Idi na sadržaj

Idi na kazalo

“Nije im govorio bez usporedbe”

“Nije im govorio bez usporedbe”

“Isus [je] govorio mnoštvu u usporedbama. I nije im govorio bez usporedbe” (MATEJ 13:34).

1, 2. (a) Zašto se djelotvorne usporedbe dugo pamti? (b) Što je Isus uključivao u svoje usporedbe, i koja se pitanja postavljaju u vezi s njegovim korištenjem usporedbi? (Vidi i fusnotu.)

MOŽEŠ li se prisjetiti usporedbe koju si čuo prije mnogo godina, možda u nekom javnom predavanju? Djelotvorne se usporedbe dugo pamti. Jedan je pisac rekao da usporedbe ”uši pretvaraju u oči i slušaocima omogućavaju da si predoče nešto u mislima”. Budući da uglavnom bolje razumijemo nešto ako si to predočimo, usporedbe nam pomažu da lakše shvatimo određene pojmove. One mogu riječima udahnuti život i prenijeti pouke koje će se usjeći u naše sjećanje.

2 Nijedan učitelj koji je živio na Zemlji nije bio vještiji u korištenju usporedbi od Isusa Krista. Mnogih se Isusovih parabola lako prisjetiti gotovo dvije tisuće godina nakon što su izgovorene. * Zašto je Isus tako često koristio baš tu metodu poučavanja? I zašto su njegove usporedbe bile toliko djelotvorne?

Zašto je Isus poučavao pomoću usporedbi

3. (a) Koji je prema Mateju 13:34, 35 jedan od razloga zašto je Isus koristio usporedbe? (b) Na temelju čega znamo da Jehova tu metodu poučavanja smatra dragocjenom?

3 Biblija iznosi dva značajna razloga zašto je Isus koristio usporedbe. Kao prvo, time je ispunio proročanstvo. Apostol Matej napisao je: ”Isus [je] govorio mnoštvu u usporedbama. I nije im govorio bez usporedbe; da bi se ispunilo što je bilo rečeno preko proroka koji je rekao: ’Otvorit ću svoja usta u usporedbama’” (Matej 13:34, 35). ’Prorok’ kojeg je citirao Matej bio je pisac Psalma 78:2. Psalmist je pisao pod nadahnućem Božjeg duha stoljećima prije nego što se Isus rodio. Doista je zanimljivo to što je Jehova stotinama godina unaprijed odredio da će njegov Sin poučavati pomoću usporedbi! Jehova sasvim sigurno tu metodu poučavanja smatra dragocjenom!

4. Što je Isus naveo kao razlog korištenja usporedbi?

4 Kao drugo, sam je Isus objasnio da je koristio usporedbe kako bi se uvidjelo tko ima neprijemljivo srce. Nakon što je ’velikom mnoštvu’ ispričao parabolu o sijaču, njegovi su učenici upitali: ”Zašto im govoriš u usporedbama?” Isus je odgovorio: ”Vama je dano da razumijete svete tajne nebeskog kraljevstva, ali njima nije dano. Zato im govorim u usporedbama, jer, gledajući, gledaju uzalud, i slušajući, slušaju uzalud, i ne shvaćaju smisao; i na njima se ispunjava Izaijino proročanstvo, koje kaže: ’Slušajući, vi ćete čuti, ali nipošto nećete shvatiti smisao; i, gledajući, vi ćete gledati, ali nipošto nećete vidjeti. Jer je srce ovog naroda postalo neprijemljivo’” (Matej 13:2, 10, 11, 13-15; Izaija 6:9, 10).

5. Kako su Isusove usporedbe pokazivale koji su slušaoci ponizni, a koji ponosni?

5 Kako su Isusove usporedbe pokazivale što je u nečijem srcu? U nekim su slučajevima njegovi slušaoci trebali uložiti veliki trud da bi u potpunosti shvatili značenje njegovih riječi. Ponizni su se pojedinci osjetili potaknutima da saznaju više (Matej 13:36; Marko 4:34). Dakle, Isusove su usporedbe otkrivale istinu onima čija su srca čeznula za njom, a u isto su vrijeme skrivale istinu od onih koji su imali ponosno srce. Isus je uistinu bio izvanredan učitelj! Razmotrimo sada neke od činilaca koji su pridonijeli djelotvornosti njegovih usporedbi.

Pomno birane pojedinosti

6-8. (a) Koju priliku nisu imale osobe koje su slušale Isusa u prvom stoljeću? (b) Koji primjeri pokazuju da je Isus pomno birao koje će pojedinosti spomenuti u svojim usporedbama?

6 Jesi li se ikada pitao kako su se osjećali učenici u prvom stoljeću koji su slušali samog Isusa kako poučava? Iako su imali prednost čuti Isusov glas, tada još nisu imali priliku istraživati pisane izvještaje kako bi se podsjetili na ono što im je rekao. Umjesto toga, njegove su riječi morali čuvati u mislima i srcu. Vješto koristeći usporedbe, Isus im je pomogao da lakše upamte ono što je naučavao. Na koji način?

7 Isus je pomno birao koje će pojedinosti spomenuti u svojim usporedbama. Pazio je da ne propusti pojedinosti koje su bile važne za priču ili bez kojih se nije moglo naglasiti poantu. Tako je rekao koliko je točno ovaca ostavio vlasnik koji je otišao tražiti jednu izgubljenu ovcu, koliko su sati radnici radili u vinogradu i koliko je talenata povjereno robovima (Matej 18:12-14; 20:1-16; 25:14-30).

8 U isto vrijeme Isus je prelazio preko nebitnih pojedinosti zbog kojih bi nam bilo teže shvatiti značenje usporedbi. Naprimjer, u paraboli o nemilosrdnom robu nije objašnjeno kako je taj rob uspio upasti u dug od 60 000 000 denara. Isus je isticao potrebu da opraštamo. Ono što je bilo bitno nije to kako je rob upao u dug, već to da mu je dug oprošten i kako se on ophodio s drugim robom koji mu je dugovao vrlo malo novca (Matej 18:23-35). Slično tome, u usporedbi o rasipnom sinu Isus nije objasnio zašto je mlađi sin odjednom zatražio svoje nasljedstvo i zašto ga je rasuo. S druge strane, Isus je detaljno opisao kako se otac osjećao i kako je reagirao kad je njegov sin promijenio svoj stav i vratio se kući. Ti su detalji o reakciji oca bili važni za ono što je Isus želio naglasiti, naime da Jehova ’mnogo oprašta’ (Izaija 55:7; Luka 15:11-32).

9, 10. (a) Na što bi se Isus usredotočio prilikom prikazivanja likova u usporedbama? (b) Kako je Isus pomogao svojim slušaocima i drugima da pamte njegove usporedbe?

9 Isto tako, Isus je bio razborit u prikazivanju likova u svojim parabolama. Nije naširoko opisivao izgled likova, već bi se često usredotočio na ono što su radili ili kako su reagirali u situaciji o kojoj je govorio. Stoga nije opisivao kako izgleda milosrdni Samarićanin, već je ispričao nešto daleko značajnije — kako se Samarićanin sažalio i pomogao ranjenom Židovu koji je ležao na putu. Isus je naveo pojedinosti bez kojih nije mogao prenijeti poruku da ljubav prema bližnjem treba uključivati i one koji nisu naše rase ili nacionalnosti (Luka 10:29, 33-37).

10 Zahvaljujući Isusovom pažljivom korištenju pojedinosti njegove su usporedbe bile sažete i jednostavne. Na taj je način njegovim slušaocima u prvom stoljeću — i nebrojenim drugima koji su kasnije čitali nadahnuta Evanđelja — bilo lakše pamtiti usporedbe i korisne pouke koje su one prenosile.

Temeljene na svakodnevnom životu

11. Navedi primjere koji pokazuju da su Isusove parabole uključivale pojedinosti koje je on sigurno promatrao dok je rastao u Galileji.

11 Isus je vrlo vješto koristio usporedbe koje su se ticale života ljudi. Mnoge njegove parabole uključivale su pojedinosti koje je sigurno viđao dok je rastao u Galileji. Prisjeti se na trenutak njegove mladosti. Koliko je često viđao kako njegova majka kad peče kruh uzme komad uskisnulog tijesta koji je otprije sačuvala? (Matej 13:33). Koliko je puta gledao ribare kako spuštaju mreže u kristalno plavo Galilejsko more? (Matej 13:47). Koliko je često promatrao djecu kako se igraju na trgovima? (Matej 11:16). Isus je vjerojatno zapažao i druge uobičajene pojedinosti koje je uključio u svoje usporedbe — sijanje sjemena, radosne svadbe i žitna polja koja dozrijevaju na Suncu (Matej 13:3-8; 25:1-12; Marko 4:26-29).

12, 13. Kako Isusova parabola o pšenici i kukolju pokazuje da je bio upoznat sa životom ljudi?

12 Dakle, ne iznenađuje što su Isusove brojne usporedbe bile protkane okolnostima i situacijama iz svakodnevnog života. Stoga, da bismo bolje shvatili koliko je vješto koristio tu metodu poučavanja, bilo bi dobro razmotriti u kojoj su mjeri njegove riječi bile poznate Židovima koji su ga slušali. Osvrnimo se na dva primjera.

13 Kao prvo, u paraboli o pšenici i kukolju Isus je govorio o čovjeku koji je posijao dobro sjeme pšenice u svom polju, ali je neprijatelj ušao u polje i posijao kukolj. Zašto je Isus odabrao baš to nedjelo? Pa, ne zaboravi da je tu usporedbu ispričao blizu Galilejskog mora, a glavno zanimanje Galilejaca očito je bila poljoprivreda. Što za poljoprivrednika može biti gore od neprijatelja koji potajno uđe u njegovo polje i posije štetni kukolj? Svjetovni zakoni tog vremena pokazuju da se takvo što zaista događalo. Zar nije jasno vidljivo da je Isus spomenuo situaciju poznatu njegovim slušaocima? (Matej 13:1, 2, 24-30).

14. Zašto je značajno to što je Isus u paraboli o milosrdnom Samarićaninu spomenuo put koji ide ”iz Jeruzalema u Jerihon” kako bi naglasio ono što je želio reći?

14 Kao drugo, prisjeti se parabole o milosrdnom Samarićaninu. Isus ju je započeo riječima: ”Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike, koji su ga i svukli i pretukli, te su otišli, ostavivši ga polumrtvog” (Luka 10:30). Vrijedno je zapaziti da je Isus spomenuo put koji je išao ”iz Jeruzalema u Jerihon” kako bi naglasio ono što tom usporedbom želi reći. Kad je pričao tu parabolu, nalazio se u Judeji, nedaleko od Jeruzalema, pa su njegovi slušaoci vjerojatno znali na koji put misli. Bilo je općepoznato da je taj put opasan, naročito za onoga tko putuje sam. Vijugao je kroz nenastanjeno područje i pljačkašima je bio idealan za postavljanje zasjeda.

15. Zašto nitko ne bi mogao navesti valjani izgovor za nezainteresiranost svećenika i Levita u usporedbi o milosrdnom Samarićaninu?

15 Još je nešto zanimljivo primijetiti o putu koji je Isus spomenuo, a koji ’silazi iz Jeruzalema u Jerihon’. U priči su tim putem prošli najprije svećenik, a zatim Levit — no nijedan se nije zaustavio kako bi pomogao nastradalom čovjeku (Luka 10:31, 32). Svećenici su služili u hramu u Jeruzalemu, a Leviti su im pomagali. Kad nisu radili u hramu, mnogi su svećenici i Leviti živjeli u Jerihonu jer je bio udaljen samo 23 kilometra od Jeruzalema. Dakle, nesumnjivo su imali prilike ići tim putem. Zapazi također da su svećenik i Levit išli putem ”iz Jeruzalema”, pa su prema tome išli iz hrama. * Stoga nitko kao valjani izgovor za nezainteresiranost njih dvojice ne može navesti sljedeće: ’Nisu pomogli ranjenom čovjeku jer je izgledalo da je mrtav, a ako bi dodirnuli mrtvaca jedno vrijeme ne bi smjeli služiti u hramu’ (3. Mojsijeva 21:1; 4. Mojsijeva 19:11, 16). Zar nije očito da je Isus u svojim usporedbama koristio pojedinosti koje su bile poznate njegovim slušaocima?

Temeljene na djelima stvaranja

16. Zašto nije nikakvo čudo što je Isus bio dobro upoznat s djelima stvaranja?

16 Iz brojnih Isusovih usporedbi i parabola vidljivo je da je bio upoznat s biljkama, životinjama i prirodnim pojavama (Matej 6:26, 28-30; 16:2, 3). Otkud mu toliko znanje? Nesumnjivo je dok je rastao u Galileji imao brojne prilike promatrati Jehovina djela stvaranja. Povrh toga, Isus je ”prvorođenac svega stvorenja” i Jehova ga je koristio kao ’graditelja’ tokom čitavog stvaranja (Kološanima 1:15, 16; Priče Salamunove 8:30, 31, St). Zar je onda ikakvo čudo da je Isus bio dobro upoznat s djelima stvaranja? Pogledajmo kako je vješto koristio to znanje u svom poučavanju.

17, 18. (a) Kako Isusove riječi zapisane u 10. poglavlju Ivana pokazuju da je poznavao ćud domaćih ovaca? (b) Što su posjetioci biblijskih zemalja primijetili o vezi koja postoji između pastira i njihovih ovaca?

17 Jedna od Isusovih najdirljivijih usporedbi je ona zapisana u 10. poglavlju Ivana, gdje on blizak odnos koji ima sa svojim sljedbenicima uspoređuje s odnosom koji vlada između pastira i njegovih ovaca. Isusove riječi pokazuju da je jako dobro poznavao ćud domaćih ovaca. Rekao je da se ovce daju voditi i da vjerno slijede svog pastira (Ivan 10:2-4). Jedinstvenu vezu koja postoji između pastira i ovaca mogu primijetiti osobe koje posjete biblijske zemlje. U 19. stoljeću prirodoslovac H. B. Tristram rekao je: ”Jednom sam promatrao pastira kako se igra sa svojim stadom. Pravio se da bježi, a ovce bi pohitale za njim i okružile ga. ( . . . ) Na koncu je čitavo stado stalo u krug, skakućući oko njega.”

18 Zašto ovce slijede svog pastira? ”Jer poznaju njegov glas”, rekao je Isus (Ivan 10:4). Zar ovce uistinu prepoznaju glas svog pastira? Na temelju onoga što je sam vidio, George A. Smith u svojoj je knjizi napisao: ”Ponekad smo se oko podneva odmarali uz jedan od izvora u Judi na koji su tri ili četiri pastira dovodila svoja stada. Stada bi se izmiješala, a mi smo se pitali kako će pastiri kasnije okupiti svoje stado. No nakon što bi ovce bile napojene i završile s igranjem, pastiri bi jedan po jedan krenuli svatko na svoju stranu doline, a kad bi svaki od njih uputio njemu svojstven zov, njegove bi se ovce izdvojile iz mnoštva, otišle za njim i stada bi krenula dalje svrstana onako kako su i došla” (The Historical Geography of the Holy Land). Isus nije mogao pronaći bolji način da prenese pouku. Ako shvatimo njegova učenja i primjenjujemo ih te ako prihvatimo njegovo vodstvo, možemo osjetiti obzirnu brigu punu ljubavi tog ’vrsnog pastira’ (Ivan 10:11).

Temeljene na događajima poznatima njegovim slušaocima

19. Kako je Isus djelotvorno iskoristio mjesnu tragediju kako bi odbacio jednu lažnu predodžbu?

19 Djelotvorne usporedbe mogu uključivati iskustva ili primjere iz kojih se može izvući pouku. Jednom prilikom Isus se osvrnuo na događaj koji se tih dana desio kako bi odbacio lažnu predodžbu o tome da se loše stvari događaju onima koji to zaslužuju. Rekao je: ”Onih osamnaest na koje je pala kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su se oni pokazali većim dužnicima [grešnicima] od svih ostalih ljudi koji žive u Jeruzalemu?” (Luka 13:4). Isus je iznio uvjerljive argumente kojima je pobio fatalističko razmišljanje. Tih 18 duša nije poginulo zbog nekog grijeha koji je izazvao Božje neodobravanje. Umjesto toga, njihova tragična smrt uslijedila je zato što su bili prisutni u trenutku kada se zbio taj nepredviđen događaj (Propovjednik 9:11). Opovrgao je lažno učenje ukazujući na događaj za koji su njegovi slušaoci dobro znali.

20, 21. (a) Zašto su farizeji optužili Isusove učenike? (b) Koji je biblijski izvještaj Isus upotrijebio kako bi pokazao da Jehova nikada nije želio da se njegov zakon o sabatu primjenjuje tako strogo? (c) O čemu će govoriti sljedeći članak?

20 U svom je poučavanju Isus koristio i biblijske primjere. Sjeti se što se zbilo kad su farizeji optužili njegove učenike jer su na sabat trgali žito i jeli ga. Učenici zapravo nisu kršili Božji Zakon, već kruto tumačenje farizeja o tome što je nezakonito činiti na sabat. Da bi pokazao kako Bog nikada nije želio da se njegov zakon o sabatu primjenjuje tako strogo, Isus se osvrnuo na događaj zapisan u 1. Samuelovoj 21:3-6. Kad su David i njegovi ljudi ogladnjeli, zaustavili su se pred šatorom za obožavanje i pojeli kruhove predstavljanja koji su bili zamijenjeni novima. Njih su inače smjeli jesti samo svećenici. Pa ipak, s obzirom na okolnosti u kojima su se našli, David i njegovi ljudi nisu bili osuđeni zato što su ih pojeli. Zanimljivo je da je taj izvještaj jedini primjer zapisan u Bibliji o tome da su oni koji nisu bili svećenici jeli stare kruhove predstavljanja. Isus je točno znao koji izvještaj treba upotrijebiti, a Židovima koji su ga slušali nesumnjivo je bio poznat (Matej 12:1-8).

21 Da, Isus je bio Veliki Učitelj! Ne možemo a da se ne divimo njegovoj jedinstvenoj sposobnosti da važne istine prenese tako da ga njegovi slušaoci razumiju. No kako mi možemo oponašati njegov način poučavanja? O tome će govoriti sljedeći članak.

^ odl. 2 Isus je u svoje usporedbe uključivao primjere, poredbe i metafore. Poznat je po korištenju parabola, a njih se definira kao kratke, obično alegorijske priče u kojima se ilustrira neka moralna ili religiozna istina.

^ odl. 15 Jeruzalem se nalazio na većoj nadmorskoj visini nego Jerihon. Stoga kad bi putnik išao ”iz Jeruzalema u Jerihon”, kao što kaže parabola, on bi tada ”silazio”.

[Slike na stranici 15]

Isus je govorio o robu koji nije oprostio mali dug i o ocu koji je oprostio sinu koji je rasuo čitavo svoje nasljedstvo

[Slika na stranici 16]

Što je Isus želio reći parabolom o milosrdnom Samarićaninu?

[Slika na stranici 17]

Zar ovce uistinu poznaju glas svog pastira?