Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li Boga treba obožavati pomoću ikona?

Da li Boga treba obožavati pomoću ikona?

Gledište Biblije

Da li Boga treba obožavati pomoću ikona?

SVAKE godine, 15. avgusta, na grčkom ostrvu Tinos održava se velika religiozna svetkovina. Na hiljade ljudi dolaze da bi odali počast Isusovoj majci Mariji i njenoj ikoni za koju se veruje da poseduje čudesne moći. a Jedno grčko pravoslavno delo objašnjava: „S posebnom verom i odanošću slavimo Najsvetiju Bogorodicu, Majku našeg Gospoda, i molimo je da nas zaštiti, zakloni i da nam pomogne. Obraćamo se Svecima koji čine čuda — svetim muškarcima i ženama — za naše duhovne i telesne potrebe... S dubokim poštovanjem ljubimo njihove relikvije i svete ikone i odajemo im čast.“

Mnogi koji se izjašnjavaju kao hrišćani pripadaju denominacijama koje imaju sličan način obožavanja. Međutim, da li se korišćenje ikona temelji na Bibliji?

Prvi hrišćani

Osmotrimo šta se desilo oko 50. n. e., kada je apostol Pavle bio u Atini, gradu u kom su likovi imali značajnu ulogu u obožavanju. Pavle je Atinjanima objasnio da Bog ’ne živi u hramovima načinjenim rukom, niti mu služe ljudske ruke kao da bi njemu nešto trebalo. Dakle... ne treba da zamišljamo da je Božansko Biće slično zlatu ili srebru ili kamenu, slično nečemu što je oblikovano umećem i domišljatošću čoveka‘ (Dela apostolska 17:24, 25, 29).

U Hrišćanskim grčkim spisima, poznatim i kao Novi zavet, često se mogu naći slična upozorenja u vezi s korišćenjem idola. Na primer, apostol Jovan je upozorio hrišćane: „Čuvajte se idolâ“ (1. Jovanova 5:21). Pavle je pisao Korinćanima: „Kako se Božji hram slaže s idolima?“ (2. Korinćanima 6:16). Među prvim hrišćanima bilo je mnogo onih koji su ranije koristili likove u obožavanju. Podsećajući hrišćane iz Soluna na to, Pavle je napisao: „Od svojih idola [ste se] obratili Bogu, da robujete živom i istinitom Bogu“ (1. Solunjanima 1:9). Jasno je da bi ti hrišćani imali isti stav prema ikonama kao Jovan i Pavle.

„Hrišćani“ počinju da koriste ikone

U delu Encyclopædia Britannica navodi se da „tokom prva tri veka Hrišćanske Crkve... nije postojala hrišćanska umetnost, a crkva se svim silama odupirala njenom uvođenju. Primera radi, Kliment Aleksandrijski je osuđivao religioznu (pagansku) umetnost zato što je navodila ljude da obožavaju stvarstvo umesto Stvoritelja.“

Kako je onda korišćenje ikona postalo toliko popularno? Britannica nastavlja: „Određene likovne predstave počele su da se javljaju otprilike sredinom trećeg veka, što je hrišćanska Crkva prihvatila, mada su se neke skupštine vatreno protivile tome. Tek kada je početkom četvrtog veka rimski car Konstantin učinio hrišćanstvo priznatom religijom, u crkvama su počele da se koriste slike i tako su one postepeno postale sastavni deo hrišćanske religije.“

Među mnogim paganima koji su u to vreme počeli da se izjašnjavaju kao hrišćani, bilo je rašireno obožavanje slika imperatora. „Jedna od karakteristika kulta obožavanja cara“, objašnjava Džon Tejlor u knjizi Icon Painting, „bilo je obožavanje njegovog lika naslikanog na platnu ili drvetu, a odatle do pojave ikona bio je samo mali korak.“ Tako je obožavanje paganskih slika bilo zamenjeno iskazivanjem poštovanja prema slikama Isusa, Marije, anđela i „svetaca“. Te slike koje su se najpre koristile u crkvama, postepeno su našle svoje mesto u domovima miliona ljudi, gde su takođe postale predmet dubokog poštovanja.

Obožavanje „duhom i istinom“

Isus je svojim slušaocima rekao da Božje sluge moraju obožavati Boga „duhom i istinom“ (Jovan 4:24). Prema tome, iskrena osoba koja želi da sazna istinu o korišćenju ikona u obožavanju, mora da potraži vođstvo u Božjoj Reči.

Na primer, u Bibliji nalazimo sledeću Isusovu izjavu: „Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim preko mene“ (Jovan 14:6). Pavle je izjavio da postoji ’jedan Bog, i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovek, Hrist Isus‘, kao i da se „Hrist... zauzima za nas“ (1. Timoteju 2:5; Rimljanima 8:34). Ove reči još više dobijaju na značenju kada čitamo da Isus može „potpuno da spase one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvek živ da se zauzima za njih“ (Jevrejima 7:25). Kada se molimo Bogu, to treba da činimo u ime Isusa Hrista. Njega ne može zameniti nijedna druga osoba, a još manje neka beživotna ikona. Takvo spoznanje iz Božje Reči pomoći će svima koji traže istinu da saznaju kako da obožavaju „Oca duhom i istinom“ i da se ujedno raduju blagoslovima koje taj uzvišeni način obožavanja donosi. Baš kao što je Isus rekao, „Otac traži takve da ga obožavaju“ (Jovan 4:23).

[Fusnota]

a Uopšteno govoreći, ikona je slika ili simbol kome pripadnici određene religije iskazuju duboko poštovanje. Na primer, na nekim pravoslavnim ikonama je naslikan Hrist, na drugima Trojstvo, „sveci“, anđeli ili, kao u gore pomenutom slučaju, Isusova majka Marija. Duboko poštovanje koje milioni ljudi osećaju prema ikonama slično je stavu koji mnogi drugi imaju prema likovima koje koriste u obožavanju. I druge religije van hrišćanskog sveta imaju slična verovanja i osećanja kada su u pitanju slike i likovi njihovih božanstava.

[Izvor slike na 20. strani]

Boris Subacic/AFP/Getty Images