost.“

Kada su zbog finansijske krize neki Jehovini svedoci u Ankonu, u Ekvadoru, ostali bez posla i prihoda, drugi Svedoci su odlučili da zarade novac za njih — pripremali su hranu i prodavali je ribarima kada su se u zoru vraćali iz ribolova (slika desno). Svi iz skupštine su učestvovali, uključujući i decu. Počinjali su u jedan sat posle ponoći kako bi hrana bila spremna kada čamci pristignu oko četiri ujutru. Novac koji su sakupili podelili su svima prema njihovim potrebama.

Ovakvi događaji pokazuju da Isusova učenja i njegov primer zaista imaju moć da promene stav ljudi prema pomaganju siromašnima.

3. Isusova moć da promeni ljudsku prirodu. Dobro je poznata činjenica da su ljudi skloni da postupaju sebično. Biblija to naziva grehom. Čak je i apostol Pavle napisao: „Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim da činim dobro, u meni je zlo.“ Zatim je dodao: „Ko će me izbaviti od tela koje me vodi u takvu smrt? Neka je hvala Bogu preko Isusa Hrista, našeg Gospoda“ (Rimljanima 7:21-25). Ovde je Pavle ukazao na to da će Bog preko Isusa izbaviti svoje prave sluge od nasleđenih grešnih sklonosti, među kojima je i sebičnost, osnovni uzrok siromaštva. Kako će se to odigrati?

Nakon Isusovog krštenja, Jovan Krstitelj ga je predstavio sledećim rečima: „Evo Jagnjeta Božjeg koje odnosi greh sveta!“ (Jovan 1:29). Uskoro će na zemlji živeti samo ljudi oslobođeni naslednog greha, koji obuhvata i urođenu sebičnost (Isaija 11:9). Isus će otkloniti uzrok siromaštva.

Kakva je samo radost razmišljati o vremenu kada će svi imati ono što im je potrebno! Božja Reč kaže: „Svako će sedeti pod svojom lozom i pod svojom smokvom i niko ih neće plašiti“ (Mihej 4:4). Ove reči poetski opisuju vreme kada će svi imati dobar posao, sigurnost i priliku da potpuno uživaju u svetu bez siromaštva, na slavu Jehovi.