Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Neobičan podrum vina u Moldaviji

Neobičan podrum vina u Moldaviji

Neobičan podrum vina u Moldaviji

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ MOLDAVIJE

ISPOD Krikove, predgrađa Kišinjeva, glavnog grada Moldavije, na dubini od oko 80 metara, nalazi se 120 kilometara dug lavirint načinjen ljudskom rukom. Iz ovih mračnih pećina nekada se vadio krečnjak.

Međutim, u poslednjih 50 godina te hladne podzemne odaje pokazale su se kao idealno mesto za čuvanje nekih od najboljih evropskih vina. Dugački nizovi buradi i flaša zauzimaju više od 60 kilometara tunela u tom starom rudniku. Pošto ima dovoljno prostora da primi 350 miliona litara vina, smatra se da je ovo najveći vinski podrum u jugoistočnoj Evropi.

Nastavak drevne tradicije

Moldavija ima idealne uslove za gajenje vinove loze. Nalazi se na istoj geografskoj širini kao i francuska pokrajina Burgonja, čuvena po proizvodnji vina. Osim toga, ima blagu klimu koja povoljno utiče na plodno tlo. U Moldaviji se vino proizvodi od 300. godine pre n. e., kada su grčki trgovci prvi put doneli vinovu lozu u ovu zemlju. Tokom vekova koji su sledili, ta tradicija je nastavljena, uprkos tome što su zemlju osvajali Goti, Huni i različiti feudalni vladari.

Otomansko carstvo je vladalo Moldavijom od 16. do 18. veka, i iz religioznih razloga ograničavalo je proizvodnju vina. Međutim, ruski carevi koji su u 19. veku prisvojili ovu zemlju, aktivno su podupirali vinarstvo. Uvozili su različite vrste grožđa iz Francuske i vinova loza se sve više gajila. Nakon Drugog svetskog rata Moldavija se našla pod sovjetskom vlašću koja je sistematski modernizovala proizvodnju vina. U stvari, Moldavija je postala glavni proizvođač vina i voća u celom Sovjetskom Savezu. Upravo su Sovjeti prvi uvideli da su ovi tuneli idealno mesto za skladištenje vina. Krenite s nama u obilazak ovog jedinstvenog podruma i otkrijte neke od njegovih tajni.

Ulazak u podzemni grad

Na ulazu u vinariju zapažamo kulu koja je deo građevine uklesane u krečnjak. Ova građevina podseća na seoske kuće u Francuskoj. Međutim, na osnovu njenog izgleda ne može se naslutiti kakva se ogromna konstrukcija krije ispod zemlje. Prolazimo kroz glavnu kapiju i ubrzo stižemo do širokog otvora tunela. Iznenađeni smo njegovom veličinom. Tu se lako mogu mimoići dva kamiona.

Spuštamo se kolima u podzemni lavirint i nakon samo nekoliko minuta, pridružuje nam se gospođa koja će biti naš vodič. Bez nje bismo lako mogli zalutati, jer u lavirintu postoji mnoštvo skretanja.

Neko od nas pita: „Za šta se koristio krečnjak koji je nekada vađen ovde?“

„Korišćen je za izgradnju u Kišinjevu“, odgovara ona. „Krečnjak je odličan građevinski materijal, jer pruža dobru toplotnu i zvučnu izolaciju.“

Dok se spuštamo na dubinu od oko 70 metara ispod zemlje, u tunelu je sve manje svetla, a polutama stvara tajanstvenu atmosferu. Stajemo na raskršću gde nekoliko puteva, oivičenih sa obe strane dugim nizovima ogromnih vinskih buradi, vodi u različitim pravcima. Zapažamo da su ulice nazvane po različitim vrstama vina. Pinot, Feteasca i Cabernet, samo su neka od imena koja bude našu maštu.

Vodič nam objašnjava da se za proizvodnju nepenušavih vina uglavnom koriste hrastova burad, dok se manja metalna burad koriste za dobijanje penušavih vina. Vidimo veoma malo radnika, što nas navodi da pitamo vodiča koliko ljudi radi ovde. Ona odgovara: „Ovde je zaposleno oko 300 ljudi. Zbog niske temperature, oni tokom cele godine nose toplu odeću. Naši radnici se ne žale na hladnoću jer veruju da ovakvi uslovi ne pogoduju samo vinu već i da pomažu ljudima da ostanu mladi.“

Sledeća važna tačka u našem obilasku je mesto gde se proizvode penušava vina. Vidimo stotine flaša koje su okrenute nadole pod uglom od 30 stepeni. Vodič nam objašnjava: „Kada flaše leže pod ovim uglom, talog se skupi odmah iznad čepa. Nakon toga, čep se duboko zamrzava. Tada se on lako može izvaditi zajedno s talogom, a flaša se zatim zatvara čepom koji će ostati na njoj.“

Uskoro stižemo u deo gde se drže najkvalitetnija vina. Naš vodič kaže: „Ovde se čuva preko milion flaša vrhunskih vina. Skoro sve evropske zemlje koje proizvode vino čuvaju neke od svojih najboljih proizvoda u našim podrumima. Najstarije vino je iz 1902. To je vrsta koja se koristi prilikom proslave jevrejske Pashe i potiče iz Jerusalima. Pre nekoliko godina, jedan kupac je ponudio 100 000 dolara za ovu flašu. Međutim, vlasnik je očigledno smatrao da je flaša od neprocenjive vrednosti jer je odbio ponudu.“

Saznali smo da se ovde flaše s vinima uvek čuvaju u potpunoj tami, što se prekida samo na nekoliko minuta kada dođu organizovane grupe posetilaca. Dok u prolazu čitamo natpise na etiketama flaša pokrivenih prašinom, otkrivamo da je većina tih vina starija od nas!

Obilazak se završava u prostorijama gde se vrši degustacija vina. Najveća od njih nazvana je Predsednička sala za bankete. U njoj se nalazi dugačak sto od pune hrastovine sa odgovarajućim stolicama, za koji može sesti 65 osoba. Tokom sovjetske vladavine, ovde su se održavali zvanični prijemi na državnom nivou. Ova dobro osvetljena dvorana vedrih boja i danas služi kao prikladno mesto za zvanične državne svečanosti.

Sala Casa Mare (Sala za goste) može da primi 15 osoba i opremljena je u tradicionalnom moldavskom stilu, dok za okruglim stolom u sali za bankete nazvanoj Dno Sarmatskog mora, u vinu i hrani može uživati deset osoba. Najzanimljivije obeležje ove sale jeste njena tavanica. U prošlosti je ova prostorija bila podvodna pećina, tako da se u njoj jasno mogu videti okamenjeni ostaci ljuskara i drugih morskih životinja. Vodič nas podseća da se zapravo cela današnja Moldavija nekada nalazila na „dnu Sarmatskog mora“.

Od hrastovog drveta sa ovih prostora napravljen je nameštaj u svim prostorijama, uključujući i onaj koji se može videti u sali za bankete nazvanoj po Juriju Gagarinu. Čuveni kosmonaut bio je u poseti Krikovi od 8. do 9. oktobra 1966. godine. U pismu zahvalnosti rekao je da bi ovde ’čak i najzahtevniji poznavalac vina našao vino po svom ukusu‘.

Naš vodič priča: „U periodu od 50 godina koliko podrumi postoje, imali smo posetioce iz više od sto zemalja. Tokom sovjetske vladavine, naša penušava vina bila su poznata kao sovjetski šampanjac. Malo ljudi je znalo da ona potiču iz Moldavije. Danas prodajemo različita crna i bela penušava vina pod nazivom Krikova.“ Bilo nam je drago što nam je objasnila toliko pojedinosti i zahvalili smo joj za prijatan obilazak.

Dok napuštamo ovaj podzemni lavirint, osećamo kao da stižemo iz nekog drugog sveta. Napolju je toplo i sunčano. Na nebu nema nijednog oblačka. Vraćamo se u Kišinjev i vozimo pored na izgled beskrajnih nizova brižljivo negovanih vinograda punih grožđa koje je skoro spremno za berbu.

[Mape na 25. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

UKRAJINA

RUMUNIJA

MOLDAVIJA

Kišinjev

[Slika na 24. strani]

Vinarija Krikova s kulom na ulazu

[Slika na 24. strani]

Oznaka za jednu od ulica u 120 kilometara dugom lavirintu podzemnih tunela

[Slika na 24. strani]

Ulaz u vinske podrume rezervisan za vozila

[Slika na 24. strani]

Ovde se čuva preko milion flaša vrhunskih vina