MOŽDA će te iznenaditi činjenica da u biblijskim izvještajima na izvornom jeziku koji govore o Isusovom životu na Zemlji nigdje nema riječi “čudo”. Grčka riječ (dýnamis) koju se ponekad prevodi s “čudo” doslovno znači “sila” (Luka 8:46). Može je se prevesti i kao “sposobnost” te “moćna djela” (Matej 11:20; 25:15). Prema jednom učenjaku, ovaj grčki izraz “stavlja naglasak na moćno djelo koje je učinjeno, a naročito na silu kojom je to djelo izvršeno. Te se fenomene opisuje kao posljedicu djelovanja Božje sile.”

Jedna druga grčka riječ (téras) obično se prevodi s “predznak” ili “čudo” (Ivan 4:48; Djela apostolska 2:19). Ovim izrazom ističe se kakav je dojam nešto ostavilo na promatrače. Mnoštva ljudi i Isusove učenike često su zadivila i  zapanjila njegova moćna djela (Marko 2:12; 4:41; 6:51; Luka 9:43).

Treća grčka riječ (semeíon) kojom se ukazuje na Isusova čuda jest “znak”. Ona se “usredotočuje na dublje značenje čuda”, kaže učenjak Robert Deffinbaugh i zatim dodaje: “Znak je čudo koje posreduje istinu o našem Gospodinu Isusu.”

Biblija ne opisuje Isusova čuda kao trikove ili iluzije kojima je cilj bio zabaviti ljude. Ona su bila manifestacija “Božje veličanstvene moći”, kao u slučaju dječaka iz kojega je Isus istjerao jednog zlog duha (Luka 9:37-43). Je li Svemogućem Bogu — Onome za kojega se kaže da ima ‘veliku silu’ — nemoguće činiti takva moćna djela? (Izaija 40:26). Naravno da nije!

U Evanđeljima se ukazuje na više od 30 Isusovih čuda. No ukupni broj njegovih čuda nije poznat. Naprimjer, u Mateju 14:14 za Isusa se kaže: “Vidio je veliko mnoštvo; i sažalio se na njih, i izliječio je njihove bolesne.” Ovdje se ne spominje koliko je bolesnih Isus izliječio tom prilikom.

Takva moćna djela bila su glavna potvrda Isusove tvrdnje da je Božji Sin i obećani Mesija. Biblija jasno kaže da je Isus od Boga dobio moć da čini čuda. Apostol Petar opisao je Isusa kao čovjeka kojeg je Bog Izraelcima “javno pokazao moćnim djelima i predznacima i znakovima koje je Bog posredstvom njega učinio” (Djela apostolska 2:22). Jednom drugom prilikom Petar je istaknuo da je Isusa “Bog pomazao svetim duhom i silom, a on je prolazio zemljom čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio; jer Bog je bio s njim” (Djela apostolska 10:37, 38).

Isusova čuda bila su usko povezana s porukom koju je prenosio ljudima. U Marku 1:21-27 govori se o reakciji  mnoštva na Isusovo poučavanje i jedno njegovo čudo. U 22. retku stoji da je mnoštvo bilo ‘zapanjeno njegovim načinom poučavanja’, a 27. redak pokazuje da su ljudi isto tako bili zapanjeni kad je istjerao jednog zlog duha. Isusova moćna djela i ono što je naučavao bilo je dokaz da je on obećani Mesija.

Isus nije samo tvrdio da je Mesija. Božja moć koja se očitovala u Kristovim čudima te druga djela i ono što je govorio bili su dokaz da je on Mesija. Kada su neki izrazili sumnje u njegov identitet i ovlasti, Isus je neustrašivo odgovorio: “Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanovog [misli se na Ivana Krstitelja], jer djela koja mi je Otac dao da izvršim, sama ta djela koja činim, svjedoče o meni da me Otac poslao” (Ivan 5:36).

Zašto možemo biti sigurni da su se Isusova čuda uistinu dogodila? Razmotri neke dokaze o njihovoj vjerodostojnosti.

Dok je činio moćna djela, Isus nikada nije skretao pažnju na sebe. On je pazio na to da svaki put kad učini čudo Bog dobije priznanje i slavu. Naprimjer, prije nego što je izliječio jednog slijepca, Isus je naglasio da će taj čovjek biti izliječen “zato da se na njemu očituju Božja djela” (Ivan 9:1-3; 11:1-4).

Za razliku od iluzionista, mađioničara i vjerskih iscjelitelja, Isus se nikada nije koristio hipnozom, lukavim podvalama, spektakularnim predstavama, magičnim riječima ili ekstatičnim obredima. On nije iskorištavao praznovjerje ljudi niti je koristio relikvije. Zapazi na kako je jednostavan način izliječio dvojicu slijepaca. Izvještaj kaže: “Sažalivši se, Isus je dodirnuo njihove oči, i odmah su progledali i počeli ga slijediti” (Matej 20:29-34). Nije bilo nikakvog obreda, ceremonije ni razmetljive predstave. Isus je činio čuda u javnosti, često pred očima brojnih očevidaca. Nije se služio posebnom rasvjetom, nisu mu trebali posebno uređena scena ni rekviziti. S druge strane, navodna čuda koja se danas događaju često se ničim ne mogu potvrditi (Marko 5:24-29; Luka 7:11-15).

Isus je ponekad ukazao na vjeru onih kojima je na čudotvoran način pomogao. No to što je nekoj osobi nedostajalo vjere nije spriječilo Isusa da učini čudo. Dok je bio u galilejskom gradu Kafarnaumu, “ljudi su mu doveli mnoge koji su bili opsjednuti demonima; i istjerao je duhove riječju, i izliječio je sve bolesne” (Matej 8:16).

Isus je činio čuda kako bi udovoljio stvarnim fizičkim potrebama ljudi, a ne da bi zadovoljio nečiju znatiželju (Marko 10:46-52; Luka 23:8). Osim toga, Isus nikada nije činio čuda kako bi on sam imao neke koristi (Matej 4:2-4; 10:8).

Izvještaji o Isusovim čudima do nas su došli preko četiri Evanđelja. No možemo li se osloniti na Evanđelja dok razmatramo jesu li se čuda pripisana Isusu zaista dogodila? Da, možemo.

Kao što je već navedeno, Isus je čuda činio javno, pred mnogim očevicima. Najstarija Evanđelja napisana su u vrijeme kada su mnogi od tih očevidaca još bili živi. U vezi s poštenjem pisaca Evanđelja u knjizi The Miracles and the Resurrection stoji: “Optužiti evanđeliste za namjerno skrivanje povijesnih činjenica u moru tobožnjih čuda zbog interesa teološke propagande bilo bi potpuno nepravedno. (...) Oni su željeli biti pošteni pripovjedači.”

Židovi koji su se protivili kršćanstvu nikada nisu dovodili u pitanje moćna djela opisana u Evanđeljima. Njima je sporna bila samo moć koja je stajala iza tih čuda (Marko 3:22-26). Čak ni protivnici koji su se kasnije  pojavili nisu mogli opovrgnuti Isusova čuda. Naprotiv, postoje povijesni zapisi iz 1. i 2. stoljeća n. e. koji spominju Isusova čuda. Dakle, s pravom možemo vjerovati da Evanđelja govore istinu kada opisuju njegova čuda.

Razmatranje Isusovih čuda ne bi bilo potpuno kad bi se svelo samo na logične argumente o njihovoj vjerodostojnosti. Dok govore o Isusovim moćnim djelima, Evanđelja prikazuju Isusa kao vrlo osjećajnog čovjeka koji je izrazito suosjećajan i iskreno zainteresiran za dobrobit drugih ljudi.

Pogledaj što se dogodilo kad je jedan gubavac pristupio Isusu s očajničkom molbom: “Ako samo hoćeš, možeš me očistiti.” ‘Isus se nato sažalio’, ispružio je ruku prema gubavcu, dotaknuo ga i rekao: “Hoću. Očisti se.” Čovjek je ozdravio istog trena (Marko 1:40-42). Isus je na taj način pokazao suosjećanje; ono ga je potaklo da upotrijebi moć koju mu je Bog dao kako bi mogao činiti čuda.

Što se dogodilo kad je Isus naišao na pogrebnu povorku koja je izlazila iz grada Naina? Preminuli mladić bio je sin jedinac neke udovice. Isus se ‘sažalio nad ženom’, prišao joj i rekao: “Prestani plakati.” Zatim je njenog sina vratio u život (Luka 7:11-15).

Razmišljanje o Isusovim čudima pruža nam utjehu jer ona pokazuju da je suosjećao s ljudima i pomagao im. No ta čuda nisu tek nešto što se dogodilo jednom u prošlosti. “Isus Krist je isti jučer i danas, i zauvijek”, čitamo u Hebrejima 13:8. On sada vlada kao nebeski Kralj. Spreman je upotrijebiti čudotvornu moć koju mu je Bog dao u mnogo većim razmjerima nego što je to činio dok je kao čovjek bio na Zemlji. Isus će uskoro upotrijebiti tu moć kako bi izliječio sve poslušne ljude. Jehovini svjedoci rado će ti pomoći da još više naučiš o toj predivnoj nadi u budućnost.