Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li hrišćani treba da učestvuju u novogodišnjim praznicima?

Da li hrišćani treba da učestvuju u novogodišnjim praznicima?

Gledište Biblije

Da li hrišćani treba da učestvuju u novogodišnjim praznicima?

„POPODNE uoči Nove godine je neobično mirno“, kaže Fernando, lekar iz Brazila. „A onda oko 11 sati uveče pristiže čitava reka pacijenata — jedni imaju rane od uboda, drugi prostrelne rane, tu su tinejdžeri povređeni u saobraćajnim nesrećama i pretučene žene. Gotovo uvek jedan od uzroka jeste alkohol.“

Uzimajući ovo u obzir, uopšte ne iznenađuje što je jedan brazilski žurnal nazvao prvi dan u godini međunarodnim danom mamurluka. Jedna evropska novinska agencija kaže da je „Nova godina za laičke hedoniste“, dodajući da je to „još jedna runda u večitoj borbi čoveka protiv alkohola“.

Naravno, ne proslavlja svako Novu godinu u teškom opijanju i nasilju. U stvari, mnoge vežu drage uspomene za taj praznik. „Kao deca jedva smo čekali Novu godinu“, kaže Fernando citiran na početku. „Uvek smo se puno igrali i bilo je mnogo hrane i pića. U ponoć bi se svi zagrlili, poljubili i jedno drugom rekli: ’Srećna Nova godina!‘“

Slično tome i danas mnogi smatraju da ne preteruju s novogodišnjim praznicima. Međutim, za hrišćane je dobro da istraže poreklo i značenje ovog popularnog slavlja. Da li se novogodišnji praznici kose s biblijskim učenjima?

Činjenice iz prošlosti

Novogodišnji praznici nisu ništa novo. Drevni natpisi ukazuju da su se održavali još u trećem milenijumu pre n. e., i to u Vavilonu. To slavlje, koje se održavalo sredinom marta, predstavljalo je prekretnicu. „Tada je bog Marduk određivao sudbinu zemlje za narednu godinu“, kaže The World Book Encyclopedia. Proslava Nove godine u Vavilonu trajala je 11 dana i uključivala je prinošenje žrtava, procesije i obrede plodnosti.

I kod Rimljana je jedno vreme godina započinjala u martu. Ali je 46. pre n. e. car Julije Cezar odredio da ona započne prvog januara. Taj dan je već bio posvećen Janusu, bogu početaka i sada bi takođe označavao i prvi dan rimske godine. Datum jeste bio promenjen, ali je karnevalska atmosfera ostala ista. Prvog januara, ljudi su se „prepuštali raskalašnosti“, kaže Cyclopedia od Maklintoka i Stronga „i raznim oblicima paganskog praznoverja“.

Čak i danas su običaji puni praznoverja deo novogodišnjih praznika. Primera radi, u nekim područjima Južne Amerike mnogi Novu godinu dočekuju stojeći na desnoj nozi. Drugi duvaju u trube i pale petarde. U Češkoj je običaj da se uoči Nove godine jede supa od sočiva, dok je u Slovačkoj običaj da ljudi ispod stolnjaka stavljaju novac ili riblju krljušt. Ovakvi običaji, osmišljeni da zaštite od nesreće i zagarantuju blagostanje, jesu samo produžetak drevnog verovanja da je prelazak u novu godinu vreme za određivanje sudbine.

Biblijsko gledište

Biblija podseća hrišćane da ’hode pristojno, ne u terevenkama i pijankama‘ a (Rimljanima 13:12-14; Galatima 5:19-21; 1. Petrova 4:3). Budući da su novogodišnji praznici često okarakterisani baš onim preterivanjima koja Biblija osuđuje, hrišćani ne učestvuju u njima. To ne znači da su hrišćani ljudi koji se ne znaju veseliti. Upravo suprotno, oni znaju da Biblija uvek iznova govori obožavaocima pravog Boga da se raduju i to iz mnogih razloga (Ponovljeni zakoni 26:10, 11; Psalam 32:11; Poslovice 5:15-19; Propovednik 3:22; 12:1). Biblija takođe potvrđuje da su hrana i piće često propraćeni veseljem (Psalam 104:14b, 15; Propovednik 9:7a).

Međutim, kao što smo videli, novogodišnji praznici vuku koren iz paganskih običaja. Krivo obožavanje je nečisto i odvratno u očima Jehove Boga i hrišćani odbacuju običaje koji imaju takvo poreklo (Ponovljeni zakoni 18:9-12; Jezekilj 22:3, 4). Apostol Pavle je napisao: „Šta imaju zajedničko pravednost i bezakonje? Ili šta imaju zajedničko svetlost i tama? Nadalje, u čemu se slažu Hrist i Velijal?“ S dobrim razlogom, Pavle je dodao: „Ne dotičite ono što je nečisto“ (2. Korinćanima 6:14-17a).

Hrišćani takođe shvataju da učestvovanje u praznovernim običajima ne garantuje sreću i blagostanje — posebno što učestvovanje u takvim proslavama može dovesti do Božjeg neodobravanja (Propovednik 9:11; Isaija 65:11, 12NW). Nadalje, Biblija savetuje hrišćane da budu umereni i da pokazuju samokontrolu u svom ponašanju (1. Timoteju 3:2, 11). Jasno je da bi za nekoga ko se izdaje da živi po Hristovim učenjima bilo neprikladno da ima udela u slavlju koje je obeleženo razvratom.

Bez obzira koliko raskošni i privlačni mogu biti novogodišnji praznici, Biblija nam kaže da ’ne dotičemo ono što je nečisto‘ i da se ’očistimo od svake prljavštine tela i duha‘. Onima koji to prihvate, Jehova srdačno garantuje: „Ja ću vas primiti... Biću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri“ (2. Korinćanima 6:17b–7:1). Zaista, on obećava beskrajne blagoslove i blagostanje onima koji su mu lojalni (Psalam 37:18, 28; Otkrivenje 21:3, 4, 7).

[Fusnota]

a Pavlovo pominjanje ’terevenki i pijanki‘ možda ukazuje na ono što se dešavalo tokom novogodišnjih praznika, budući da su oni bili popularni u prvom veku u Rimu.