Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Vesel Gansfort „reformator pre reformacije“

Vesel Gansfort „reformator pre reformacije“

Vesel Gansfort „reformator pre reformacije“

Imena Luter, Tindejl i Kalvin poznata su svima koji su istraživali protestantsku reformaciju, koja je počela 1517. Međutim, malo ljudi je čulo za Vesela Gansforta. On je nazvan „reformatorom pre reformacije“. Da li biste želeli da saznate nešto više o tom čoveku?

VESEL se rodio 1419. u gradu Groningenu u Holandiji. U XV veku je vrlo malo ljudi imalo priliku da se školuje i Vesel je bio jedan od njih. Iako je bio izuzetno dobar đak, morao je da napusti školu kada je imao devet godina jer su njegovi roditelji bili jako siromašni. Srećom, kada je jedna bogata udovica čula koliko je dečak inteligentan, ona je postala njegova patrona i ponudila se da plaća školovanje. Tako je mogao da nastavi svoje obrazovanje. S vremenom je dobio zvanje magistra filozofije. Izgleda da je kasnije stekao i titulu doktora teologije.

Vesel je imao neutoljivu glad za znanjem. Međutim, u njegovo vreme je bilo samo nekoliko biblioteka. Iako je tada izumljeno štampanje pomoću pokretnih slova, većina knjiga se još uvek ručno pisala i bile su skupe. Vesel je pripadao grupi učenih ljudi koji su putovali od biblioteke do biblioteke i od manastira do manastira u potrazi za retkim manuskriptima i davno zaboravljenim knjigama. Zatim su ta svoja saznanja međusobno razmenjivali. Vesel je stekao veliko znanje, a u svoju beležnicu je zapisivao citate i odlomke iz klasičnih dela. Drugi teolozi su često bili nepoverljivi prema njemu, jer je znao toliko stvari za koje oni nikada nisu čuli. Zvali su ga Magister Contradictionis, to jest magistar protivrečnosti.

„Zašto me ne vodite do Hrista?“

Oko 50 godina pre reformacije, Vesel je upoznao Tomu Kempijskog (oko 1379-1471), koji je priznat kao autor čuvenog dela De Imitatione Christi (O ugledanju na Hrista). Toma Kempijski je pripadao Bratstvu zajedničkog života, pokretu koji se zalagao za pobožan način života. U Veselovoj biografiji stoji da je Toma Kempijski nekoliko puta podsticao Vesela da se moli Mariji za pomoć. On mu je uzvratio rečima: „Zašto me ne vodite do Hrista, koji je ljubazno pozvao sve koji su opterećeni da dođu k njemu?“

Vesel, kako stoji u izveštaju, nije želeo da se zaredi kao sveštenik. Kada je upitan zašto je odbio tonzuru, to jest da obrije teme koje identifikuje nekoga kao svešteno lice, on je odgovorio da se ne plaši vešala sve dok je zdravog uma. On je verovatno mislio na činjenicu da zaređeni sveštenici nisu mogli biti sudski gonjeni i izgleda da je tonzura mnoge sveštenike zaista spasla vešala! Vesel se takođe protivio nekim usvojenim religioznim običajima. Na primer, bio je kritikovan zbog toga što je odbio da veruje u čuda koja su opisana u popularnom delu tog vremena Dialogus Miraculorum. U vezi s tim, on je rekao: „Bilo bi bolje čitati Sveto pismo.“

„Znamo samo onoliko koliko pitamo“

Vesel je studirao hebrejski i grčki i stekao je veliko znanje o zapisima ranih crkvenih otaca. Budući da je živeo pre Erazma i Rojhlina, posebno je upečatljiva njegova ljubav prema izvornim jezicima na kojima je Biblija zapisana. a Pre reformacije, retko ko je poznavao grčki jezik. U Nemačkoj je samo nekoliko učenih ljudi bilo upoznato s grčkim, i nisu postojala pomoćna sredstva za učenje tog jezika. Nakon pada Carigrada 1453, Vesel je verovatno došao u kontakt s grčkim kaluđerima koji su prebegli na zapad i od njih je naučio osnove grčkog jezika. U to vreme, hebrejski su govorili uglavnom Jevreji, i izgleda da je Vesel osnovne hebrejske pojmove naučio od preobraćenih Jevreja.

Vesel je imao veliku ljubav prema Bibliji. Za njega je to bila knjiga nadahnuta od Boga i verovao je da su sve biblijske knjige u potpunom međusobnom skladu. Prema Veselu, biblijske stihove treba tumačiti u povezanosti s kontekstom i njihovo značenje se ne može izvrtati. Svako iskrivljeno objašnjenje moglo bi se smatrati jeresom. Jedan od njegovih omiljenih biblijskih stihova bio je Matej 7:7, gde piše: „Tražite, i naći ćete!“ Na temelju ovog stiha, Vesel je bio čvrsto uveren da je korisno postavljati pitanja, smatrajući da „znamo samo onoliko koliko pitamo“.

Izvanredan zahtev

Vesel je posetio Rim 1473. godine. Tamo je imao priliku da razgovara s papom Sikstom IV, koji je bio jedan od šest papa koji su zbog svog razvratnog ponašanja na kraju doveli do protestantske reformacije. Istoričarka Barbara Takman navodi da je sa Sikstom IV započeo period „bestidne, otvorene, nemilosrdne trke za ličnim dobitkom i političkom moći“. On je šokirao javnost svojim otvorenim nepotizmom. Jedan istoričar piše da je Sikst verovatno hteo da papsku službu pretvori u porodični biznis. Retko ko je imao hrabrosti da osudi takvu zloupotrebu položaja.

Međutim, Vesel je bio drugačiji. Jednog dana Sikst mu je rekao: „Sine moj, traži što god želiš i to ćeš dobiti.“ Vesel je odmah odgovorio: „Sveti oče... pošto na zemlji zauzimaš mesto najvećeg sveštenika i pastira, želim da... izvršavaš svoju uzvišenu dužnost na takav način da Veliki Pastir... kad dođe, može reći: ’Odlično, dobri i verni robe! Raduj se sa svojim Gospodarem!‘“ Sikst je odgovorio da je to njegova odgovornost, a da Vesel treba da traži nešto za sebe. Vesel je odgovorio: „Onda tražim da mi daš grčki i hebrejski deo Biblije iz Vatikanske biblioteke.“ Papa je ispunio njegov zahtev, ali je rekao da je Vesel glupo postupio i da je trebalo da traži biskupiju!

„Laž i zabluda“

Pošto mu je bio preko potreban novac za izgradnju danas čuvene Sikstinske kapele, Sikst se poslužio prodajom indulgencija za mrtve. Takve indulgencije su bile veoma popularne. U knjizi Vicars of Christ — The Dark Side of the Papacy, navodi se: „Udovice i udovci, kao i ožalošćeni roditelji dali su sve što su imali ne bi li izbavili svoje voljene iz čistilišta.“ Običan narod je rado prihvatio indulgencije, jer je slepo verovao da papa može zasigurati odlazak u raj na nebo voljenim osobama koje su izgubili.

Međutim, Vesel je bio uveren u to da Katolička crkva, uključujući i papu, nije imala vlast da oprašta grehe. Vesel je otvoreno rekao da je prodaja indulgencija „laž i zabluda“. Isto tako, smatrao je da ispovedanje svešteniku nije neophodno da bi se dobio oprost greha.

Vesel je doveo u pitanje i nepogrešivost pape, rekavši da bi temelji crkve bili slabi ako bi se od ljudi uvek očekivalo da veruju papama, budući da oni prave greške. Vesel je napisao: „Ako crkveni dostojanstvenici odbace Božje zapovesti i nametnu svoje ljudske zapovesti... ono što oni čine i nalažu uzaludno je.“

Vesel utire put reformaciji

Vesel je umro 1489. godine. Iako se protivio nekim crkvenim zabludama, ostao je katolik. Ipak, crkva ga nikada nije proglasila za jeretika. Međutim, nakon njegove smrti fanatični katolički monasi pokušali su da unište njegove rukopise jer su smatrali da nisu sveti. Do vremena kada je Luter živeo, njegove ime je skoro zaboravljeno, nijedno njegovo delo nije štampano i preživelo je samo nekoliko rukopisa. Prvo izdanje Veselovih dela konačno je izdato između 1520. i 1522. godine. To izdanje je obuhvatalo i Luterovo pismo u kome lično preporučuje Veselove rukopise.

Iako Vesel nije bio reformator poput Lutera, on je otvoreno osuđivao neke zablude, što je vodilo do reformacije. U stvari, u delu Cyclopedia Maklintoka i Stronga on je opisan kao „najvažnija ličnost germanskog porekla koja je utrla put reformaciji“.

Luter je Vesela smatrao svojim saveznikom. Autor Kornelis Avgustin piše: „Luter je uporedio svoje životno doba i sudbinu sa Ilijinom. Baš kao što je ovaj prorok mislio da sam vodi Božji rat, tako je i Luter smatrao da je sasvim sam u svojoj borbi protiv crkve. Ali, kada je pročitao Veselova dela shvatio je da je Gospod spasao ’ostatak Izraela‘“. „Luter je čak izjavio: ’Da sam ranije pročitao njegova dela, moji neprijatelji bi mislili da je Luter sve preuzeo od Vesela — njegovi stavovi se potpuno slažu s mojim‘“. b

„Naći ćete“

Reformacija se nije desila iznenada. Ideje koje su vodile do reformacije već neko vreme su strujale. Vesel je shvatio da će propast papa na kraju voditi do želje za promenom. Jednom je rekao nekom učeniku: „Vredni dečače, ti ćeš doživeti dan kada će svi pravi hrišćanski izučavaoci odbaciti učenja... svadljivih teologa“.

Iako je Vesel razotkrio neke zablude i zloupotrebu položaja u svoje vreme, on nije bio u mogućnosti da potpuno rasvetli biblijsku istinu. Pa ipak, za njega je Biblija bila knjiga koju je trebalo čitati i proučavati. Prema delu A History of Christianity, Vesel je „smatrao da je Biblija, budući da je nadahnuta svetim duhom, glavni autoritet kada je u pitanju religija“. Današnji pravi hrišćani veruju da je Biblija nadahnuta Božja Reč (2. Timoteju 3:16). Međutim, biblijska učenja više nisu zamagljena niti nedostižna. Danas se još više nego u prošlosti pokazalo istinitim biblijsko načelo: „Tražite, i naći ćete!“ (Matej 7:7; Poslovice 2:1-6).

[Fusnote]

a Njih dvojica su dali veliki doprinos proučavanju izvornih jezika na kojima je Biblija zapisana. Rojhlin je 1506. izdao hebrejsku gramatiku, što je pomoglo dubljem proučavanju hebrejskog dela Svetog pisma. Erazmo je 1516. izdao prvo izdanje takozvanog Novog zaveta na grčkom jeziku.

b Vesel Gansfort (1419-1489) i delo Northern Humanism, strane 9, 15

[Okvir/Slika na 14. strani]

VESEL I BOŽJE IME

U Veselovim zapisima Božje ime je uglavnom prevedeno sa „Johava“. Međutim, Vesel je najmanje na dva mesta koristio ime „Jehova“. Govoreći o njegovim gledištima, autor Oberman zaključuje da je Vesel smatrao da bi Toma Akvinski i drugi, da su znali hebrejski, „otkrili da ime koje je Bog obznanio Mojsiju ne znači ’Ja sam onaj koji jesam‘ već ’Biću ono što želim da budem‘“. c Prevod Novi svet ispravno prenosi značenje tog imena „Postaću što god želim da postanem“ (Izlazak 3:13, 14).

[Fusnota]

c Vesel Gansfort (1419-1489) i delo Northern Humanism, strana 105.

[Izvor]

Manuskript: Universiteitsbibliotheek, Utrecht

[Slike na 15. strani]

Vesel je osudio prodaju indulgencija koju je odobrio papa Sikst IV