Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jezekilj je bio spreman da odglumi opsadu Jerusalima

Ugledajmo se na proroke

Ugledajmo se na proroke

DA LI mi imamo nešto zajedničko s drevnim prorocima? U knjizi Živi sa Jehovinim danom u mislima stoji: „Bog je često koristio proroke kao svoje predstavnike koji su drugima prenosili šta je njegova volja.“ I mi govorimo u Božje ime kada objavljujemo drugima ono što se nalazi u Božjoj Reči (Mat. 24:14).

Zaista je velika čast što možemo da govorimo drugima o našem Bogu, Jehovi, i onome što on namerava da učini za ljude. Dok to radimo, imamo podršku vernih anđela (Otkr. 14:6). Međutim, zbog nekih poteškoća bismo mogli izgubiti iz vida koliko je to velika čast. O kojim poteškoćama je reč? Možda smo umorni, obeshrabreni ili se osećamo bezvredno. Ni verni proroci nisu bili pošteđeni toga, ali ipak nisu odustali. Jehova im je pomogao da obave svoju službu. Pogledajmo s čime su se suočavali neki proroci iz drevnog doba i kako se možemo ugledati na njih.

NISU SE ŠTEDELI

Možda nekada nismo raspoloženi da idemo u službu propovedanja zato što smo umorni od svakodnevnih obaveza. Naravno, odmor nam je potreban, baš kao što je bio potreban Isusu i apostolima (Mar. 6:31). Međutim, kada smo umorni, dobro je da se setimo jednog proroka koji je imao veoma težak zadatak. Bio je to Jezekilj, koji je služio kao prorok među Izraelcima izgnanim u Vavilon. Bog mu je jednom prilikom rekao da uzme ciglu i na nju ureže sliku Jerusalima. Zatim je trebalo da postavi „opsadu“ oko te cigle tako što će ležati pored nje 390 dana na levoj strani i posle još 40 dana na desnoj. Jehova mu je rekao: „Vezaću te konopcima da se ne okreneš s jedne strane na drugu, dok se ne navrše dani tvoje opsade“ (Jezek. 4:1-8). Nema sumnje da je ovaj prizor privukao pažnju Izraelaca. Jezekilj je više od godinu dana svakodnevno obavljao taj iscrpljujuć zadatak. Šta mu je pomoglo da istraje?

Jezekilj je razumeo zašto je postavljen za proroka. Kada mu je Bog dao taj zadatak, rekao mu je: „Bez obzira da li će [Izraelci] slušati ili neće [...] znaće da je prorok bio među njima“ (Jezek. 2:5). Jezekilj nikada nije zaboravio koja je svrha njegove službe. Zato je i bio spreman da odglumi opsadu Jerusalima. Kasnije se dokazalo da je on pravi prorok — kada je do njega i njegovih sunarodnika stigla vest da je Jerusalim pao. Izraelci su tada shvatili da je pravi prorok bio među njima (Jezek. 33:21, 33).

Mi danas upozoravamo ljude na to da će uskoro biti uništen Satanin svet. Iako smo ponekad umorni, mi se ne štedimo dok propovedamo drugima, posećujemo zainteresovane osobe i proučavamo Bibliju s njima. Zadovoljstvo nam je što obavljamo zadatak koji je sličan zadatku drevnih proroka, tim više što se pred našim očima ispunjavaju neka proročanstva o kojima govorimo drugima.

POBEDILI SU OBESHRABRENJE

Jehova nam daje svoj duh kako bismo revno propovedali. Pa ipak, ponekad smo obeshrabreni zbog reakcije ljudi. Tada treba da se setimo jednog drugog proroka koji je dobar primer za nas — a to je Jeremija. Njega su Izraelci ismevali i vređali dok im je prenosio Božju poruku. Jednom mu je bilo toliko teško da je čak rekao: „Neću ga spominjati i neću više govoriti u njegovo ime.“ Jeremija je bio običan čovek kao i mi, ali je postojano obavljao zadatak koji mu je Bog dao. Odakle je dobijao snagu? On je rekao: „Njegova reč je u mom srcu kao rasplamsala vatra zatvorena u mojim kostima, tako da više nisam mogao da ćutim, nisam mogao da izdržim“ (Jer. 20:7-9).

Ako smo i mi obeshrabreni zbog reakcije ljudi, dobro je da razmišljamo o poruci koju im prenosimo. Ta poruka može biti kao „rasplamsala vatra zatvorena u [našim] kostima“. Ako želimo da ta vatra i dalje gori u nama, važno je da svakodnevno čitamo Bibliju.

SAVLADALI SU NEGATIVNA OSEĆANJA

Nekim hrišćanima nije nimalo lako kada dobiju neki zadatak, a ne razumeju kako i zašto treba da ga obave. Verovatno se tako osećao i prorok Osija kada mu je Jehova zapovedio: „Idi, oženi se ženom koja će počiniti blud i roditi decu bluda“ (Os. 1:2). Kako bi se osećao da planiraš da se oženiš, a Bog ti kaže da će ti buduća žena biti neverna? Osija je prihvatio zadatak koji je dobio. Oženio se Gomerom, koja mu je potom rodila sina. Kasnije je ona rodila ćerku i još jednog sina, ali to, po svemu sudeći, nisu bila Osijina deca. Jehova je rekao Osiji da će njegova žena trčati „za svojim ljubavnicima“. Iz toga saznajemo da je imala više ljubavnika. Međutim, kasnije je htela da se vrati Osiji. Da si bio na njegovom mestu, da li bi je primio nazad? Jehova je rekao proroku Osiji da upravo to učini. Štaviše, Osija je čak morao da plati da bi se ona vratila (Os. 2:7; 3:1-5).

Osija možda nije razumeo šta će biti postignuto njegovom službom. Pa ipak, time što je verno ispunio svoj nimalo lak zadatak, dočarao je koliko je Svemoćnom Bogu bilo teško kada su ga Izraelci izneverili. Osim toga, neki iskreni Izraelci su se zahvaljujući njegovoj službi vratili Bogu.

Iako Bog danas ni od koga ne traži da se oženi „ženom koja će počiniti blud“, možemo nešto naučiti iz Osijine spremnosti da ispuni taj zadatak. Jedna pouka je da treba da budemo spremni da objavljujemo dobru vest o Kraljevstvu „javno i idući od kuće do kuće“, čak i ako nam to nije lako (Dela 20:20). Da li tebi teško pada da propovedaš od kuće do kuće ili da učestvuješ u nekim drugim vidovima službe? Mnogi koji su proučavali Bibliju s Jehovinim svedocima u početku su govorili da nikada neće moći da propovedaju od vrata do vrata. Ipak, većina njih je kasnije počela to da radi. Vredi razmišljati o tome.

Prorok Osija nam je dobar primer u još jednom pogledu. On je mogao da navede mnoge razloge zbog kojih ne bi prihvatio zadatak koji mu je dodeljen, ali ga je ipak prihvatio. Takođe, da Osija nije zapisao šta je Jehova tražio od njega, da li bi iko od ljudi to saznao? I mi bismo se mogli naći u situaciji u kojoj niko od braće i sestara ne bi saznao da li smo uradili ono što Jehova očekuje od nas. Na primer, možda nam se ukaže prilika da govorimo drugima o Jehovi. To se desilo Ani iz Sjedinjenih Država dok je išla u srednju školu. Profesorka je učenicima zadala da napišu sastav o nečemu u šta su uvereni i da zatim svoje uverenje brane pred celim razredom. Ana nije morala da iskoristi tu mogućnost da svedoči. Međutim, gledala je na to kao na priliku koju je dobila od Jehove. Dok je razmišljala o mogućim reakcijama drugova iz razreda, molila se Jehovi i to joj je pomoglo da ima snažnu želju da svedoči. Napisala je sastav s temom „Evolucija — šta kažu činjenice“.

Mladi se mogu ugledati na proroke time što hrabro svedoče o svom Stvoritelju, Jehovi

Kada je Ana pročitala svoj sastav pred razredom, jedna devojka, za koju su svi znali da veruje u evoluciju, zasula ju je pitanjima. Ana joj je dala logične odgovore. Profesorka je bila oduševljena i ocenila je njen sastav kao najuverljiviji. Nakon toga je Ana više puta razgovarala s tom devojkom o istoj temi. Ona kaže da joj je drago što je prihvatila ovaj „zadatak“ od Jehove i dodaje: „Sada sa uverenjem i bez straha propovedam dobru vest.“

Ako se ugledamo na samopožrtvovane proroke kao što su Jezekilj, Jeremija i Osija, i mi možemo učiniti ono što Jehova očekuje od nas. Da li bi u okviru porodičnog ili ličnog proučavanja mogao da saznaš više o još nekim prorocima i o tome kako se možeš ugledati na njih?