Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Oholost vodi do sramote

Oholost vodi do sramote

“Kad dođe oholost, dođe i sramota; a u smjernih [“skromnih”, “NS”] je mudrost” (PRIČE SALAMUNOVE 11:2).

1, 2. Što je oholost, i na koje načine vodi do propasti?

JEDAN zavidni Levit predvodi buntovnu svjetinu u pobuni protiv osoba kojima je Jehova povjerio autoritet. Jedan ambiciozni princ kuje podmuklu zavjeru kako bi se dočepao očevog prijestolja. Jedan nestrpljivi kralj zanemaruje jasne upute Božjeg proroka. Ta tri Izraelca imaju jednu zajedničku osobinu: oholost.

2 Oholost je svojstvo srca i ona predstavlja ozbiljnu prijetnju za sve nas (Psalam 19:13). Ohola osoba drsko si dozvoljava neke stvari iako nema pravo na to. To često završi katastrofalno. Ustvari, zbog oholosti su propadali kraljevi i rušila se carstva (Jeremija 50:29, 31, 32; Danijel 5:20). Čak su i neki Jehovini sluge upali u tu zamku, što je dovelo do njihove propasti.

3. Iz čega možemo vidjeti koliko je oholost opasna?

3 Biblija s dobrim razlogom kaže: “Kad dođe oholost, dođe i sramota, a u smjernih [“skromnih”, NS] je mudrost” (Priče Salamunove 11:2). U Bibliji nalazimo primjere koji potvrđuju istinitost ove izreke. Razmatranje nekih od njih pomoći će nam da shvatimo koliko je opasno prekoračiti primjerene granice. Stoga pogledajmo kako su trojica muškaraca spomenuta u uvodu zbog zavisti, ambicioznosti i nestrpljivosti postupili oholo, što je dovelo do njihove sramote.

Korej — zavidni buntovnik

4. (a) Tko je bio Korej, i u kojim je povijesnim događajima nesumnjivo sudjelovao? (b) Kojeg je kasnijeg zloglasnog događaja Korej bio inicijator?

4 Korej je kao Katov potomak bio Levit, prvi bratić Mojsija i Arona. Očito je desetljećima bio lojalan Jehovi. Imao je prednost biti među onima koji su čudom spašeni prilikom prelaska Crvenog mora i vjerojatno je sudjelovao u izvršenju Jehovine osude nad Izraelcima koji su kod gore Sinaja obožavali tele (2. Mojsijeva 32:26). Međutim, Korej je kasnije postao kolovođa u pobuni protiv Mojsija i Arona, u kojoj su također sudjelovali potomci Rubena, odnosno Datan, Abiron i Hon, zajedno s 250 izraelskih poglavara. * “Dosta nek vam je”, rekli su Mojsiju i Aronu, “sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Jehova; zašto se vi podižete nad zborom Jehovinim?” (4. Mojsijeva 16:1-3).

5, 6. (a) Zašto se Korej pobunio protiv Mojsija i Arona? (b) Zašto se može reći da Korej vjerojatno nije dovoljno cijenio svoje mjesto u Božjoj organizaciji?

5 Zašto se Korej, nakon što je godinama bio vjeran, pobunio? Mojsije Izraelce sigurno nije vodio na neki ugnjetavački način, jer je bio “čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji” (4. Mojsijeva 12:3). Pa ipak, izgleda da je Korej zavidio Mojsiju i Aronu, bio je ogorčen zbog važne uloge koju su imali, pa je rekao da su se svojevoljno i sebično uzdigli nad ostalima — no nije bio u pravu (Psalam 106:16).

6 Djelomičan uzrok problema vrlo je vjerojatno bilo to što Korej nije cijenio prednosti koje je imao u Božjoj organizaciji. Istina, Leviti, kao Katovi potomci, nisu bili svećenici, no bili su učitelji Božjeg Zakona. Također su nosili opremu i posude iz tabernakula kad je to bilo potrebno. To nije bio nevažan zadatak jer su svete posude mogle nositi samo osobe koje su bile čiste u religioznom i moralnom smislu (Izaija 52:11). Dakle, kad se Mojsije suprotstavio Koreju, on ga je, takoreći, upitao: Smatraš li svoj zadatak nečim toliko beznačajnim da još moraš biti i svećenik? (4. Mojsijeva 16:9, 10). Korej nije razumio da najveća čast nije postizanje nekog posebnog statusa ili položaja, već vjerno služenje Jehovi u svojstvu koje nam on dodijeli (Psalam 84:10).

7. (a) Kako je Mojsije riješio problem s Korejem i njegovim pristašama? (b) Kako je Korejeva pobuna pogubno završila?

7 Mojsije je Koreju i njegovim pristašama rekao da se sljedećeg jutra okupe pred šatorom od sastanka s kadionicama i kâdom. Korej i njegovi pristaše nisu imali pravo prinositi kâd jer nisu bili svećenici. Ako bi došli s kadionicama i kâdom, to bi jasno pokazalo da i dalje smatraju kako imaju pravo biti svećenici — čak i nakon što su imali cijelu noć da ponovno razmisle o toj stvari. Kad su došli sljedećeg jutra, Jehova je s pravom pokazao svoj gnjev. Što se tiče potomaka Rubena, “zemlja otvori usta svoja i proždrije [ih]”. Ostale, uključujući i Koreja, Bog je uništio vatrom (5. Mojsijeva 11:6; 4. Mojsijeva 16:16-35; 26:10). Korejeva oholost dovela je do krajnje sramote — Božjeg neodobravanja!

Odupiri se ‘sklonosti prema zavisti’

8. Kako se ‘sklonost prema zavisti’ može očitovati među kršćanima?

8 Izvještaj o Koreju predstavlja upozorenje za nas. Budući da je u nesavršenim ljudima prisutna ‘sklonost prema zavisti’, može se očitovati čak i u kršćanskoj skupštini (Jakov 4:5). Naprimjer, možda smo osobe kojima je stalo do položaja. Možda, poput Koreja, zavidimo onima koji imaju prednosti koje mi želimo. Ili bismo mogli postati poput Diotrefa, kršćanina iz prvog stoljeća. On je bio krajnje kritičan prema autoritetu apostolâ, očito zato što je sam želio voditi glavnu riječ. Ustvari, Ivan je napisao da Diotref “voli imati prvo mjesto” (3. Ivanova 9).

9. (a) Kakav stav prema skupštinskim odgovornostima ne bismo smjeli imati? (b) Koji je ispravan stav o našem mjestu u Božjoj organizaciji?

9 Naravno, nema ništa loše u tome da neki kršćanin teži za skupštinskim odgovornostima. Pavao je čak poticao na to (1. Timoteju 3:1). Međutim, prednosti službe nikada ne bismo smjeli smatrati svojevrsnim pokazateljima naše vrijednosti, kao da smo se, kad ih dobijemo, popeli stepenicu više na takozvanoj ljestvici uspjeha. Ne zaboravi, Isus je rekao: “Tko god hoće biti velik među vama, mora biti vaš sluga, i tko god hoće biti prvi među vama, mora biti vaš rob” (Matej 20:26, 27). Dakle, bilo bi neispravno zavidjeti onima koji imaju veće odgovornosti, kao da naša vrijednost pred Bogom ovisi o našem “položaju” u njegovoj organizaciji. Isus je rekao: “Vi ste svi braća” (Matej 23:8). Da, bez obzira na to jesi li objavitelj ili pionir, novokršteni ili dugogodišnji čuvar besprijekornosti — svi koji služe Jehovi cijelom dušom imaju dragocjeno mjesto u njegovoj organizaciji (Luka 10:27; 12:6, 7; Galaćanima 3:28; Hebrejima 6:10). Uistinu je blagoslov surađivati rame uz rame s milijunima koji nastoje primjenjivati sljedeći biblijski savjet: “Opašite [se] poniznošću jedan prema drugome” (1. Petrova 5:5).

Apsalom — ambiciozni prevrtljivac

10. Tko je bio Apsalom, i na koji se način ulagivao onima koji su išli kod kralja radi suđenja?

10 Život Apsaloma, trećeg sina kralja Davida, zoran je primjer ambicioznosti. Taj prevrtljivac sklon spletkarenju ulagivao se onima koji su dolazili kod kralja radi suđenja. Prvo bi natuknuo da je David nezainteresiran za njihove potrebe. Zatim bi prestao okolišati i prešao bi na stvar. “Kad bih ja bio postavljen da sudim u zemlji!” izjavio bi Apsalom, “da svaki k meni dolazi koji ima posla na sudu, ja bih mu dao pravicu.” Apsalomovo podmuklo spletkarenje nije imalo granica. “Kad bi mu tko pristupio da mu se pokloni”, kaže Biblija, “on bi pružio ruku svoju, te bi ga uhvatio i poljubio. Tako činjaše Apsalom sa svakim Izraelcem, koji dolažaše na sud ka kralju.” S kakvim rezultatom? “Apsalom primamljivaše srca ljudi Izraelaca” (2. Samuelova 15:1-6).

11. Kako se Apsalom pokušao domoći Davidovog prijestolja?

11 Apsalom je odlučio domoći se očevog prijestolja. Pet godina ranije ubio je Amnona, Davidovog najstarijeg sina, navodno zato da bi mu se osvetio jer je silovao njegovu sestru Tamaru (2. Samuelova 13:28, 29). Međutim, možda je Apsalom čak i tada ciljao na prijestolje, pri čemu je ubojstvo Amnona smatrao praktičnim načinom uklanjanja suparnika. * U svakom slučaju, kad je kucnuo pravi čas, Apsalom je krenuo u akciju. Naredio je da se diljem zemlje razglasi da je postao kralj (2. Samuelova 15:10).

12. Objasni na koji je način Apsalomova oholost dovela do sramote.

12 Apsalom je neko vrijeme bio uspješan, jer “buna posta jaka, i narod se sve više stjecaše k Apsalomu”. Kralj David je s vremenom morao pobjeći da bi spasio život (2. Samuelova 15:12-17). No, Apsalomov je uspjeh bio okončan jer ga je Joab ubio, bacio u jednu jamu i zatrpao kamenjem. Zamisli — taj ambiciozni čovjek koji je želio postati kralj nije čak imao ni doličan pogreb nakon što je ubijen! * Oholost je uistinu dovela do Apsalomove sramote (2. Samuelova 18:9-17).

Izbjegavaj sebičnu ambicioznost

13. Kako se ambiciozan duh može ukorijeniti u srcu nekog kršćanina?

13 Apsalomov uspon na vlast i kasniji pad služe nam kao pouka. U današnjem okrutnom svijetu uobičajeno je da ljudi laskaju svojim nadređenima, pokušavajući im se ulagivati samo zato da bi ih impresionirali ili možda zato da bi dobili neku prednost ili promaknuće. Istovremeno se možda hvale pred svojim podređenima, nadajući se da će pridobiti njihovu naklonost i podršku. Ako nismo pažljivi, takav ambiciozan duh može se ukorijeniti i u našem srcu. To se očito dogodilo nekima u prvom stoljeću, zbog čega su apostoli morali strogo upozoriti na takve pojedince (Galaćanima 4:17; 3. Ivanova 9, 10).

14. Zašto bismo trebali izbjegavati ambiciozni, hvalisavi duh?

14 U Jehovinoj organizaciji nema mjesta za spletkare koji uzvisuju sami sebe i pokušavaju “tražiti pretjerane časti” za sebe (Priče Salamunove 25:27, St). Da, Biblija upozorava: “Istrijebiće Jehova sva usta lažljiva [“laskave usne”, Šarić], jezik veličavi” (Psalam 12:3). Apsalom je imao laskave usne. Govorio je razmetljive stvari onima čiju je naklonost trebao — sve je poduzeo samo da bi stekao željeni položaj. Za razliku od toga, mi smo uistinu blagoslovljeni jer smo dio bratstva koje slijedi Pavlov savjet: ‘Ništa ne radite iz svadljivosti ili iz taštine, nego u poniznosti smatrajte druge većima od sebe’ (Filipljanima 2:3).

Saul — nestrpljivi kralj

15. Kako je Saul jednom prilikom pokazao da je skroman?

15 Saul, koji je kasnije postao izraelski kralj, jedno je vrijeme bio skroman. Uzmimo za primjer nešto što se dogodilo dok je bio mlađi. Kad je Božji prorok Samuel pohvalno govorio o njemu, Saul je ponizno odgovorio: “Nisam li ja od plemena Benjaminova, najmanjega plemena Izraelova, i dom moj najmanji između svih domova plemena Benjaminova? što mi dakle govoriš tako?” (1. Samuelova 9:21).

16. Kako je Saul pokazao da je nestrpljiv?

16 Međutim, Saulova je skromnost kasnije iščezla. Tokom bitke s Filistejcima povukao se u Galgalu, gdje je trebao sačekati da dođe Samuel te da se, prinoseći žrtve, pomoli Bogu. Budući da Samuel nije došao u dogovoreno vrijeme, Saul se uzoholio i sam prinio žrtvu paljenicu. Baš kad je bio gotov, Samuel je stigao. “Što si učinio?” upitao je Samuel. Saul je odgovorio: “Kad vidjeh gdje se narod razlazi od mene, a ti ne dođe do roka, (...) usudih [se] i prinesoh žrtvu paljenicu” (1. Samuelova 13:8-12).

17. (a) Zašto bi Saulov postupak na prvi pogled mogao izgledati ispravno? (b) Zašto je Jehova ukorio Saula zbog njegove nestrpljivosti?

17 Saulov bi postupak na prvi pogled mogao izgledati ispravno. Uostalom, Božji je narod bio “u nevolji”, “pritiješnjen” i u strahu zbog beznadne situacije (1. Samuelova 13:6, 7). Naravno, nije neispravno poduzeti inicijativu kad to okolnosti zahtijevaju. * No, ne zaboravi da Jehova može čitati srce i razaznati naše najskrovitije motive (1. Samuelova 16:7). Dakle, on je kod Saula sigurno vidio neke stvari o kojima se direktno ne govori u biblijskom izvještaju. Naprimjer, Jehova je možda vidio da iza Saulove nestrpljivosti stoji ponos. Možda je Saula jako razljutilo to što on — kralj cijelog Izraela — mora čekati nekoga koga je smatrao starim prorokom koji kasni! U svakom slučaju, Saul je smatrao da zbog Samuelovog kašnjenja ima pravo uzeti stvar u svoje ruke i zanemariti jasne upute koje je dobio. Kako je to završilo? Samuel nije pohvalio Saulovu inicijativu. Baš naprotiv, prekorio je Saula riječima: “Kraljevstvo tvoje neće se održati (...) jer nisi držao što ti je zapovjedio Jehova” (1. Samuelova 13:13, 14). Oholost je i ovog puta dovela do sramote.

Čuvaj se nestrpljivosti

18, 19. (a) Opiši kako nestrpljivost može nekog današnjeg Božjeg slugu potaći na oholo vladanje. (b) Što ne bismo smjeli zaboraviti kad je riječ o funkcioniranju kršćanske skupštine?

18 Izvještaj o Saulovom oholom ponašanju zapisan je u Božjoj Riječi za našu korist (1. Korinćanima 10:11). Tako je lako naljutiti se zbog nesavršenosti naše braće. Poput Saula, i mi bismo mogli postati nestrpljivi, misleći da stvar moramo uzeti u svoje ruke ako želimo da se dobro riješi. Zamisli, naprimjer, da je neki brat izuzetno dobar organizator na nekim područjima. Točan je, upućen u skupštinske procedure te ima dara za govorenje i poučavanje. Istovremeno smatra da drugi nisu dorasli njegovim pedantnim mjerilima i da nisu ni približno djelotvorni koliko bi on to želio. Daje li mu to za pravo da bude nestrpljiv? Treba li kritizirati svoju braću, možda govoreći da se bez njegovog napora ništa ne bi obavilo, a skupština bi zakazala? To bi bilo oholo!

19 Doista, što skupštinu kršćana drži na okupu? Vještine nadgledavanja? efikasnost? dubina spoznaje? Istina, te stvari doprinose dobrom funkcioniranju skupštine (1. Korinćanima 14:40; Filipljanima 3:16; 2. Petrova 3:18). Međutim, Isus je rekao da će njegovi sljedbenici biti poznati prvenstveno po ljubavi (Ivan 13:35). Zato pažljivi starješine, iako paze na red, shvaćaju da skupština nije neko poduzeće kojim treba strogo upravljati; umjesto toga, ona se sastoji od članova stada za koje se treba nježno brinuti (Izaija 32:1, 2; 40:11). Oholo zanemarivanje tih načela često vodi do prepirki. Za razliku od toga, bogougodno poštovanje reda stvara mir (1. Korinćanima 14:33; Galaćanima 6:16).

20. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

20 Biblijski izvještaji o Koreju, Apsalomu i Saulu jasno pokazuju da oholost vodi do sramote, kao što stoji u Pričama Salamunovim 11:2. Međutim, isti taj biblijski redak dodaje: “U smjernih [“skromnih”, NS] je mudrost.” Što je skromnost? Koji nam biblijski primjeri mogu pomoći da dobijemo jasniju sliku o tom svojstvu i kako danas možemo pokazivati skromnost? Na ta ćemo pitanja dobiti odgovor u sljedećem članku.

^ odl. 4 Budući da je Ruben bio Jakovljev prvorođeni sin, možda su njegovi potomci, koje je Korej naveo na pobunu, bili ogorčeni jer je Mojsije — Levijev potomak — imao vlast nad njima.

^ odl. 11 Heleab, Davidov drugi sin, ne spominje se nakon svog rođenja. Moguće je da je umro još prije Apsalomove pobune.

^ odl. 12 U biblijska vremena ukop tijela preminule osobe bio je jako važan čin. Dakle, biti lišen pogreba bio je znak da vlada nevolja i često je bio izraz Božjeg neodobravanja (Jeremija 25:32, 33).

^ odl. 17 Naprimjer, Fines je brzo stupio u akciju kako bi zaustavio pošast koja je odnijela živote desetaka tisuća Izraelaca, a David je svojim izgladnjelim ljudima rekao da zajedno s njim pojedu kruhove predstavljanja u ‘Božjem domu’. Bog nijedan od tih postupaka nije proglasio oholim (Matej 12:2-4; 4. Mojsijeva 25:7-9; 1. Samuelova 21:1-6).

[Slika na stranici 10]

Saul je bio nestrpljiv i ponašao se oholo