ISTIČUĆI da je Jehova Bog svet u najpotpunijem smislu, Biblija kaže: “Svet, svet, svet je Jehova!” (Iza. 6:3; Otkr. 4:8). Hebrejske i grčke riječi u Bibliji prevedene sa “svetost” prenose misao o čistoći ili neokaljanosti u vjerskom pogledu. Time što se kaže da je Bog svet ukazuje se na to da je on savršen u moralnom pogledu.

Zar sveti Bog, Jehova, ne očekuje i od svojih slugu da budu sveti, odnosno fizički, moralno i duhovno čisti? Biblija jasno pokazuje da Jehova želi da oni budu sveti. U 1. Petrovoj 1:16 čitamo: “Budite sveti, jer sam ja svet!” Mogu li nesavršeni ljudi odražavati Jehovinu svetost? Mogu, ali ne u apsolutnom smislu. Bog nas smatra svetima ako ga obožavamo na čist način i ako imamo prisan odnos s njim.

Kako možemo sačuvati čistoću u svijetu koji je u moralnom pogledu nečist? Čega se trebamo kloniti? Koje promjene možda trebamo poduzeti u govoru i vladanju? Pogledajmo što o tome učimo iz zahtjeva koje je Bog postavio pred Židove koji su se 537. pr. n. e. iz Babilona vratili u svoju domovinu.

Jehova je prorekao da će se njegov narod koji se nalazio u zarobljeništvu u Babilonu vratiti u svoju domovinu. Proročanstvo koje je govorilo o toj obnovi sadržavalo je sljedeće jamstvo: “Bit će ondje cesta, put, i zvat će se Put svetosti” (Iza. 35:8a). Te riječi pokazuju da Jehova nije samo omogućio Židovima da se vrate kući nego im je i zajamčio da će ih štititi tijekom njihovog povratka.

U suvremeno doba Jehova je svoje sluge na Zemlji poveo “Putem svetosti” tako što ih je izveo iz Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Godine 1919. u duhovnom pogledu oslobodio je pomazane kršćane iz ropstva krive religije i oni su postepeno odbacili sva lažna učenja. Mi kao Jehovini sluge danas boravimo u čistom duhovnom okruženju koje nam omogućava da spokojno služimo Jehovi i da budemo u miru s njim i drugim ljudima.

Članovi “malog stada” pomazanih kršćana i rastuće “veliko mnoštvo” “drugih ovaca” odlučili su ići putem koji je svet te pozivaju druge da im se pridruže (Luka 12:32; Otkr. 7:9; Ivan 10:16). “Putem svetosti”  mogu ići svi koji su spremni “dati svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu” (Rim. 12:1).

Godine 537. pr. n. e. Židovi koji su se željeli vratiti u svoju domovinu morali su udovoljiti jednom važnom zahtjevu. O onima koji su mogli ići “Putem svetosti” Izaija 35:8b kaže: “Nitko nečist neće njime ići, već samo oni koji su dostojni hodati njime, a ludi neće njime lutati.” Budući da je razlog povratka Židova u Jeruzalem bio obnova čistog obožavanja, među njima nije bilo mjesta za one koji su imali sebične motive, koji nisu poštovali ono što je sveto ili su bili nečisti u duhovnom pogledu. Oni koji su se vraćali u Jeruzalem morali su se držati Jehovinih visokih moralnih mjerila. Svi koji danas žele steći Božju naklonost moraju udovoljavati istom tom zahtjevu. Moraju težiti za “svetosti u strahu Božjem” (2. Kor. 7:1). A kojih se to nečistih postupaka moramo kloniti?

Apostol Pavao je napisao: “Očita su djela tijela. To su: blud, nečistoća, besramnost” (Gal. 5:19). Izraz “blud” odnosi se na sve oblike seksualne aktivnosti koja podrazumijeva upotrebu spolnih organa, i to izvan braka. Izraz “besramnost” odnosi se na razvratnost, raspuštenost i nemoralnost. Sasvim je jasno da se blud i besramno vladanje kose sa Jehovinom svetosti. Stoga oni koji tako postupaju ne mogu postati dio kršćanske skupštine ili ako već jesu dio nje, moraju biti isključeni. Isto vrijedi i za one čije se vladanje može okarakterizirati kao velika nečistoća, odnosno “pohlepno činjenje svakojake nečistoće” (Efež. 4:19).

Izraz “nečistoća” obuhvaća čitav niz grijeha. Grčka riječ koja se prevodi s “nečistoća” odnosi se na sve vrste nečistih postupaka — vladanje, govor te neispravne kontakte vjerske prirode. Ona obuhvaća i postupke koji su u nekoj mjeri nečisti, ali ne zahtijevaju pokretanje pravnog postupka. * No da li osobe koje tako postupaju idu putem svetosti?

Zamisli da neki kršćanin počne potajno gledati pornografiju. S vremenom bi se u njemu pojavile nečiste želje, pa više ne bi bio tako odlučan da ostane čist pred Jehovom. Možda se njegovo vladanje tada još ne bi moglo opisati kao velika nečistoća, ali on nipošto ne razmišlja samo o onom ‘što je čisto, pohvalno, čestito i hvalevrijedno’ (Filip. 4:8). Pornografija je nečista navika i ona nedvojbeno narušava čovjekov odnos s Bogom. Nečistoća bilo koje vrste ne bi se smjela čak niti spominjati među nama (Efež. 5:3).

Obrati pažnju na jedan drugi primjer. Zamisli da neki kršćanin ima naviku masturbirati — hotimično podražavati svoje spolne organe da bi postigao spolno uzbuđenje  — te usto možda gleda pornografiju. Iako se izraz “masturbacija” ne pojavljuje u Bibliji, ima li ikakve sumnje u to da ona onečišćuje osobu u psihičkom i emocionalnom pogledu? Zar taj nečisti postupak s vremenom neće ozbiljno narušiti nečiji odnos s Jehovom i učiniti ga nečistim u njegovim očima? Mi trebamo ozbiljno shvatiti opomenu apostola Pavla da se “očistimo od svake prljavštine tijela i duha” te da “usmrtimo (...) ono što je zemaljsko u udovima našim: blud, nečistoću, spolnu požudu, zlu želju i lakomost” (2. Kor. 7:1; Kol. 3:5).

Ovaj svijet kojim vlada Sotona tolerira, pa čak i promiče nečisto vladanje. Nije lako oduprijeti se iskušenju da se upustimo u nečiste postupke. No pravi kršćani ne smiju “živjeti kao što žive neznabošci u svojem ispraznom razmišljanju” (Efež. 4:17). Samo ako izbjegavamo nečisto vladanje, kako u tajnosti tako i pred drugima, Jehova će nam dozvoliti da i dalje idemo “Putem svetosti”.

Da bi stekli naklonost svetog Boga, Jehove, neki će možda morati učiniti korjenite promjene u svom vladanju i govoru. Izaija 35:9 o “Putu svetosti” kaže: “Lavova ondje neće biti, zvijeri grabežljive neće na njega dolaziti.” Ljudi koji su nasilni i ratoborni i koji to pokazuju svojim postupcima i riječima u Bibliji su uspoređeni sa zvijerima. Za njih neće biti mjesta u Božjem pravednom novom svijetu (Iza. 11:6; 65:25). Stoga je neophodno da oni koji žele imati Božje odobravanje odstrane takve zvjerske osobine kakve su prije pokazivali i idu putem svetosti.

“Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom!” potiče nas Biblija (Efež. 4:31). U Kološanima 3:8 čitamo: “Odbacite sve ovo: srdžbu, gnjev, zloću, pogrdan govor, a proste riječi neka ne izlaze iz vaših usta.” Izraz “pogrdan govor” koji se koristi u ova dva retka odnosi se na uvredljive, ponižavajuće ili nepristojne riječi.

Grube riječi i vulgarno izražavanje danas su jako uobičajeni, čak i unutar obitelji. Bračni partneri zasipaju jedno drugo i svoju djecu sarkastičnim, okrutnim ili ponižavajućim primjedbama. Takvom verbalnom zlostavljanju nema mjesta u kršćanskim obiteljima (1. Kor. 5:11).

Mi imamo jedinstvenu priliku služiti svetom Bogu, Jehovi (Još. 24:19). Duhovni raj u koji nas je Jehova doveo veoma je dragocjen. Najbolje što možemo učiniti u životu jest da nastavimo postupati ispravno kako bismo ostali sveti u Jehovinim očima.

Raj na Zemlji, koji je Bog obećao, vrlo će brzo postati stvarnost (Iza. 35:1, 2, 5-7). Oni koji ga željno iščekuju i postupaju u skladu s biblijskim mjerilima bit će blagoslovljeni tako što će moći doći u taj raj (Iza. 65:17, 21). Stoga i dalje služimo Bogu na čist način i čuvajmo svoj prisan odnos s njim.