Kad se upoznajete s nekim, vjerojatno najprije upitate: “Kako se zovete?” Kad biste imali priliku postaviti to pitanje Bogu, što bi vam on odgovorio?

“Ja sam Jehova. To je ime moje” (Izaija 42:8).

To ime važno je samom Bogu. Bogu nitko nije dao ime — on si ga je sam odabrao. Jehova je rekao: “To je ime moje dovijeka i to je spomen moj iz naraštaja u naraštaj” (2. Mojsijeva 3:15). U Bibliji se Božje ime pojavljuje češće od svih njegovih titula, kao što su Svemogući, Otac, Gospodin i Bog, i češće od bilo kojeg drugog osobnog imena, kao što su Abraham, Mojsije, David i Isus. Što je još važnije, Jehova želi da svi ljudi znaju njegovo ime. Biblija kaže: “Nek’ znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom” (Psalam 83:18, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost [83:19]).

To ime važno je Isusu. Kad je učio svoje sljedbenike kako se moliti Bogu, Isus je izgovorio riječi koje su danas poznate kao molitva Očenaš. Ona počinje molbom: “Neka se sveti ime tvoje!” (Matej 6:9). Sam Isus molio se Bogu: “Oče, proslavi ime svoje!” (Ivan 12:28). Isusu ništa nije bilo važnije od toga da slavi Božje ime i zato je u molitvi s pravom mogao reći: “Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga” (Ivan 17:26).

To ime važno je onima koji poznaju Boga. Božji sluge u prošlosti razumjeli su koliko je važno znati i štovati Božje sveto ime — o tome je ovisio njihov život! Zato Biblija kaže: “Jaka je kula ime Jehovino. U nju bježi pravednik i nalazi zaštitu” (Mudre izreke 18:10). “Svatko tko prizove ime Jehovino bit će spašen” (Joel 2:32). Biblija otkriva da se one koji istinski štuju Boga može prepoznati  po tome što iskazuju čast njegovom imenu. “Svi će narodi hoditi svaki u ime boga svojega, a mi ćemo hoditi u ime Jehove, Boga svojega, dovijeka, u svu vječnost” (Mihej 4:5; Djela apostolska 15:14).

To ime otkriva tko je ustvari Bog. Mnogi jezikoslovci smatraju da ime Jehova doslovno znači “onaj koji čini da postane”. Drugim riječima, Božje ime znači da je on Stvoritelj svega što postoji. No Jehova je dodatno pojasnio značenje svog imena kad je Mojsiju rekao: “Postat ću što god poželim postati” (2. Mojsijeva 3:14). Dakle, Božje ime otkriva da sam Bog može postati sve što je potrebno kako bi ostvario ono što želi. No isto tako on može učiniti da sve što je on stvorio postane što god je potrebno kako bi ispunio svoje namjere. Božje titule dobro opisuju njegovu veličinu i uzvišeni položaj te njegovu moć i vlast, ali samo njegovo ime, Jehova, u sebi sadrži sve što on jest i što može postati.

To ime otkriva da je Bogu stalo do nas. Značenje Božjeg imena ukazuje na to da se on uvijek brine za sve što je stvorio, a to uključuje i nas ljude. Osim toga, već sama činjenica da nam je Bog otkrio svoje ime upućuje na to da on želi da ga upoznamo. Zapravo, on je učinio prvi korak i obznanio svoje ime još davnih dana, prije nego što smo se mi uopće rodili. Bog očito ne želi da gledamo na njega kao na neko tajnovito i daleko božanstvo ili silu, nego kao na stvarnu osobu s kojom možemo postati bliski (Psalam 73:28).

Korištenjem Božjeg imena pokazujemo da nam je on važan. Primjera radi, zamislite da neka osoba do koje vam je stalo uporno odbija zvati vas vašim imenom. Kako biste se osjećali? S vremenom biste se sigurno zapitali je li toj osobi uopće stalo do vas. Slično je i s Bogom. Jehova je otkrio ljudima svoje ime te nas potiče da ga zovemo po imenu. Ako koristimo Božje ime, time pokazujemo da mu želimo biti bliski. Zamislite, on čak zapaža one koji “razmišljaju o imenu njegovu”! (Malahija 3:16).

Dakle, da bismo mogli upoznati Boga, najprije trebamo saznati njegovo ime. To je prvo i osnovno. No ne smijemo stati na tome. Jako je važno upoznati osobu koja nosi to ime. U biti, trebamo saznati kakav je Bog kao osoba.