Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 19. POGLAVLJE

Dobar otac i vjeran Božji sluga

Dobar otac i vjeran Božji sluga

1, 2. (a) Što su morali učiniti Josip i Marija? (b) Zbog čega su Josip i Marija trebali što prije otići iz Betlehema?

JOSIP je podignuo i posljednji zavežljaj, stavio ga na leđa svog magareta i pažljivo ga pričvrstio. Kad se uspravio, lagano je potapšao magare i osvrnuo se oko sebe. Blijeda mjesečina prosula se na usnule betlehemske ulice. Josipu se oteo dubok uzdah čim je pomislio na dugačak i naporan put koji čeka njega i njegovu malenu obitelj. Sa zebnjom u srcu razmišljao je o Egiptu. Kako će njegova obitelj naučiti novi jezik i prilagoditi se životu među ljudima koji ne štuju njihovog Boga?

2 Trebalo mu je puno snage da svojoj ljubljenoj ženi kaže vijest koja ga je užasnula. Ispričao joj je kako mu je Božji anđeo u snu rekao da kralj Herod traži da pogubi njihovo dijete te da moraju što prije otići iz Betlehema. (Pročitaj Mateja 2:13, 14.) Mariju su te riječi jako pogodile. Ni ona ni Josip nisu mogli pojmiti da bi itko poželio nauditi njihovom djetetu koje nikome nije nanijelo nikakvo zlo. No vjerovali su Jehovi Bogu, pa su poslušali njegovo upozorenje i spremili se za put.

3. Kako je izgledao Josipov i Marijin odlazak iz Betlehema? (Vidi i sliku.)

3 Pod okriljem noći, dok su stanovnici Betlehema spokojno spavali, Josip, Marija i Isus iskrali su se iz grada i krenuli na jug. Rana zora počela je bojiti nebo nježnim bojama, ali Josip je imao previše briga da bi obratio pažnju na tu ljepotu. Pitao se što ih čeka na putu i kako će im život izgledati u dalekoj, nepoznatoj zemlji u koju su se uputili. Kako će on, skromni tesar, zaštititi svoju obitelj na koju se okomio moćni kralj? Hoće li Mariji i Isusu moći pružiti sve potrebno za život? Hoće li opravdati povjerenje Jehove Boga i dobro odgojiti njegovog Sina? Iako je možda sumnjao u sebe, Josip se uhvatio u koštac s poteškoćama koje su snašle njega i njegovu obitelj te je pokazao što znači biti dobar roditelj. Svi se mi, a naročito očevi, s razlogom možemo ugledati na tog poniznog čovjeka.

Štitio je svoju obitelj

4, 5. (a) Kako je Josip reagirao kad je čuo da je Marija trudna? (b) Kako je anđeo potaknuo Josipa da preuzme zadaću koju mu je Bog povjerio?

4 Vratimo se na početak priče. Josip iz Nazareta bio je zaručen s Marijom, kćeri čovjeka po imenu Eli. Znao je da je njegova  odabranica bogobojazna djevojka koja se u svemu drži Božjeg zakona. Kad je čuo da je trudna, srušio mu se svijet. Nije mogao vjerovati da mu se to događa. Budući da mu je bilo stalo do Marijine dobrobiti, namjeravao se potajno razvesti od nje kako bi je poštedio javne sramote. * Jehova je vidio s kojom se dilemom Josip bori te mu je poslao anđela koji mu je u snu objasnio da je Marija zatrudnjela po svetom duhu i da će sin kojeg će roditi “spasiti narod svoj od grijeha njihovih”. Ohrabrio ga je riječima: “Ne boj se dovesti kući Mariju, ženu svoju” (Mat. 1:18-21).

5 Josip je bio pravedan čovjek koji je vjerno služio Bogu, stoga je postupio po anđelovom nalogu. Na sebe je preuzeo zahtjevnu zadaću — pristao je odgajati Božjeg Sina, kojega je Bog naročito ljubio. Kad je rimski car koji je u to vrijeme bio na vlasti naredio da se u cijelom Carstvu popiše stanovništvo, Josip se sa svojom ženom, koja je već bila u poodmakloj trudnoći, zaputio u Betlehem, grad iz kojeg je potjecala njegova obitelj. Isus se ondje rodio.

6-8. (a) Koji je događaj doveo do iznenadne promjene u životu Josipa i njegove obitelji? (b) Na temelju čega možemo zaključiti da je “zvijezdu” poslao Sotona? (Vidi i bilješku.)

6 Nakon popisa stanovništva Josip i njegova obitelj nisu se vratili u Nazaret, već su se nastanili u Betlehemu, u blizini Jeruzalema. Bili su siromašni i živjeli su u skromnoj kućici, ali Josip je činio sve što je bilo u njegovoj moći da svoju obitelj zaštiti od neimaštine i nedaća. A onda im se, kad je Isus imao otprilike godinu dana, život iznenada promijenio.

7 Posjetili su ih zvjezdoznanci s istoka, najvjerojatnije iz dalekog Babilona. Ti su ljudi tražili dijete za koje je bilo prorečeno da će postati židovski kralj, a do Josipove i Marijine kuće došli su prateći “zvijezdu” koja ih je dovela onamo. Josip ih je ugostio jer su pokazali poštovanje njegovoj obitelji.

8 Ipak, koliko god bili dobronamjerni, ti su zvjezdoznanci ugrozili Isusov život. “Zvijezda” koju su pratili najprije ih je odvela u Jeruzalem, a tek potom u Betlehem. * U Jeruzalemu su zlom kralju Herodu rekli da traže dijete koje će postati židovski kralj, zbog čega se on ispunio zavišću i gnjevom.

9-11. (a) Zašto možemo reći da je cijelu situaciju s pomnom pažnjom promatrao netko daleko moćniji od Heroda i Sotone? (b) Što o putovanju u Egipat kažu apokrifi i jesu li ti izvještaji točni?

9 Rasplet događaja pokazuje da je cijelu situaciju s pomnom pažnjom promatrao netko daleko moćniji od Heroda i Sotone. Kad  su zvjezdoznanci došli vidjeti malenog Isusa, sa sobom su donijeli poklone, ne tražeći ništa zauzvrat. Josip i Marija vjerojatno su se čudom čudili kad su vidjeli “zlato, tamjan i smirnu”. Zvjezdoznanci su se namjeravali vratiti u Jeruzalem i reći Herodu gdje su pronašli dijete. No Jehova ih je u snu upozorio da ne idu zlom kralju, već im je rekao da se u svoju zemlju vrate drugim putem. (Pročitaj Mateja 2:1-12.)

10 Kratko nakon što su zvjezdoznanci otišli, Jehovin je anđeo Josipu rekao: “Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne kažem da se vratiš, jer Herod će tražiti dijete da ga pogubi!” (Mat. 2:13). Josip je bez oklijevanja učinio točno ono što mu je anđeo zapovjedio jer nije želio da išta ugrozi život njegovog djeteta. Budući da su zvjezdoznanci koji su se došli pokloniti Isusu sa sobom donijeli skupocjene darove, Josipova je skromna obitelj posve neočekivano dobila dovoljno sredstava za put u daleki Egipat.

Josip je hrabro i nesebično štitio svoje dijete

11 U brojnim apokrifnim pričama putovanje Josipove obitelji opisuje se na veoma nerealan način. U njima stoji da je maleni Isus čudom skratio njihov put, obranio svoju obitelj od razbojnika i čak naredio jednom stablu datulje da svoje grane spusti sve do tla kako bi Marija mogla ubrati njegove plodove. * Ali te su priče daleko od stvarnosti. Tijekom putovanja u Egipat Josip i njegova obitelj nisu doživjeli nikakva čuda. Bio je to dug i naporan put u nepoznato.

Josip je naporno radio da bi zbrinuo svoju obitelj

12. U čemu je Josip dobar primjer svim roditeljima?

12 Josip je dobar primjer svim roditeljima. Kad je čuo da njegovoj obitelji prijeti opasnost, sve je ostavio po strani i odrekao se vlastite udobnosti kako bi zaštitio svoju ženu i dijete. Brigu za obitelj nedvojbeno je smatrao svetom dužnošću koju mu je povjerio sam Bog. U današnjem svijetu kriju se mnoge opasnosti koje djecu mogu iskvariti u moralnom pogledu ili im čak ugroziti život. Roditeljima nije nimalo lako izvesti ih na pravi put. Stoga majke i očevi koji, po uzoru na Josipa, daju sve od sebe da zaštite svoju djecu zaslužuju svaku pohvalu.

Brinuo se za svoju obitelj

13, 14. Zašto su se Josip i Marija nastanili u Nazaretu?

13 Josip, Marija i Isus, po svoj prilici, nisu dugo ostali u Egiptu jer je anđeo Josipu prenio vijest o Herodovoj smrti, te se on sa  svojom obitelji vratio u svoju postojbinu. Tako se obistinilo ono što je Jehova davno prije rekao preko jednog proroka: “Iz Egipta sam dozvao sina svojega” (Mat. 2:15). Josip je očito odigrao važnu ulogu u ispunjenju tog proročanstva. No je li bilo sigurno vratiti se u Betlehem?

14 Josip se nije želio poigravati sa životom svoje voljene žene i sina. Znao je da je Herodov nasljednik, kralj Arhelaj, zao i krvožedan te da nije ništa bolji od svog oca. Bog je u snu upozorio Josipa da pogibelj još nije minula, pa je taj razboriti čovjek odlučio povesti svoju obitelj što dalje od Jeruzalema i svih opasnosti koje su se u njemu krile. Otišao je na sjever, u Galileju, i nastanio se u Nazaretu. Ondje su on i Marija započeli novi život. (Pročitaj Mateja 2:19-23.)

15, 16. Kako je izgledao Josipov posao i kojim se alatom vjerojatno služio?

15 Josip i njegova obitelj živjeli su skromno, a on je naporno radio kako bi im priuštio ono što je potrebno za život. Tesarski posao kojim se bavio bio je fizički zahtjevan. Nije bilo lako sjeći stabla i dopremati ih iz šume. Jednako je teško bilo i pripremati materijal za gradnju kuća, brodova i mostova te za izradu kola, jarmova i drugih naprava koje su koristili zemljoradnici (Mat. 13:55). U biblijsko doba tesari su obično radili u blizini svojih kuća, pod vedrim nebom ili u malim radionicama.

16 Tesarski alat najčešće se prenosio s oca na sina, u čemu Josip, bez sumnje, nije bio izuzetak. U njegovoj je radionici vjerojatno bilo svakojakog alata, primjerice kutomjer, visak, kreda, sjekirica, pila, bradva, čekić, bat, dlijeto i svrdlo s lukom, ljepilo, pa i čavli, koji u ono vrijeme nisu bili jeftini.

17, 18. (a) Što je Isus naučio od svog poočima? (b) Zašto je Josip trebao naporno raditi?

17 Isus je nesumnjivo često promatrao Josipa kako radi u svojoj radionici. Možemo ga zamisliti kako razrogačenih očiju gleda dok se neugledan komad drva u snažnim i spretnim rukama njegovog poočima pretvara u prekrasan komad namještaja ili željno očekivanu igračku. Josip je Isusa odmalena poučavao jednostavnim poslovima obrade drva te ga naučio kako izgleda divlja smokva, hrast, maslina i drugo drveće.

Josip je Isusa poučio tesarskom zanatu

 18 Ipak, on nije smatrao da se briga za obitelj svodi samo na pružanje materijalne sigurnosti. Premda je nakon cjelodnevnog rada sigurno spadao s nogu od umora, djeca bi mu, čim bi ga vidjela na vratima kuće, pohrlila u zagrljaj. Isus je nedvojbeno upamtio da je njegov poočim njima i njihovoj majci uvijek poklanjao vrijeme, ljubav i pažnju. Josip je znao da njegova sve veća obitelj zahtijeva puno odricanja. Budući da su on i Marija s vremenom dobili još barem šestero djece, trebao je naporno raditi da bi ih prehranio (Mat. 13:55, 56).

Josip nije izgubio iz vida ono što je bilo najvažnije — da njegova obitelj bude u bliskom odnosu s Jehovom Bogom

19. Kako je Josip pomagao svojoj obitelji da bude u bliskom odnosu s Jehovom?

19 Iako je Josip mnogo radio da bi zbrinuo svoju obitelj, nije izgubio iz vida ono što je bilo najvažnije — da njegova obitelj bude u bliskom odnosu s Jehovom Bogom. Stoga je djecu poučavao o njemu i njegovim zakonima. On i Marija redovito su ih vodili u sinagogu, gdje se Božji zakon naglas čitao i tumačio. Nije teško zamisliti Isusa kako na povratku iz sinagoge svojim roditeljima postavlja pitanje za pitanjem te kako Josip strpljivo poučava svog radoznalog dječaka. Josip je cijenio godišnje blagdane i u tim je prigodama cijelu obitelj vodio u Jeruzalem, koji je od njihovog doma bio udaljen 120 kilometara. Za proslavu Pashe trebali su odvojiti i do dva tjedna kako bi otišli u Jeruzalem i vratili se kući.

Josip je svoju obitelj redovito vodio na blagdane u hram u Jeruzalemu

20. Kako roditelji mogu postupati po uzoru na Josipa?

20 Jehovini svjedoci koji imaju djecu trude se postupati po uzoru na Josipa. Iako marljivo rade kako bi svoju obitelj zbrinuli u materijalnom pogledu, znaju da je duhovna dobrobit važnija. Zato svoju djecu poučavaju o Bogu tijekom večeri za obiteljsko proučavanje te ih vode na kršćanske sastanke i veće skupove. To im ne pada teško jer dobro znaju koliko je važno da njihova djeca razviju prisan odnos s Bogom.

“Dijete, zašto si nam to učinio?”

21. (a) Što su obično Josip i njegova obitelj radili u vrijeme proslave Pashe? (b) Kada su Josip i Marija primijetili da Isus nije s njima?

21 Kad je Isus imao 12 godina, Josip je već po običaju odveo svoju obitelj u Jeruzalem. Bilo je proljeće, vrijeme proslave Pashe, i mnoge su obitelji zajedno putovale na taj blagdan. Nakon dugog puta u daljini su ugledali obrise Jeruzalema, koji se izdizao iz  okolnog krajolika. Mnogi su, uspinjući se prema svom odredištu, pjevali psalme (Psal. 120-134). U grad je došlo na stotine tisuća ljudi, a poslije blagdana svi su oni polako krenuli svojim kućama. Josip i Marija bili su među mnoštvom koje se vraćalo u Galileju. Bili su, po svemu sudeći, zaokupljeni brigom za svoju manju djecu, pa se nisu previše zabrinjavali time što Isus nije pored njih. Pretpostavili su da je s rođacima i prijateljima. Tek nakon što su prešli dan hoda, počeli su se brinuti jer nisu znali gdje je Isus (Luka 2:41-44).

22, 23. Što su Josip i Marija učinili kad su shvatili da Isus nije s njima i što je Marija rekla kad su ga pronašli?

22 Josip i Marija u panici su počeli tražiti Isusa među rodbinom i znancima, ali on kao da je u zemlju propao. Naposljetku su se vratili  u Jeruzalem. Gradske su im se ulice zacijelo činile neizmjerno dugima i pustima dok su hodali njima i dozivali Isusa. Pitali su se kamo je nestao. Treći dan potrage bili su izvan sebe od straha i neizvjesnosti. Josip je možda čak pomislio da je iznevjerio Jehovu jer nije dobro pazio na njegovog Sina. Na koncu su on i Marija otišli u hram i ondje pronašli Isusa kako sjedi među vrsnim poznavateljima Božjeg zakona. Kad su ga ugledali, pao im je kamen sa srca (Luka 2:45, 46).

23 Isus je slušao te učene ljude i postavljao im mnoga pitanja, a oni su bili zadivljeni dječakovom oštroumnošću i razboritošću. Marija i Josip nemalo su se iznenadili kad su vidjeli Isusa. U evanđeljima se ne navodi kako je tom prilikom reagirao Josip, ali Marija je u njegovo i svoje ime izrazila kako su se osjećali. Isusu je rekla:  “Dijete, zašto si nam to učinio? Evo, otac tvoj i ja zabrinuti smo te tražili” (Luka 2:47, 48).

24. Da li Božja Riječ realno opisuje roditeljstvo?

24 Božja Riječ tako u samo nekoliko crta daje naslutiti da roditeljstvo, koliko god bilo lijepo, sa sobom donosi izazove i poteškoće, čak i kad je riječ o odgoju savršenog djeteta. Sasvim je razumljivo što su mnogi roditelji zabrinuti hoće li u ovom teškom vremenu uspjeti dobro odgojiti svoju djecu i pomoći im da postanu zreli i odgovorni. No može ih utješiti misao da Jehova zna kako se osjećaju.

25, 26. Što je Isus odgovorio svojim roditeljima i kako su njegove riječi vjerojatno utjecale na Josipa?

25 Isus je nekoliko dana proveo u hramu, domu svog nebeskog Oca. Slušao je što su zakonoznanci govorili o Jehovi i upijao svaku njihovu riječ. Kad su ga roditelji naposljetku pronašli i izrazili svoju zabrinutost, pomalo im je začuđeno rekao: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u domu Oca svojega?” (Luka 2:49).

26 Josip je nedvojbeno mnogo puta razmišljao o tim riječima. Vjerojatno su ga uvijek iznova ispunile očinskim ponosom. Nije ni čudo jer su one pokazale da godine truda koje je uložio kako bi Isusu pomogao razviti blizak odnos s Jehovom Bogom nisu ostale bez ploda. Isus je uz Josipovu pomoć očito još kao dječak jako zavolio svog nebeskog Oca.

27. Koju odgovornost imaju očevi i zašto je dobro da se ugledaju na Josipa?

27 I danas očevi imaju veliku odgovornost. Svojoj djeci trebaju pružiti ljubav i osjećaj sigurnosti te im pomoći da se zbliže sa svojim nebeskim Ocem. Josip je dobar primjer i roditeljima koji imaju pastorke ili usvojenu djecu. Ako razmišljaju o tome kako se on ophodio s Isusom, nesumnjivo će svakom djetetu pokazati da je posebno i da ga vole. (Pročitaj Efežanima 6:4.)

 Vjerno je služio Bogu

28, 29. (a) Što na temelju Luke 2:51, 52 možemo zaključiti o Josipu? (b) Kako je Josip pomogao Isusu da napreduje u mudrosti?

28 Iako u Bibliji možemo naći još samo nekoliko neizravnih ukazivanja na Josipa, ona svakako zaslužuju našu pažnju. Primjerice u Lukinom evanđelju stoji da je Isus, koji je bio savršen, bio poslušan svojim roditeljima te da je “rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost Boga i ljudi”. (Pročitaj Luku 2:51, 52.) Što iz tih riječi saznajemo o Josipu? On je očito dobro upravljao svojim domom jer ga je Isus poštovao i bio mu poslušan.

29 Spomenuli smo da je Isus “napredovao u mudrosti”. Bilo bi nelogično zaključiti da Josip u tome nije imao važnu ulogu. Još od Isusovog vremena Židovi imaju izreku da samo oni koji imaju priliku uživati u dokolici mogu postati istinski mudri, dok obični smrtnici, naprimjer tesari, zemljoradnici i kovači, nemaju razuma i ne može ih se naći među onima koji mudro zbore. No Isus je od svog poočima — skromnog tesara — još kao dječak čuo mnoge mudre pouke koje su mu pomogle zbližiti se s Jehovom. Osim toga svojim je životom pokazao da je ta izreka besmislena.

30. Zašto roditelji imaju razloga ugledati se na Josipa?

30 Kad je Isus odrastao, u punoj se mjeri vidjelo koliko je Josip utjecao na njegov život. Osim što se njegov poočim brinuo za njega dok je bio dijete, pomagao mu je da postane vješt u poslu. To znamo zato što Biblija ne naziva Isusa samo tesarovim sinom, nego za njega samog kaže da je bio tesar (Mar. 6:3). Dakle Isus je uz Josipa izučio vrijedan zanat. Kršćani imaju razloga ugledati se na Josipa i truditi se svojoj djeci prenijeti znanje koje će im koristiti u životu i omogućiti im da se uzdržavaju kad odrastu.

31. (a) Kada je Josip, po svoj prilici, umro? (Vidi i  okvir.) (b) Zašto je Josip kršćanima uzor u koji se mogu ugledati?

31 Kad se Isus u dobi od oko 30 godina krstio i započeo svoju službu na Zemlji, Biblija više ne spominje njegovog poočima. Stoga se može zaključiti da je Marija tada bila udovica. (Vidi okvir  “Kada je Josip umro?”) Ipak, Josip je u životu članova svoje obitelji ostavio neizbrisiv trag — štitio ih je, brinuo se za njih i primjerom pokazao što znači vjerno služiti Bogu. Taj ponizan i vjeran čovjek svim je kršćanima uzor u koji se mogu ugledati.

^ odl. 4 U biblijsko doba zaruke su se smatrale gotovo jednako ozbiljnom vezom kao brak.

^ odl. 8 “Zvijezda” koju su zvjezdoznanci vidjeli nije bila nebesko tijelo niti ju je poslao Bog. Sotona se poslužio njome kako bi obmanuo zvjezdoznance i ostvario svoju zlu namjeru da ubije Isusa.

^ odl. 11 Biblija jasno pokazuje da je Isus svoje prvo čudo učinio tek kad je odrastao i krstio se (Ivan 2:1-11).