Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kad član obitelji napusti Jehovu

Kad član obitelji napusti Jehovu

MARK i Louise su Jehovini svjedoci. * Oni su s ljubavlju i brižno pružali svojoj djeci biblijsku pouku, kao što Biblija i potiče kršćanske roditelje (Priče Salamunove 22:6; 2. Timoteju 3:15). Nažalost, nisu sva njihova djeca nastavila služiti Jehovi nakon što su postala veća. “Srce me boli pri pomisli na našu djecu koja više ne služe Jehovi”, kaže Louise. “Zar mogu prikriti tu strašnu bol koja me prati iz dana u dan? Kad drugi govore o svojim sinovima, grlo mi se stegne i jedva zadržavam suze.”

Da, kad netko odluči napustiti Jehovu i prestane živjeti u skladu s biblijskim načelima, članovi obitelji koji su vjerni Jehovi proživljavaju duboku bol. “Jako volim svoju sestru”, kaže Irene. “Sve bih dala da se vrati Jehovi!” Maria, čiji je brat napustio Jehovu zbog nemoralnog načina života, kaže: “Teško se s tim nosim jer mi je on u svakom drugom pogledu bio divan brat. Jako mi nedostaje na velikim obiteljskim okupljanjima.”

Zašto je toliko bolno?

Zbog čega je za kršćanske obitelji toliko bolno kad netko od djece ili drugih članova obitelji napusti Jehovu? Zbog toga što znaju da Biblija onima koji ostanu vjerni Jehovi obećava vječni život na rajskoj Zemlji (Psalam 37:29; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3-5). Oni se raduju tome što će te blagoslove uživati zajedno sa svojim bračnim drugom, djecom, roditeljima, braćom i sestrama te unucima. Za njih je jako bolna pomisao da njihovi voljeni koji su prestali služiti Jehovi možda neće imati tu priliku. Osim toga, kršćani znaju da su Jehovini zakoni i načela već i danas na njihovu dobrobit. Stoga ih boli kad vide da su njihovi voljeni izabrali način života koji će im donijeti gorke posljedice (Izaija 48:17, 18; Galaćanima 6:7, 8).

Onima koji nisu doživjeli takav gubitak možda je teško razumjeti koliko je to bolno. On utječe na skoro svaki aspekt života drugih članova obitelji. “Bilo mi je sve teže i teže na kršćanskim sastancima promatrati roditelje koji se smiju i razgovaraju sa svojom djecom”, kaže Louise. “Svaki radostan događaj u našem životu bio je zasjenjen osjećajem praznine zbog onih koji nisu bili među nama.” Jedan kršćanski starješina prisjeća se perioda od četiri godine tokom kojeg je kćerka njegove supruge prekinula sve kontakte s njima. On kaže: “Čak i ono što bi nas trebalo radovati često je bilo popraćeno tugom. Kad bih svojoj supruzi nešto poklonio ili je za vikend odveo na neko lijepo mjesto, ona bi briznula u plač pri pomisli da se njena kći ne može radovati tome zajedno s nama.”

Jesu li takve reakcije pretjerane? To ne mora nužno biti slučaj. Ustvari, one su u izvjesnoj mjeri odraz nekih Jehovinih osobina, budući da je čovjek stvoren na njegovu sliku (1. Mojsijeva 1:26, 27). Što to znači? Pa, kako se Jehova osjećao kad se njegov narod Izrael pobunio protiv njega? Iz Psalma 78:38-41 saznajemo da ga je to žalostilo i nanosilo mu bol. No on ih je strpljivo upozoravao i ukoravao, opraštao im kad god bi pokazali da se kaju. Očito je da je Jehova privržen svojim stvorenjima, ‘djelu svojih ruku’, i ne odustaje lako od njih (Job 14:15; Jona 4:10, 11). On je u ljude usadio sposobnost da osjećaju sličnu privrženost prema drugima, zbog čega obiteljske veze mogu biti jako čvrste. Stoga nije ništa neobično što ljudi tuguju kad netko od njihovih voljenih napusti Jehovu.

Doista, onima koji služe pravome Bogu takav gubitak može biti jedna od najtežih kušnji (Djela apostolska 14:22). Isus je rekao da će prihvaćanje njegove poruke unijeti razdor u neke obitelji (Matej 10:34-38). To ne znači da biblijska poruka sama po sebi razara obitelji. Naprotiv, do razdora dolazi kad članovi obitelji koji ne prihvate istinu ili je napuste odbacuju pravo kršćanstvo te mu se čak i protive. No možemo biti zahvalni Jehovi jer on ne napušta svoje vjerne sluge, već im pomaže da ustraju u kušnjama koje ih snalaze. Ako tuguješ zbog toga što je netko od tvojih voljenih napustio Jehovu, koja ti biblijska načela mogu pomoći da podneseš tu bol i ponovno stekneš određenu mjeru radosti i mira?

Kako se nositi s boli

“Izgrađujući se (...) održite se u Božjoj ljubavi” (Juda 20, 21). Možda su tvoje okolnosti takve da trenutno ništa ne možeš učiniti kako bi pomogao članu obitelji koji je prestao služiti Jehovi. No ono što možeš i trebaš činiti jest izgrađivati sebe i sve druge članove obitelji koji vjerno služe Jehovi. Veronica, majka tri sina, od kojih su dva napustila istinu, kaže: “Suprug i ja dobili smo savjet da ostanemo duhovno jaki jer ćemo jedino tako moći pomoći svojim sinovima kad se urazume. Kamo bi rasipni sin pošao da njegov otac nije bio u stanju primiti ga natrag?”

Da bi ostao duhovno jak, zaokupi se duhovnim aktivnostima. Za to je potreban dobar plan temeljitog proučavanja Biblije i redovito pohađanje kršćanskih sastanaka. Stavi se na raspolaganje drugima u skupštini i pomaži im kad god ti to okolnosti omogućavaju. Istina, u početku će ti to vjerojatno biti teško. Veronica se prisjeća: “Najprije sam se, poput ranjene životinje, željela maknuti od svih. No moj je suprug inzistirao na tome da sačuvamo dobru duhovnu rutinu. Vodio je računa o tome da ne propustimo nijedan sastanak. Kad je došlo vrijeme kongresa, trebala mi je velika hrabrost da se suočim s braćom i sestrama. No program nam je pomogao da se približimo Jehovi. Taj je kongres naročito duhovno ojačao našeg sina koji je ostao vjeran Jehovi.”

Maria, koju smo već spomenuli, uvidjela je da joj puno pomaže to što je aktivna u službi propovijedanja te trenutno s četiri osobe proučava Bibliju. Slično tome, Laura kaže: “Iako još uvijek svakog dana plačem jer nisam bila uspješna u odgoju djece kao neki drugi roditelji, zahvalna sam Jehovi za divnu biblijsku poruku koja pomaže mnogim obiteljima u ovim posljednjim danima.” Ken i Eleanor, čija su odrasla djeca napustila istinu, prilagodili su svoje okolnosti kako bi se preselili na područje na kojem je veća potreba za objaviteljima Kraljevstva te služe kao punovremeni propovjednici. To im pomaže da budu objektivni i da se ne prepuste tuzi.

Ne gubi nadu. Ljubav se ‘svemu nada’ (1. Korinćanima 13:7). Ken, kojeg smo maločas spomenuli, kaže: “Kad su naša djeca napustila istinu, za mene je to bilo kao da su umrla. No nakon smrti svoje sestre uvidio sam da to nije isto. Sretan sam što moja djeca nisu doslovno umrla i što im Jehova i dalje pruža mogućnost da mu se vrate.” I doista, iskustvo pokazuje da se mnogi koji su napustili istinu na koncu ipak vrate (Luka 15:11-24).

Ne krivi sebe. Roditelji su naročito skloni tome da razmišljaju o prošlosti i žale što u određenim situacijama nisu postupili drugačije. No Ezehijel 18:20 pokazuje da Jehova grešnika, a ne njegove roditelje, smatra odgovornim za pogrešan izbor koji je učinio. Zanimljivo je da knjiga Priče Salamunove četiri puta više savjetuje mlade da slušaju svoje roditelje nego što roditelje potiče da ispravno odgajaju svoju djecu. Da, na djeci je odgovornost hoće li prihvatiti biblijsku pouku koju dobivaju od svojih nesavršenih roditelja. Kao roditelj, vjerojatno si u datim trenucima postupio najbolje što si mogao. No ako ipak smatraš da si učinio neke pogreške i da si kriv za neke stvari, to ne znači automatski da si kriv i za to što je netko iz tvoje obitelji napustio istinu. U svakom slučaju, nikome nećeš pomoći time što okrivljavaš sebe za stvari koje si mogao učiniti drugačije. Izvuci pouku iz svojih grešaka, budi odlučan da ih ne ponoviš i moli se Jehovi za oproštenje (Psalam 103:8-14; Izaija 55:7). A zatim se usredotoči na budućnost, a ne na prošlost.

Budi strpljiv s drugima. Drugi možda ne znaju kako bi te ohrabrili i utješili, naročito ako nikada nisu doživjeli nešto slično. Osim toga, ljudi različito poimaju utjehu i ohrabrenje. Stoga, ako netko kaže nešto što te uzruja, uvaži savjet apostola Pavla zapisan u Kološanima 3:13: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga.”

Pokaži da poštuješ način na koji nas Jehova kori i ispravlja. Ako je član tvoje obitelji isključen, ne zaboravi da Jehova tako kori i poučava svoje sluge i da je to za dobrobit svih, pa i samog grešnika (Hebrejima 12:11). Stoga se odupri sklonosti da kod starješina koji su sudjelovali u donošenju odluke tražiš greške ili da dovodiš u pitanje ispravnost same odluke. Upamti da najbolji rezultati usljeđuju kad postupamo u skladu s Jehovinim uputama, a nepoštivanje njegovog uređenja samo nam može stvoriti dodatne probleme.

Nakon što je Izrael bio oslobođen iz Egipta, Mojsije je narodu služio kao sudac (2. Mojsijeva 18:13-16). Budući da je odluka u korist jedne osobe vjerojatno bila na štetu druge, lako je moguće da su neki bili razočarani njegovim odlukama. To što su neki tražili manjkavosti u odlukama koje je on donosio možda je ponekad bilo uzrok pobunama protiv njegovog autoriteta. No Jehova je putem Mojsija vodio svoj narod te nije kaznio njega, već buntovnike i članove njihovih obitelji koji su ih podupirali (4. Mojsijeva 16:31-35). Ako poštujemo odluke onih kojima je danas u teokratskom uređenju povjeren autoritet i postupamo u skladu s tim odlukama, pokazujemo da smo naučili nešto iz primjera Izraelaca.

Delores se prisjeća kako joj je bilo teško sačuvati uravnotežen stav kad je skupština ukorila njenu kćer. Ona kaže: “Pomoglo mi je to što sam uvijek iznova čitala članke koji su govorili o tome koliko je Jehovin način postupanja mudar. Imala sam bilježnicu u koju sam zapisivala misli iz govora i članaka koje su mi pomagale da se nosim s tom kušnjom i da nastavim služiti Jehovi.” Tako smo došli do još jednog važnog činioca koji osobi može pomoći da se suoči s tom situacijom.

Podijeli svoje osjećaje s drugima. Pomoći bi ti moglo da se povjeriš jednom ili dvama prijateljima koji imaju razumijevanja i kojima vjeruješ. Povjeri se onima koji će ti pomoći da sačuvaš pozitivan stav. A najviše će ti pomoći da u molitvi ‘izliješ svoje srce’ pred Jehovom * (Psalam 62:7, 8). Zbog čega? Zbog toga što on najbolje razumije kako se osjećaš. Naprimjer, možda smatraš nepravednim to što moraš proživljavati takvu emocionalnu bol. Na kraju krajeva, nisi ti napustio Jehovu. Povjeri svoje osjećaje Jehovi i zamoli ga da ti pomogne da ti ta situacija ne uzrokuje toliku bol (Psalam 37:5).

Kad prođe neko vrijeme, vjerojatno ćeš se lakše nositi sa svojim osjećajima. A dotad ne posustaj u nastojanjima da ugodiš svom nebeskom Ocu i nikada nemoj smatrati da su ona uzaludna (Galaćanima 6:9). Ne zaboravi, napuštanjem Jehove ne rješavamo svoje probleme. S druge strane, ako mu ostanemo vjerni, on će nam pomagati da se nosimo s kušnjama koje nas snalaze. Stoga, budi siguran da Jehova razumije u kakvoj se situaciji nalaziš i da će ti davati potrebnu snagu u pravo vrijeme (2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:13; Hebrejima 4:16).

^ odl. 2 Neka su imena promijenjena.

^ odl. 19 Informacije o tome možeš li se moliti za isključenog člana obitelji možeš pronaći na 30-31. stranici Kule stražare od 1. prosinca 2001.

[Slike na stranici 18]

Zaokupi se duhovnim aktivnostima kako bi zadržao ispravan stav