Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Drveće koje živi u vodi

Drveće koje živi u vodi

Drveće koje živi u vodi

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE

Pružaju utočište mnogim ugroženim vrstama sisara, ptica i gmizavaca. Čuvaju životnu sredinu time što pročišćavaju zagađenu vodu. Na jugu Floride važno su stanište za oko 75 posto riba koje love sportski ribolovci i 90 posto riba koje se love u komercijalne svrhe. Takođe stvaraju bedem koji štiti priobalna područja od oluja i plime. Šta bi to moglo biti? Mangrove šume!

MANGROVO drveće se može naći duž više od polovine obala tropskog pojasa. To je vrsta drveća ili žbunja kom pripadaju članovi nekoliko porodica. Ono uglavnom raste u plitkim priobalnim vodama između kopna i mora gde se mešaju slana i slatka voda. Iako je ta voda mnogo slanija od one u kojoj bi većina biljaka mogla preživeti, mangrovo rastinje uspeva u takvoj sredini. Kako je to moguće? Tako što koristi nekoliko zadivljujućih metoda, ponekad više njih u isto vreme.

U slanoj sredini

Neke vrste mangrova imaju filtere koji sprečavaju da so prodre u njihovo korenje. Oni predstavljaju tako efikasnu prepreku da žedan putnik može dobiti slatku vodu kada prelomi koren tog drveta. Druge vrste propuštaju so u svoj sistem i talože je na starom lišću ili u drugim delovima biljke koji zatim otpadaju.

Ima i onih koje upijaju so a zatim je brzo izlučuju, obično putem posebnih sonih žlezda na lišću. Ako biste liznuli list takvog drveta, osetili biste da je veoma slan. Ali pazite s kog drveta ćete ga ubrati! Jedna vrsta mangrova izlučuje lepljivi biljni sok zvani lateks koji može prouzrokovati privremeno slepilo ako vam dospe u oči. Međutim, lateks takođe ima lekovita svojstva i koristi se za lečenje rana i ujeda.

Kako opstaju

Da bi dobro napredovale, većini biljaka je neophodno zemljište bogato kiseonikom. Ali, zemljište na kom raste mangrovo drveće uglavnom je natopljeno vodom. Tajna njegovog opstanka leži u vazdušnom korenju koje raste iznad zemlje, što mu omogućava da apsorbuje kiseonik direktno iz atmosfere. Ono može biti različitih oblika. Neko se naziva kolenasto korenje jer raste iz zemlje a zatim se ponovo vraća u nju, pri čemu formira kvrgava ispupčenja koja pomalo podsećaju na savijeno koleno.

Cevasto ili klinasto korenje izbija uspravno iz zemlje. Potporno korenje, koje kasnije postaje štulasto, formira gust splet u donjem delu stabla. Vijugavo trakasto korenje se širi iz osnove stabla pri čemu se njegovi vrhovi nalaze iznad zemlje. Ovi različiti oblici korenja ne samo što omogućavaju biljkama da dišu već im pružaju i stabilnost na močvarnom tlu.

Kako se razmnožavaju

Jedna vrsta mangrova ima veliki okrugao plod s puno semenki različitog oblika. Kada sazri, plod se rasprsne a semenke padaju u vodu. Neke od njih plutaju nošene talasima dok ne stignu do mesta gde mogu da proklijaju.

Seme drugih vrsta proklija pre nego što napusti roditeljsku biljku, što je krajnje neobična pojava u biljnom svetu. Mladice tih mangrova padaju s drveta u vodu i u potrazi za domom mogu plutati nekoliko meseci ili čak godinu dana.

Način na koji te mladice plutaju povećava verovatnoću da će se nastaniti na području gde se mešaju slatka i slana voda, što je idealno stanište za njih. One plutaju horizontalno na mestima gde je voda slanija ali se uspravljaju tamo gde voda nije toliko slana, što im omogućava da se lakše smeste u mulj.

Svet unutar sveta

Mangrove šume (mangrove) čine osnovu složenog lanca ishrane. Opalo lišće i ostaci vegetacije služe kao hrana mikroorganizmima. Njima se zatim hrane ostale životinje u lancu ishrane. Mangrove su za mnoga živa bića dom, mesto gde se hrane, razmnožavaju ili podižu mlade.

Na primer, stotine vrsta ptica koriste ova područja kao mesto gde se gnezde ili hrane, ili kao odmorište tokom seobe. Samo u državi Belize, mangrove šume ugoste više od 500 vrsta ptica. Mnoge ribe dolaze na svet u mangrovama ili zavise od njihovog ekosistema u pogledu ishrane. U mangrovim šumama na području zvanom Sundarbans, između Indije i Bangladeša, lovi se više od 120 vrsta riba.

U ovom staništu buja i biljni svet. Na mangrovom drveću, na istočnoj obali Australije, raste 105 vrsta lišajeva. U mangrovama takođe dobro uspevaju mnoge paprati, orhideje, imele i druge biljke. Zaista, u celom svetu one su od neprocenjivog značaja za floru i faunu — od lišajeva do tigrova — kao i za ljude.

Nebrojene koristi za čoveka

Osim što doprinose očuvanju životne sredine, mangrove šume na direktan ili indirektan način obezbeđuju mnoge proizvode kao što su drvo za ogrev, drveni ugalj, tanin, stočna hrana i lekovi. Riba, ljuskari, mekušci i med — sve su to specijaliteti koji se tamo mogu naći. Moreplovci su ranije čak verovali da ostrige rastu na mangrovom drveću jer su ih vrlo lako skupljali s njegovog korenja za vreme oseke.

Mangrove su takođe izvor sirovina za industriju papira, tekstila i kože, kao i za građevinarstvo. I druge privredne grane, kao što su ribolov i turizam, imaju koristi od njih.

Iako se sve više uviđa koliko su korisne, procenjeno je da svake godine nestane 100 000 hektara mangrovih šuma. One se često krče da bi se obezbedio prostor za navodno isplativije projekte kao što je gradnja kuća i poljoprivrednih objekata. Za mnoge ljude mangrove močvare su samo blatnjava, smrdljiva mesta puna komaraca koja je bolje izbegavati.

Međutim, mangrove šume zapravo imaju vrednu, čak životovažnu ulogu. Posebno prilagođeno vazdušno korenje i korenje koje filtrira so iz vode čini osnovu bogatih i složenih ekosistema. Te šume su veoma važne za ribolov, drvnu industriju i životinjski svet. Takođe štite priobalna područja od erozije time što ublažavaju snagu moćnih uragana koji bi inače mogli ubiti hiljade ljudi. Sasvim sigurno, treba da cenimo mangrove šume!

[Okvir/Slika na 24. strani]

Skupljanje meda u mangrovama

Najveće mangrove šume na svetu nalaze se u Sundarbansu — delu ogromne delte Ganga koja zahvata teritorije Indije i Bangladeša. Među tamošnjim stanovništvom živi narod Movalis kome su mangrove jedini izvor prihoda. Posao kojim se oni bave jedan je od najrizičnijih u toj zemlji.

Movalisi su skupljači meda. Svake godine u aprilu i maju oni odlaze u mangrove šume čiji se izgled stalno menja da bi tragali za saćem azijske džinovske medonosne pčele. Te pčele su dugačke skoro četiri centimetra i veoma su agresivne. Poznate su po tome što mogu da ubiju slona!

Zbog toga, skupljači meda nose baklje od mangrovog rastinja jer taj dim rasteruje pčele. Mudri skupljači ostavljaju deo košnice tako da je pčele mogu ponovo izgraditi i nastaviti da prave med iz godine u godinu.

Pčele nisu jedina pretnja skupljačima meda. Tu su i krokodili i otrovne zmije koje žive u mangrovama. Takođe, dok izlaze iz šume možda ih iz zasede vrebaju lopovi koji žele da im otmu med i vosak. Pored tih pretnji, najveća opasnost je bengalski tigar. On svake godine ubije između 15 i 20 skupljača meda.

[Izvor]

Zafer Kizilkaya/Images & Stories

[Slike na 23. strani]

Mangrovo drveće i njegove mladice uspevaju u sredini u kojoj većina drugih biljaka ne bi mogla preživeti

[Izvori]

Gore desno: Zach Holmes Photography/Photographers Direct; dole desno: Martin Spragg Photography (www.spraggshots.com)/Photographers Direct