Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pouka o ponosu i poniznosti

Pouka o ponosu i poniznosti

Pouka o ponosu i poniznosti

JEDAN nemio događaj iz života kralja Davida ističe razliku između prave poniznosti i neprikladnog ponosa. To se desilo nakon što je David osvojio Jerusalim i učinio ga svojom prestonicom. Pošto je smatrao da je Jehova pravi kralj u Izraelu, David je izvršio pripreme da se kovčeg saveza, koji je predstavljao Božju prisutnost, donese u grad. Ovaj događaj je bio toliko značajan za Davida da je otvoreno pokazao svoje oduševljenje dok je pratio sveštenike koji su nosili kovčeg. Stanovnici Jerusalima videli su svog kralja „gde skače“ i ’igra iz sve snage‘ (1. Letopisa 15:15, 16, 29; 2. Samuilova 6:11-16).

Međutim, Davidova žena Mihala se nije pridružila ovoj radosnoj povorci. Gledala ga je s jednog prozora i umesto da se divi načinu na koji David odaje hvalu Jehovi ona ga je „prezrela u svom srcu“ (2. Samuilova 6:16). Zbog čega se Mihala tako osećala? Po svemu sudeći, ona je pridavala preveliku važnost tome što je bila ćerka Saula, prvog izraelskog kralja, a sada žena drugog po redu izraelskog kralja. Moguće je da je smatrala da njen muž, kralj, ne bi trebalo da se spušta na nivo običnog naroda i učestvuje u slavlju na način na koji je to narod činio. Načinom na koji je izrazila dobrodošlicu Davidu kada se vratio kući otkrila je takvo nadmeno razmišljanje. Zajedljivo je rekla: „Kako je slavan bio danas kralj Izraelov otkrivajući se pred sluškinjama sluga svojih kao što bi se nikakav čovek otkrivao!“ (2. Samuilova 6:20).

Kako je David reagovao na ovakvu kritiku? On je prekorio Mihalu rekavši da je Jehova odbacio njenog oca Saula kako bi on postao kralj. David je dodao: „Još ću se većma poniziti i još ću manji pred sobom biti; ali ću biti u časti kod sluškinja za koje ti govoriš“ (2. Samuilova 6:21,22).

Da, David je bio odlučan da nastavi da ponizno služi Jehovi. Taj njegov stav pomaže nam da razumemo zašto je Jehova rekao da je on ’čovek po njegovom srcu‘ (Dela apostolska 13:22; 1. Samuilova 13:14). U stvari, David je sledio najbolji primer poniznosti — samog Jehovu Boga. Zanimljivo, izraz koji je David upotrebio kada je rekao Mihali: „[Ja] ću manji pred sobom biti“, potiče od hebrejske reči koja se takođe koristi i kada se opisuje kako Bog gleda na čovečanstvo. Iako je Jehova najvažnija osoba u svemiru, Psalam 113:6, 7 (NW) opisuje ga kao onog koji se ’saginje [spušta sa svog uzvišenog položaja kada se ophodi sa onima koji su ispod njega] da bi nebo i zemlju video, iz prašine ubogoga podiže, iz pepela siromaha uzvisuje‘.

Budući da je Jehova ponizan, nije čudo što on mrzi na „oči prezirne“, što je obeležje ponosnih ljudi (Poslovice 6:16, 17). Zbog ispoljavanja ove loše osobine i nepoštovanja onoga koga je Jehova izabrao kao kralja, Mihali je uskraćena prednost da Davidu rodi sina. Umrla je bez dece. Kako važna lekcija za nas! Svi koji žele Božju naklonost moraju slediti ovaj savet: „Opašite [se] poniznošću jedan prema drugome, jer Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrotu daje poniznima“ (1. Petrova 5:5).