1, 2. a) U čemu se sastojao Jehovin naum obzirom na njegova razumom obdarena stvorenja? b) Tko je sve pripadao Božjoj ujedinjenoj obitelji obožavatelja? c) Koje osobno pitanje s tim u vezi zaslužuje našu pažnju?

SVA razumom obdarena stvorenja ujedinjena u pravom obožavanju, svi uživaju slavnu slobodu djece Božje — to je Jehovin mudri i ljubazni naum. Također i čeznutljiva želja svih pravdoljubivih ljudi.

² Taj veličanstveni naum Jehova počinje ostvarivati sa svojim prvim djelima stvaranja. Njegovo prvo stvorenje bio je Sin, koji se pokazao “odsjevom njegova sjaja i točnim otiskom njegova bića” (Jevrejima 1:1-3, NS). Bilo je jedinstveno to što ga je stvorio sam Bog. Kroz njega dolaze u postojanje svi drugi sinovi — najprije anđeli na nebu, a zatim čovjek na Zemlji (Job 38:7; Luka 3:38). Svi su ti sinovi sačinjavali jednu jedinu univerzalnu obitelj, svima je Jehova Bog, jedini koga su morali obožavati. On je bio univerzalni suveren, također i njihov ljubazni Otac. Je li on i tvoj Otac? A ti, jesi li jedno od njegove djece? Kakvog li dragocjenog odnosa!

3. a) Zašto nitko od nas nije od rođenja sin Božji? b) No, koju je ljubaznu pripremu učinio Jehova za Adamove potomke?

³ Unatoč tome, suočeni smo sa činjenicom da su naši ljudski praroditelji, nakon što su bili osuđeni na smrt, istjerani iz Edena i odbačeni od Boga. Nisu više pripadali univerzalnoj Jehovinoj obitelji (1. Mojsijeva 3:22-24; usporedi 5. Mojsijeva 32:4, 5). Kao potomci grešnog Adama svi smo rođeni s grešnim naginjanjima. Budući da su naši praroditelji bili istjerani  iz Božje obitelji, mi ne možemo isticati da smo od rođenja sinovi Božji. Ali, Jehova je znao da će neki Adamovi potomci ljubiti pravednost, stoga je učinio ljubazne pripreme, kroz koje će im biti moguće postići slavnu slobodu djece Božje (Rimljanima 8:20, 21).

4. a) U kojem smislu su Izraelci bili “sinovi” Božji? b) Što to nije značilo?

⁴ Oko 2 500 godina nakon stvaranja Adama, Jehova je opet dao određenim ljudima prednost da dođu s njim u odnos sinova. U suglasnosti sa Zavjetom koji je Jehova sklopio s Abrahamom, on izabire Izrael za svoj narod. Stoga je pred egipatskim faraonom označio Izrael ‘svojim sinom’ (2. Mojsijeva 4:22, 23; 1. Mojsijeva 12:1, 2). Kasnije je na gori Sinaj dao Izraelu svoj zakon, organizirao je narod u naciju i upotrebljavao ga u vezi sa svojim naumom. Gledano s nacionalnog stajališta, označeni su “sinovima” Božjim, budući da su Izraelci bili Jehovina “posebna svojina” (5. Mojsijeva 14:1, 2, NS; Izaija 43:1). Jehova je označio sinovima i određene pripadnike tog naroda, jer je s njima postupao na sasvim određen način (1. Dnevnika 22:9, 10). Taj se položaj temeljio na zavjetnom odnosu s Bogom. Ali, to ne znači da su se oni radovali slavnoj slobodi, kakovu je posjedovao Adam, kao sin Božji. Naime, i dalje su se nalazili u ropstvu grijeha i smrti.

5. Kako je Izrael izgubio svoj posebni odnos s Bogom?

⁵ Pa ipak, kao sinovi nalazili su se u povlaštenom odnosu prema Bogu. Bili su obavezni poštivati svog Oca i postupati suglasno s njegovim naumom. Važnost udovoljavanja tim dužnostima, Isus je naglasio označivši Boga ne samo njihovim Ocem, nego i njih njegovim sinovima (Matej 5:43-48; Malahija 1:6).  Međutim, kao narod Židovi su zakazali u tome. Stoga, kad su Isusu tijekom zadnje godine njegove službe na Zemlji, Židovi koji su tražili da ga ubiju, objasnili “Mi imamo samo jednog Oca, Boga”, Isus je odlučno ukazao da njihovi postupci i stajalište dokazuju tu izjavu lažnom (Ivan 8:41, 44, 47). Godine 33. n. r. vr. Bog je ukinuo zavjet zakona, a time nestaje temelj posebnog odnosa kojem se Izrael radovao. Ipak, u čovječanstvu je i dalje bilo osoba koje je Jehova priznavao za svoje sinove.

6. O kakvoj “upravi” piše Pavao u Efežanima 1:9, 10, i kojoj svrsi ona služi?

⁶ Apostol Pavao je pisao kršćanima Efeza o Jehovinom programu ujedinjavanja svog naroda — o uređenju kroz koje oni koji pokazuju vjeru, mogu postati ljubljenim ukućanima: “Pokazavši nam tajnu volje svoje, po ugodnosti svojoj koju naprijed pokaza u njemu, za uredbu [upravu, NS] izvršetka vremena, da se sve sastavi u Kristu što je na nebesima i na zemlji” (Efežanima 1:9, 10). Centralnu ulogu u toj “upravi” igra Isus Krist. Kroz njega dolaze ljudi u prokušan odnos s Bogom — neki s izgledom za nebeski život, drugi pak s izgledom u zemaljski život — kako bi mogli služiti u jedinstvu s anđeoskim sinovima Božjim, koji su mu se pokazali vjernima.

7. Što su “stvari na nebu” i što znači da bivaju sastavljene?

⁷ Od Duhova 33. n. r. vr. najprije biva poklonjena pažnja “stvarima na nebu”, što znači onima koji će biti sunasljednici s Kristom u nebeskom Kraljevstvu. Na temelju svoje vjere u vrijednost Isusove žrtve, oni bivaju opravdani pred Bogom (Rimljanima 5:1, 2). Potom su “ponovno rođeni” ili učinjeni kao sinovi Božji s izgledom na nebeski život (Ivan 3:3; 1:12, 13). S njima, kao s duhovnom nacijom, Bog sklapa novi  zavjet u koji s vremenom bivaju uzimani Židovi i nežidovi, do ukupnog broja od 144 000 osoba (Galaćanima 3:26-29; Otkrivenje 14:1).

8. Kako se može usporediti odnos nasljednika Kraljevstva prema ocu, s odnosom Židova, koji su stajali pod Mojsijevim zakonom?

⁸ Iako je ostatak nasljednika nebeskog Kraljevstva još uvijek nesavršen tijelom, on se raduje dragocjenom, prisnom odnosu s Ocem. S tim u vezi pisao je Pavao: “A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga Sina, koji viče: ‘Abba, Oče!’ Stoga nisi više rob, nego sin. A ako si sin, i baštinik si po Bogu” (Galaćanima 4:6, 7, ST). Aramejska riječ “Abba” znači “otac”, ali to je jedan ljubazni oblik oslovljavanja; tako oslovljava svog oca malo dijete. Na temelju nadmoćnosti Isusove žrtve i Božje nezaslužene dobrote, raduju se duhom pomazani kršćani odnosu dubljem nego su ga mogli imati nesavršeni ljudi, stojeći pod zakonom. Međutim, ono što leži pred njima još je veličanstvenije.

9. Što znači potpuno obistinjenje odnosa sinova?

⁹ Pokažu li se vjernima do u smrt, postat će u punom smislu sinovi Božji, jer će biti uskrsnuti u besmrtni nebeski život. Tamo će imati prednost ujedinjeno služiti u Jehovinoj prisutnosti. Danas živi na Zemlji samo još razmjerno mali broj tih sinova Božjih (Rimljanima 8:14, 23; 1. Ivanova 3:1, 2).

10. a) Što su “stvari na Zemlji” i otkada bivaju dovedene u ujedinjeno obožavanje? b) U kakvom su oni odnosu sa Jehovom?

¹⁰ Ista “uprava” koja omogućava ljudima da budu uzeti u Božje domaćinstvo, s izgledom u nebeski život, obraća pažnju i “stvarima na Zemlji”. Posebno od 1935. počinje sakupljanje osoba koje vjeruju u Kristovu žrtvu, s izgledom u vječni život na Zemlji.  Složnih ramena, zajedno s ostatkom klase pomazanika, slave oni Jehovino ime, nastupajući za njegovo obožavanje (Sofonija 3:9; Izaija 2:2, 3). S dubokim poštovanjem i oni nazivaju Jehovu “ocem”, jer ga priznaju izvorom života, trudeći se ozbiljno odražavati njegova svojstva, kako on to i očekuje od svojih sinova. I tako na temelju vjere u prolivenu Isusovu krv, stoje pred njim u položaju milosti (Matej 6:9; Otkrivenje 7:9, 14). No, oni znaju da će se tek u budućnosti moći radovati tome da ih Bog u potpunosti prizna za svoju djecu.

11. a) Koje obećanje čovječanstvu sadrži izvještaj iz Rimljanima 8:19-21? b) Što je “objavljivanje sinova Božjih”, na koje oni čeznutljivo čekaju?

¹¹ Iz Rimljanima 8:19-21 proizlazi kako oni čeznutljivo čekaju na “objavljivanje sinova Božjih”, jer tada će za te članove zemaljskih Božjih stvorenja doći vrijeme da budu “oslobođeni ropstva raspadljivosti”. To će “objavljivanje” uslijediti kad ljudi ovdje na Zemlji ugledaju dokaze kako duhom pomazani sinovi Božji, koji su primili nebesku nagradu, a kao suradnici svog proslavljenog Gospodina Isusa, stupe u akciju. To će postati očitim prilikom uništenja cjelokupnog zlog sustava stvari, nakon čega nastupaju blagoslovi Kristove tisućugodišnje vladavine, u kojoj će ti “sinovi Božji” imati udjela kao kraljevi i svećenici (Otkrivenje 2:26, 27; 20:6).

12. S kojom će se zahvalnom pjesmom suglasiti nakon velike nevolje pobjedonosni duhovni pomazani sinovi Božji i što to znači?

¹² Kako će to biti veličanstveno kad prođe velika nevolja, i kad će sinovi Božji, sjedinjeni s Kristom, zajednički slaviti Boga i radosno uzvikivati: “Velika su i divna djela tvoja, Jehova Bože, Svemogući. Pravedni su i ispravni tvoji putovi, kralju vječnosti. Tko se neće tebe uistinu bojati, Jehova, i proslaviti  ime tvoje, jer ti sam si vjeran? Doći će svi narodi i pokloniti se pred tobom, jer su objavljene tvoje pravedne naredbe”! (Otkrivenje 15:3, 4, NS). Da, cijelo će čovječanstvo, sastavljeno iz pripadnika svih prijašnjih nacija, ujedinjeno obožavati pravog Boga. Uskrsnut će čak i mrtvi koji se nalaze u grobovima, i dobiti priliku da se priključe slavljenju Jehove.

13. Kojoj prekrasnoj slobodi će se moći radovati preživjeli iz velike nevolje?

¹³ Sotona, Đavo neće više biti “bog ovog sustava stvari”, stoga se obožavatelji Jehove ovdje na Zemlji neće više trebati boriti protiv njegova zlog utjecaja (2. Korinćanima 4:4; Otkrivenje 20:1-3). Kriva religija neće više krivo prikazivati našeg ljubaznog Boga, niti će više vršiti svoj razjedinjavajući utjecaj na ljudsko društvo. Sluge pravoga Boga neće više biti nepravedno zlostavljani od službenika vlasti. Kakove li divne slobode za preživjele iz velike nevolje!

14. Kroz što ćemo biti oslobođeni grijeha i svih njegovih posljedica?

¹⁴ Kao “Janje Božje koje uzima grijeh svijeta”, Isus Krist će upotrijebiti vrijednost svoje žrtve, tako da će biti uništeni svi prošli grijesi čovjeka (Ivan 1:29). Kad je Isus tijekom svog života na Zemlji, objašnjavao da su oprošteni grijesi nekog čovjeka, on je u znak toga izliječio dotičnoga (Matej 9:1-7). Na sličan način on će s neba čudom izliječiti slijepe, gluhe, nijeme, sakate, duševne bolesnike i sve druge bolesti. Budući da će se vjerno držati Božjih pravednih putova, u svim će se spremnim i poslušnim ljudima postepeno i u potpunosti poništavati “zakon grijeha”, tako da će njihovi postupci, misli i želje srca postati dopadljivima kako njima samima, tako i Bogu (Rimljanima 7:21-23; usporedi Izaija 25:7, 8; Otkrivenje 21:3, 4). Tako će pred kraj tisuću godina dostići potpunu ljudsku savršenost. Bit će potpuno oslobođeni od grijeha i svih njegovih žalosnih posljedica. Tada će usred zemaljskog raja, koji će obuhvaćati cijelu kuglu zemaljsku, na primjeren način odražavati ‘Božju sliku i obličje’ (1. Mojsijeva 1:26).

15. Što će Krist učiniti na kraju tisuću godina i s kojim ciljem?

¹⁵ Kad Krist dovede čovječanstvo do savršenstva, on će vratiti Ocu vlast, koju mu je dao za izvršavanje tog djela. S tim u vezi čitamo u 1. Korinćanima 15:28, ST: “Kad mu [Sinu] bude sve podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da bude Bog sve u svemu”.

16. Što će Jehova tada učiniti s ljudima koji su postigli savršenost, i zašto?

¹⁶ Sada će se čovječanstvu, koje je dostiglo savršenstvo, pružiti prilika da dokaže svoju nepokolebljivu odluku zauvijek služiti jedinom pravom i živom Bogu. Stoga će Jehova cijelo to savršeno čovječanstvo, prije nego ga kroz Isusa Krista prihvati za svoje sinove, podvrgnuti temeljitoj, konačnoj kušnji. Sotona i njegovi demoni bit će pušteni iz bezdana. Ali, onima koji uistinu ljube Jehovu, neće to nanijeti trajnu štetu. No, svatko tko se pokaže nelojalnim, tko se bude dao navesti na neposlušnost prema Jehovi, bit će zauvijek uništen sa prapobunjenikom i njegovim demonima (Otkrivenje 20:7-10).

17. Kakvo će stanje, u ispunjenju Jehovinog nauma, ponovno vladati među svim njegovim razumom obdarenim stvorenjima?

¹⁷ Tada će Jehova sve savršene ljude, koji su ostali vjernima u konačnoj, odlučujućoj kušnji, ljubazno prihvatiti za svoje sinove. Tako će imati punog udjela u “slavi sinova djece Božje” (Rimljanima 8: 21). Konačno će postati dijelom Božje ujedinjene univerzalne obitelji, kojoj će Jehova vječno biti jedini  Bog, univerzalni suveren i njen ljubazni Otac. Sva će razumom obdarena Jehovina stvorenja na nebu i na Zemlji, biti opet ujedinjena u obožavanju jedinog, pravog Boga.