Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Oslobodili su se okova krive religije

Oslobodili su se okova krive religije

Iziđite iz nje, narode moj! (OTKR. 18:4)

PJESME: 101, 93

1. (a) Zašto je Božji narod imao razloga nadati se da će se osloboditi utjecaja Babilona Velikog? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u nastavku?

U PRETHODNOM smo članku razmotrili kako su se vjerni kršćani našli u ropstvu simboličnog Babilona. No, srećom, takvo stanje nije trebalo potrajati zauvijek. Božja zapovijed: “Iziđite iz nje, narode moj”, ne bi imala puno smisla ako se nitko nikad ne bi uspio osloboditi utjecaja svjetskog carstva krive religije. (Pročitaj Otkrivenje 18:4.) Bit će vrlo zanimljivo saznati kada se Božji narod u potpunosti oslobodio babilonskih okova. No najprije odgovorimo na sljedeća pitanja: Kako su Istraživači Biblije gledali na Babilon Veliki prije 1914? Jesu li naša braća revno propovijedala tijekom Prvog svjetskog rata? Jesu li u tom razdoblju bili u babilonskom ropstvu zato što ih je trebalo pročistiti i ispraviti njihov način razmišljanja?

“PAD BABILONA”

2. Kakav su stav prema krivoj religiji imali prvi Istraživači Biblije?

2 Tijekom desetljeća koja su prethodila Prvom svjetskom ratu Charles Taze Russell i njegovi suradnici uvidjeli su da kršćanske crkve i zajednice ne naučavaju biblijsku istinu. Stoga su, u skladu sa svojim tadašnjim razumijevanjem istine, odlučili da ne žele imati ništa s krivom religijom. Već u studenome 1879. u Sionskoj stražarskoj kuli jasno su opisali stav koji su stekli na temelju Božje Riječi: “Svaku crkvu koja tvrdi da je čista djevica obećana Kristu, a zapravo se udružila sa svijetom, odnosno sa zvijeri, i ima njegovu podršku, moramo osuditi kao bludnicu”, kako Biblija opisuje Babilon Veliki. (Pročitaj Otkrivenje 17:1, 2.)

3. Koji su smion korak poduzeli Istraživači Biblije kako bi pokazali da više ne žele biti dio krive religije? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

3 Bogobojazni kršćani znali su što im je činiti. Bilo im je jasno da ne mogu očekivati Božji blagoslov ako nastave podupirati krivu religiju. Stoga su mnogi Istraživači Biblije sastavili pismo u kojem su izjavili da se žele ispisati iz svoje crkve. Neki su svoje pismo javno pročitali pred cijelom crkvom. U slučaju da to nije bilo dopušteno, neka su braća poslala primjerak pisma svim vjernicima svoje crkve. Nisu željeli imati nikakve veze s krivom religijom! Da su živjeli u neko drugo doba, takav smion korak skupo bi ih koštao. Ali krajem 19. stoljeća crkve su u mnogim zemljama počele gubiti podršku države. Stoga su građani mogli bez straha od sankcija slobodno diskutirati o vjerskim pitanjima i otvoreno izražavati neslaganje s tradicionalnim religijama.

4. Kako su Božji sluge gledali na Babilon Veliki tijekom rata?

4 Braća su uviđala da nije dovoljno da samo svojim rođacima, bliskim prijateljima i dotadašnjim suvjernicima kažu što misle o krivim religijama. Željeli su da cijeli svijet vidi takve religije u pravom svjetlu — kao bludnicu, Babilon Veliki! Zato je u prosincu 1917. i početkom 1918. nekoliko tisuća Istraživača Biblije revno podijelilo 10 milijuna primjeraka traktata koji je pod naslovom “Pad Babilona” iznio oštre osude protiv kršćanskih crkvi. Naravno, to je izazvalo velik bijes svećenstva, ali braća se nisu dala zastrašiti, nego su nastavila izvršavati svoj važan zadatak. Čvrsto su odlučila da će se “pokoravati Bogu, a ne ljudima” (Djela 5:29). Što možemo na temelju toga zaključiti? Prvi Istraživači Biblije nipošto nisu tijekom rata pali u zarobljeništvo Babilona Velikog. Naprotiv, trudili su se osloboditi njegovog utjecaja te su pomagali i drugima da to učine.

REVNO PROPOVIJEDAJU ZA VRIJEME PRVOG SVJETSKOG RATA

5. Kako znamo da su braća vrlo revno propovijedala za vrijeme Prvog svjetskog rata?

5 Nekad smo smatrali da je Jehova bio nezadovoljan svojim slugama zato što za vrijeme Prvog svjetskog rata nisu revno propovijedali. Zaključili smo da je zbog toga dopustio da ih Babilon Veliki neko vrijeme drži u zarobljeništvu. No braća i sestre koji su vjerno služili Bogu u razdoblju od 1914. do 1918. kasnije su jasno posvjedočili da su oni kao grupa davali sve od sebe kako bi nastavili propovijedati. Njihova svjedočanstva podupiru čvrsti dokazi. Točnije razumijevanje naše teokratske povijesti razjasnilo nam je određene događaje opisane u Bibliji.

6, 7. (a) Koje su prepreke Istraživači Biblije morali nadvladati tijekom Prvog svjetskog rata? (b) Navedi primjere koji pokazuju da su Istraživači Biblije bili uistinu revni.

6 Činjenice pokazuju da su Istraživači Biblije za vrijeme Prvog svjetskog rata (1914-1918) dali izvanredno svjedočanstvo. To im nije bilo nimalo lako, i to iz više razloga. Navest ćemo samo dva. Kao prvo, u tom se razdoblju služba propovijedanja uglavnom svodila na dijeljenje biblijske literature. Kad su vlasti početkom 1918. zabranile knjigu Svršena tajna, mnogoj je braći bilo jako teško propovijedati. Dotad još nisu bili naučili svjedočiti samo uz pomoć Biblije i računali su na to da će Svršena tajna “govoriti” umjesto njih. Drugi razlog povezan je s epidemijom španjolske groznice koja je 1918. počela harati svijetom. Budući da su mnogi bili zaraženi tom strašnom bolešću, bilo je izrazito teško putovati i propovijedati. No usprkos tim i drugim preprekama Istraživači Biblije kao grupa učinili su sve što su mogli kako bi se djelo propovijedanja nastavilo.

Istraživači Biblije bili su uistinu revni! (vidi 6. i 7. odlomak)

7 Zahvaljujući velikom trudu malobrojne braće samo tijekom 1914. preko 9 milijuna ljudi vidjelo je “Foto-dramu stvaranja”. Ona se sastojala od filmova i dijapozitiva popraćenih zvučnim zapisima, a prikazivala je ljudsku povijest od stvaranja čovjeka pa sve do kraja Tisućugodišnje Vladavine. Bilo je to izuzetno ostvarenje za to doba! Zamisli, samo tokom 1914. foto-dramu pogledalo je više ljudi nego što danas ima Jehovinih svjedoka u čitavom svijetu! Izvještaji također pokazuju da je 1916. u Sjedinjenim Državama sastancima prisustvovalo preko 809 000 ljudi, a taj se broj 1918. popeo na gotovo 950 000. Istraživači Biblije bili su uistinu revni!

8. Kako su braća tijekom rata dobivala duhovnu hranu?

8 U tom razdoblju braća nisu žalila truda da svojim suvjernicima koji su bili rasijani posvuda pruže duhovnu hranu i ohrabre ih. To je Istraživačima Biblije davalo snage da nastave propovijedati. Richard Barber, koji je u to vrijeme bio revni propovjednik, ispričao je: “Uspjeli smo organizirati da nekolicina putujućih nadglednika i dalje posjećuje braću te da Stražarska kula nastavi izlaziti, a slali smo je i u Kanadu, gdje je bila zabranjena. Ja sam nekoj braći poslao Svršenu tajnu džepnog formata budući da su im vlasti zaplijenile njihov primjerak. Brat Rutherford uputio nas je da u nekoliko gradova na zapadu Sjedinjenih Država organiziramo kongrese te da pošaljemo govornike kako bi se braća što više ohrabrila.”

POTREBNO JE PROČIŠĆAVANJE

9. (a) Zašto je u razdoblju od 1914. do 1919. Božji narod trebalo ukoriti i pročistiti? (b) Što ipak ne bi bilo ispravno zaključiti?

9 U razdoblju od 1914. do 1919. Istraživači Biblije nisu u svemu postupali u skladu s biblijskim načelima. Iako su iskreno služila Bogu, braća nisu uvijek ispravno razumjela što znači biti podložan vlastima (Rim. 13:1). Stoga kao grupa nisu tijekom rata uvijek bili neutralni. Naprimjer, kad je američki predsjednik proglasio da će 30. svibnja 1918. biti dan molitve za mir, Stražarska kula potaknula je Istraživače Biblije da se i oni mole. Neka su braća kupila državne obveznice kako bi financijski poduprla ratne aktivnosti, a pokoji su čak otišli u rovove s puškama i bajunetama. Iako je Istraživače Biblije trebalo ukoriti i ispraviti njihov način razmišljanja, ne bi bilo ispravno zaključiti da je to razlog zašto su bili u ropstvu Babilona Velikog. Ustvari, oni su uviđali da su dužni odvojiti se od krive religije i tijekom Prvog svjetskog rata prekinuli su gotovo sve veze s njom. (Pročitaj Luku 12:47, 48.)

10. Koji su odlučan stav prema svetosti života imali Istraživači Biblije?

10 Premda Istraživači Biblije nisu razumjeli sve aspekte kršćanske neutralnosti tako jasno kao mi danas, u jedno su bili sigurni: Biblija zabranjuje ubojstvo. Zato su čak i oni rijetki pojedinci koji su tijekom Prvog svjetskog rata uzeli oružje i otišli u rovove odlučno odbili tim oružjem ubiti drugog čovjeka. Neke od njih poslali su na prve linije fronte, gdje su bile velike šanse da će poginuti.

11. Kako su vlasti reagirale na biblijski stav Istraživača Biblije prema oružanim sukobima?

11 Đavo je očito bio vrlo bijesan što su braća tijekom rata ostala vjerna Jehovi iako nisu u potpunosti razumjela biblijsku istinu. Stoga je odlučio stvarati im neprilike “služeći se zakonom” (Psal. 94:20). Američki general-bojnik James Franklin Bell otkrio je u razgovoru s bratom Rutherfordom i bratom Van Amburghom da je ministarstvo pravosuđa predložilo Kongresu da usvoji zakon po kojem bi se osobe koje u ratu odbiju uzeti oružje moglo kazniti smrću. Pritom je posebno ciljao na Istraživače Biblije. General Bell gnjevno je rekao bratu Rutherfordu: “Zakon nije usvojen jer je [američki predsjednik] Wilson to spriječio, ali znamo mi kako ćemo vas srediti i budite sigurni da ćemo to i učiniti!”

12, 13. (a) Zašto su osmorica odgovorne braće bila osuđena na duge zatvorske kazne? (b) Je li zatvor slomio odlučnost braće da ostanu poslušna Jehovi? Objasni.

12 Pokazalo se da to nije bila tek prazna prijetnja. Brat Rutherford, Van Amburgh i još šestorica predstavnika Društva Stražarska kula bili su uhićeni i izvedeni pred sud. Prilikom izricanja presude sudac je izjavio: “Vjerska propaganda koju šire ovi ljudi opasnija je od cijele divizije njemačkih vojnika. (...) Kao da nije bilo dovoljno to što su vrijeđali naše pravosuđe i vojnu obavještajnu službu, nego su ocrnili i sve svećenike svih crkvi. Treba ih strogo kazniti” (Faith on the March, Alexander Macmillan, str. 99). Tako je i bilo. Osmorica Istraživača Biblije bila su osuđena na duge zatvorske kazne u saveznoj kaznionici u Atlanti (Georgia). No kad je rat završio, pušteni su na slobodu, a optužbe protiv njih bile su povučene.

13 Čak i dok su bili u zatvoru, osmorica braće nepokolebljivo su se držala biblijskih načela, onako kako su ih tada razumjeli. U molbi za pomilovanje koju su uputili predsjedniku napisali su: “Gospodin jasno u Svetom pismu kaže: ‘Ne ubij!’ Svaki član naše zajednice koji je posvećen Gospodinu i koji bi namjerno prekršio svoj zavjet posvećenja izgubio bi Božju naklonost i zaslužio vječnu propast. Zato nam savjest ne dopušta da svjesno sudjelujemo u ubijanju ljudi.” Kolika samo hrabrost stoji iza tih riječi! Braća očito nisu ni pomišljala na to da pogaze svoja uvjerenja.

NAPOKON SLOBODNI!

14. Na temelju Biblije objasni što se događalo od 1914. do 1919.

14 U Malahiji 3:1-3 opisuje se razdoblje u kojem su pomazani “sinovi Levijevi” trebali biti podvrgnuti pročišćavanju. (Pročitaj.) Ono je trajalo od 1914. do prve polovice 1919. U tom je periodu “Gospodin”, Jehova Bog, u pratnji “glasnika saveza”, Isusa Krista, došao u duhovni hram kako bi ispitao duhovno stanje onih koji su mu ondje služili. Nakon što su bili ukoreni i pročišćeni, Jehovini sluge bili su spremni za nove zadatke. Godine 1919. postavljen je “vjerni i razboriti rob” da Božjim slugama daje duhovnu hranu (Mat. 24:45). Božji je narod konačno bio oslobođen utjecaja Babilona Velikog. Otada su Jehovini sluge zahvaljujući njegovoj nezasluženoj dobroti još bolje upoznali njegov naum te su još više zavoljeli svog nebeskog Oca. Koliko smo mu samo zahvalni što nas obilno blagoslivlja! [1]

15. Kako možemo pokazati da smo zahvalni što smo izbavljeni iz Babilona Velikog?

15 Nije li prekrasan osjećaj biti oslobođen okova Babilona Velikog? Sotonini pokušaji da zatre pravo kršćanstvo neslavno su propali! No ne smijemo promašiti svrhu slobode koju nam je Jehova podario (2. Kor. 6:1). Milijuni istinoljubivih ljudi još uvijek robuju krivoj religiji. Njima treba pokazati izlaz. Mi im u tome možemo pomoći. Stoga po uzoru na našu braću iz prošlog stoljeća dajmo sve od sebe kako bismo im pomogli da izađu iz ropstva!

^ [1] (14. odlomak) Postoje mnoge sličnosti između 70-godišnjeg zarobljeništva Židova u Babilonu i onoga što se događalo kršćanima nakon što se proširio otpad. Međutim, ne možemo tvrditi da je židovsko zarobljeništvo proročanski predočavalo ono što se dogodilo kršćanima. Između te dvije situacije postoje i neke razlike, naprimjer trajanje zarobljeništva. Stoga ne bismo smjeli tražiti proročanske paralele u svakoj pojedinosti vezanoj uz židovsko ropstvo očekujući da te pojedinosti na neki način ukazuju na ono što su pomazani kršćani doživjeli u godinama koje su prethodile 1919.