Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pogled u svet

Pogled u svet

Pogled u svet

Globalna pojava gojaznosti kod dece

„Gojaznost kod dece postaje globalna pojava — to je problem koji mora biti sasečen u korenu, a taj koren je džank fud“, izveštava The New York Times. „Prema Međunarodnoj operativnoj grupi za gojaznost, preko 25 posto 10-godišnje dece u mnogim zemljama širom sveta ima višak kilograma ili je gojazno“. Malta (33 posto), Italija (29 posto) i Sjedinjene Države (27 posto) prve su na listi. Jedna četvrtina dece uzrasta između četiri i deset godina u Čileu, Meksiku i Peruu takođe ima višak kilograma ili je gojazno. U nekim krajevima u Africi ima više dece s prekomernom nego dece s nedovoljnom težinom. Zašto je toliko dece gojazno? „Prosečno dete [u Americi] godišnje vidi 10 000 reklama za hranu, od kojih je 95 posto za brzu hranu, gazirane napitke, slatkiše i zaslađene cerealije — što su sve profitabilni proizvodi, ali imaju malu hranljivu vrednost“, odgovara The Washington Post. „Brza hrana i gazirani napici se reklamiraju zajedno sa igračkama, video-igricama, stvarima za kolekcije, filmovima i popularnim ličnostima... Da li je onda čudno što deca sada unesu oko 15 posto od ukupnih kalorija preko brze hrane, 10 posto preko zaslađenih gaziranih napitaka, a samo polovinu preporučene vrednosti preko voća i povrća?“

Pčele teraju slonove

Slonova u Keniji ima više nego ranije, ali to stvara probleme. Slonovi koji slobodno tumaraju uništavaju drveće i useve, a i otprilike svake dve sedmice neko strada pod njihovim nogama. Međutim, biolog Fric Volrat sa Oksfordskog univerziteta otkrio je šta bi moglo da ih zastraši i otera. Kada se slonovi vrzmaju oko košnice primećuje on, „onda nisu tako bezobzirni. Tada beže, a pčele ih kilometrima jure“. Pčele ubadaju slonove u osetljiva područja oko očiju, iza ušiju, ispod surle i na stomaku. Volrat je postavio pune i prazne košnice na neka stabla u području kojim često prolaze slonovi. New Scientist izveštava da su slonovi izbegavali sva stabla s punim košnicama i jednu trećinu stabala s praznim košnicama. Međutim, ustremili su se na 90 posto stabala na kojima nije bilo košnica. Volrat je takođe utvrdio da slonovi beže od zujanja uznemirenih pčela čak i kada se pušta preko zvučnika.

Zakasnele vesti, brza reakcija

„Neboderi su nepoznanica za narod Masajia koji živi u ovom zabačenom kraju [Enoosaen] u Keniji, gde su najviše pojave na ogromnom horizontu stabla akacije i žirafe koje se hrane njihovim lišćem“, primećuje The New York Times. „Stoga, kada se Kimeli Najoma nedavno vratio sa studija u Sjedinjenim Državama u svoje seoce, malo njegovih sunarodnika je moglo da shvati šta se zapravo desilo 11. septembra u dalekom mestu zvanom Njujork. Neki iz te nomadske zajednice nisu ni čuli za taj događaj.“ Kada je Najoma, koji je bio na Menhetnu 11. septembra, ispričao seljanima šta je svojim očima video oko osam meseci ranije, oni su se rastužili i želeli su da pomognu. Tako su žrtvama te katastrofe poklonili 14 krava, koje spadaju među najvrednije stvari koje Masaji mogu dati. Ali zbog problema oko transporta, predstavnik američke ambasade koji ih je preuzeo rekao im je da će „verovatno prodati krave i kupiti masajski nakit koji će se pokloniti Americi“, izvestio je Times.

Nasilne devojčice

„Razmirice među dečacima naginju ka tome da poprime oblik fizičkog nasilja“, navodi se u novinama Toronto Star, dok je „taktika među devojčicama više psihološkog i emocionalnog karaktera“. Kaže se da devojčice, kada uđu u tinejdžerske godine, doživljavaju veći strah i veću zabrinutost, uključujući i zabrinutost oko toga kako ih vidi suprotni pol. Neki psiholozi smatraju da se „devojčice, podstaknute seksipilnim ličnostima koje prikazuju mas-mediji, nadmeću oko toga koja je privlačnija“. Deniz Andrea Kampbel, bivša predsednica Američkog odbora za status žena, kaže: „Mnoge devojčice ne znaju kako da se postave kada su ljute ili ljubomorne.“ Zbog toga ta osećanja „ispoljavaju na indirektne, grube načine“. Devojčice se mogu okomiti na druge devojčice, koristeći taktike kao što su ignorisanje, gledanje popreko, ogovaranje i širenje glasina.

Stres na radnom mestu

„Skoro svaki peti Kanađanin kaže da je pod toliko velikim stresom da je razmišljao o samoubistvu kako bi se oslobodio tog pritiska“, izveštava se u novinama The Globe and Mail. Šta prouzrokuje te stresove? U jednoj anketi, 43 posto od 1 002 osobe navelo je posao. „Danas se radnici forsiraju do njihovih fizičkih i psihičkih granica“, kaže Šimon Dolan, psiholog i profesor na Montrealskom univerzitetu. „Postoji ogroman pritisak da se uradi ono što se zahteva, a istovremeno je prisutna i velika neizvesnost — ne znate da li ćete sutra imati posao ili ne.“ Kako Kanađani izlaze na kraj sa stresom? Najpopularnije rešenje je vežbanje, kaže Globe, „nakon čega slede čitanje neke knjige, hobiji i sportovi, druženje i provođenje vremena s porodicom“.

Čitanje s roditeljima umiruje decu

„Redovno čitanje s roditeljem može znatno pomoći u slučaju asocijalnog ponašanja kod problematične dece koja se tuku, koja kradu ili lažu“, izveštava se u londonskim novinama The Times. U jednoj desetonedeljnoj studiji Psihijatrijskog instituta, kojom je bilo obuhvaćeno preko 100 petogodišnje i šestogodišnje dece iz sirotinjskog kvarta u Londonu, roditeljima je bilo rečeno „da isključe mobilni telefon pre nego što sednu da čitaju sa svojom decom, da im kažu o čemu se radi u priči koju će im pročitati i da natenane prelistaju knjigu i zajedno pogledaju slike“. Rezultati su „jasno pokazali da jednostavne, unapred isplanirane aktivnosti mogu biti veoma efikasne u poboljšavanju ponašanja kod veoma male dece“, navodi se u ovim novinama. „Ono što deca zapravo žele jeste pažnja“, rekao je dr Stiven Skot koji je vodio ovo istraživanje. „To dobijaju kada čitaju sa svojim roditeljima.“

Srećni volonteri

„Ljudi koji volontiraju kažu da su mnogo zadovoljniji poslom, radnim vremenom, odnosom s drugima i duhovnošću od bilo koje druge grupe“, izveštava The Sydney Morning Herald. Jedan tim istraživača iz Australije utvrdio je da su volonteri bili „veoma zadovoljni svojim zdravljem, količinom slobodnog vremena i načinom na koji ga provode“, kaže se u tom izveštaju. Profesor Dikinškog univerziteta Bob Kuminz primetio je da u Australiji ima puno volontera — 32 posto Australijanaca obavlja neki neplaćeni posao. Herald je takođe izvestio da su oni koji su radili više od 60 sati sedmično — uglavnom žene koje su se starale za druge — „bili zadovoljniji svojim zdravljem i poslom od drugih koji su radili manje sati“.

Plovidba Severoistočnim putem

Jedan tim nemačkih istraživača uspeo je u četvrtom pokušaju da se 18 metara dugačkim brodom probije Severoistočnim putem, izveštava londonski The Independent. Taj morski put vodi pored severne obale Rusije i uglavnom je okovan ledom. Njime je prvi put prošao švedski istraživač Adolf Nordenšeld 1879. godine, brodom na parni pogon i s veslima. „Nikada nisam video ovaj prolaz s tako malo leda, kao da je bilo leto“, rekao je vođa ovog tima Arved Fuks. „Mislimo da je to zbog globalnog zagrevanja i hirovitih vetrova, koji su udaljili sante leda od obale, te nam je bilo moguće da prođemo.“ Uz pomoć ultralakog hidroaviona i satelitskih snimaka koji prikazuju kretanje santi leda, ali bez pomoći ledolomca, oni su za 127 dana prešli 15 000 kilometara dugačak put od Hamburga u Nemačkoj, do Providenjija u Rusiji, u Beringovom moru. Svi koji su bili na brodu dobijali su astronautska sledovanja. Međutim, jedan od tih ljudi je rekao: „Smetalo mi je samo to što sam četiri meseca morao da delim mali prostor s još 11 saputnika.“