Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Sećanje na „zaboravljene žrtve“

Sećanje na „zaboravljene žrtve“

Izveštaj objavitelja Kraljevstva

Sećanje na „zaboravljene žrtve“

POČETKOM 2001, u Bernu, u Švajcarskoj, Hajkaz, 15-godišnji Jehovin svedok, posetio je izložbu pod nazivom „Zaboravljene žrtve“, na kojoj je prikazano kako su nacisti progonili Jehovine svedoke. Nakon što je pogledao izložbu, Hajkaz je rekao: „Znao sam još odranije da se pod nacističkim režimom nehumano postupalo s Jehovinim svedocima i da su mnogo propatili, ali sada sam prvi put video autentične izveštaje i fotografije iz tog vremena. Eksponati, izveštaji očevidaca i komentari istoričara na izložbi ostavili su na mene duboki utisak.“

Nešto kasnije, kada je Hajkaz dobio zadatak da napiše jedan sastav koji će izneti pred školskim drugovima, on je izabrao temu „Jehovini svedoci — zaboravljene žrtve nacizma“. Nastavnik mu je dozvolio da obradi tu temu, pod uslovom da koristi i svetovnu literaturu kao izvor. Hajkaz se vrlo rado složio s tim. „Napravio sam sažetak onoga što neke knjige govore o Jehovinim svedocima iz vremena nacizma. Takođe sam ispričao svoje utiske sa izložbe ’Zaboravljene žrtve‘. U svoj rad koji je obuhvatao 43 strane, uključio sam i ilustracije i fotografije.“

U novembru 2002, Hajkaz je izneo svoj rad pred školskim drugovima, nastavnicima, porodicom i prijateljima. Nakon toga, publika mu je postavljala pitanja, što mu je pružilo priliku da objasni svoja verovanja temeljena na Bibliji. Kada ga je jedna devojka iz publike upitala zašto je izabrao baš tu temu, Hajkaz je objasnio da mnoge istorijske knjige ne pominju Jehovine svedoke i da je zato želeo pomoći ljudima da saznaju kako su Svedoci hrabro branili svoju hrišćansku veru. Kakav je bio rezultat njegovog izlaganja?

„Moji školski drugovi su bili začuđeni“, kaže Hajkaz. „Nisu znali da su Jehovini svedoci kao grupa bili tako okrutno progonjeni. Takođe, mnogi nisu znali da su Svedoci koji su bili u nacističkim koncentracionim logorima nosili poseban znak — ljubičasti trougao.“

Nakon prezentacije, Hajkaz je imao još prilika da sa svojim školskim drugovima razgovara o stavu Svedoka, temeljenom na Bibliji, o transfuziji krvi, alkoholu i moralu. „Niko od mojih školskih drugova nije me zadirkivao niti ismevao“, kaže Hajkaz. Štaviše, njegov rad se sada čuva u školskoj biblioteci. To će takođe doprineti tome da hrabar stav koji su zauzeli Jehovini svedoci ne padne u zaborav.