1. Zašto možemo reći da ćemo se zbližiti s Jehovom budemo li se ugledali na Isusa?

MI SMO skloni ugledati se na ljude koje cijenimo zbog njihove osobnosti i načina života. Od svih ljudi koji su ikad živjeli na Zemlji Isus Krist najviše zaslužuje da se ugledamo na njega. Zašto to možemo reći? Sam je Isus jednom prilikom rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9). Isus savršeno odražava osobine svog Oca. Dakle, kad proučavamo Isusov život i razmišljamo o njegovim osobinama, mi istovremeno upoznajemo njegovog Oca. Ako se trudimo razvijati osobine kakve je imao Isus, tada postajemo bliskiji s Jehovom, najuzvišenijom osobom u svemiru. Zato doista možemo reći da je dobro ugledati se na Božjeg Sina!

2, 3. (a) Zašto je Jehova dao zapisati izvještaje o životu svog Sina i što očekuje od nas? (b) O čemu će biti riječi u ovom i narednom članku?

² No kako možemo znati kakav je Isus? Srećom, na raspolaganju nam stoje izvještaji o Isusovom životu koji su napisani pod Božjim nadahnućem, a nalaze se u grčkom dijelu Biblije. Jehova je dao zapisati te izvještaje zato što želi da upoznamo  njegovog Sina kako bismo se mogli ugledati na njega. (Pročitaj 1. Petrovu 2:21.) U Bibliji se primjer koji nam je Isus dao uspoređuje sa “stopama” — otiscima stopala na mekom tlu. Jehova želi da mi, slikovito govoreći, slijedimo Isusa i idemo njegovim stopama, odnosno da u svemu postupamo poput njega. Naravno, za razliku od nas, Isus je bio savršen. No Jehova od nas ne očekuje da savršeno pratimo Isusove stope. Umjesto toga naš nebeski Otac želi da se trudimo oponašati njegovog Sina koliko god to možemo kao nesavršeni ljudi.

³ Razmotrimo stoga neke divne osobine koje su krasile Isusa. U ovom članku bit će riječi o njegovoj poniznosti i suosjećajnosti, a u sljedećem o njegovoj hrabrosti i razboritosti. Dok budemo razmatrali svaku od tih osobina, saznat ćemo odgovore na tri pitanja: Što obuhvaća ta osobina? Kako ju je Isus pokazivao? Kako mi možemo pokazivati tu osobinu po uzoru na njega?

4. Kako bi opisao poniznost?

⁴ Što je poniznost? U današnjem svijetu mnogi su ljudi ponosni te smatraju da je ponizan čovjek zapravo slabić ili da mu nedostaje samopouzdanja. No u većini situacija istina je potpuno drugačija. Da bi netko mogao pokazivati poniznost, treba biti hrabar i imati čvrst karakter. Poniznost je osobina koja je oprečna ponosu i oholosti. Ta dobra osobina proizlazi iz onoga što mislimo o sebi. “Biti ponizan znači biti svjestan toga koliko smo zapravo neznatni pred Bogom”, piše u jednom biblijskom rječniku. Ako smo istinski ponizni pred Bogom, ujedno ćemo paziti na to da sebe ne smatramo važnijima od drugih ljudi (Rim. 12:3, Filip. 2:3). Budući da smo nesavršeni, nije nam lako razvijati poniznost. No ako razmišljamo o tome koliko smo neznatni pred Bogom i ako se trudimo ići stopama njegovog Sina, možemo naučiti biti poniznima.

5, 6. (a) Tko je arhanđeo Mihael? (b) Kako je Mihael pokazao da je ponizan?

⁵ Kako je Isus pokazao da je ponizan? Božji Sin već dugo pokazuje tu osobinu — pokazivao ju je i dok je kao moćno duhovno stvorenje prebivao na nebu i dok je kao savršen čovjek živio na Zemlji. Razmotrimo neke primjere iz njegovog života.

⁶ Njegov stav. Juda je u svojoj poslanici opisao jedan događaj koji se zbio prije nego što je Isus došao na Zemlju. (Pročitaj Judu 9.) Kao arhanđeo Mihael, Isus se “sporio s Đavlom i prepirao oko Mojsijeva tijela”. Naime, nakon što je Mojsije umro, Jehova je njegovo tijelo pokopao na nekom nepoznatom mjestu (5. Mojs. 34:5, 6). Đavo je možda htio upotrijebiti Mojsijeve posmrtne ostatke kako bi Izraelce naveo na idolopoklonstvo. Kakve god da je pokvarene namjere Đavo imao, Mihael mu se odlučno suprotstavio. U jednom biblijskom priručniku stoji da se grčki izrazi prevedeni sa “sporiti se” i “prepirati se” ujedno “koriste u pravnom smislu” te da možda ukazuju na to kako je “Mihael ‘osporio Đavlu pravo’ da uzme Mojsijevo tijelo”. Ipak, arhanđeo Mihael bio je svjestan toga da nije na njemu da sudi. On je taj slučaj iznio pred Vrhovnog Suca, Jehovu. Mihael se suzdržao od izricanja osude kako ne bi prekoračio svoje ovlasti, čak ni kad ga je Đavo izazivao. Time je pokazao da je doista ponizan!

7. Kako je Isus pokazivao poniznost svojim riječima i postupcima?

⁷ Dok je bio na Zemlji, Isus je svojim riječima i postupcima pokazivao da je istinski ponizan. Njegove riječi. Isus nikad nije  nepotrebno skretao pažnju na sebe, nego je više puta istaknuo da sva slava pripada njegovom Ocu (Mar. 10:17, 18; Ivan 7:16). Nikad se nije svisoka obraćao svojim učenicima niti je u njima pobuđivao osjećaj manje vrijednosti. Umjesto toga poštovao je njihovo dostojanstvo, često ih je znao pohvaliti zbog njihovih dobrih osobina te im je davao do znanja da ima povjerenja u njih (Luka 22:31, 32; Ivan 1:47). Njegovi postupci. Isus je živio prilično skromnim životom i nije se opterećivao materijalnim stvarima (Mat. 8:20). Spremno je radio poslove koji su drugima bili ispod časti (Ivan 13:3-15). Svoju je poniznost na izvanredan način pokazao time što je bio poslušan Bogu. (Pročitaj Filipljanima 2:5-8.) Za razliku od nadmenih ljudi koji se zgražaju pri samoj pomisli na to da bi nekome trebali biti poslušni, Isus je ponizno prihvatio Božju volju te mu je bio “poslušan sve do smrti”. Nije li sasvim jasno da je Isus, Sin čovječji, bio “ponizna srca”? (Mat. 11:29).

8, 9. Kako možemo pokazati da smo ponizni?

⁸ Kako možemo biti ponizni poput Isusa? Naš stav. Poniznost nas potiče da ne prekoračujemo svoje ovlasti. Ako smo svjesni toga da nije na nama suditi drugima, nećemo biti skloni kritizirati ih zbog njihovih mana niti ćemo dovoditi u pitanje poticaje zbog kojih služe Bogu (Luka 6:37; Jak. 4:12). Poniznost nas sprečava da budemo “suviše pravedni” te da svisoka gledamo na one koji nemaju jednake sposobnosti ili odgovornosti kao mi (Prop. 7:16). Ponizni starješine ne smatraju sebe važnijima od svojih suvjernika. Umjesto toga takvi pastiri smatraju druge “većima od sebe” i vladaju se “kao manji” (Luka 9:48; Filip. 2:3).

⁹ Uzmimo za primjer Waltera Thorna, koji je 1894. počeo služiti kao putujući sluga, odnosno putujući nadglednik. U toj je službi proveo mnogo godina, a potom je bio pozvan da služi na betelskoj farmi u saveznoj državi New Yorku te je počeo raditi u kokošinjcu. On je kazao: “Kad god počnem visoko misliti o sebi, tada samog sebe, slikovito govoreći, pošaljem u kut i kažem sebi: ‘Ti si obično zrnce prašine! Čime se ti možeš ponositi?’” (Pročitaj Izaiju 40:12-15.) Taj je brat uistinu bio ponizan!

10. Kako poniznost možemo pokazivati riječima i postupcima?

¹⁰ Naše riječi. Ako smo istinski ponizni, ta će osobina dolaziti do izražaja u našim riječima (Luka 6:45). Dok razgovaramo s drugima, nećemo skretati pažnju na svoja postignuća i odgovornosti (Izr. 27:2). Umjesto toga tražit ćemo dobro u svojoj braći i sestrama te ćemo tražiti prilike da ih pohvalimo zbog njihovih vrlina, sposobnosti i postignuća (Izr. 15:23). Naši postupci. Poniznim kršćanima nije stalo do toga da budu netko i nešto u ovom svijetu. Oni žele služiti Jehovi najbolje što mogu te stoga vode jednostavan život i obavljaju poslove koje ljudi u svijetu možda smatraju manje vrijednima (1. Tim. 6:6, 8). No poniznost možemo ponajviše pokazati tako da budemo poslušni Bogu. Poniznost nam je potrebna da bismo bili “poslušni onima koji (...) predvode” kršćansku skupštinu te da bismo prihvaćali i primjenjivali upute koje dobivamo od Jehovine organizacije (Hebr. 13:17).

11. Objasni što znači biti suosjećajan.

¹¹ Biti suosjećajan znači “dijeliti s kim njegovu tugu ili žalost” te imati razumijevanja prema drugima. Suosjećajnost  proizlazi iz ljubavi prema drugima i blisko je povezana sa samilošću i milosrđem. Biblija otkriva da su Jehova i Isus samilosni i milosrdni te da istinski vole ljude (Luka 1:78; 2. Kor. 1:3; Filip. 1:8). Govoreći o tome kako Biblija potiče ljude da budu samilosni, jedan biblijski priručnik kaže: “Samilost se ne svodi samo na to da sažalijevamo one koji su u nevolji. Ona nas treba potaknuti da poduzmemo nešto kako bismo drugima pomogli da ponovno stanu na noge i promijene svoj život nabolje.” Suosjećajnost čovjeka potiče na djela. Onaj tko je suosjećajan trudi se činiti dobro drugima i pomagati im.

12. Kako znamo da je Isus bio suosjećajan prema drugima i na što ga je suosjećajnost poticala?

¹² Kako je Isus pokazao da je suosjećajan? Njegovi osjećaji i postupci. Isus je iskreno suosjećao s drugima. Kad je vidio kako njegova prijateljica Marija i oni koji su bili s njom plaču zbog smrti njenog brata Lazara, Isus je i sam zaplakao pred svima. (Pročitaj Ivana 11:32-35.) Zatim je, vjerojatno potaknut dubokim sažaljenjem — koje ga je jednom prije navelo da uskrsne sina jedne udovice — podignuo Lazara iz mrtvih (Luka 7:11-15; Ivan 11:38-44). Isus je tim samilosnim činom pružio Lazaru priliku da jednog dana dobije vječni život na nebu. Jednom ranijom prilikom Isus se sažalio na ljude koji su došli k njemu. Budući da je suosjećao s njima, “počeo ih je poučavati o mnogočemu” (Mar. 6:34). Onima koji su prihvatili njegova učenja život se sigurno iz temelja promijenio! Vrijedi zapaziti da se kod Isusa suosjećajnost nije svodila samo na ono što je osjećao prema drugima. Ta ga je osobina poticala da nešto učini za njih i pomogne im (Mat. 15:32-38; 20:29-34; Mar. 1:40-42).

13. Kako je Isus pokazivao suosjećajnost u razgovoru s drugima? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹³ Njegove riječi. Isusa je suosjećajnost poticala na to da blago i s puno razumijevanja razgovara s drugima, a naročito s potlačenima. Apostol Matej na Isusa je primijenio Izaijine riječi: “Trsku zgaženu neće slomiti i stijenj što tinja neće ugasiti” (Iza. 42:3; Mat. 12:20). Dok se obraćao onima što su bili poput nagnječene trske ili stijenja uljne svjetiljke koji samo što se nije ugasio, Isus je koristio riječi koje su ih jačale i hrabrile. Objavljujući dobru vijest “onima koji su srca slomljena” on im je, slikovito govoreći, povijao rane (Iza. 61:1). Pozivao je sve koji su bili “izmoreni i opterećeni” neka dođu k njemu i jamčio im da će kod njega naći okrepu (Mat. 11:28-30). Ukazivao je svojim sljedbenicima na to da Bog ima puno suosjećanja i razumijevanja prema svim svojim slugama, čak i prema “malima”, to jest onima koje ljudi iz svijeta možda smatraju beznačajnima (Mat. 18:12-14; Luka 12:6, 7).

14. Kako možemo razvijati suosjećajnost prema drugima?

¹⁴ Kako možemo drugima pokazivati suosjećajnost po uzoru na Isusa? Naši osjećaji. Možda po prirodi nismo suosjećajni, no Biblija nas potiče da razvijamo suosjećajnost. Svi kršćani trebaju obući novu osobnost, koju tvore osobine kao što je “najdublja samilost”. (Pročitaj Kološanima 3:9, 10, 12.) Kako možeš postati suosjećajan prema drugima? Božja Riječ kaže nam: “Širom otvorite svoje srce” (2. Kor. 6:11-13). Pažljivo slušaj kad ti netko govori o tome kako se osjeća i što ga muči (Jak. 1:19). Nastoj uživjeti se u situaciju te osobe i upitaj se: Kako bih se ja osjećao na njenom mjestu? Što bi mi trebalo? (1. Petr. 3:8).

15. Kako možemo pomagati onima koji su poput nagnječene trske ili stijenja koji tinja?

 ¹⁵ Naši postupci. Suosjećajnost u nama stvara želju da činimo dobro drugima, naročito onima koji su poput nagnječene trske ili stijenja koji tinja. Kako im možemo pomoći? “Plačite s onima koji plaču!” piše u Rimljanima 12:15. Potištenim osobama često je najpotrebnije da im netko pokaže suosjećanje, a ne da im daje savjete o tome kako da riješe svoje probleme. Jedna sestra kojoj su suvjernici pružili utjehu nakon što joj je umrla kći kaže: “Bilo mi je drago što su braća i sestre došli k meni i samo plakali zajedno sa mnom.” I mi možemo pokazivati suosjećanje prema drugima tako da činimo dobra djela. Naprimjer, poznaješ li neku udovicu kojoj bi trebalo nešto popraviti u kući? Je li nekom ostarjelom bratu ili sestri potreban prijevoz kako bi mogli dolaziti na sastanke, ići u službu propovijedanja ili otići k liječniku? Čak i neka sitna lijepa gesta može puno značiti nekom našem suvjerniku kojem je potrebna pomoć (1. Ivan. 3:17, 18). Suosjećajnost prema drugima možemo ponajprije pokazati tako da u što većoj mjeri propovijedamo dobru vijest. To je najbolji način da pomognemo osobama koje su čestita i iskrena srca!

16. Što možemo reći onima koji su potišteni kako bismo ih ohrabrili?

¹⁶ Naše riječi. Suosjećajnost prema drugima potiče nas na to da tješimo “potištene duše” (1. Sol. 5:14). Što bismo im mogli reći kako bismo ih ohrabrili? Mogli bismo ih razvedriti tako da im damo do znanja da nam je iskreno stalo do njih. Mogli bismo ih iskreno pohvaliti za nešto kako bismo im pomogli da postanu svjesni svojih sposobnosti i dobrih osobina. Osim toga, mogli bismo ih podsjetiti na to da ih je Jehova privukao k svome Sinu, što znači da ih smatra dragocjenima (Ivan 6:44). Mogli bismo im spomenuti i to da je Jehovi jako stalo do svojih slugu koji su “slomljena srca” i “skršena duha” (Psal. 34:18). Naše suosjećajne riječi mogu na one kojima je potrebna utjeha djelovati kao lijek (Izr. 16:24).

17, 18. (a) Kako se starješine trebaju ophoditi s Jehovinim ovcama? (b) Što ćemo razmatrati u idućem članku?

¹⁷ Starješine, Jehova od vas očekuje da se s njegovim ovcama ophodite obzirno i suosjećajno (Djela 20:28, 29). Uvijek imajte na umu da ste dužni hraniti, hrabriti i jačati njegove ovce (Iza. 32:1, 2; 1. Petr. 5:2-4). Dakle, starješina koji je suosjećajan i samilostan neće pokušavati upravljati životom ovaca, odnosno neće im postavljati vlastita pravila niti im nametati osjećaj krivnje kako bi ih primorao da više čine u službi Bogu iako im njihove okolnosti to ne dopuštaju. Umjesto toga on želi da njegova braća budu radosna i uzda se u to da će ih njihova ljubav prema Jehovi potaknuti da mu služe najbolje što mogu (Mat. 22:37).

¹⁸ Razmišljanje o Isusovoj poniznosti i suosjećajnosti sigurno nas potiče da se ugledamo na njega. U idućem članku razmotrit ćemo još dvije osobine koje su krasile Isusa, a to su hrabrost i razboritost.