Grijeh je svaki postupak, osjećaj ili misao koji se kose s Božjim mjerilima. Čovjek griješi kad krši Božje zakone ili kad u Božjim očima postupa nepravedno, odnosno neispravno (1. Ivanova 3:4; 5:17). Biblija kaže da griješimo i onda kad svjesno propuštamo činiti ono što bismo trebali činiti (Jakov 4:17).

 Izvorna riječ koja se u Bibliji prevodi s “griješiti” znači “promašiti cilj”. Naprimjer, za jednu grupu vještih vojnika u starom Izraelu govorilo se: “Svaki je kamenom iz praćke pogađao u dlaku, ne promašujući cilj” (Suci 20:16). Kad bi se izraz “ne promašujući cilj” preveo doslovno, on bi glasio “ne čineći grijeh”. Dakle, počiniti grijeh znači promašiti cilj, odnosno postupkom ili propustom prekršiti Božja savršena mjerila.

 Kao Stvoritelj, Bog ima pravo odrediti što je ispravno, a što nije (Otkrivenje 4:11). Biblija otkriva da smo svi mi Bogu odgovorni za svoje postupke (Rimljanima 14:12).

Je li moguće u potpunosti izbjeći grijeh?

 Nije. Biblija kaže: “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju” (Rimljanima 3:23; 1. Kraljevima 8:46; Propovjednik 7:20; 1. Ivanova 1:8). Zašto je to tako?

 Prvi ljudi, Adam i Eva, u početku su bili bezgrešni zato što su bili stvoreni savršeni, na sliku Božju (1. Mojsijeva 1:27). No izgubili su savršenost jer su bili neposlušni Bogu (1. Mojsijeva 3:5, 6, 17-19). Kad su dobili djecu, na njih su prenijeli grijeh i nesavršenost (Rimljanima 5:12). Potvrdu za to nalazimo u riječima kralja Davida: “U prijestupu sam rođen” (Psalam 51:5).

Jesu li neki grijesi teži od ostalih?

 Jesu. Naprimjer, Biblija kaže da su stanovnici Sodome bili “zli i teško su griješili” te da je njihov grijeh bio “vrlo težak” (1. Mojsijeva 13:13; 18:20). Pročitajte koja tri faktora određuju težinu grijeha.

1.   Ozbiljnost grijeha. Biblija nas upozorava da izbjegavamo ozbiljne grijehe kao što su spolni nemoral, idolopoklonstvo, krađa, opijanje, iznuđivanje, ubojstvo i okultizam (1. Korinćanima 6:9-11; Otkrivenje 21:8). Ti se grijesi razlikuju od onih koje počinimo nenamjerno ili iz nepromišljenosti, recimo kad nekoga nehotice povrijedimo riječima ili djelima (Mudre izreke 12:18; Efežanima 4:31, 32). Ipak, Biblija nas potiče da ne umanjujemo ozbiljnost nijednog grijeha jer to može dovesti do težeg kršenja Božjih zakona (Matej 5:27, 28).

2.    Motiv. Neki su grijesi počinjeni u neznanju jer osoba nije znala što Bog traži od nje (Djela apostolska 17:30; 1. Timoteju 1:13). Iako Biblija ne opravdava takve grijehe, ona ih ne stavlja u isti rang s grijesima koji uključuju svjesno kršenje Božjih zakona (4. Mojsijeva 15:30, 31). Namjerni grijesi dokaz su da osoba ima zlo srce (Jeremija 16:12).

3.   Učestalost. Biblija također pravi razliku između grijeha učinjenog samo jednom i grijeha koji netko čini duži vremenski period (1. Ivanova 3:4-8). One koji namjerno griješe, iako znaju što je u Božjim očima ispravno, čeka Božja nepovoljna presuda (Hebrejima 10:26, 27).

 Savjest može jako opterećivati osobe koje počine ozbiljan grijeh. Naprimjer, kralj David je napisao: “Prijestupi su se moji prelili preko glave moje, kao težak teret preteški su za mene” (Psalam 38:4). Međutim, Biblija takvim osobama daje nadu. Ona im poručuje: “Neka zlikovac ostavi put svoj i zlotvor misli svoje, i neka se vrati k Jehovi, koji će mu se smilovati, k Bogu našemu, jer će mu velikodušno oprostiti!” (Izaija 55:7).