1, 2. Kako su jedan brat i njegova obitelj uspjeli zadržati radost iako su izgubili sve što su imali?

JAMES, kršćanin koji ima 70 godina i živi u Sijera Leoneu, naporno je radio čitav svoj život. Zamisli koliko je bio sretan kad je napokon uštedio dovoljno novca da kupi skromnu kuću s četiri prostorije! Međutim, neko vrijeme nakon što su se James i njegova obitelj uselili u nju, u njihovoj je zemlji izbio građanski rat i kuća im je spaljena do temelja. Ostali su bez krova nad glavom, ali nisu izgubili radost. Zašto nisu?

² James i njegova obitelj svoj um nisu usredotočili na ono što su izgubili, već na ono što im je još uvijek ostalo. James objašnjava: “Čak i u najgore vrijeme održavali smo sastanke, čitali Bibliju, zajedno se molili i ono malo što smo imali dijelili s drugima. Uspjeli smo zadržati radost jer smo se usredotočili na divan odnos koji imamo s Jehovom.” Razmišljajući o svojim blagoslovima, od kojih je najveći blizak osobni odnos s Jehovom,  ti su se vjerni kršćani mogli ‘radovati’ (2. Korinćanima 13:11). Naravno, nije im bilo lako podnositi tjeskobne okolnosti. Međutim, nisu se prestali radovati u Jehovi.

3. Na koji su način neki rani kršćani zadržali radost?

³ Rani su se kršćani suočavali s kušnjama nalik onima koje su doživjeli James i njegova obitelj. Pa ipak, apostol Pavao hebrejskim je kršćanima napisao ove riječi: “Radosno ste prihvatili otimanje svoje imovine.” Pavao je zatim objasnio razlog njihove radosti: “Znajući da sami imate bolji i trajan posjed” (Hebrejima 10:34). Da, ti su kršćani iz prvog stoljeća gajili snažnu nadu. S pouzdanjem su očekivali nešto što im se nije moglo oteti — da u Božjem nebeskom Kraljevstvu dobiju “krunu života” koja ne vene (Otkrivenje 2:10). Danas nam naša kršćanska nada — bilo nebeska bilo zemaljska — može pomoći da zadržimo radost čak i kad se suočavamo s nevoljama.

4, 5. (a) Zašto je Pavlov savjet da se ‘raduju u nadi’ bio toliko pravovremen za Rimljane? (b) Zbog čega bi neki kršćanin mogao izgubiti iz vida svoju nadu?

⁴ Apostol Pavao poticao je suvjernike u Rimu da se ‘raduju u nadi’ u vječni život (Rimljanima 12:12). Bio je to pravovremeni savjet za Rimljane. Za manje od deset godina nakon što im je Pavao pisao doživjeli su žestoko progonstvo, a neke su, po nalogu cara Nerona, mučili do smrti. Vjera u to da će im Bog dati obećanu krunu života nesumnjivo im je davala snage da izdrže patnje. Kako je s nama danas?

⁵ Kao kršćani i mi očekujemo progonstvo (2. Timoteju 3:12). Osim toga, shvaćamo da “vrijeme i nepredviđena zgoda” snađu svakog od nas (Propovjednik 9:11, NS). Možda netko koga volimo izgubi život u nekoj nesreći. Možda nam od smrtonosne bolesti umre roditelj ili blizak prijatelj. Ukoliko nam nada u Kraljevstvo nije uvijek u mislima, možemo se naći u duhovnoj opasnosti kad nastupe takve kušnje. Stoga bi bilo dobro da se upitamo: ‘Da li se “radujem u nadi”? Koliko često odvojim vrijeme da bih razmišljao o njoj? Je li mi predstojeći Raj stvaran? Vidim li se u njemu? Da li kraj sadašnjeg sustava stvari čekam jednako gorljivo kao što sam ga čekao kad sam tek upoznao istinu?’ O ovom zadnjem pitanju moramo ozbiljno razmisliti. Zašto? Zato što, ako smo zdravi, vodimo lagodan život i živimo u dijelu svijeta koji više-manje nije pogođen ratom, nestašicom hrane ili prirodnim katastrofama, možemo — barem trenutno — izgubiti iz vida koliko nam je hitno potreban Božji novi svijet.

6. (a) Na što su Pavao i Sila usredotočili svoje misli kad su bili u nevolji? (b) Kako nas danas može ohrabriti primjer Pavla i Sile?

⁶ Pavao je dalje savjetovao Rimljane da ‘ustraju u nevolji’ (Rimljanima 12:12). Pavao je jako dobro znao što je nevolja. Jednom je u viziji vidio čovjeka koji ga je pozvao da ‘prijeđe u Makedoniju’ kako bi pomogao tamošnjim ljudima da upoznaju Jehovu (Djela apostolska 16:9). Tada je Pavao zajedno s Lukom, Silom i Timotejem otplovio u Evropu. Što je čekalo te revne misionare? Nevolja! Nakon što su propovijedali u makedonskom gradu Filipima, Pavla i Silu istukli su i bacili u zatvor. Neki stanovnici Filipa očito nisu bili samo ravnodušni prema poruci o Kraljevstvu — oštro su joj se protivili. Jesu li revni misionari izgubili radost zbog takvog razvoja događaja? Nisu. Nakon što su ih istukli i bacili u zatvor, “oko ponoći Pavao i Sila su se molili i pjesmom hvalili Boga” (Djela apostolska 16:25, 26). Naravno, bol nanesena udarcima nije radovala Pavla i Silu, ali to nije bilo ono na što su se ta dva misionara usredotočila. Svoje su misli usredotočili na Jehovu i načine na koje ih je blagoslovio. Time što su radosno ‘ustrajali u nevolji’, Pavao i Sila poslužili su kao dobri primjeri svojoj braći u Filipima i drugdje.

7. Zašto bi u svoje molitve trebali uključiti zahvaljivanje?

⁷ Pavao je napisao: “Budite ustrajni u molitvi” (Rimljanima 12:12). Moliš li se u vrijeme tjeskobe? Za što se moliš? Vjerojatno spomeneš svoj konkretni problem i zamoliš Jehovu za pomoć. No možeš se i zahvaliti na blagoslovima koje uživaš. Kad iskrsnu problemi, razmišljanje o tome koliku dobrotu Jehova pokazuje u svom ophođenju s nama pomoći će nam da se ‘radujemo u nadi’. David, čiji je život bio prepun nevolja, napisao je: “Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Jehova, Bože moj, i mnoge su misli tvoje o nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema” (Psalam 40:5). Ako poput Davida redovito razmišljamo o blagoslovima koje dobivamo od Jehove, sigurno ćemo se radovati.

8. Što kršćaninu pomaže da ostane sretan kad doživljava progonstvo?

⁸ Isus potiče svoje sljedbenike da zadrže pozitivan stav kad se suočavaju s raznim kušnjama. On kaže: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas” (Matej 5:11). Iz kojeg razloga trebamo biti sretni u takvim okolnostima? To što možemo izdržati protivljenje dokaz je da imamo Jehovin duh. Apostol Petar je sukršćanima svog vremena rekao: “Ako vam se izruguju zbog Kristovog imena, sretni ste, jer duh slave, da, Božji duh, počiva na vama” (1. Petrova 4:13, 14). Jehova će nam putem svog duha pomoći i da ustrajemo te da zahvaljujući tome zadržimo radost.

9. Što je nekoj braći pomoglo da pronađu razloge za radost kad su završili u zatvoru zbog svoje vjere?

⁹ Čak i kad se nalazimo u najgorim okolnostima, možemo pronaći razloge za radost. Kršćanin imenom Adolf uvjerio se u istinitost toga. On živi u zemlji u kojoj je mnogo godina djelo Jehovinih svjedoka bilo zabranjeno. Adolf i nekoliko njegovih suradnika bili su uhapšeni i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne jer se nisu željeli odreći svojih biblijskih vjerovanja. Život u zatvoru bio je težak, no poput Pavla i Sile, Adolf i njegovi drugovi pronašli su razloge da zahvaljuju Bogu. Rekli su da im je ono što su prošli u zatvoru pomoglo da ojačaju svoju vjeru i razviju dragocjene kršćanske osobine, kao što su velikodušnost, suosjećanje i bratska  naklonost. Naprimjer, kad bi neki zatvorenik dobio paket od obitelji, dijelio ga je sa suvjernicima, koji su na te dodatne stvari gledali kao na nešto što dolazi od Jehove, najvećeg Davaoca ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’. Takva dobra djela radovala su kako onoga koji je davao tako i one koji su primali. Dakle, upravo to zatvaranje koje je trebalo slomiti njihovu vjeru zapravo ih je duhovno ojačalo! (Jakov 1:17; Djela apostolska 20:35).

10, 11. Kako je jedna sestra izašla na kraj s neprekidnim ispitivanjem i dugačkom zatvorskom kaznom koja je uslijedila?

¹⁰ Ella, koja također živi u jednoj zemlji u kojoj je djelo Kraljevstva bilo dugo vremena zabranjeno, uhapšena je jer je prenosila kršćansku nadu drugima. Osam je mjeseci bila podvrgnuta neprekidnom ispitivanju. Kad su je na koncu doveli na suđenje, odredili su joj zatvorsku kaznu u trajanju od deset godina, i to u zatvoru u kojem nije bilo nijednog obožavatelja Jehove. Ella je u to vrijeme imala samo 24 godine.

¹¹ Naravno, nije se radovala što će veliki dio svoje mladosti provesti u zatvorskoj ćeliji. No budući da nije mogla promijeniti svoju situaciju, odlučila je promijeniti svoje gledište. Zato je na zatvor počela gledati kao na svoje područje za svjedočenje. “Bilo je tako mnogo osoba kojima sam mogla propovijedati”, kaže ona, “pa su te godine začas prošle.” Nakon više od pet godina Ellu su ponovno ispitali. Shvaćajući da joj zatvorske rešetke nisu uništile vjeru, osobe koje su je ispitivale rekle su joj: “Ne možemo te osloboditi; nisi se promijenila.” “Ali ja se jesam promijenila!” glasio je Ellin odlučni odgovor. “Stav mi je sada bolji negoli onda kad sam tek došla u zatvor, a vjera mi je mnogo jača nego prije!” Zatim je dodala: “Ako me ne želite pustiti, ostat ću dok Jehova ne bude smatrao da je došlo vrijeme da me oslobodi.” Pet i po godina provedenih u zatočeništvu Ellu nije lišilo radosti! Naučila je biti zadovoljna bez obzira na to u kojim se okolnostima nalazila. Možeš li nešto naučiti iz njenog primjera? (Hebrejima 13:5).

12. Što kršćaninu može pomoći da ima duševni mir u teškim situacijama?

¹² Nemoj misliti da Ella ima neki neobični dar koji joj omogućava da se suoči s takvim izazovima. Govoreći o periodu kad su je mjesecima ispitivali prije donošenja presude, Ella priznaje: “Sjećam se da su mi zubi cvokotali i osjećala sam se kao prestrašeni vrabac.” Međutim, Ella ima jaku vjeru u Jehovu. Naučila se uzdati u njega (Priče Salamunove 3:5-7). Zbog toga joj je Bog sada stvarniji nego prije. Ona objašnjava: “Svaki put kad sam ušla u sobu za saslušavanje, osjetila sam kako me ispunjava mir. (...) Što je situacija bila gora, to je mir bio veći.” Jehova je bio izvor tog mira. Apostol Pavao objašnjava: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7).

13. Na temelju čega možemo biti sigurni da ćemo imati snage podnijeti nevolju ako nas ona zadesi?

¹³ Ella, koja je kasnije bila oslobođena, zadržala je radost iako je pretrpjela poteškoće. U tome je uspjela, ne zahvaljujući vlastitoj snazi, već snazi koju joj je Jehova dao. Isto je bilo s apostolom Pavlom koji je napisao: “Vrlo ću se rado, stoga, prije hvaliti u vezi sa svojim slabostima, da bi Kristova snaga poput šatora ostala nada mnom. (...) Jer kad sam slab, onda sam snažan” (2. Korinćanima 12:9, 10).

14. Prikaži kako neki kršćanin može pozitivno gledati na jednu iskušavajuću situaciju i do čega to može dovesti.

¹⁴ Možda su pritisci s kojima se i sam danas suočavaš donekle različiti od onih koje  smo spomenuli u ovim odlomcima. Pa ipak, o kakvim god da je pritiscima riječ, nije ih lako podnositi. Naprimjer, možda tvoj poslodavac ima jako visoke kriterije za tvoj rad — puno veće nego za rad zaposlenika koji pripadaju drugim religijama. Možda ne možeš naći drugi posao. Kako možeš zadržati radost? Prisjeti se Adolfa i njegovih suradnika, koji su u zatvoru naučili razvijati važna svojstva. Ako se iskreno potrudiš udovoljiti svom poslodavcu — čak i onome kome je “teško ugoditi” — steći ćeš kršćanska svojstva kao što su ustrajnost i dugotrpljivost (1. Petrova 2:18). Osim toga, vjerojatno ćeš postati bolji radnik, a tako možeš imati veće šanse da jednog dana dobiješ bolji posao. Razmotrimo sada još neke načine na koje možemo zadržati radost u Jehovinoj službi.

15-17. Što je jednom bračnom paru rečeno o tome kako može smanjiti stres, iako ne može sasvim ukloniti njegov uzrok?

¹⁵ Možda ne možeš puno utjecati na vrstu svjetovnog posla koji obavljaš ili mjesto na kojem radiš, no možda postoje druga područja tvog života o kojima u nekoj mjeri možeš sam odlučivati. Razmotri sljedeće iskustvo.

¹⁶ Jedan kršćanski bračni par pozvao je kod sebe jednog starješinu na večeru. Tokom večeri brat i njegova žena u povjerenju su mu rekli da su u zadnje vrijeme opterećeni zbog životnih pritisaka. Oboje imaju zahtjevan posao s punim radnim vremenom, no nisu u položaju da traže drugi posao. Pitali su se koliko će još moći izdržati.

 ¹⁷ Kad su starješinu zamolili za savjet, odgovorio im je: “Pojednostavite život.” Kako? Tom je mužu i ženi svaki dan trebalo tri sata da dođu na posao i vrate se kući. Starješina, koji je dobro poznavao taj bračni par, predložio im je da se presele bliže svom radnom mjestu kako bi dnevno manje vremena trošili na putovanje na posao i s njega. Vrijeme koje uštede mogu utrošiti na druge važne stvari — ili da se naprosto malo odmore. Ako ti životni pritisci donekle oduzimaju radost, zašto ne bi razmislio možeš li si olakšati situaciju tako da poduzmeš neke promjene?

18. Zašto je pažljivo promišljanje prije donošenja odluka od presudne važnosti?

¹⁸ Pažljivo promišljanje prije donošenja odluka još je jedan način na koji se može smanjiti pritisak. Uzmimo za primjer da je neki kršćanin odlučio sagraditi kuću. Izabrao je vrlo kompliciran nacrt, iako nikada prije nije gradio kuću. Sada shvaća kako je mogao izbjeći nepotrebne probleme da je ‘pazio na svoje korake’ prije nego što je izabrao nacrt za svoju kuću (Priče Salamunove 14:15). Neki je drugi kršćanin pristao biti jamac jednom suvjerniku koji uzima kredit. U ugovoru stoji da jamac mora vratiti kredit ako to ne može učiniti dužnik. Isprva je sve išlo kako treba, ali s vremenom se dužnik prestao držati obećanja. Zajmodavac se zabrinuo i zatražio je da mu jamac isplati čitav kredit. Jamac je zbog toga bio pod velikim pritiskom. Zar se to nije moglo izbjeći da je pažljivije promislio o svim činiocima prije nego što je pristao preuzeti odgovornost za dug? (Priče Salamunove 17:18).

19. Navedi neke od načina na koje možemo smanjiti stres u životu.

¹⁹ Kad se umorimo, nikada nemojmo zaključiti da ćemo osjećati manji pritisak i vratiti radost ako na osobni biblijski studij, službu propovijedanja i posjećivanje sastanaka budemo trošili manje vremena. Ne zaboravimo da su to važni načini na koje primamo Jehovin sveti duh, a radost je njegov plod (Galaćanima 5:22). Kršćanske aktivnosti uvijek su okrepljujuće i obično nisu pretjerano zamorne (Matej 11:28-30). Daleko je vjerojatnije da nas umaraju svjetovni poslovi ili rekreacija, a ne duhovne aktivnosti. Ako naučimo ići na spavanje u razumno vrijeme, to nam može pomoći da vratimo snagu. Malo dodatnog odmora može biti vrlo korisno. N. H. Knorr, koji je sve do svoje smrti služio kao član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, imao je običaj reći misionarima: “Kad ste obeshrabreni, prvo što trebate učiniti je odmoriti se. Iznenadit ćete se kad vidite da skoro svaki problem izgleda puno manji nakon što se naspavate!”

20. (a) Ukratko spomeni neke od načina na koje možemo zadržati radost. (b) Kojih se razloga za radost možeš prisjetiti? (Vidi okvir na 17. stranici.)

²⁰ Kršćani imaju prednost služiti ‘sretnom Bogu’ (1. Timoteju 1:11). Kao što smo vidjeli, radost možemo zadržati čak i kad nas muče ozbiljni problemi. Imajmo u mislima nadu u Kraljevstvo, promijenimo svoje gledište kad je to potrebno i vodimo jednostavan život. Tako ćemo se, u kojoj god da se situaciji nađemo, moći odazvati na riječi apostola Pavla: “Uvijek se radujte u Gospodinu. Još jednom ću reći: Radujte se!” (Filipljanima 4:4).