Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Reinkarnacija – je li moguće da smo postojali u nekom prijašnjem životu?

Reinkarnacija – je li moguće da smo postojali u nekom prijašnjem životu?

“Doista postoji ponovno oživljenje i nastanak živoga iz mrtvoga te (...) postoje duše preminulih” (GRČKI FILOZOF PLATON CITIRA SOKRATA, 5. STOLJEĆE PR. N. E.)

“Budući da svaka duša prebiva u tijelu, a ipak nije tijelo, nije bitno u kojem tijelu prebiva. Ona može prelaziti iz jednog tijela u drugo” (TALIJANSKI FILOZOF GIORDANO BRUNO, 16. STOLJEĆE N. E.)

“Ništa ne umire. Smrt je samo privid (...), a umrli su zapravo živi i zdravi te postoje u nekom nepoznatom novom obliku i promatraju što se događa na ovom svijetu” (AMERIČKI ESEJIST I PJESNIK RALPH WALDO EMERSON, 19. STOLJEĆE N. E.)

JE LI ovaj život sve što imamo? Je li moguće da smo postojali u nekom prijašnjem životu? Čovječanstvo još od davnina traga za odgovorima na ta pitanja. U nastojanju da ih pronađu, neki su se ljudi okrenuli reinkarnaciji — učenju da duše umrlih nakon smrti prelaze u tijelo novorođenog djeteta, životinje ili biljke, sve dok se ne očiste od grijeha počinjenih u prijašnjem životu.

Neki smatraju da reinkarnacija objašnjava što se događa s nama kad umremo. No je li to  učenje točno? Što o životu i smrti kaže Božja Riječ, Biblija? Najprije ćemo saznati odakle potječe predodžba o ponovnom utjelovljenju duša.

Odakle potječe učenje o reinkarnaciji?

Povjesničari i arheolozi kažu da je ideja o besmrtnosti ljudske duše nastala u drevnom Babilonu, i to krajem 3. tisućljeća pr. n. e. “Babilonski su se teolozi ozbiljno bavili pitanjem besmrtnosti”, napisao je Morris Jastrow u svojoj knjizi The Religion of Babylonia and Assyria. “Za njih je smrt bila prijelaz u drugi oblik života”, objasnio je i dodao: “Budući da se ljudi nisu mogli pomiriti s mišlju da će se njihova svijest nepovratno ugasiti, postavili su teoriju o besmrtnosti duše, koja, u osnovi, počiva na želji za vječnim postojanjem.”

Učenje o seljenju duša i njihovom ponovnom rađanju u nekom novom tijelu proširilo se iz Babilona u druge dijelove starog svijeta. Indijski filozofi formulirali su složeno učenje o karmi — neprekinutom krugu ponovnih rađanja i smrti određenom djelovanjem u ranijem životu. Grčki su filozofi usvojili ideju o reinkarnaciji, a ona se pod njihovim utjecajem počela širiti tadašnjim svijetom.

Preskočimo sada stoljeća koja nas dijele od začetka učenja o reinkarnaciji. U današnje vrijeme u zapadnim zemljama raste zanimanje za reinkarnaciju. Slavne ličnosti i mladi očarani su istočnjačkim religijama i običajima. Mnoštvo knjiga i internetskih stranica iznosi teorije o tome kako događaji iz naših tobožnjih prijašnjih života utječu na nas. U mnogim zemljama sve je popularnija hipnotička regresija, terapija kojom se osobu hipnozom navodno vraća u njene prijašnje živote kako bi otkrila zašto ima neki zdravstveni problem ili shvatila svoje ponašanje i razmišljanje.

Objašnjava li doista što se događa nakon smrti?

Učenje o reinkarnaciji utemeljeno je prije mnogo stoljeća, ali njegova starost sama po sebi nije dokaz da je ono točno. Stoga je važno ispitati pretpostavke na kojima se zasniva. Osim toga kršćani trebaju utvrditi je li učenje o reinkarnaciji spojivo s onim što kaže Biblija (Ivan 17:17). Biblija pokazuje da je naš Stvoritelj, Jehova Bog, izvor života i “Otkrivatelj tajni”. On otkriva istinu o životu i smrti, koju bez njegove pomoći ne bismo mogli saznati. Možemo biti posve sigurni da njegova Riječ pruža pouzdan odgovor na pitanje što se s ljudima događa kad umru (Danijel 2:28; Djela apostolska 17:28).

Ako Bibliju proučavamo otvorena uma, dopuštajući joj da tumači sama sebe, lako ćemo pronaći odgovore koje nam Bog daje putem te knjige. Naprimjer u 1. Mojsijevoj 3:19 zapisano je što je Bog rekao nakon što su Adam i Eva sagriješili. Adamu je kazao: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.” Božje objašnjenje o životu i smrti vrlo je jednostavno — Adam je bio stvoren od praha zemaljskog; poslije svoje smrti vratio se u prah. Nije se ponovno rodio u nekom drugom tijelu, nego je prestao postojati. * Smrt je potpuno oprečna životu, slično kao što je vrućina oprečna hladnoći, a svjetlo tami. Osobe koje umru mrtve su u punom smislu te riječi. Nije li to logično objašnjenje?

Očito je da se “sjećanja” na prijašnje živote moraju objasniti drugačije. Djelovanje ljudskog uma i podsvijesti te posljedice koje na naš um ostavljaju traumatični događaji ili pak dugotrajno uzimanje lijekova još su uvijek velika nepoznanica za suvremenu  znanost. Ljudski um nalikuje ogromnom arhivu prepunom informacija koje prikupljamo tijekom života. Stoga nam se snovi koji se rađaju u našoj podsvijesti te predodžbe koje stvaramo u svojoj mašti mogu činiti stvarnima. Neki ljudi mogu pod utjecajem zlih duhovnih sila povjerovati da čuju ili vide ono što zapravo ne postoji (1. Samuelova 28:7-19).

Želja za životom prirođena je ljudima, kao i želja da saznaju što im nosi budućnost. Zašto imamo te želje? Vrijedi zapaziti da Biblija o Stvoritelju kaže: “Čak je i vječnost stavio ljudima u srce” (Propovjednik 3:11). Zato ne želimo umrijeti.

Ako je naš Stvoritelj, Jehova Bog, u nas usadio želju da živimo vječno, logično je zaključiti da je on jedini koji nam može otkriti kako ostvariti tu želju. Iz Biblije saznajemo da će on pravednim ljudima darovati vječni život u raju na Zemlji. Kralj David pod Božjim je nadahnućem napisao: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psalam 37:29). Biblija jasno pokazuje da će Bog, dok bude ispunjavao svoj prvobitni naum sa Zemljom i ljudima, uskrsnuti mrtve (Djela apostolska 24:15; 1. Korinćanima 15:16-19).

Uskrsnuće — predivna nada

U Bibliji su zapisani izvještaji o osam uskrsnuća koja su se zbila pred očevicima. * Ljudi koji su bili vraćeni u život nisu se inkarnirali u tijelo neke druge osobe. Njihove obitelji i prijatelji odmah su ih prepoznali. Nigdje u Bibliji ne stoji da su članovi obitelji uskrsnulih osoba morali među novorođenčadi tražiti inkarnaciju svojih umrlih (Ivan 11:43-45).

Utješno je znati da će Bog veliku većinu umrlih vratiti u život u novom svijetu koji će uskoro zamijeniti ovaj zli poredak u kojem živimo (2. Petrova 3:13, 14). Dok to vrijeme ne dođe, Jehova Bog, koji sve zvijezde zna po imenu, čuva svaki detalj o milijardama umrlih u svom bezgraničnom sjećanju (Psalam 147:4; Otkrivenje 20:13). Kad u novom svijetu uskrsne mnoge generacije ljudi, oni će moći upoznati svoje pretke. Nije li uskrsnuće predivna nada?

^ odl. 13 Nešto više o tome što se s ljudima događa nakon smrti pročitajte u 6. poglavlju knjige Što Biblija doista uči? Naslov poglavlja glasi “Gdje se nalaze mrtvi?” Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.

^ odl. 18 Uskrsnuća su opisana u 1. Kraljevima 17:17-24; 2. Kraljevima 4:32-37; 13:20, 21; Luki 7:11-17; 8:40-56; Ivanu 11:38-44 i Djelima apostolskim 9:36-42; 20:7-12. Ako pročitate te izvještaje, zapazit ćete da su se ona dogodila pred mnogim očevicima. Deveto uskrsnuće o kojem govori Biblija uskrsnuće je Isusa Krista (Ivan 20:1-18).