PREMDA se u medijima vrlo često izvještava o prirodnim katastrofama, siromaštvu, gladi, bolestima i sve većim ekološkim problemima, primijećen je i jedan pozitivan trend — davanje novca u dobrotvorne svrhe. U vijestima ponekad čujemo kako su neki bogataši darovali stotine milijuna, pa čak i milijarde dolara u plemenite svrhe. Mnoge poznate osobe koriste svoju slavu kako bi skrenule pažnju na ozbiljne probleme čovječanstva. Čak i mnogi ljudi koji imaju skromna primanja daruju novac u dobrotvorne svrhe. No koliko se dobra može postići takvim novčanim donacijama? Ima li od njih dugoročne koristi?

U nekim zemljama ljudi sve više poklanjaju novac u dobrotvorne svrhe. “Na početku 21. stoljeća [humanitarne] organizacije brojnije su i bogatije nego što su ikad bile te djeluju u više zemalja nego ikad prije”, pisalo je u jednoj knjizi. Budući da u svijetu ima sve više bogatih ljudi, očekuje se da će se taj trend nastaviti i u budućnosti. Neki će imati sve više novca koji će moći poklanjati. Osim toga, predviđa se da će bogataši nakon smrti sve veći dio svog bogatstva oporučno ostavljati dobrotvornim organizacijama. Stoga je britanski časopis The Economist napisao da bi to mogao biti početak “zlatnog doba darežljivosti i čovjekoljublja”.

Jedan od razloga zbog kojih ljudi sve više sudjeluju u dobrotvornim akcijama jest to što vlasti nisu u stanju riješiti goruće svjetske probleme. UN-ov posebni izaslanik za HIV/AIDS u Africi naveo je “krajnju inertnost  političkih vođa” kao jedan od razloga zbog kojih se sve više slavnih osoba uključuje u rješavanje globalnih zdravstvenih problema. Bilo da se radi o siromaštvu, bolesti, zagađivanju okoliša, problemima u školstvu ili društvenim nepravdama, mnogi ljudi, a naročito oni bogati, “polako gube strpljenje zbog toga što državne vlasti i međunarodne institucije ne uspijevaju riješiti, ili barem ublažiti, te probleme”, piše Joel Fleishman u svojoj knjizi The Foundation: A Great American Secret—How Private Wealth Is Changing the World. U nastojanju da promijene svijet nabolje, neki bogati dobrotvori počeli su se služiti metodama koje su im donijele uspjeh u poslovnom svijetu.

Poklanjanje novca u dobrotvorne svrhe bilo je jako popularno i početkom 20. stoljeća. Moćni poslovni ljudi poput Andrewa Carnegiea i Johna Rockefellera odlučili su koristiti svoje bogatstvo kako bi pomagali siromašnima. Ti su dobročinitelji uvidjeli da tradicionalna dobrotvorna društva, iako se trude nahraniti gladne ili liječiti bolesne, zapravo ne rješavaju temeljne uzroke problema. Uvidjevši potrebu za organiziranijim pristupom pružanju pomoći, osnovali su ustanove i zaklade koje su se trebale zalagati za društvene promjene te financirati istraživanja čiji bi cilj bio rješavanje temeljnih uzroka ljudskih problema. Od tih davnih dana do danas u svijetu je osnovano na desetke tisuća takvih ustanova, a najmanje 50 njih raspolaže s preko milijardu dolara.

Mora se priznati da su takva nastojanja urodila nekim dobrim rezultatima. O tome svjedoče mnoge škole, knjižnice, bolnice, parkovi i muzeji. Osim toga, programi za unapređenje poljoprivrede i proizvodnje hrane pomogli su da se nahrane mnoga gladna usta u siromašnim zemljama. Financiranje medicinskih istraživanja dovelo je do poboljšanja zdravstvene skrbi, pa čak i do iskorjenjivanja nekih bolesti, kao što je žuta groznica.

Budući da se u rješavanje svjetskih problema ulaže više truda i sredstava nego ikad prije, mnogi smatraju da imamo velike izglede za uspjeh. Obraćajući se skupini imućnih donatora, bivši američki predsjednik je 2006. izjavio: “Iznimno je važno naglasiti da privatne donacije uvelike doprinose dobrobiti cijelog društva.”

No mnogi na sve to gledaju s više opreza. Laurie Garrett, koja se već godinama bavi istraživanjem svjetskih zdravstvenih problema, napisala je: “Budući da je dosad već prikupljeno tako mnogo novca, čovjek bi pomislio da će uskoro biti riješeni mnogi svjetski zdravstveni problemi. No bio bi u krivu.” Zašto? Gđa Garrett kaže da je problem u skupoj birokraciji, korupciji, nedovoljnoj organiziranosti nadležnih tijela te sklonosti donatora da određuju u koje svrhe poklonjeni novac treba upotrijebiti — naprimjer za borbu protiv AIDS-a.

Zbog nedovoljne organiziranosti i zbog toga što se novac “uglavnom troši na svega nekoliko bolesti koje privlače veliku pozornost javnosti — umjesto da se troši na poboljšanje kvalitete javnog zdravstva u cjelini”, gđa Garrett smatra kako “postoji velika opasnost da postojeći trend velikodušnog poklanjanja novca u dobrotvorne svrhe ne ispuni naša očekivanja i da čak pogorša cijelu situaciju”.

Koliko god dobrotvorna djelatnost bila plemenita i dobronamjerna, ona će uvijek imati samo ograničeni uspjeh. Zašto? Između ostalog, zato što se ni novcem ni kvalitetnim obrazovanjem ne mogu iskorijeniti problemi kao što su pohlepa, mržnja, predrasude, nacionalizam, međuplemenska netrpeljivost i vjerske zablude. Premda ti problemi donose ljudima mnoge nevolje, oni nisu glavni razlog njihovih patnji. Biblija nam otkriva što su zapravo temeljni uzroci ljudskih patnji.

Jedan od njih je ljudska nesavršenost, koja je posljedica grijeha (Rimljanima 3:23; 5:12). Budući da smo nesavršeni, skloni smo neispravnom razmišljanju i postupanju. U 1. Mojsijevoj  8:21 piše: “Srce čovječje sklono je zlu od mladosti njegove.” Prepuštajući se toj sklonosti prema zlu, milijuni ljudi odaju se spolnom nemoralu i zloupotrebi droge. Takvo ponašanje doprinosi širenju raznih bolesti, među kojima je i AIDS (Rimljanima 1:26, 27).

Drugi temeljni uzrok ljudskih patnji jest to što ljudi ne umiju dobro vladati sami nad sobom. “Čovjek (...) ne može upravljati koracima svojim”, piše u Jeremiji 10:23. Ranije spomenuta “krajnja inertnost političkih vođa” jedan je od razloga zbog kojih su mnoge dobrotvorne organizacije uzele stvari u svoje ruke i rade svoj posao ne očekujući pomoć od države. Biblija objašnjava da su se ljudi trebali uzdati u Stvoritelja i njega smatrati svojim Vladarom, a ne jedni druge (Izaija 33:22).

Što je još važnije, Biblija obećava da će naš Stvoritelj, Jehova Bog, riješiti sve probleme koji pogađaju čovječanstvo. On je već poduzeo važne korake prema ostvarenju tog cilja.

Nitko ne gaji veću ljubav prema ljudima od našeg Stvoritelja. U Ivanu 3:16 piše: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.” Jehova je dao nešto puno vrednije od novca kako bi ljude izbavio iz ropstva grijehu i smrti. Svog je voljenog Sina dao “kao otkupninu za mnoge” (Matej 20:28). Apostol Petar je o Isusu napisao: “On je u tijelu svojemu ponio grijehe naše na stup, da bismo se ostavili grijehâ i živjeli za pravednost. ‘Njegovim ste ranama izliječeni’” (1. Petrova 2:24).

Jehova je također poduzeo korake kako bi riješio pitanje vlasti. Na nebu je uspostavio Kraljevstvo koje će vladati nad cijelom Zemljom. Božje Kraljevstvo uklonit će sa Zemlje sve koji su zli, a onima koji ostanu na njoj omogućit će da žive u miru i jedinstvu (Psalam 37:10, 11; Danijel 2:44; 7:13, 14).

Uklanjanjem temeljnih uzroka ljudskih patnji Bog će ostvariti ono što ljudi nikad ne bi mogli, ni pojedinačno ni udruženim snagama. Zato se Jehovini svjedoci ne bave osnivanjem dobrotvornih organizacija, nego po uzoru na Isusa Krista svoje vrijeme i financijska sredstva ulažu u objavljivanje “dobre vijesti o [Božjem] kraljevstvu” (Matej 24:14; Luka 4:43).