Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 13. POGLAVLJE

Učio je na vlastitim greškama

Učio je na vlastitim greškama

1, 2. (a) Koju je nevolju Jona navukao na sebe i mornare? (b) Što pokazuje Jonino iskustvo?

JONA je poželio da nestane samo da ne mora više slušati zvukove koji su mu tjerali strah u kosti. Silovit vjetar fijukao je trgajući brodska jedra i užad, a golemi valovi razbijali su se o brod, zbog čega je svaka daska na njemu cviljela i škripala. No Joni je puno strašnije bilo slušati povike kapetana i mornara, koji su svim silama pokušavali spasiti brod. Bio je uvjeren da ih čeka sigurna smrt, i to njegovom krivnjom!

2 Kako se Jona našao u toj bezizlaznoj situaciji? Zgriješio je Jehovi, Bogu kojemu je služio. Što je učinio? Je li postojala nada da popravi odnos s Jehovom koji je narušio svojim grijehom? Odgovori na ta pitanja mogu nam biti vrlo poučni. Jonino iskustvo pokazuje da čak i ljudi koji imaju čvrstu vjeru u Jehovu mogu zaći na krivi put, ali i da time ne mora biti sve izgubljeno — počinjene se greške mogu ispraviti.

Prorok iz Galileje

3-5. (a) Čega se većina nas sjeti kad se spomene proroka Jonu? (b) Što znamo o Joni? (Vidi i bilješku.) (c) Zašto možemo reći da Joni nije bilo lako vršiti proročku službu?

3 Kad se spomene proroka Jonu, većina nas odmah se sjeti da je tvrdoglavo odbio učiniti ono što je Jehova tražio od njega. Istina, Jona je bio nesavršen čovjek sa svojim slabostima. No bilo bi pošteno da ga bolje upoznamo kako ne bismo donijeli krivi sud o njemu. Ne smijemo smetnuti s uma da ga je za proroka izabrao sam Jehova. Tako zahtjevan zadatak Bog nipošto ne bi povjerio nekome tko mu nije vjeran ili tko ne postupa po njegovoj volji.

Jona je bio nesavršen čovjek sa svojim slabostima, ali sam ga je Jehova izabrao za proroka

4 Biblija ne otkriva puno o Joninom porijeklu. (Pročitaj 2. Kraljevima 14:25.) Ipak, navodi neke pojedinosti na temelju kojih možemo zaključiti u kakvim je okolnostima živio. Bio je iz  Gat-Hefera, grada koji je samo četiri kilometra udaljen od Nazareta, u kojem je oko 800 godina kasnije odrastao Isus Krist. * Jona je služio kao prorok za vladavine Jeroboama II, kralja desetplemenskog izraelskog kraljevstva. Ilije tada već odavno nije bilo, a njegov nasljednik Elizej umro je tijekom vladavine Jeroboamovog oca. Premda se Jehova poslužio tim prorocima kako bi iskorijenio štovanje Baala, svojeglavi Izraelci ponovno su pošli stranputicom. Zemljom je vladao kralj koji je činio “zlo u očima Jehovinim” (2. Kralj. 14:24). Vršiti proročku službu u takvim prilikama sasvim sigurno nije bilo lako. Ali Jona nije dopustio da ga poteškoće pokolebaju u služenju Jehovi.

5 Međutim njegova se poslušnost jednog dana našla na ispitu. Od Jehove je dobio zadatak koji mu se ni najmanje nije svidio. Što je to Jehova tražio od njega?

“Ustani, idi u Ninivu”

6. Koji je zadatak Jehova dao Joni i zašto mu je taj zadatak mogao djelovati zastrašujuće?

6 Jehova je rekao Joni: “Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i objavi mu osudu, jer se zloća njihova popela do mene!” (Jona 1:2). Nije teško razumjeti zašto je taj zadatak Joni mogao djelovati zastrašujuće. Niniva se nalazila oko 800 kilometara istočno od grada u kojem je živio, a to je značilo da bi mu do nje pješice, po svoj prilici, trebalo oko mjesec dana. No više od tog napornog putovanja plašila ga je pomisao da mora objaviti Jehovinu osudu Asircima, narodu koji je bio na zlu glasu zbog svoje okrutnosti i nasilja. Što je Jona mogao misliti kad je čuo što Jehova traži od njega? Na koncu, ni Izraelci, pripadnici Božjeg izabranog naroda, nisu obraćali pažnju na upozorenja koja im je objavljivao. Kako bi onda mogli reagirati stanovnici Ninive, koju Biblija naziva krvožednim gradom? Da li se Jona možda prepao pomisli da će ondje biti sam samcat, okružen ljudima koji ne poznaju i ne poštuju njegovog Boga? (Nah. 3:1, 7).

7, 8. (a) Što pokazuje da je Jona bio spreman učiniti sve samo da pobjegne od zadatka koji mu je Jehova dao? (b) Zašto Jonu ne bismo smjeli odmah proglasiti kukavicom?

7 Što god da je Joni prolazilo glavom, u jedno možemo biti sigurni: Strah ga je nagnao u bijeg. Jehova mu je zapovjedio da ide  na istok, a on se uputio na zapad. U lučkom gradu Jopi pronašao je brod koji je plovio za Taršiš. Neki bibličari smatraju da se Taršiš nalazio na prostoru današnje Španjolske. Ako je to točno, onda je Jona namjeravao otići 3 500 kilometara daleko od Ninive. Takvo putovanje na suprotan kraj Velikog mora moglo je trajati čak godinu dana. Jona je očito bio spreman učiniti sve samo da pobjegne od zadatka koji mu je Jehova dao! (Pročitaj Jonu 1:3.)

8 Trebamo li zbog toga Jonu odmah proglasiti kukavicom? Ne bismo ga smjeli prebrzo osuđivati. Kao što ćemo vidjeti u nastavku, Jona je kasnije pokazao izuzetnu hrabrost. Zapravo, on se nije puno razlikovao od nas. Bio je nesavršen čovjek i imao je mnogo mana (Psal. 51:5). No tko se od nas nikada nije morao uhvatiti u koštac sa svojim strahovima?

9. Kako se možemo osjećati kad od Jehove dobijemo neki zadatak i što nikad ne smijemo smetnuti s uma?

9 Možda ponekad imamo osjećaj da Bog od nas traži nešto što nam izgleda vrlo teško, čak i nemoguće. Možda se pribojavamo propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, koju svi kršćani trebaju objavljivati (Mat. 24:14). Mi ljudi vrlo lako smetnemo s uma da uz Božju pomoć možemo izvršiti svaki zadatak koji dobijemo od njega. Isus je rekao: “Bogu je sve moguće” (Mar. 10:27). Ako nam se ikad dogodilo da smo to izgubili iz vida, onda vjerojatno razumijemo kako se Jona osjećao. No što se dogodilo nakon što je Jona pobjegao?

Jehova ukorava svog neposlušnog proroka

10, 11. (a) Što je Jona možda pomislio kad je isplovio iz Jope? (b) U kojoj su se opasnosti našli Jona i posada broda?

10 U Jopi se Jona vjerojatno ukrcao na neki fenički trgovački brod, smjestio se na palubi što je udobnije mogao i odande promatrao kako kapetan i posada užurbano obavljaju posljednje pripreme prije nego brod isplovi iz luke. Kad su se otisnuli na pučinu, Jona nije skidao oka s obale, čiji su se obrisi polako gubili u daljini. Možda je odahnuo misleći da je napokon umaknuo opasnosti od koje je strepio. Ali tada je sve pošlo po zlu.

11 Snažni vjetrovi uzburkali su more, koje je stalo bjesnjeti, podižući ogromne valove prema kojima bi i današnji brodovi djelovali poput orahove ljuske. Drvena lađa na kojoj je Jona plovio zacijelo je djelovala maleno i krhko okružena ogromnim vodenim prostranstvom, prepuštena na milost i nemilost podivljalom moru. Je li Jona već tada znao da je Jehova podignuo oluju, kao što je kasnije napisao? To ne možemo sa sigurnošću reći. U svakom slučaju, čuo je kako mornari zazivaju svoje bogove i bio je svjestan da im  oni neće biti ni od kakve pomoći (3. Mojs. 19:4). U knjizi koja nosi njegovo ime stoji: “Izgledalo [je] da će se brod razbiti” (Jona 1:4). Dobro je znao da ih jedino Jehova Bog može izbaviti. Ali kako je mogao tražiti pomoć od onoga od koga je bježao?

12. (a) Znači li to što je Jona spavao da mu je bilo svejedno što se događa? (Vidi i bilješku.) (b) Kako je Jehova otkrio tko je krivac za oluju?

12 Jona se osjećao posve bespomoćno. Sišao je u potpalublje, pronašao mjesto gdje je mogao leći te ondje čvrsto zaspao. * No kapetan je pronašao Jonu, probudio ga i rekao mu neka se moli svom bogu, kao što su činili svi ostali. Uvjereni da se iza oluje krije nešto nadnaravno, mornari su bacali ždrijeb kako bi saznali tko je odgovoran za njihovu nevolju. Jonu je nesumnjivo hvatala sve veća panika dok je ždrijeb jednog po jednog čovjeka oslobađao krivnje. Istina je izašla na vidjelo kad je Jehova prouzročio da ždrijeb padne na Jonu. Uskoro je svima bilo jasno da je Jona krivac za nevolju koja ih je snašla. (Pročitaj Jonu 1:5-7).

13. (a) Što je Jona priznao nakon što je ždrijeb pao na njega? (b) Što je Jona rekao mornarima da učine kako bi oluja prestala?

13 Jona nije imao drugog izbora nego mornarima reći istinu. Kazao im je da štuje Svemogućeg Boga Jehovu te da bježi od njega jer mu je zgriješio. Jako je dobro znao da je time sve njih doveo u životnu opasnost. Mornari su bili prestravljeni. Upitali su ga što da učine s njim kako bi spasili brod i svoje živote. Jona se vjerojatno zgrozio pomisli da bi mogao biti bačen u hladno, uzburkano more. Ipak, nije mogao mirne duše poslati sve te ljude u smrt kad je znao da ih može spasiti. Zato im je rekao: “Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti! Jer znam da se zbog mene ova velika oluja podigla na vas” (Jona 1:12).

14, 15. (a) Kako se možemo ugledati na Jonu? (b) Kako su mornari reagirali na Jonine riječi?

14 Malo je vjerojatno da bi kukavica rekao da ga se baci u more. Jehova se sigurno obradovao kad je u tom presudnom trenutku vidio Joninu hrabrost i požrtvovnost. Nema nikakve sumnje da je Jona imao snažnu vjeru. Zar nije vrijedno ugledati se na njega? I mi možemo pokazati požrtvovnost tako da nam dobrobit drugih bude važnija od naše vlastite (Ivan 13:34, 35). Jesmo li spremni žrtvovati se kad vidimo da je nekome potrebna pomoć u fizičkom, emocionalnom ili duhovnom pogledu? Jehova je uistinu sretan kad vidi da tako postupamo.

 15 Mornari nisu ostali ravnodušni na Jonine riječi. Isprva nisu htjeli učiniti ono što im je rekao, nego su poduzeli sve što su mogli ne bi li se kako probili kroz oluju. Ali sve je bilo uzalud. Oluja je bila sve jača. Na koncu su uvidjeli da nemaju izbora. Moleći Jehovu da im se smiluje, bacili su Jonu u more (Jona 1:13-15).

Mornari su bacili Jonu u more, kako im je on i rekao

Bog mu ukazuje milost i izbavlja ga

16, 17. Opiši što se dogodilo s Jonom kad su ga mornari bacili u more. (Vidi i slike.)

16 Jona se našao u pobješnjelom moru. Isprva se vjerojatno borio da ostane na površini, a od vode koja ga je zapljuskivala jedva je disao. Kad je uspio otvoriti oči i doći do daha, vidio je da se brod brzo udaljava. A onda su se valovi svom silinom sručili na njega te ga je morska struja povukla u dubinu. Tonuo je sve dublje i dublje, misleći da mu nema spasa.

17 Jona je kasnije opisao kako se osjećao u tim trenucima. Život mu je proletio pred očima. S tugom je pomislio kako više nikada neće vidjeti veličanstveni Jehovin hram u Jeruzalemu. Dok je tonuo sve dublje, morske trave omotale su mu se oko glave. Činilo mu se da silazi u srce morskih dubina, da će dospjeti “do temelja  gorskih”. Bio je uvjeren da će more postati njegova grobna jama. (Pročitaj Jonu 2:2-6.)

18, 19. (a) Što se dogodilo kad je Jona potonuo u dubinu i tko je poslao ribu da ga proguta? (b) Koja je riba progutala Jonu? (Vidi i bilješku.)

18 Jona je tada spazio tamne obrise nekog ogromnog stvorenja koje mu je prilazilo sve bliže. Goleme ralje najednom su se rastvorile pred njim i progutale ga!

“Jehova je poslao veliku ribu da proguta Jonu”

19 U trenutku kad se Jona već pomirio s neminovnošću kraja, shvatio je da je još uvijek živ i da se nalazi u utrobi neke morske nemani. Možda je u prvi mah mislio da sanja, ali kako je vrijeme odmicalo, konačno mu je postalo jasno što se događa. Koliko je samo strahopoštovanje tada osjećao prema Jehovi! Nije ni najmanje sumnjao da je upravo njegov Bog “poslao veliku ribu da [ga] proguta” * (Jona 1:17).

20. Što nam Jonina molitva govori o njemu?

20 Joni se svaka minuta činila kao vječnost. U najdubljoj tami u kojoj se ikada našao Jona je sređivao misli i molio se Jehovi. Molitva tog proroka, u cijelosti zapisana u drugom poglavlju njegove knjige, mnogo nam govori o njemu. Ona pokazuje da je Jona dobro poznavao svete spise jer je na mnogo mjesta spomenuo misli iz Psalama. Osim toga iz nje se vidi da ga je krasila divna osobina — zahvalnost. Na kraju molitve rekao je Jehovi: “Ja ću ti zahvaljivati i žrtve ti prinositi. Što sam zavjetovao, ispunit ću. Spasenje je od Jehove” (Jona 2:9).

21. U što se uvjerio Jona i što bismo mi uvijek trebali imati na umu?

21 Dok je bio u utrobi ribe, Jona se uvjerio da je njegov Bog uistinu svemoćan i da nema situacije iz koje ne bi mogao izbaviti svoje sluge (Jona 1:17). Dobro je znao da je živ samo zahvaljujući Jehovi jer jedino uz njegovu pomoć čovjek može tri dana i tri noći ostati živ i zdrav u utrobi ribe. I mi bismo trebali uvijek imati na umu da je naš dah u Jehovinoj ruci, da njemu dugujemo  život (Dan. 5:23). Jesmo li mu zahvalni na tom divnom daru? Svoju mu zahvalnost možemo pokazati tako da mu budemo poslušni.

22, 23. (a) Kako se Jonina zahvalnost našla na kušnji? (b) Što, po uzoru na Jonu, trebamo učiniti kad u nečemu pogriješimo?

22 Je li Jona izvukao pouku iz onoga što mu se dogodilo? Je li uvidio da Jehova cijeni kad mu zahvalnost pokazujemo poslušnošću? Taj Božji prorok ubrzo je dobio priliku da pokaže što je naučio iz svojih grešaka. Nakon tri dana i tri noći “Jehova je zapovjedio ribi, i ona je izbljuvala Jonu na kopno” (Jona 2:10). Jona je konačno bio na sigurnom. Iako nije morao plivati do obale jer je riba za njega učinila taj posao, morao je nekako naći put do kuće. A onda se Jonina zahvalnost našla na kušnji. U Joni 3:1, 2 stoji: “Zatim je drugi put Joni došla riječ Jehovina: ‘Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i objavi mu ono što ti govorim da mu objaviš!’” Što je on učinio?

23 Jona ovaj put nije oklijevao. Biblija kaže: “Nato je Jona ustao i otišao u Ninivu po riječi Jehovinoj” (Jona 3:3). Da, Jona je poslušao Jehovu. Očito je shvatio da je pogriješio i bio je spreman učiti na vlastitim greškama. Budući da smo svi grešni, važno je da se ugledamo na Jonu (Rim. 3:23). Što obično učinimo kad u nečemu pogriješimo? Dignemo li ruke od svega ili spremno priznamo svoje greške, izvučemo pouku iz njih i nastavimo poslušno služiti Bogu?

24, 25. (a) Koji je blagoslov Jona doživio za života? (b) Koji će blagoslov Jona dobiti kad uskrsne?

24 Je li Jehova blagoslovio Joninu poslušnost? Svakako! Jona je, po svemu sudeći, kasnije saznao da su mornari s broda preživjeli. U svojoj je knjizi zapisao što se dogodilo nakon što se nesebično žrtvovao rekavši da ga se baci u more. Oluja je prestala, a mornare je “obuzeo velik strah pred Jehovom”, te su njemu prinijeli žrtvu (Jona 1:15, 16).

25 Kasnije je uslijedio još veći blagoslov. Naime Jone se prisjetio sam Isus Krist. Prorekao je da će u grobu provesti onoliko dana koliko je Jona proveo u utrobi ribe. (Pročitaj Mateja 12:38-40.) Jona će sigurno biti presretan kad uskrsne na Zemlji i sazna da je Isus baš njega spomenuo u svom proročanstvu (Ivan 5:28, 29). Jehova i nas želi blagosloviti. Stoga je izuzetno važno da, poput Jone, učimo iz vlastitih grešaka te budemo nesebični i poslušni Bogu.

^ odl. 4 Činjenica da je Jona bio iz galilejskog grada vrlo je zanimljiva. Naime farizeji su jednom prilikom, govoreći o Isusu, oholo rekli: “Istraži pa ćeš vidjeti da nikakav prorok neće doći iz Galileje!” (Ivan 7:52). Mnogi prevoditelji i bibličari smatraju da su farizeji tom izjavom htjeli dokazati da nijedan prorok nije došao iz galilejskog kraja niti će ikada doći. Ako je to gledište točno, farizeji su ignorirali povijesne činjenice i proročanstva (Iza. 9:1, 2).

^ odl. 12 Septuaginta dodaje da je Jona hrkao, čime se ističe koliko je duboko spavao. Ali to što je Jona spavao ne mora značiti da mu je bilo svejedno što se događa. San ponekad svlada osobe koje su vrlo potištene ili obeshrabrene. Naprimjer tijekom mučnih sati koje je Isus proveo u Getsemanskom vrtu Petar, Jakov i Ivan spavali su “od žalosti” (Luka 22:45).

^ odl. 19 Hebrejski izraz koji je u tom retku preveden s “riba” na grčki je preveden izrazom koji znači “morska neman” ili “golema riba”. Premda ne možemo utvrditi o kojem je stvorenju riječ, poznato je da u Sredozemnom moru postoje morski psi koji su toliko veliki da mogu progutati cijelog čovjeka. U drugim morima ima i daleko većih morskih pasa. Naprimjer kitopsina može biti duga 15 metara, a možda i više.