LJUDI su danas sumnjičavi i nepovjerljivi prema svemu, pa tako i prema Bibliji. No mnogi od njih, nažalost, nikad nisu pročitali tu staru knjigu i razmislili o onom što u njoj piše, nego svoje mišljenje uglavnom temelje na onom što su čuli od drugih. Nadamo se da vi drugačije gledate na Bibliju i da želite istražiti što u njoj piše. Stoga vas pozivamo da pođete s nama na zanimljivo putovanje u prošlost koje će vam pomoći da saznate može li se vjerovati drevnim biblijskim proročanstvima.

Najprije ćemo razmotriti neke pojedinosti iz života jednog bogobojaznog čovjeka iz drevnog doba kojeg i dan-danas duboko poštuju židovi, muslimani i kršćani. Bio je to Hebrej imenom Abraham, * koji je živio od 2018. do 1843. pr. n. e.

Abrahamu su bila izrečena neka od prvih proročanstava koja su zapisana u Bibliji. Ta drevna proročanstva utječu i na naš život. (Vidi okvir  “Blagoslov za sve narode”.) Prema 1. Mojsijevoj knjizi, koja se naziva i Postanak, Bog je izrekao sljedeća proročanstva: (1) Abrahamovi potomci postat će velik narod. (2) Prije nego što postanu velik narod bit će robovi u tuđoj zemlji. (3) Bit će izbavljeni iz ropstva te će osvojiti zemlju Kanaan i nastaniti se u njoj. U nastavku ćemo razmotriti ta tri proročanstva što ih je Bog dao Abrahamu.

1. proročanstvo: “Velik ću narod od tebe načiniti” (1. Mojsijeva 12:2).

Ispunjenje proročanstva: Od Abrahamovog sina Izaka, odnosno unuka Jakova (koji se zvao i Izrael), potekao je drevni izraelski narod, koji je imao svoju zemlju i kraljeve.

Što otkrivaju povijesne činjenice?

● U Bibliji je detaljno navedena Abrahamova obiteljska loza. Zapisano je čitavo mnoštvo Abrahamovih potomaka što ih je dobio preko dvanaestorice Jakovljevih sinova. Među njegovim potomcima bili su i mnogi kraljevi koji su  vladali u Izraelu odnosno Judi. Sedamnaestorica tih vladara spominju se i u nekim drugim, izvanbiblijskim zapisima, što svjedoči o tome da je Biblija u pravu kad kaže da je od Abrahamovog sina Izaka, odnosno unuka Jakova, nastao velik narod. *

2. proročanstvo: “Znaj da će potomci tvoji biti došljaci u tuđoj zemlji, i morat će služiti drugima (...). A u četvrtom naraštaju oni će se vratiti ovamo” (1. Mojsijeva 15:13, 16).

Ispunjenje proročanstva: Zbog gladi koja je zavladala u Kanaanu četiri naraštaja Abrahamovih potomaka živjela su u Egiptu — najprije kao došljaci, a potom kao robovi koji su od ilovače i slame izrađivali opeke. Uzmimo za primjer Abrahamovog praunuka Levija, koji se u Egipat doselio sa svojim ostarjelim ocem Jakovom. Četiri naraštaja njegove obitelji koja su živjela u Egiptu bila su: (1) Levi, (2) njegov sin Kehat, (3) unuk Amram i (4) praunuk Mojsije (2. Mojsijeva 6:16, 18, 20). Godine 1513. pr. n. e. Mojsije je izveo Izraelce iz Egipta. (Vidi donju  lentu vremena i okvir  “Precizno datiranje događaja”.)

Što otkrivaju povijesne činjenice?

● James Hoffmeier, profesor starozavjetne i bliskoistočne arheologije, kaže kako i egipatski zapisi i arheološki nalazi ukazuju na to da je semitskim narodima (u koje spadaju i Hebreji) bilo dopušteno doći u Egipat sa svojom stokom kad je u njihovim zemljama zavladala glad. No jesu li Izraelci ondje postali robovi i izrađivali opeke?

● Iako se u egipatskim zapisima ne spominju Izraelci, zidne slike i svici pronađeni u egipatskim grobnicama potvrđuju da su Egipćani tjerali tuđince da izrađuju opeke od ilovače i slame. Egipatski pisani dokumenti ujedno  pokazuju kako su nadzornici radova pazili da robovi koji izrađuju opeke poštuju propisanu dnevnu normu, što svjedoči o vjerodostojnosti biblijskog izvještaja (2. Mojsijeva 5:14, 19). Profesor Hoffmeier kaže: “Egipatski zapisi potvrđuju da su u vrijeme izraelskog sužanjstva Egipćani često tjerali tuđince (...) na ropski rad. Dakle, izvještaj o tome da su Izraelci u vrijeme gladi došli u Egipat (...) i s vremenom bili porobljeni može se smatrati vjerodostojnim.”

3. proročanstvo: “Potomstvu tvojemu poslije tebe dat ću (...) cijelu zemlju Kanaan” (1. Mojsijeva 17:8).

Ispunjenje proročanstva: Mojsije je izveo izraelski narod iz Egipta, a Jošua, sin Nunov, uveo ga je u Kanaan 1473. pr. n. e.

Što otkrivaju povijesne činjenice?

● Premda arheolozi imaju različita mišljenja o tome kada se to točno dogodilo, “ulazak  Izraelaca u Kanaan i njihovo naseljavanje u toj zemlji možemo smatrati činjenicom”, piše Kenneth Kitchen, profesor egiptologije.

● Biblija kaže da je Jošua kanaanski grad Hasor “spalio vatrom” (Jošua 11:10, 11). Na mjestu na kojem se nekad nalazio taj grad arheolozi su pronašli tri kanaanska hrama koja su bila potpuno uništena. Pronašli su i dokaze da je grad bio spaljen u 15. stoljeću pr. n. e. Sve to potvrđuje istinitost biblijskog izvještaja.

● Spomenimo i Gibeon, kanaanski grad koji se nalazio desetak kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema. Arheolozi su ga locirali kad su pronašli ostatke lončarije među kojima je bilo i tridesetak ručica glinenih ćupova na kojima je napisano ime toga grada. Za razliku od stanovnika Hasora, Gibeonjani su sklopili mir s Jošuom. On ih je potom zadužio da rade kao vodonoše (Jošua 9:3-7, 23). Zašto im je dao upravo taj posao? Iz 2. Samuelove 2:13 i Jeremije 41:12 vidi se da je u Gibeonu i njegovoj okolici bilo mnogo vode. U prilog biblijskom izvještaju govori i priručnik New International Version Archaeological Study Bible, u kojem piše: “Najznačajnija odlika Gibeona bila je obilje vode — grad je imao jedan veliki i sedam manjih izvora.”

● Povijesni zapisi i arheološki nalazi dosad su potvrdili postojanje mnogih osoba koje se spominju u Bibliji. Među njima su, kao što smo ranije spomenuli, i sedamnaestorica Abrahamovih potomaka koji su kao kraljevi vladali u Izraelu odnosno Judi. Neki od njih su Ahab, Ahaz, David, Ezekija, Manaše i Uzija. Činjenica da su u zemlji Kanaanu vladali izraelski kraljevi snažna je potvrda tvrdnji da su Izraelci došli u tu zemlju i osvojili je.

● Godine 1896. u egipatskom gradu Tebi pronađena je stela faraona Merneptaha. Na njoj je uklesan tekst koji veliča Merneptahov vojni pohod na Kanaan što se zbio oko 1210. pr. n. e. Na toj kamenoj ploči nalazi se zasad najstariji izvanbiblijski spomen imena Izrael, što također potvrđuje da je taj drevni narod doista postojao.

Kao što smo vidjeli, u Bibliji je zapisano mnogo zanimljivih pojedinosti o raznim ljudima, mjestima i događajima. Takvi dragocjeni detalji omogućavaju nam da biblijske izvještaje usporedimo s drugim povijesnim zapisima, što nam pomaže da se uvjerimo u istinitost biblijskih proročanstava. Tako je i s proročanstvima koja govore o Abrahamu i njegovom potomstvu. Činjenice pokazuju da su se ona doista ispunila — Abrahamovi potomci postali su velik narod, bili su robovi u Egiptu, a nakon oslobođenja iz egipatskog ropstva osvojili su Kanaan. Apostol Petar ponizno je priznao da biblijska proročanstva potječu od Boga. Taj je bogobojazni čovjek napisao: “Proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh” (2. Petrova 1:21).

Nakon što su Izraelci osvojili Kanaan, u povijesti tog naroda došlo je do nekih značajnih promjena koje su na koncu imale tragične posljedice. No biblijski su pisci i to prorekli. O tome će biti više riječi u idućem članku iz ove serije.