1, 2. (a) Koji je zadatak Isus dao svojim učenicima? (b) Što je kršćanima u prvom stoljeću pomoglo da obave svoj zadatak?

KRATKO prije uzlaska na nebo Isus je svojim učenicima dao jedan zadatak. Rekao im je: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha” (Matej 28:19). Uistinu golem zadatak!

² Razmisli što je to značilo. Na Pentekost 33. n. e. na oko 120 učenika izliven je sveti duh i oni su počeli izvršavati dobiveni zadatak tako što su drugima govorili da je Isus bio dugo očekivani Mesija putem kojeg se može dobiti spasenje (Djela apostolska 2:1-36). Kako je tako mala grupa mogla doći do “ljudi iz svih naroda”? S ljudskog gledišta to je bilo nemoguće, ali “Bogu je sve moguće” (Matej 19:26). Kršćani u prvom stoljeću imali su potporu Jehovinog svetog duha, a i osjećaj hitnosti (Zaharija 4:6; 2. Timoteju 4:2). Stoga je za samo nekoliko desetaka godina apostol Pavao mogao reći da se dobra vijest objavljivala “u svem stvorenju koje je pod nebom” (Kološanima 1:23).

3. Zbog čega kršćani, kao čista “pšenica”, nisu bili lako uočljivi?

³ Tokom gotovo cijelog prvog stoljeća obožavanje pravog Boga nastavilo se širiti. Međutim, Isus je prorekao da će doći vrijeme kada će Sotona posijati “kukolj” koji će se mnogo stoljeća izdizati iznad ‘pšenice’, pravih kršćana, a takvo će stanje potrajati sve dok ne dođe žetva. Nakon smrti apostola to se i dogodilo (Matej 13:24-39).

4, 5. Koje su djelo započeli pomazani kršćani 1919, i zašto je to bio veliki izazov?

⁴ Godine 1919. došlo je vrijeme da se kršćani, kao čista pšenica, odvoje od kukolja. Pomazani kršćani znali su da pred njima i dalje stoji veliki zadatak koji su dobili od Isusa. Bili su čvrsto uvjereni da žive u “posljednjim danima”, a znali su i za Isusovo proročanstvo: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (2. Timoteju 3:1; Matej 24:14). Da, znali su da ih čeka mnogo posla.

⁵ Pa ipak, baš kao i učenici 33. n. e., ti su se pomazani kršćani morali suočiti s ogromnim izazovom. Bilo ih je tek nekoliko tisuća i nalazili su se u samo nekoliko zemalja. Hoće li uspjeti propovijedati dobru vijest “po cijeloj nastanjenoj zemlji”? Prisjeti se da je broj stanovnika u svijetu porastao s oko 300 milijuna u vrijeme rimskih careva na gotovo  2 milijarde nakon Prvog svjetskog rata. Tokom 20. stoljeća taj je broj naglo rastao.

6. U kojoj se mjeri obznanilo dobru vijest do 1930-ih?

⁶ Unatoč tome, Jehovini pomazani sluge su poput svoje braće u prvom stoljeću počeli vršiti djelo koje im je bilo povjereno s potpunom vjerom u Jehovu, a imali su i njegov duh. Do sredine 1930-ih biblijsku istinu objavljivalo je oko 56 000 propovjednika u 115 zemalja. Iako je bio obavljen velik dio posla, još je mnogo toga trebalo učiniti.

7. (a) S kojim su se novim izazovom suočili pomazani kršćani? (b) U kojoj je mjeri do danas napredovalo djelo sakupljanja zahvaljujući pomoći ‘drugih ovaca’?

⁷ A onda se točnije razumjelo koga predočava “veliko mnoštvo” spomenuto u Otkrivenju 7:9 te se pojavio novi izazov, ali i nada u to da će marljivi kršćani dobiti pomoć. Nebrojeno mnoštvo ‘drugih ovaca’, a to su osobe koje imaju vjeru i nadaju se vječnom životu na Zemlji, trebalo je biti sakupljeno “iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” (Ivan 10:16). Oni će ‘vršiti Jehovi svetu službu dan i noć’ (Otkrivenje 7:15). To znači da će pomagati u djelu propovijedanja i poučavanja (Izaija 61:5). Njihov je rad urodio plodom, pa su pomazani kršćani bili oduševljeni što su se broju propovjednika pridružili deseci tisuća, a zatim i milijuni novih osoba. Godine 2003. u djelo propovijedanja bio je uključen dosad najveći broj od 6 429 351 osobe — većina njih pripadnici su velikog mnoštva. * Pomazani kršćani zahvalni su za tu pomoć, a druge su ovce zahvalne što imaju divnu priliku podupirati svoju pomazanu braću (Matej 25:34-40).

8. Kakav su stav zauzeli Jehovini svjedoci unatoč velikom pritisku koji je uslijedio tokom Drugog svjetskog rata?

⁸ Kad je grupa kršćana predočena pšenicom ponovno postala jasno vidljiva, Sotona je započeo žestoki rat protiv njih (Otkrivenje 12:17). Kako je reagirao kad se počelo sakupljati veliko mnoštvo? Krajnje nasilno! Zar imamo imalo razloga sumnjati da je on stajao iza napada na obožavanje pravog Boga do kojeg je diljem svijeta došlo tokom Drugog svjetskog rata? Obje strane koje su sudjelovale u tom ratu vršile su snažan pritisak na kršćane. Mnoga naša draga braća i sestre doživjeli su strašne kušnje, a neki su dali život za svoju vjeru. Pa ipak, dokazali su da se slažu s psalmistovim riječima: “Bogom se hvalim za riječ njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; što će mi učiniti tijelo?” (Psalam 56:4; Matej 10:28). Ojačani Jehovinim duhom, pomazani kršćani i druge ovce ostali su nepokolebljivi (2. Korinćanima 4:7). Zbog toga je “Božja riječ sve više rasla” (Djela apostolska 6:7). Kad je 1939. izbio rat, u djelu propovijedanja sudjelovalo je 72 475 vjernih kršćana. Međutim, 1945, kada je rat završio, u prenošenje dobre vijesti bilo je uključeno 156 299 aktivnih Jehovinih svjedoka, s tim da izvještaj za tu godinu nije bio potpun. Doista pravi poraz za Sotonu!

9. Koje su nove škole počele djelovati tokom Drugog svjetskog rata?

⁹ Očito je da kaos Drugog svjetskog rata nije naveo Jehovine sluge da počnu sumnjati hoće li djelo propovijedanja biti izvršeno. Dapače, 1943, na samom vrhuncu rata, počele su djelovati dvije nove škole. Prva, koja  se danas zove Teokratska škola propovijedanja, bila je organizirana u svim skupštinama kako bi se svakog Jehovinog svjedoka poučilo kako da propovijeda i čini učenike. U drugoj, Biblijskoj školi Gilead Društva Watchtower, poučavalo se misionare koji su trebali pokrenuti djelo propovijedanja u stranim zemljama. Da, kad je rat napokon prestao bjesnjeti, pravi su kršćani bili spremni za povećanu aktivnost.

10. Kako je revnost Jehovinog naroda bila vidljiva tokom 2003?

¹⁰ A koliko su samo postigli! Zahvaljujući pouci iz Teokratske škole propovijedanja, svi — mladi i stari, roditelji i djeca, pa čak i bolesni — sudjelovali su i sudjeluju u izvršavanju velikog zadatka koji im je Isus dao (Psalam 148:12, 13; Joel 2:28, 29). Godine 2003. u prosjeku je svakog mjeseca 825 185 osoba pokazalo da ima osjećaj hitnosti tako što je privremeno ili stalno sudjelovalo u pionirskoj službi. Iste te godine Jehovini svjedoci su u prenošenje dobre vijesti o Kraljevstvu utrošili 1 234 796 477 sati. Nema sumnje da je Jehova zadovoljan revnošću svog naroda!

11, 12. Navedi primjere koji pokazuju koje su izvanredne stvari postigli misionari.

¹¹ Tokom godina misionari školovani u Gileadu, a odnedavna i oni koji su završili Školu za osposobljavanje slugu, postigli su izvanredne stvari. Naprimjer, kad su 1945. prvi misionari došli u Brazil, u toj je zemlji bilo manje od 400 objavitelja. Ti misionari, kao i oni koji su došli kasnije, marljivo su propovijedali zajedno sa svojom revnom braćom iz Brazila, a Jehova je itekako blagoslovio njihov trud. Kako su samo oni koji se sjećaju tih početaka radosni što je Brazil 2003. postigao dosada najveći broj od 607 362 objavitelja!

¹² Uzmimo kao primjer i Japan. Prije Drugog svjetskog rata u toj je zemlji bilo stotinjak propovjednika Kraljevstva. Tokom tog rata zbog surovog se progonstva smanjio broj objavitelja, pa kad je rat završio, samo je nekolicina Jehovinih svjedoka bila živa u duhovnom i doslovnom pogledu (Priče Salamunove 14:32). Tih nekoliko osoba koje su sačuvale besprijekornost sigurno je bilo presretno kad je 1949. stiglo prvih 13 misionara iz Gileada koji su brzo zavoljeli svoju revnu, gostoljubivu braću u Japanu. Godine 2003, više od 50 godina nakon toga, Japan je izvijestio ukupno 217 508 objavitelja! Jehova je doista bogato blagoslovio svoj narod u toj zemlji. Slično se dogodilo i u mnogim drugim zemljama. Oni koji imaju priliku propovijedati u stranim zemljama igraju veliku ulogu u širenju dobre vijesti, koju se tokom 2003. moglo čuti u 235 zemalja diljem svijeta. Veliko mnoštvo uistinu dolazi iz “svih nacija”.

13, 14. Na koji je način Jehova pokazao koliko je dobro propovijedati dobru vijest na ‘svim jezicima’?

¹³ Izvještaj o prvom čudu učinjenom nakon što su učenici bili pomazani svetim duhom na Pentekost 33. n. e. odnosi se na govorenje jezicima okupljenom mnoštvu ljudi. Moguće je da su svi oni koji su slušali govorili neki jezik koji se govorilo u mnogim zemljama, možda grčki. Budući da su bili “bogobojazni ljudi”, vjerojatno su mogli razumjeti propovijedi na hebrejskom koje se držalo u hramu. No ono što ih je potaknulo da poslušaju  dobru vijest jest to što su je čuli na materinjem jeziku (Djela apostolska 2:5, 7-12).

¹⁴ I danas se djelo propovijedanja vrši na mnogim jezicima. Prorečeno je da veliko mnoštvo neće doći samo iz svih nacija nego i iz svih “plemena i naroda i jezika”. U skladu s tim, Jehova je preko Zaharije prorekao: ‘Deset ljudi od svih jezika narodnih uhvatit će jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama’ (Zaharija 8:23). Iako Jehovini svjedoci više nemaju dar govorenja jezicima, znaju da se mnogo više postiže kad se ljude poučava na njihovom jeziku.

15, 16. Kako su misionari i drugi prihvatili izazov propovijedanja na jezicima kojima se govori u zemljama u kojima služe?

¹⁵ Istina, danas postoji nekoliko veoma raširenih jezika, kao što su engleski, francuski i španjolski. Međutim, oni koji su napustili svoju domovinu da bi služili u drugim zemljama uče jezike kojima se tamo govori da bi dobru vijest učinili dostupnom onima koji ‘imaju ispravan stav prema vječnom životu’ (Djela apostolska 13:48). To zna biti teško. Kad su braća na otočnoj državi Tuvalu, koja se nalazi u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, trebala publikacije na svom jeziku, jedan misionar počeo je raditi na tome. Budući da nije postojao nikakav rječnik, najprije je napravio popis tuvaluanskih riječi. S vremenom je na tom jeziku objavljena knjiga I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. * Slično tome, kad su misionari stigli na Curaçao, na jeziku papiamento, kojim se tamo govori, nije bilo biblijske literature ni rječnika. Osim toga, postojalo je veliko neslaganje oko pisanja tog jezika. Pa ipak, dvije godine nakon dolaska prvih misionara na tom je jeziku izdan prvi kršćanski biblijski traktat. Danas je papiamento jedan od 133 jezika na kojima Kula stražara izlazi simultano s engleskim.

¹⁶ Prvi misionari koji su stigli u Namibiju nisu mogli pronaći domaće Jehovine svjedoke koji bi im pomogli pri prevođenju. Osim toga, na jeziku nama, jednom od jezika koji se tamo govore, nisu postojale riječi za mnoge pojmove, naprimjer za pojam “savršen”. Jedan misionar kaže: “Pri prevođenju su mi uglavnom pomagali nastavnici koji su proučavali Bibliju. Budući da su slabo poznavali istinu, morao sam sjediti s njima i paziti da svaka rečenica bude točna.” Usprkos tome, nakon nekog vremena traktat Život u novom svijetu preveden je na četiri jezika kojima se govori u Namibiji. Danas Kula stražara redovito izlazi na jezicima kwanyama i ndonga.

17, 18. S kojim se izazovima suočavaju braća u Meksiku i drugim zemljama?

¹⁷ Službeni jezik u Meksiku je španjolski. Međutim, prije nego što su došli Španjolci u  toj se zemlji govorilo mnoge jezike, a neki od njih još uvijek su u upotrebi. Stoga publikacije Jehovinih svjedoka sada izlaze na sedam meksičkih jezika te također na meksičkom znakovnom jeziku. Prva publikacija koja je izašla na jednom od američko-indijanskih jezika bila je Služba za Kraljevstvo na maja jeziku. Među 572 530 objavitelja Kraljevstva u Meksiku nalazi se nekoliko tisuća Maja, Azteka i drugih.

¹⁸ U novije su vrijeme milijuni osoba kao izbjeglice pobjegli u strane zemlje ili su se tamo preselili iz ekonomskih razloga. Zbog toga sada u mnogim državama prvi puta postoji prilično velik broj ljudi koji govore stranim jezikom. Jehovini svjedoci odlučili su poduzeti nešto u vezi s tim. Naprimjer, u Italiji postoje skupštine i grupe koje osim na talijanskom djeluju na još 22 jezika. Da bi se pomoglo braći da propovijedaju ljudima koji govore drugim jezicima, nedavno je organizirano učenje 16 jezika, uključujući i talijanski znakovni jezik. U mnogim drugim zemljama Jehovini svjedoci ulažu slične napore kako bi doprli do mnogobrojnih doseljenika. Da, uz Jehovinu pomoć veliko mnoštvo doista dolazi iz mnogo jezičnih skupina.

19, 20. Koje se Pavlove riječi danas ispunjavaju na upečatljiv način? Objasni.

¹⁹ U prvom stoljeću apostol Pavao je napisao: “Zar nisu čuli? Pa, ustvari, ‘po cijeloj je zemlji otišao njihov glas, i njihove riječi do krajeva nastanjene zemlje’” (Rimljanima 10:18). Ako se to moglo reći za prvo stoljeće, kako je tek u naše vrijeme! Milijuni ljudi — možda veći broj nego ikada prije u povijesti — govore: “Blagosiljam Jehovu u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima” (Psalam 34:1).

²⁰ Štoviše, djelo ne usporava. Broj objavitelja Kraljevstva stalno raste. U djelu propovijedanja troši se sve više i više vremena. Vrši se milijune ponovnih posjeta te vodi stotine tisuća biblijskih studija. Ljudi i dalje pokazuju zanimanje. Prošle je godine postignut dosad najveći broj prisutnih na Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti, naime 16 097 622. Očito imamo još mnogo posla. Oponašajmo nepokolebljivost i besprijekornost naše braće koja su podnijela žestoko progonstvo! Pokažimo istu revnost kao sva naša braća koja su se od 1919. žrtvovala u Jehovinoj službi! Postupajmo u skladu s psalmistovim pripjevom: “Sve što diše neka hvali Jah! Hvalite Jah!” (Psalam 150:6).