Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Cena naprezanja da se uradi što više

Cena naprezanja da se uradi što više

Cena naprezanja da se uradi što više

DANAŠNJI ZAPADNI SVET JE LUD ZA BRZINOM I UDOBNOŠĆU.

MAŠINE za pranje sudova štede vreme u kuhinji. Veš-mašine imaju sličan učinak u vešernici. Milioni ljudi više i ne moraju da izađu iz kuće da bi obavili kupovinu i sređivali poslove s bankom — oni jednostavno uključe svoj kompjuter i koriste Internet.

Da, svet, ili barem deo njega, prepun je svakakvih uređaja koji štede vreme i rad. Zbog toga biste pomislili da ljudi imaju vremena na pretek za svoju porodicu i relaksaciju. Ipak, prečesto mnogi kažu da su umorniji i da su pod većim stresom nego ikada pre. Uzroci su mnogi a uz to i složeni.

Ekonomski pritisci su prvi na tom spisku. Australijski Centar za obuku i istraživanje poslovnih odnosa ispitivao je koliko sati ljudi provode na poslu u toj zemlji i otkrio je da „veliki postotak njih redovno radi više od 49 sati sedmično“ i da „ovaj porast u broju radnih sati sigurno vrši snažan negativan uticaj na porodicu i društveni život“. Mnogi radnici izaberu da žive u zelenijim, tišim predgrađima gradova. To znači svake sedmice — ili čak svaki dan — provoditi sate u putovanju do posla i nazad, u pretrpanim vozovima i autobusima ili na preopterećenim putevima. U stvari, to samo doprinosi tome da radno vreme bude još duže i napetije.

Da li ste dužnik snu?

Nedavnih godina su problemi sa spavanjem postali tako uobičajeni da su se u mnogim delovima sveta otvorile klinike za spavanje. Istraživači su otkrili da kada ljudi po pravilu ne spavaju dovoljno, tada oni postaju dužnici snu. Po prirodi telo želi da vrati taj dug i podstiče svog vlasnika tako što čini da se on oseća umorno. Međutim, zbog današnjeg načina života koji ljude lišava sna, mnogi postanu hronično umorni.

U jednoj zapadnoj zemlji je tokom prošlog veka vreme spavanja opalo za 20 posto, s prosečno devet sati na sedam. Istraživači su sakupili dokaze o tome da dugovanje snu dovodi do problema u učenju i pamćenju, do pogoršanja motornih funkcija i oslabljenog imuniteta. Većina nas je i sama ustanovila da je umoran um sklon pravljenju grešaka. Nažalost, te greške mogu biti i ozbiljne i skupe.

Visoka cena umora

Kaže se da je umor, koji je nastao zbog dugačkih radnih dana i smanjenja broja osoblja, doprineo nekim od najtežih katastrofa na kraju 20. veka. Među njima su nuklearna katastrofa u Černobilju u Ukrajini; eksplozija spejs-šatla Čelendžer; i naftna mrlja koja je nastala kada je tanker Ekson Valdez udario u morski greben, u Princ Vilijamovom moreuzu na Aljasci.

Eksplozija u Černobilju dogodila se tokom jednog specijalnog testa u električnoj centrali. U svojoj knjizi The 24-Hour Society, Martin Murid kaže da se test „vršio pod nadzorom iscrpljenog tima elektroinženjera koji su u centrali bili najmanje trinaest sati, a verovatno i duže jer je dozvola za početak rada kasnila deset sati“. Kako god da je bilo, prema jednoj nedavnoj studiji naročito tužna dugotrajna posledica radijacije jeste desetostruki porast u slučajevima raka štitne žlezde kod ukrajinske dece od 1986. godine.

Nakon podrobnog ispitivanja eksplozije spejs-šatla Čelendžer, prema izveštaju predsedničke komisije, jedna grupa radnika po ugovoru 480 puta je prekoračila granicu od 20 sati prekovremenog rada, a druga ista takva grupa 2 512 puta. Izveštaj je dodao da je iscrpljenost onih koji su vodili taj projekat, koja je bila posledica „nekoliko dana nepropisnog broja radnih sati i nedovoljnog sna“, takođe bila značajan faktor da se šatlu da nepromišljen signal za lansiranje. Taj izveštaj je zapazio da „delotvornost radnika opadne i da se potencijal za pojavu ljudskih grešaka poveća, kada prekovremeni rad postane neumeren“.

Prema službenicima Pomorske unije, smanjenje ljudstva, navodno kako bi se smanjili operativni troškovi, značilo je da mornari na Ekson Valdezu moraju duže da rade i obavljaju dodatne poslove. Jedan izveštaj o toj katastrofi objašnjava da je oficir, koji je bio odgovoran za brod kada se on nasukao tik posle ponoći, bio budan još od rane zore. Skoro 42 miliona litara nafte — što je najveća naftna mrlja u istoriji SAD — prouzrokovalo je užasnu štetu plažama i životinjama, i trebalo je više od dve milijarde dolara da se to očisti.

Suptilnija cena umora

Prema jednoj proceni iscrpljenost i umor u globalu koštaju najmanje 337 milijardi dolara godišnje! Ali nikakva količina novca ne može da se izjednači s cenom u ljudskim životima i zdravlju, koji su prečesto takođe pogođeni. Uzmite kao primer saobraćajne nesreće. Prema jednoj klinici za poremećaje u spavanju u Sidneju (Australija), između 20 i 30 posto saobraćajnih nesreća u toj zemlji nastaje zbog toga što vozači zaspu za volanom. Procenjuje se da u Sjedinjenim Državama pospanost godišnje izaziva najmanje 100 000 saobraćajnih nesreća.

Ipak, posledice umora se tu ne završavaju. Žrtva saobraćajne nesreće koju su dovezli u bolnicu da se operiše nada se da je lekar živahan i budan. Ali zbog pretrpanog rasporeda i prekovremenog rada, lekar može da bude sve, samo ne živahan i budan! Jedan izveštaj Australijskog instituta za zdravlje i socijalnu pomoć otkrio je da je oko 10 posto lekara radilo više od 65 sati nedeljno, a 17 posto svih specijalista premašilo je te sate, dok je 5 posto mlađih lekara radilo više od 80 sati nedeljno!

„Mašine su zaštićene uputstvom za upotrebu, znacima upozorenja i kursevima za obučavanje“, kaže Martin Murid. „Ljudi dolaze na ovaj svet bez takve zaštite... Šokantna je istina da o hardveru ili softveru s kojima radimo znamo daleko više nego o tehničkim podacima ljudskog bića.“

Naše telo nema trepćuća crvena svetla i alarme koji nam govore da prestanemo ili usporimo. Ipak, ono nam šalje signale upozorenja. Tu spadaju hronični umor, promena raspoloženja, depresija i sklonost ka infekciji od raznih virusa. Ako kod vas postoje ovi simptomi — naravno, pod pretpostavkom da nemate neki fizički ili drugi zdravstveni problem — možda je vreme da preispitate svoj način života.

Socijalna cena prezaposlenosti

Način života koji je stresan i lišen sna takođe uzima svoj danak i u međuljudskim odnosima. Osmotrite slučaj novovenčanog para Džona i Marije. a Želeli su ono što većina novovenčanih želi — udoban dom i finansijsku sigurnost. Stoga su oboje imali punovremeni posao. Ali zbog nepodudarnih smena provodili su malo vremena zajedno. Njihov odnos je uskoro počeo da trpi. Međutim, ignorisali su te simptome i ostali pri svojim zahtevnim rasporedima sve dok se njihov tek osnovan brak nije raspao.

„Studije pokazuju da je stopa razvoda u porodicama, čiji članovi rade po smenama, 60 posto veća nego kod onih koji uvek rade danju“, kaže knjiga The 24-Hour Society. Ipak, bilo da rade u smenama ili ne, mnogi parovi pokušavaju da utrpaju tako puno toga u svoj život da u stvari uguše bračni život. Za druge, stres i umor mogu da dovedu do zloupotrebe droge i alkohola, i loših navika u ishrani — što su faktori koji ne samo što povećavaju umor već i vode do mnogih drugih problema, čak i do zlostavljanja dece.

Da bi se roditeljima pomoglo da izađu na kraj s pretrpanim rasporedima, sve je veći broj centara za negu dece od kojih neki nude usluge čak 24 časa dnevno. Međutim, stvarna dadilja za mnogu decu zapravo je TV. Naravno, da bi deca odrasla u odgovorne, emocionalno prilagodljive odrasle ljude, potrebno je da sa svojim roditeljima kvalitetno provedu veliku količinu vremena. Stoga bi bilo mudro da roditelji koji su preumorni za svoju decu, jer pokušavaju da održe nerazumno visok životni standard, proračunaju troškove — uzimajući u obzir svoju decu i sebe.

U današnjem brzom tehnološkom društvu žrtve su takođe i stariji. Zbog brzine promena i neprestane poplave novih naprava na tržištu, mnogi se osećaju zbunjeno, nesigurno, uplašeno ili čak zastarelo. Onda, šta njima donosi budućnost?

Da li smo svi mi — i mladi i stari podjednako — u potpunosti prepušteni milosti i nemilosti sveta koji je izgleda odlučio da se što brže kreće? Ili možda postoje stvari koje možemo učiniti da bismo pomogli sebi da izađemo na kraj s tim i poboljšamo kvalitet svog života? Na svu sreću postoje, kao što ćemo to videti u sledećem članku.

[Fusnota]

a Imena su izmenjena.

[Slike na 6. strani]

Umor je doprineo nuklearnoj katastrofi u Černobilju, eksploziji spejs-šatla „Čelendžer“ i naftnoj mrlji od „Ekson Valdeza“

[Izvori]

Ljubaznošću U.S. Department of Energy’s International Nuclear Safety Program

NASA photo

[Slike na 7. strani]

Brzi tempo života može dovesti do napetih brakova

[Slika na 8. strani]

Dok se naprežu da izađu na kraj s tempom života, neki se okreću alkoholu