Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Od agonije do anestezije

Od agonije do anestezije

Od agonije do anestezije

PRE 1840-ih pacijenti u operacionu salu nisu ulazili bojažljivi. Ulazili su prestravljeni! Zašto? Zato što nije bilo nikakve anestezije. U svojoj knjizi „We Have Conquered Pain“, Denis Fradin kaže: „Hirurzi su bili poznati po tome što su ulazili u operacionu salu noseći u obe ruke po flašu viskija — jednu za pacijenta, a drugu za sebe da bi podneli vrištanje pacijenta.“

Pijan ili „opijen“ pacijent!

Doktori, zubari i pacijenti pokušavali su sve samo da smanje bol prilikom operacije. Kineski i indijski lekari koristili su marihuanu i hašiš. Opijum se takođe naveliko koristio u različitim delovima sveta, kao i alkohol. Drevni grčki lekar Dioskorid — prva osoba za koju se zna da je koristila reč „anestezija“ — pripisao je napitku napravljenom od mandragore i vina moć da izazove neosetljivost. Kasnije su neki lekari eksperimentisali čak i sa hipnozom.

Pa ipak, ublažavanje bola je bilo još uvek daleko od zadovoljavajućeg. Zbog toga su hirurzi i zubari radili što su brže mogli; u stvari bili su i klasifikovani na osnovu brzine rada. Ali i najbrži su još uvek nanosili ogromne patnje. Zbog toga su ljudi obično radije trpeli sve vrste bolesti od tumora pa do usta punih pokvarenih zuba, nego da se suoče sa agonijom vezanom za operaciju ili vađenje zuba.

Sladunjavi vitriol i gas smejavac

Eksperimentišući s hemikalijama, španski lekar Ramon Lulj je 1275. napravio jednu lako isparljivu, zapaljivu tečnost koju je nazvao sladunjavi vitriol. U 16. veku jedan lekar švajcarskog porekla poznat kao Paracelzus dao je kokoškama da udišu sladunjavi vitriol i zapazio je da osim što ih je to uspavalo one nisu osećale nikakav bol. Kao i njegov prethodnik Lulj, on nije eksperimentisao na ljudima. Godine 1730. nemački hemičar Frobenijus dao je ovoj tečnosti njeno sadašnje ime, etar, što je grčka reč za „nebeski prostor“. Ali proteći će još 112 godina dok se anestetička moć etra ne bude potpuno razumela.

U međuvremenu je 1772. engleski naučnik Džozef Pristli otkrio gas azot-suboksid. U početku su ljudi mislili da je ovaj gas, čak i u malim dozama, smrtonosan. Međutim, 1799. godine, britanski hemičar i pronalazač Hamfri Dejvi odlučio je da to sazna tako što će ga isprobati na sebi. Na njegovo iznenađenje, otkrio je da ga azot-suboksid nagoni na smeh, i zato mu je dao nadimak smejavac. Dejvi je pisao o mogućem anestetičkom svojstvu azot-suboksida, ali u to vreme se niko nije dalje pozabavio time.

Zabave pod uticajem etra i smejavca

Dejvijevo cerekanje dok je bio pod uticajem smejavca — od kog je bio privremeno zavisan — postalo je opšte poznato. Ubrzo je udisanje smejavca radi zabave postalo popularno. Čak su i putujući zabavljači kao deo svog programa pozivali dobrovoljce iz publike da se popnu na pozornicu i udišu azot-suboksid. Pod tim gasom su „otkazivale kočnice“ i ubrzo su neobuzdane lakrdije dobrovoljaca zasmejavale publiku.

Otprilike u isto vreme je postalo popularno i korišćenje etra radi zabave. Međutim, jednom je jedan mladi američki lekar koji se zvao Kroford V. Long zapazio da njegovi prijatelji ne osećaju bol kada se povrede dok se teturaju pod uticajem etra. On je odmah pomislio na mogućnost primene u hirurgiji. Baš u pogodno vreme, jedan učesnik na nekoj od tih „etarskih zabava“, student po imenu Džejms Venabl, imao je dva mala tumora koja je hteo da odstrani. Odustao je od operacije jer se plašio bola. Zato mu je Long predlagao da se operiše pod uticajem etra. Venabl je pristao i 30. marta 1842. bezbolno je operisan. Međutim, Long nije objavio svoj pronalazak sve do 1849.

I zubari otkrivaju anesteziju

Decembra 1844. jedan američki zubar koji se zvao Horas Vels bio je na jednoj putujućoj predstavi gde je izvesni Gardner Kolton prikazao dejstvo azot-suboksida. Vels je dobrovoljno probao taj gas, ali je ostao pri svesti i primetio kako drugi učesnik udara nogama o jednu tvrdu klupu a da pri tom ne oseća bol, iako krvari. Te noći Vels je odlučio da isproba azot-suboksid u zubarskoj praksi — ali tek kada ga isproba na sebi. Dogovorio se s Koltonom da mu nabavi gas i sa svojim kolegom zubarom Džonom Rigsom da mu izvadi jedan problematičan umnjak. Zub je uspešno izvađen.

Vels je odlučio da javno obznani svoje otkriće tako što će ga predstaviti svojim kolegama. Međutim bio je strašno nervozan i pacijentu nije dao dovoljno gasa, tako da je ovaj jaukao dok mu je vađen zub. Publika je odmah ismejala Velsa. Ali trebalo je da pitaju pacijenta, jer je on kasnije priznao Velsu da ga je, iako je jaukao, vrlo malo bolelo.

Još jedan američki zubar Vilijam Morton je 30. septembra 1846. bezbolno izvadio zub pacijentu koji je bio pod dejstvom etra — istog jedinjenja koje je koristio i Long 1842. Morton je pripremio etar uz pomoć poznatog hemičara Čarlsa Tomasa Džeksona. Za razliku od Longa, Morton je organizovao javno prikazivanje anestetičkog svojstva etra prilikom operacije jednog pacijenta. U Bostonu (Masačusets) 16. oktobra 1846, Morton je anestezirao pacijenta. Zatim je hirurg dr Varen izvršio operaciju, to jest otklonio je pacijentu neku izraslinu ispod vilice. Operacija je bila znak uspeha. Vest se munjevitom brzinom širila po Sjedinjenim Državama i Evropi.

Daljnja otkrića

Po uzoru na ova senzacionalna otkrića nastavili su se eksperimenti s različitim gasovima. Hloroform, otkriven 1831, uspešno je korišćen 1847. godine. U nekim mestima je brzo postao anestetik koji se najradije koristio. Uskoro se davao ženama prilikom porođaja, a aprila 1853. dat je i engleskoj kraljici Viktoriji.

Nažalost, istorija opšte anestezije je donekle pomućena. Izbila je žestoka prepirka oko toga kome treba da se pripiše najveća zasluga za otkriće anestezije (naravno ne samog hemijskog jedinjenja) — da li Longu, Velsu, Mortonu ili Džeksonu, poznatom hemičaru koji je pomagao Mortonu. Nikada nije postignuta saglasnost oko toga, ali kada se mirno pogleda unazad mnogi priznaju da su sva četvorica zaslužna.

U međuvremenu, postignut je napredak na polju lokalne anestezije, na koju se često ukazivalo kao na regionalnu anesteziju. Anestetici koji su se koristili omogućavali su pacijentima da ostanu u svesnom stanju dok im je jedan deo tela pod anestezijom, to jest neosetljiv. U današnje vreme stomatolozi, dok rade oko zuba i desni, obično koriste lokalne anestetike, a lekari ih koriste prilikom manjih operacija i saniranja povreda. Anesteziolozi obično daju lokalnu anesteziju ženama prilikom porođaja.

S vremenom je anesteziologija postala posebna grana medicine. Današnji anesteziolozi učestvuju u pripremanju pacijenata za operaciju. Oni daju anesteziju koristeći usavršenu opremu i kompleksne anestetike koji su nastali mešanjem velikog broja hemijskih agenasa i kiseonika. U stvari, mnogi pacijenti možda čak i ne znaju da lekar koristi anestetičke gasove zato što se oni često daju tek nakon što je intravenoznim putem data početna anestezija. Anesteziolog se takođe brine i za postoperativne bolove.

Zato ako vam jednoga dana bude potrebna operacija, nemojte se previše uznemiravati. Zamislite sebe kako pre oko dva veka ležite na jednom primitivnom operacionom stolu. Vrata se otvaraju i ulazi vaš hirurg noseći dve flaše viskija. Sigurno vam današnja usavršena oprema za anesteziju izgleda manje zastrašujuće, zar ne?

[Okvir na 22. strani]

Istočnjački način olakšavanja bola

Akupunktura je drevna kineska terapija za koju se kaže da olakšava bol. Praktičari zabadaju igle u određene tačke na telu, koje su često udaljene od dela tela koji se leči. Kada se igle zabodu mogu se okretati ili povezati s niskonaponskom strujom. Encyclopædia Britannica kaže da se akupunktura „rutinski koristi u Kini kao anestetik tokom operacije. Posetioci sa Zapada su bili svedoci komplikovanih (i obično bolnih) operacija na pacijentima iz Kine koji su u potpuno svesnom stanju bili pod lokalnom anestezijom samo pomoću akupunkture“.

Akupunkturu treba da radi samo osposobljen, medicinski obučen terapeut. Prema delu Encyclopedia Americana „mogu nastati ozbiljne ozlede ukoliko se akupunkturnim iglama probodu srce ili pluća, a ako se koriste igle koje nisu sterilne može doći do hepatitisa, infekcije i sličnih komplikacija“. Naravno i opšta anestezija, u bilo kom obliku, nosi rizike kao i same operacije.

[Slika na 23. strani]

Anesteziologija je postala grana medicine

[Izvor]

Ljubaznošću Departments of Anesthesia and Bloodless Medicine and Surgery, Bridgeport Hospital - CT

[Izvor slike na 21. strani]

Strane 2 i 21: Reprodukovano iz Medicine and the Artist (Ars Medica) s dopuštenjem Philadelphia Museum of Art/Carl Zigrosser/ Dover Publications, Inc.