Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Igračke — nekad i sad

Igračke — nekad i sad

Igračke — nekad i sad

FILIP a i njegovi drugari radosno posmatraju kako lopta koju su napravili od kanapa odskače. Počinju da je šutiraju, živahno igrajući fudbal. Petar sa oduševljenjem gleda kako se njegov mali auto s lakoćom kreće napred-nazad, reagujući na komande koje mu on daje preko daljinskog upravljača. Andrea i njene drugarice sede u sobi i oblače svojim lutkama odeću i cipele, pričajući o tome kako će se one oblačiti kad odrastu.

Šta sva ova deca imaju zajedničko? Igračke s kojima se mogu igrati satima. Poneka igračka, kao što je omiljeni plišani meda, postane detetu nerazdvojni drug od najranijeg detinjstva. Ona čak može dobiti mesto u porodičnom albumu. Kakvo je poreklo igračaka? Zašto su one deci toliko važne?

Poreklo igračaka

Jedna enciklopedija kaže: „Igračka je predmet koji se obično koristi u igri. Igračke i društvene igre postojale su još u dalekoj prošlosti, u mnogim kulturama. Neke su veoma jednostavne, poput drvenog štapa s kojim se dete igra zamišljajući da je to njegov drveni konjić, dok su druge vrlo složene mehaničke sprave.“ Prema tome, svaki predmet koji se može koristiti za zabavu i igru može postati igračka. I pošto je potreba za razonodom deo ljudske prirode, vrlo je verovatno da su igračke stare skoro isto koliko i čovečanstvo.

Primera radi, lutke ili bar neki njihovi delovi otkriveni su na području drevne Vavilonije i Egipta. Lutke su verovatno najstarije igračke. Još jedna drevna igračka je lopta. Iako niko ne zna kada je napravljena prva lopta, kameni čunjevi koji su korišćeni u nekoj vrsti kuglanja pronađeni su u grobu jednog deteta koje je živelo u drevnom Egiptu.

Jo-jo igračke od kamena postojale su pre više od tri hiljade godina u Grčkoj, a na osnovu nekih dokaza može se zaključiti da su u drevno doba korišćene i u Kini. U starom Rimu, deca su se igrala marionetama i geometrijskim figurama od slonovače koje su bile napravljene tako da se međusobno uklapaju. Grčki i rimski dečaci su u igri koristili i minijaturne dvokolice, što pokazuje da su igračke u obliku prevoznih sredstava bile omiljene i u dalekoj prošlosti. U jednom muzeju nalazi se glinena figura životinje na točkovima koja potiče iz jedne stare meksičke kulture i za koju se pretpostavlja da je služila kao igračka. Zanimljivo je da su to jedini točkovi koji su pronađeni u povezanosti s tom kulturom. U Srednjem veku, ovalne ili okrugle lopte pravljene su od naduvane životinjske bešike. One su šutirane ili nošene prema golu, slično kao današnje fudbalske i ragbi lopte.

Slagalice koje su služile u obrazovne svrhe pojavile su se u 18. veku u Engleskoj, a veliku popularnost dostigle su početkom 20. veka. U to vreme su postale veoma tražene i olovke u boji. Samo u Sjedinjenim Državama, jedna kompanija je proizvela više od sto milijardi tih olovaka. Kao što vidite, neke od današnjih igračaka postojale su i u dalekoj prošlosti i imale su važnu ulogu u životima ljudi.

Zašto su igra i igračke potrebni?

„Igra je prirodna aktivnost svakog deteta. Ona pruža deci mnoge mogućnosti da stiču znanje, da se razvijaju fizički i intelektualno, kao i da uče kako da se uklope u društvo. Ako igru shvatimo kao detetov posao, onda su igračke njegov alat, što znači da odgovarajuće igračke mogu pomoći deci da svoj posao dobro obavljaju.“ Ovim rečima je jedan priručnik za pravilan izbor igračaka opisao koliko su one važne.

Naravno, osnovni razlog zbog kog su igračke toliko popularne jeste to što je zabavno igrati se njima. Pored toga, one imaju značajnu ulogu u razvoju deteta. Razmislite o sledećim primerima: Dok gura kolica igračku, dete vežba svoje motorne sposobnosti. Dok preskače konopac, ono poboljšava koordinaciju pokreta. Kada se oslanja na jednu nogu dok drugom šutira loptu ili kada vozi bicikl, vežba ravnotežu. A kada pravi figure od kockica ili boji slike, ono stiče kontrolu nad svojim pokretima.

Kako je sa intelektualnim sposobnostima deteta? Kada igra uključuje pevanje i recitovanje dečjih pesmica, možda prilikom preskakanja konopca ili igranja šuge, dete razvija veštinu izražavanja. Dok pravi figuru od kockica ili sledi uputstva za neku igru, uklapa delove slagalice, glumi junake iz priča ili učestvuje u nekoj igri s kostimima, stimulišu se njegova kreativnost i sposobnost razmišljanja. Isto se dešava kada dete svira neki muzički instrument, crta ili se bavi nekim ručnim radom.

Jednako važan je i način na koji igra pomaže mališanima da razviju osobine koje su potrebne za dobre međuljudske odnose, kao u slučaju kada prave timove za igre s loptom. Dr Brus Dankan Peri kaže: „Dete uči da razume druge i da bude saosećajnije i nesebičnije. Dok se igraju s vršnjacima, deca uče kako da se ophode prema drugima, uključujući i to kako da ispoljavaju samokontrolu i da se naviknu da ne može sve biti po njihovom.“

Deca koriste igračke i da bi oponašala odrasle. Grčki filozof Aristotel je rekao: „Čovek od najranijeg detinjstva ima instinktivnu potrebu za imitiranjem.“ Upravo tako, mališani kroz igru oponašaju mnoge svakodnevne aktivnosti odraslih i na taj način uče. Nije nam teško da zamislimo malu devojčicu koja „uspavljuje“ svoju lutku tako što je ljulja u naručju, upravo kao što će to mnogo kasnije verovatno činiti s pravom bebom. Ili će se možda praviti da sprema ručak za svoje male prijatelje. Slično tome, dečaci voze svoje „automobile“, čak oponašajući zvuk motora, čime se pripremaju za pravu vožnju. Međutim, kada birate igračke za svoju decu, treba da uzmete u obzir određene faktore. Zašto?

Zašto biti izbirljiv?

„Moderne igračke popularišu predstavu o nasilnom i bezakonom društvu“, piše londonski list The Daily Telegraph. Iako se ova izjava ne može primeniti na sve igračke, činjenica je da ima sve manje klasičnih igračaka, a sve više „izobličenih, mišićavih figura... koje izgledaju agresivno“, navodi se u jednom članku iz meksičkih novina La Jornada. U članku se citira Patrisija Erlik, predavač i istraživač na Nezavisnom univerzitetu Sočimilko, koja je rekla da mnoge igračke koje se mogu naći u radnjama unapređuju gledište o dominaciji, koje favorizuje nasilje, agresiju, moć, kao i pokoravanje i zastrašivanje drugih.

Američko Nacionalno udruženje školskih psihologa potvrđuje da korišćenje igračaka koje unapređuju nasilje „može negativno uticati na dečji razvoj i sposobnost učenja i imati štetne posledice“. Istraživanja ukazuju na to da nasilne video i kompjuterske igrice mogu podstaći decu na agresivnost i voditi do delinkvencije. Stoga, svaka odrasla osoba koja brine o detetu treba da posveti veliku pažnju izboru odgovarajućih igračaka. (Vidite okvir na 26. strani.)

Zahvaljujući modernoj tehnologiji, danas se proizvode veoma raznovrsne i sve složenije igračke. Ali one su ponekad preskupe, mogle bi brzo dosaditi mališanima ili možda jednostavno nisu korisne za njih. Lin iz Australije, samohrana majka petoro dece, kaže: „Na moje starije sinove utiču reklame i oni često traže skupe kompjuterske igrice. Međutim, izgleda da se mnogo više zabavljaju i aktivniji su dok se igraju u dvorištu jeftinom palicom i gumenom loptom. Mislim da su jednostavne igračke mnogo trajnije i da moja deca mnogo više koriste maštu dok se igraju njima.“

Igračke iz kućne radionice

Nemoj tugovati ako roditelji ne mogu da ti kupe najmodernije igračke. Iskoristi svoju kreativnost i maštu. U mnogim delovima sveta, tvoji vršnjaci sami prave igračke.

Pogledaj slike koje su ovde prikazane. Izgleda da se ova deca sjajno zabavljaju, zar ne? Nije lako napraviti neke „automobile“. Najpre treba sakupiti parčiće stare žice, a zatim ih saviti u pravi oblik. Za točkove možeš koristiti gumu ili plastiku koju ćeš iseći u obliku kruga. Šta misliš o voziću napravljenom od plastičnih flaša za sok? Ili o kamionu napravljenom od različitih komada drveta? Ponekad je čak moguće voziti se u tim igračkama, kao što je slučaj sa ovim afričkim skuterom koji je ručno napravljen. Ova deca su uvidela da igračke ne moraju biti skupe da bi bile zabavne. I sama njihova izrada je deo zabave. Zašto ne bi pokušao?

[Fusnota]

a Imena su promenjena.

[Okvir/Slika na 26. strani]

Dobra igračka je...

● Bezbedna i odgovara uzrastu, sposobnostima i fizičkoj snazi deteta

● Kvalitetno napravljena i izdržljiva (deca vole sve da rasklapaju)

● Privlačna i dovoljno zanimljiva da zaokupi pažnju deteta

● Korisna za razvoj kreativnosti i mašte deteta

● Dostupna po pristupačnoj ceni

● Napravljena od materijala koji nije toksičan

[Okvir/Slika na 27. strani]

Da biste izbegli opasnosti...

● Držite igračke starije dece van domašaja mlađe dece

● Pažljivo pročitajte sva upozorenja i uputstva, ako je moguće zajedno s detetom

● Poučite dete i njegove drugare kako da pravilno koriste i čuvaju igračke

● Nemojte deci kupovati igračke koje stvaraju buku i koje bi mogle štetno da utiču na sluh

● S vremena na vreme pregledajte igračke. Oštećene igračke obično treba popraviti ili odmah baciti

● Potencijalno opasne igračke kao što su igračke za gađanje meta, alati sa oštrim ivicama i električne igračke treba da koriste samo starija deca pod nadzorom odraslih

● Igračke čiji su delovi dovoljno mali da se mogu progutati držite van domašaja male dece

[Slika na 24. strani]

Lav i jež na postolju s točkićima, drugi milenijum pre. n. e., Iran

[Izvor]

Lav i jež: Erich Lessing/Art Resource, NY

[Slika na 25. strani]

Glinena lutka, oko 600. pre n. e., Italija

[Slika na 25. strani]

Čigra, oko 480. pre. n. e., Grčka (klasični period)

[Slika na 25. strani]

Lutka od kukuruzovine, kolonijalna Amerika

[Slika na 25. strani]

Olovke u boji, početak 20. veka, Sjedinjene Države

[Slike na 26. strani]

Deca sa ručno napravljenim igračkama

[Izvori slika na 25. strani]

Glinena lutka: Erich Lessing/Art Resource, NY; gore: Réunion des Musées Nationaux/ Art Resource, NY; lutka od kukuruzovine: Art Resource, NY