1, 2. Koju važnu misao možemo saznati iz 1. Mojsijeve 2:3 i koja se pitanja u vezi s time javljaju?

U PRVOM poglavlju Prve knjige Mojsijeve piše da je Bog za šest simboličnih dana pripremio Zemlju za to da ljudi mogu živjeti na njoj. Kraj svakog od tih razdoblja opisan je riječima: “Tako je došla večer, pa jutro” (1. Mojs. 1:5, 8, 13, 19, 23, 31). Međutim, u vezi sa sedmim danom Biblija kaže: “Blagoslovio je Bog sedmi dan i posvetio ga, jer je u taj dan počinuo od svega djela svojega” (1. Mojs. 2:3).

² Glagol koji je u tom retku preveden s “počinuo je” u izvornom jeziku prenosi misao o tome da je sedmi dan — Božji “dan” počinka — još uvijek trajao 1513. pr. n. e., kad je Mojsije napisao te riječi. Traje li Božji dan počinka još i danas? Ako traje, možemo li mi ući u Božji počinak? Vrlo je važno saznati odgovore na ta pitanja.

3. Kako se na temelju Isusovih riječi zapisanih u Ivanu 5:16, 17 može zaključiti da je sedmi dan još uvijek trajao u 1. stoljeću?

³ Postoje dva razloga zbog kojih možemo zaključiti da je sedmi dan trajao i u 1. stoljeću. Kao prvo, razmotrimo riječi što ih je Isus uputio svojim protivnicima koji su ga kritizirali zato što je u subotu, koja je Židovima bila dan počinka, izliječio jednog čovjeka, što su oni smatrali radom. Gospodin Isus im je rekao: “Otac moj radi sve do sada, a i ja radim” (Ivan 5:16, 17). Što je smisao tih riječi? Protivnici su optužili Isusa da radi na dan počinka. On im je na tu optužbu odvratio rekavši: “Otac moj radi sve do sada.” Time im je zapravo htio reći: “Moj Otac i ja radimo isti posao. Budući da moj Otac radi za vrijeme svog tisućljećima dugog dana počinka, onda i ja smijem raditi na dan počinka.” Isus je time neizravno ukazao na to da je sedmi dan, odnosno dan u koji Bog počiva od stvaranja na Zemlji, još uvijek trajao u to vrijeme. No Bog je i dalje radio na ostvarenju svog nauma u vezi sa Zemljom i ljudima. *

4. Kako je Pavao potvrdio da je sedmi dan trajao i u njegovo vrijeme?

⁴ Drugi razlog naveo je apostol Pavao. Kad je pod nadahnućem pisao o Božjem počinku, citirao je riječi iz 1. Mojsijeve 2:2 i rekao: “Mi koji vjerujemo ulazimo u počinak” (Hebr. 4:3, 4, 6, 9). Dakle, sedmi je dan trajao u vrijeme kad je Pavao napisao te riječi. No koliko je dugo nakon toga još trajao taj dan počinka?

5. Što je svrha sedmog dana i kada će se ona potpuno ostvariti?

⁵ Da bismo dobili odgovor na to pitanje, moramo se podsjetiti na to što je svrha sedmog dana. U 1. Mojsijevoj 2:3 objašnjeno je: “Blagoslovio je Bog sedmi dan i posvetio ga.” Jehova je taj dan “posvetio” za određenu svrhu — za to da u potpunosti izvrši svoj naum. A njegov je naum da Zemlja bude nastanjena poslušnim muškarcima i ženama koji će se brinuti za nju i za sva stvorenja koja žive na njoj (1. Mojs. 1:28). I Jehova Bog i Isus Krist, koji je “Gospodar subote”, odnosno dana počinka, “rade sve do sada” na  ostvarenju tog nauma (Mat. 12:8). Božji dan počinka trajat će sve dok se njegova svrha — ispunjenje Božjeg nauma — potpuno ne ostvari na kraju Kristove Tisućugodišnje Vladavine.

6. Čiji nam primjeri služe kao upozorenje i što možemo naučiti iz tih primjera?

⁶ Bog je jasno objasnio svoj naum Adamu i Evi, ali oni nisu postupali u skladu s tim naumom. Naravno, Adam i Eva nisu bili jedini koji su postali neposlušni Bogu. Nakon njih to su učinili i milijuni drugih ljudi. Čak su i Izraelci, iako su bili Božji izabrani narod, često bili neposlušni Bogu. Važno je spomenuti da je Pavao upozorio kršćane u 1. stoljeću da bi se i nekima od njih moglo dogoditi da upadnu u istu zamku u koju su upali stari Izraelci. Napisao je: “Dajmo sve od sebe da uđemo u taj počinak, da ne bi tko pao oponašajući takvu neposlušnost” (Hebr. 4:11). Dakle, Pavao je neposlušnost povezao s nemogućnošću ulaska u Božji počinak. Što to znači za nas? Ako bismo se na neki način pobunili protiv Božjeg nauma, bismo li se time izložili opasnosti da ne uđemo u Božji počinak? Odgovor na to pitanje očito je vrlo važan za nas te ćemo ga kasnije razmotriti. No najprije ćemo na temelju lošeg primjera Izraelaca saznati još neke pojedinosti povezane s ulaskom u Božji počinak.

7. Iz kojeg je razloga Jehova izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva i što je nakon toga očekivao od njih?

⁷ Godine 1513. pr. n. e. Jehova je svom sluzi Mojsiju otkrio što je naumio učiniti s Izraelcima. Rekao mu je: “Sišao sam da ih izbavim iz ruke egipatske i odvedem ih iz te zemlje [Egipta] u zemlju dobru i prostranu, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko” (2. Mojs. 3:8). Kao što je obećao njihovom praocu Abrahamu, Jehova je odlučio izbaviti Izraelce “iz ruke egipatske” zbog toga što je naumio učiniti ih svojim narodom (1. Mojs. 22:17). Dao je Izraelcima zakon koji im je trebao omogućiti da budu u miru s njim (Iza. 48:17, 18). Rekao im je: “Budete li vjerno slušali glas moj i držali savez moj [kao što propisuje Mojsijev zakon], bit ćete najdraže vlasništvo moje između svih drugih naroda, jer moja je sva zemlja” (2. Mojs. 19:5, 6). Dakle, da bi mogli ostati u povlaštenom odnosu s Bogom, Izraelci su morali slušati njegov glas.

8. Kako su Izraelci mogli živjeti da su bili poslušni Bogu?

⁸ Zamisli samo koliko bi Izraelcima život bio lijep da su u svemu slušali Božji glas! Jehova bi blagoslivljao njihova polja, vinograde, ovce i goveda. Njihovi neprijatelji ne bi ih ugnjetavali. (Pročitaj 1. Kraljevima 10:23-27.) U tom bi slučaju Izraelci u vrijeme dolaska Mesije vjerojatno bili neovisni kao narod i ne bi povijali leđa pod rimskim jarmom. Izrael bi bio kraljevstvo koje bi bilo uzor okolnim narodima i koje bi pružalo jasan dokaz da poslušnost pravom Bogu donosi duhovne i materijalne blagoslove.

9, 10. (a) Zašto je zahtjev Izraelaca da se vrate u Egipat bio ozbiljan grijeh? (b) Kako bi se povratak Izraelaca u Egipat odrazio na njihovu službu Jehovi?

⁹ Izraelcima je bila ukazana velika čast — dobili su priliku raditi na ispunjenju Jehovinog nauma, što bi donijelo blagoslove ne samo njima nego s vremenom i svim narodima na Zemlji (1. Mojs. 22:18). No, gledano u cjelini, taj buntovnički naraštaj Izraelaca nije bio previše zainteresiran za to da postane kraljevstvo u kojem bi vladao Bog i koje bi bilo uzor drugim narodima. Štoviše, čak su tražili da se vrate u Egipat! (Pročitaj 4. Mojsijevu 14:2-4.) No njihov povratak u Egipat ne bi pridonio ostvarenju Božjeg nauma da Izrael postane kraljevstvo  koje bi bilo uzor drugima. Zapravo, da su se Izraelci vratili u ropstvo, pod jaram svojih poganskih porobljivača, ne bi se mogli pridržavati Mojsijevog zakona niti bi od Jehove mogli dobiti oproštenje grijeha. Ti su buntovnici doista tjelesno i kratkovidno razmišljali! Sasvim je razumljivo da im je Jehova rekao: “Taj mi se naraštaj počeo gaditi i rekao sam: ‘Uvijek lutaju srcem svojim i nisu spoznali puteve moje.’ Stoga sam se zakleo u gnjevu svojemu: ‘Neće ući u počinak moj’” (Hebr. 3:10, 11; Psal. 95:10, 11).

¹⁰ Time što su tražili da se vrate u Egipat ti su neposlušni Izraelci pokazali da im je više stalo do poriluka, luka i češnjaka koje su bili jeli u Egiptu nego do duhovnih blagoslova koje su dobili od Jehove (4. Mojs. 11:5). Poput nezahvalnog Ezava, ti su buntovnici bili spremni prokockati dragocjeno duhovno nasljeđe u zamjenu za ukusnu hranu (1. Mojs. 25:30-32; Hebr. 12:16).

11. Je li Božji naum bio osujećen zbog toga što Izraelci koji su izašli iz Egipta nisu pokazali vjeru u Jehovu?

¹¹ Iako naraštaj Izraelaca koji je izašao iz Egipta nije pokazao vjeru u Jehovu, on je strpljivo nastavio raditi na ostvarenju svog nauma, usredotočivši se na idući naraštaj tog naroda. Novi naraštaj Izraelaca bio je poslušniji Bogu nego njihovi očevi. U skladu s Jehovinom zapovijedi, oni su ušli u Obećanu zemlju i počeli je osvajati. U Jošui 24:31 stoji: “Izrael je služio Jehovi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji su nadživjeli Jošuu i koji su znali sva djela koja je Jehova učinio za Izraela.”

12. Kako znamo da i današnji kršćani mogu ući u Božji počinak?

¹² No taj je poslušni naraštaj s vremenom izumro, a pojavio se novi naraštaj “koji nije poznavao Jehovu ni djela što ih je učinio za Izraela”. Stoga su “sinovi Izraelovi počeli činiti što je zlo u očima Jehovinim i služiti Baalima” (Suci 2:10, 11). Zbog toga se Obećana zemlja nije za njih pokazala pravim “počivalištem”. Budući da su bili neposlušni Bogu, nisu trajno ostali u miru s njim. Govoreći o Izraelcima u jednom kasnijem razdoblju, Pavao je napisao: “Da ih je Jošua doveo u počivalište, Bog ne bi nakon toga govorio o nekom drugom danu. Dakle, Božjem narodu preostaje subotnji počinak” (Hebr. 4:8, 9). Izraz “Božji narod” koji je Pavao spomenuo odnosio se na kršćane — i one koji su porijeklom bili Židovi i one koji su bili iz drugih naroda. To znači da i današnji kršćani mogu ući u Božji počinak.

13, 14. (a) Kako je držanje Mojsijevog zakona bilo povezano s ulaskom u Božji počinak u Mojsijevo vrijeme? (b) Što se u vezi s ulaskom u Božji počinak promijenilo u 1. stoljeću?

¹³ U svojoj poslanici upućenoj hebrejskim kršćanima Pavao je napisao da ga brine to  što neki među njima ne postupaju u skladu s Božjim naumom. (Pročitaj Hebrejima 4:1.) U kom smislu? Možda zvuči neobično, ali to je bilo povezano s držanjem Mojsijevog zakona. Više od 1 500 godina svaki Izraelac koji je htio živjeti u skladu s Božjim naumom morao se držati Mojsijevog zakona. Međutim, nakon Isusove smrti taj je zakon prestao vrijediti. Neki kršćani to nisu htjeli prihvatiti, pa su zahtijevali da se pripadnici Božjeg naroda i dalje drže nekih zapovijedi iz Mojsijevog zakona. *

¹⁴ Pavao je objasnio kršćanima koji su bili vezani za Mojsijev zakon da je Isus puno bolji veliki svećenik nego nesavršeni ljudi, da je novi savez mnogo bolji od saveza s Izraelom te da je duhovni hram puno uzvišeniji od doslovnog hrama (Hebr. 7:26-28; 8:7-10; 9:11, 12). Stoga je Pavao, vjerojatno imajući na umu držanje tjednog dana počinka pod Mojsijevim zakonom, ovako napisao u vezi s mogućnošću ulaska u Jehovin dan počinka: “Božjem narodu preostaje subotnji počinak. Jer tko uđe u Božji počinak, i sam počiva od djela svojih, kao i Bog od svojih” (Hebr. 4:8-10). Ti kršćani židovskog porijekla trebali su prestati misliti da mogu zaslužiti Jehovino priznanje tako da čine djela koja propisuje Mojsijev zakon. Od Pedesetnice 33. godine Bog velikodušno iskazuje milost onima koji vjeruju u Isusa Krista.

15. Zašto moramo biti poslušni Bogu ako želimo ući u njegov počinak?

¹⁵ Što je Izraelce u Mojsijevo vrijeme spriječilo da uđu u Obećanu zemlju? Bila je to neposlušnost. Što je neke kršćane u Pavlovim danima spriječilo da uđu u Božji počinak? Opet neposlušnost. Oni nisu htjeli prihvatiti činjenicu da je Mojsijev zakon ispunio svoju svrhu te da je Jehova počeo voditi svoj narod na drugačiji način.

16, 17. (a) Kako danas Božji sluge mogu ući u Božji počinak? (b) Što ćemo razmatrati u idućem članku?

¹⁶ Malo je vjerojatno da bi danas neki kršćanin tvrdio da se Božji sluge trebaju  pridržavati nekih zapovijedi iz Mojsijevog zakona kako bi dobili spasenje. Pavao je pod Božjim nadahnućem vrlo jasno napisao Efežanima: “Tom ste nezasluženom dobrotom spašeni po vjeri. I to nije vaša zasluga — to je dar Božji. Ne, to nije zbog djela, da se nitko ne bi mogao time hvaliti” (Efež. 2:8, 9). Dakle, kako kršćani danas mogu ući u Božji počinak? Jehova je sedmi dan — svoj dan počinka — posvetio za to da u potpunosti ostvari svoj veličanstveni naum u vezi sa Zemljom. Mi možemo ući u Jehovin počinak, odnosno pridružiti se Jehovi u njegovom počivanju, tako da poslušno radimo na ostvarenju njegovog nauma, u skladu s uputama koje nam on daje preko svoje organizacije.

¹⁷ S druge strane, ako bismo počeli umanjivati važnost biblijskih savjeta što ih dobivamo preko vjernog i razboritog roba i počeli se ponašati samovoljno, postupali bismo protivno Božjem naumu. To bi moglo ugroziti naš dobar odnos s Jehovom. U idućem članku navest ćemo nekoliko uobičajenih situacija u kojima Jehovini sluge imaju priliku pokazati jesu li poslušni Jehovi ili postupaju samovoljno. Odluke koje donosimo u tim situacijama otkrivaju jesmo li doista ušli u Božji počinak.