Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 7. POGLAVLJE

“Rastao je pred Jehovom”

“Rastao je pred Jehovom”

1, 2. U kojim se okolnostima Samuel obratio izraelskom narodu i zašto ih je trebao potaknuti na pokajanje?

NA POZIV proroka Samuela izraelski se narod okupio u gradu Gilgalu. Bio je svibanj ili lipanj prema današnjem kalendaru i već je neko vrijeme trajalo sušno razdoblje. Polja su se zlatila na suncu jer se bližila žetva pšenice. U mnoštvu je vladala tišina. Svi su netremice gledali u Samuela, čekajući da im se obrati. Taj bogobojazni čovjek, koji je već desetljećima služio kao prorok i sudac u Izraelu, promatrao je svoje sunarodnjake i pitao se kako doprijeti do njihovog srca.

2 Izraelci nisu razumjeli u koliko se ozbiljnoj situaciji nalaze. Već neko vrijeme tražili su da im Samuel postavi čovjeka za kralja, kao da im nije bilo jasno da time pokazuju krajnje nepoštovanje prema svom Bogu, Jehovi, i proroku kojega je postavio sam Bog. Tim su činom zapravo odbacili Jehovu, koji je bio njihov Kralj. Samuel je stajao pred njima, tražeći prave riječi kojima bi ih potaknuo na pokajanje.

Samuelov život jasno pokazuje da mladi mogu steći jaku vjeru u Boga čak i kad im drugi ne pružaju dobar primjer

3, 4. (a) Zašto je Samuel govorio o svojoj mladosti? (b) Zašto je dobro ugledati se na Samuelovu vjeru?

3 “Ja sam ostario i osijedio”, rekao je Samuel okupljenom mnoštvu i dodao, “ja sam išao pred vama od mladosti svoje pa do današnjeg dana” (1. Sam. 11:14, 15; 12:2). Sav je narod upro pogled u tog ostarjelog čovjeka. Njegova sijeda kosa davala je njegovim riječima još veću težinu. Samuel se unatoč poodmaklim godinama živo sjećao svoje mladosti. Odluke koje je donio u mladosti pomogle su mu da izgradi nepokolebljivu vjeru u Boga i cijeli mu život odano služi.

4 On nije dopustio da ljudi koji nisu marili za Boga poljuljaju njegovu vjeru. Ljubomorno ju je čuvao jer je cijenio svoj blizak odnos s Jehovom. I mi se danas nalazimo u sličnoj situaciji.  Živimo u bezvjernom i pokvarenom svijetu u kojem nije lako izgrađivati vjeru. (Pročitaj Luku 18:8.) Što nam može pomoći da sačuvamo prisan odnos sa svojim nebeskim Ocem? Vratimo se u Samuelovo djetinjstvo i pogledajmo što možemo naučiti od tog vjernog Božjeg sluge.

“Dječak Samuel služio je pred Jehovom”

5, 6. Zašto možemo reći da je Samuel imao neobično djetinjstvo i kako su njegovi roditelji znali da će njihov sin u Šilu biti dobro zbrinut?

5 Samuel je imao neobično djetinjstvo. Bile su mu otprilike tri godine kad su ga njegovi roditelji, Elkana i Hana, doveli u sveti šator u Šilu, gradu koji je bio tridesetak kilometara udaljen od njihovog doma u Rami. Ondje je Samuel služio Jehovi kao nazirej i u tom posebnom obliku službe ostao cijeli život. * Pokazuje li to da ga njegovi roditelji nisu voljeli i da su ga napustili?

6 Nipošto! Oni su znali da će u Šilu njihov sin biti dobro zbrinut. Veliki svećenik Eli nesumnjivo je vodio brigu o malom Samuelu, koji je uvijek bio uz njega i poslušno izvršavao neke dužnosti u svetom šatoru. Pored toga ondje je bilo žena koje su organizirano obavljale neke poslove oko svetog šatora (2. Mojs. 38:8; Suci 11:34-40).

7, 8. (a) Čemu su Hana i Elkana iz godine u godinu poučavali Samuela? (b) Što roditelji u današnje vrijeme mogu naučiti od Samuelovih roditelja?

7 Hana i Elkana nikada nisu zaboravili svog voljenog prvorođenca. Kako bi i mogli kad je njegovo rođenje bilo odgovor na Haninu usrdnu molitvu. Još i prije Samuelovog rođenja njegova je majka obećala Jehovi da će mu ga darovati, tako da sve dane života svojega bude posvećen svetoj službi. Svake godine kad bi posjetila Samuela, donijela bi mu novu tuniku koju je načinila za njegovu službu u svetom šatoru. Dječaku je to sigurno veoma značilo. Nema sumnje da je Samuel izgradio dobar odnos s Jehovom jer su ga roditelji s ljubavlju hrabrili, davali mu savjete i poučavali ga da je velika čast služiti Jehovi na tom jedinstvenom mjestu.

8 Roditelji mogu puno naučiti od Hane i Elkane. Mnogi očevi i majke svu svoju pažnju usmjeravaju na zadovoljavanje materijalnih potreba svoje djece, a pritom zaboravljaju da je najvažnije pomoći im da dobro upoznaju Jehovu i izgrade vjeru u njega. No Samuelovi su roditelji dobro znali da ništa u životu nije toliko važno kao steći prisno prijateljstvo s Jehovom. Njihov je stav nesumnjivo jako utjecao na osobnost i gledišta njihovog sina. (Pročitaj Mudre izreke 22:6.)

9, 10. (a) Opiši kako je izgledao sveti šator. (Vidi i bilješku.) (b) Kakvo je gledište Samuel imao o svetom šatoru? (c) Što je Samuel radio u svetom šatoru i kako se mladi danas mogu ugledati na Samuela?

 9 Znatiželjan kao i sva djeca, Samuel je vjerojatno često odlazio u brda koja su okruživala Šilo te odande promatrao grad i dolinu iznad koje se grad nalazio. Kad god bi mu pogled pao na Jehovin sveti šator, srce bi mu se ispunilo radošću i ponosom. Nije ni čudo, jer je sveti šator, načinjen gotovo 400 godina ranije prema uputama koje je Jehova dao Mojsiju, bio jedino središte obožavanja pravog Boga u cijelom svijetu. Bi li se itko usudio reći da takvo mjesto nije sveto? *

10 Mali je Samuel zavolio sveti šator. U biblijskom izvještaju koji je kasnije sam napisao možemo pročitati: “Dječak Samuel služio je pred Jehovom, opasan lanenom pregačom” (1. Sam. 2:18). Ta jednostavna pregača očito je bila znak da Samuel pomaže svećenicima u njihovim dužnostima. Premda nije bio svećenik, Samuel je imao razna zaduženja, naprimjer svakog je jutra otvarao vrata kroz koja se ulazilo u dvorište svetog šatora te pomagao ostarjelom Eliju. Svoje je zadatke izvršavao radosno, ali s vremenom je počeo primjećivati da se u Jehovinom domu događa nešto loše. Njegovo je čisto, nedužno srce zbog toga postalo uznemireno.

Ostao je neporočan među iskvarenim ljudima

11, 12. (a) Zbog čega su Hofni i Pinhas bili nevaljali ljudi? (b) Na koji su način Hofni i Pinhas kršili Jehovine uredbe u svetom šatoru? (Vidi i bilješku.)

11 Samuel je, nažalost, odmalena bio primoran gledati veliku zloću i pokvarenost. Elijeva dva sina, Hofni i Pinhas, bili su sve samo ne bogobojazni. Samuel je o njima kasnije napisao: “Sinovi Elijevi bili su nevaljali ljudi. Nisu marili za Jehovu” (1. Sam. 2:12). Taj redak otkriva nepobitnu istinu: osobe koje ne poštuju Jehovu lako pogaze granicu između onoga što je ispravno i neispravno. Stoga je jasno zašto se za Hofnija i Pinhasa kaže da su bili “nevaljali ljudi” — odnosno “sinovi bezvrijedni”, kako doslovno stoji u izvorniku. Budući da nisu poštovali Jehovu, prezirali su njegova pravedna mjerila i zahtjeve. Iz takvog neispravnog stava izrodili su se svi njihovi drugi grijesi.

 12 Božji zakon jasno je propisivao što su dužnosti svećenika i na koji se način trebaju prinositi žrtve u svetom šatoru. Jehovi nije bilo svejedno kako se prinose žrtve jer su one predočavale sve što on namjerava učiniti kako bi ljude očistio od grijeha te im omogućio da dobiju njegov blagoslov i vodstvo. No Hofni i Pinhas navodili su druge svećenike da se prema žrtvama odnose s prezirom. *

13, 14. (a) Kako su na bogobojazne ljude utjecala nedjela koja su se vršila u svetom šatoru? (b) Kako je Eli zakazao kao veliki svećenik i kao otac?

13 Samuel je zacijelo bio zaprepašten kad je vidio da takva nedjela prolaze nekažnjeno. Kako mu je bilo kad bi vidio da mnogi ljudi, među kojima su bili siromašni, jadni i nevoljni, dolaze u sveti šator u nadi da će ondje pronaći utjehu i dobiti snagu, a odlaze razočarani, povrijeđeni i poniženi? Kako se osjećao kad je saznao da Hofni i Pinhas preziru Jehovine moralne zakone te imaju spolne odnose sa ženama koje su služile na ulazu u sveti šator? (1. Sam. 2:22). Sigurno mu je bilo teško gledati kako se obezvređuju Jehovina načela i njegov sveti šator. Možda se nadao da Eli sve to vidi i da neće sjediti skrštenih ruku.

Samuelu nije bilo lako gledati grijehe koje su činili Elijevi sinovi

14 Eli je bio u najboljem položaju da riješi taj problem. Na kraju krajeva, on je bio veliki svećenik i bio je odgovoran za sve što se događalo u svetom šatoru. Osim toga bio je dužan ukoriti svoje sinove jer su svojim postupcima nanosili zlo i sebi i drugima. No on je zakazao i kao otac i kao veliki svećenik. Hofnija i Pinhasa samo je blago, neodlučno ukorio. (Pročitaj 1. Samuelovu 2:23-25.) Međutim njih je trebalo kazniti puno strože. Činili su grijehe zbog kojih su zaslužili smrt!

15. Koju je oštru poruku Jehova poslao Eliju i kako je Elijeva obitelj reagirala na nju?

15 Stanje se toliko pogoršalo da je Jehova poslao “čovjeka Božjeg”, jednog proroka kojem Biblija ne otkriva ime, da Eliju prenese oštru osudu. Jehova je poručio Eliju: “Sinovima svojim iskazuješ veću čast nego meni.” Bog je za Elijeve sinove prorekao da će u jedan dan obojica poginuti, da će članovi Elijeve obitelji doživljavati mnoge nevolje te čak izgubiti čast da služe kao svećenici. Da li se nakon tog snažnog upozorenja išta promijenilo? Iz Biblije se može zaključiti da su Elijevi sinovi nastavili po starom, a Eli zbog  svoje popustljivosti nije imao snage stati tome na kraj (1. Sam. 2:27–3:1).

16. (a) Što iz biblijskog izvještaja saznajemo o Samuelovom odrastanju? (b) Zašto nam biblijski izvještaj o Samuelu može pružiti ohrabrenje?

16 Kako su nedjela koja su se događala pred očima mladog Samuela utjecala na njega? Jesu li ga iskvarila? Dok čitamo opis sumornog stanja koje je u njegovom djetinjstvu vladalo u Izraelu, vjernost koju je taj dječak pokazivao još više dolazi do izražaja. U 1. Samuelovoj 2:18 piše: “Dječak Samuel služio je pred Jehovom.” Njemu je služba Bogu odmalena bila najvažnija u životu, a riječi iz 21. retka istog poglavlja to i potvrđuju. Ondje stoji da je Samuel “rastao (...) pred Jehovom”, što nesumnjivo govori da je sa svojim nebeskim Ocem imao sve prisniji odnos. Taj ga je odnos štitio od iskvarenosti koja ga je okruživala i davao mu snage da uvijek postupa po Jehovinoj volji.

17, 18. (a) Kako mladi kršćani mogu postupati po uzoru na Samuela kad se nađu u iskušenju da učine nešto neispravno? (b) Kako znamo da je Samuel još u mladosti donio ispravne odluke?

17 Samuel je lako mogao pomisliti: “Ako veliki svećenik i njegovi sinovi čine grijeh, onda i ja mogu raditi što god želim.” Međutim loše postupanje drugih ljudi, pa i onih koji imaju određeni položaj, nipošto nije izgovor za grijeh. Danas mnogi mladi kršćani postupaju po uzoru na Samuela i “rastu pred Jehovom”, čak i kad im drugi ne pružaju dobar primjer.

18 Kako je takvo postupanje koristilo Samuelu? U Bibliji piše: “Dječak Samuel rastao je i sve se više dopadao Jehovi i ljudima” (1. Sam. 2:26). Samuela su voljeli oni čije je mišljenje bilo važno — Jehova i njegovi vjerni sluge. Jehova je cijenio tog dječaka zbog njegove odanosti. Samuel je bio siguran da će njegov Bog ukloniti sve zlo  u Šilu, iako se možda pitao kada će to biti. No odgovor nije trebao dugo čekati.

“Govori, jer sluša sluga tvoj!”

19, 20. (a) Opiši što se dogodilo jedne noći u svetom šatoru. (b) Kako je Samuel saznao odakle potječe glas koji je čuo i kako se ophodio s Elijem?

19 Jedne noći, dok su svi spokojno spavali, Samuel se prenuo iz sna jer je čuo da ga netko doziva. Bližila se zora, a svijećnjak u šatoru još je uvijek gorio i oko sebe bacao treperavu svjetlost. Dječak je pomislio da ga zove Eli, koji je bio vrlo star i gotovo slijep. Isti je čas ustao i bosonog otrčao do starca da vidi što ga treba. Samuel se obzirno i s poštovanjem ophodio s Elijem. Znao je da je, unatoč svim svojim grijesima, on ipak Jehovin veliki svećenik (1. Sam. 3:2-5).

20 Samuel je probudio Elija i rekao mu: “Evo me, zvao si me!” Međutim Eli mu je odvratio da ga nije zvao te ga poslao natrag u krevet. Isto se ponovilo još dva puta. Eli je na koncu shvatio što se događa. U to vrijeme Jehova je svom narodu rijetko davao vizije ili slao proročanske poruke, a jasno je i zašto. No Eli je uvidio da Jehova želi prenijeti poruku Samuelu. Stoga je dječaku rekao da se vrati u krevet i uputio ga što da kaže kad ponovno začuje glas. Samuel ga je poslušao. Ubrzo je čuo kako ga netko zove: “Samuele! Samuele!” On je odgovorio: “Govori, jer sluša sluga tvoj!” (1. Sam. 3:1, 5-10).

21. Kako mi danas možemo pokazati da slušamo Jehovu i zašto je to za našu dobrobit?

21 Jehova je konačno imao slugu u Šilu kojega je smatrao dostojnim da prenosi njegove objave. Samuel je čitav život slušao Boga. A kako je s nama danas? Mi ne trebamo čekati da nam se Bog noću obrati s neba. Njegov glas možemo slušati svakodnevno putem njegove Riječi, Biblije. Obraćamo li pažnju na ono što nam govori? Što više budemo slušali Boga i postupali u skladu s njegovim uputama, to će naša vjera biti jača. Tako je bilo i sa Samuelom.

Iako je Samuela vjerojatno bilo strah, poslušno je Eliju prenio Jehovinu osudu

22, 23. (a) Kako se ispunilo proročanstvo koje je Jehova objavio Samuelu? (b) Zašto je narod poštovao Samuela?

22 Ta noć u Šilu bila je prekretnica u Samuelovom životu jer je tada Jehovi počeo služiti na poseban način — postao je njegov prorok i glasnogovornik. Isprva se bojao Eliju prenijeti Jehovinu poruku jer je ona jasno pokazivala da će se osuda protiv njegove obitelji uskoro ispuniti. Ipak, skupio je hrabrosti i kazao Eliju što mu je Jehova rekao. Nije mu ništa zatajio. Eli je ponizno prihvatio Božju presudu. Jehovino se proročanstvo ubrzo obistinilo. Izraelci su se zaratili s Filistejcima, a Hofni i Pinhas poginuli su u boju. Kad je čuo da je otet Jehovin kovčeg saveza, Eli je pao natraške sa stolice i umro (1. Sam. 3:10-18; 4:1-18).

 23 A što je bilo sa Samuelom? Izvještaj nam otkriva da je vjerno služio Bogu i da su ga ljudi sve više poštovali. Razlog za to krije se u riječima: “Jehova je bio s njim i nije dopustio da ijedna riječ njegova ostane neispunjena.” (Pročitaj 1. Samuelovu 3:19.)

“Samuel je prizvao Jehovu”

24. Što su Izraelci s vremenom poželjeli i zašto je to bio težak grijeh?

24 Jesu li se Izraelci ugledali na Samuela i izgradili blizak odnos s Jehovom? Jesu li mu bili u potpunosti odani? Nažalost, nisu. Postali su nezadovoljni i nisu željeli da im više sudi običan prorok. Htjeli su biti poput drugih naroda i imati kralja koji će vladati nad njima. Samuel je, po Jehovinom nalogu, udovoljio njihovoj želji. No morao im je predočiti koliko je njihov grijeh težak. Okupio je Izraelce u Gilgalu kako bi im dao do znanja da su, tražeći da im se postavi čovjeka za kralja, odbacili samog Jehovu.

Samuel se molio s vjerom i Jehova je poslao gromove i kišu

25, 26. Kako je ostarjeli Samuel svojim sunarodnjacima pomogao uvidjeti da su zgriješili Jehovi?

25 Samuel se obratio svojim sunarodnjacima, podsjećajući ih da je on cijeli život bio čestit i vjeran Bogu. Otvoreno im je rekao što Jehova misli o njihovom postupanju i na koncu zaključio riječima: “Prizvat ću Jehovu da pošalje gromove i kišu. Tada ćete spoznati i vidjeti da je veliko u očima Jehovinim zlo koje ste učinili tražeći sebi kralja” (1. Sam. 12:17, 18).

26 Kako je moguće da u sušnom razdoblju najednom padne kiša i zatutnje gromovi? Ako se među narodom pojavio i trag sumnje da će se Samuelove riječi ispuniti, ubrzo je iščeznuo. Nebo su iznenada prekrili crni oblaci i počeo je puhati snažan vjetar koji je dozrelo klasje povijao do zemlje. Zaglušujuća tutnjava gromova proparala je tišinu, a zatim je počela padati kiša. Biblija kaže: “Sav narod obuzeo [je] velik strah pred Jehovom i Samuelom.” Konačno su uvidjeli svu težinu svog grijeha (1. Sam. 12:18, 19).

27. Kako Jehova gleda na one koji, po uzoru na Samuela, izgrade vjeru u njega?

27 Do buntovnog srca Izraelaca nije dopro Samuel, nego njegov Bog Jehova. Samuel se čitav život uzdao u Jehovu, a njegova je nepokolebljiva vjera bila nagrađena. Jehova se nije promijenio. Možemo biti sigurni da će biti i uz nas ako, poput Samuela, izgradimo snažnu vjeru u njega.

^ odl. 5 Nazireji su položili zavjet koji je, između ostalog, zabranjivao pijenje alkohola i šišanje. Većina nazireja dala je taj zavjet samo na određeno vrijeme. No neke osobe, poput Samsona, Samuela i Ivana Krstitelja, bile su nazireji cijelog života.

^ odl. 9 To svetište bilo je pravokutna građevina, veliki šator koji je imao drvenu konstrukciju. Šator je bio načinjen od najkvalitetnijih materijala: tuljanove kože, prekrasno izvezenih tkanina i skupocjenog drva obloženog srebrom i zlatom. Svetište se nalazilo unutar pravokutnog dvorišta u kojem je bio i veličanstveni žrtvenik za prinošenje žrtava. Kasnije su uz sveti šator, po svoj prilici, bile podignute i druge prostorije koje su koristili svećenici. Izgleda da je Samuel spavao u jednoj od tih prostorija.

^ odl. 12 U biblijskom izvještaju navode se dva takva primjera. Kao prvo, Mojsijev zakon točno je propisivao koje dijelove žrtve treba dati svećenicima za jelo (5. Mojs. 18:3). Međutim zli svećenici koji su služili u svetom šatoru uveli su potpuno drugačija pravila. Kad se meso kuhalo u kotlu, oni su slali svoje sluge da velikom vilicom zabadaju u taj kotao te uzmu svaki dobar komad mesa koji bi se nabo na nju. Kao drugo, kad su ljudi donosili svoje žrtve da se spale na žrtveniku, sluge su ih, po nalogu svećenika, prisiljavali da im daju sirovo meso, čak i prije nego što bi se salo žrtvene životinje prinijelo Jehovi (3. Mojs. 3:3-5; 1. Sam. 2:13-17).